Totalno sam antišportski tip i niti jedan događaj s Olimpijade 2024 nisam gledala, a nemam ni vremena, masu poslova odrađujem bitnijih od gledanja nadmetanja na sportskim terenima, nadmećem se s vremenom u postizanju dnevnih ciljeva, oprati, osušiti, spremiti, obrisati, platiti, razvrstati, složiti, kupiti, nahraniti, pospremiti, odraditi, gledati ili raditi je uvijek dilema preopterećene zaposlene žene jer ako ne radim nema ni love, nema ni kruha ni igara . Nešto nejasno sam gledala o kritiziranju otvorenja igara s nekim plavim debeljuškastim tipom koji glumi boga Dioniza, bog Dioniz mi se puno više sviđa sa svojom filozofijom životne radosti, veselja, pustopašnosti i hedonizma od ispijenih asketa i trapljenja se torturama u cilju prikazivanja se svetcem iza čega mi uvijek stoji sumnjiva osobnost, jer zašto bi netko normalan uživao u boli i ozljeđivanju se, ako to čini svom tijelu što bi tek činio tuđem, da ne ulazim sad u područje psihopatije i psihopatologije i psihijatrije iz kojeg spektra su mnogi ispijeni likovi i agenti vjerskog ćudoređa, obično najpervertiraniji i najudaljeniji od neke idealne psihijatrijski zdrave ličnosti. Zdrava ličnost nema poriv terorizirati, dominirati, kontrolirati, silovati i eksploatirati. Zdrava ličnost voli normalu, sreću i šalu. Patološka voli strah, nesreću, dominaciju, bič, teror, bol. Mučenje životinja, recimo. U spavaćoj. Nasilje. Obiteljsko nasilje. Zatim i nasilje nad cijelim gradom, pa državom, pa nad kuglom zemaljskom. Dođosmo do Hitlera, mali, mršavi, usukani masovni ubojica koji je nanio toliko zla i patnje svijetu sa svojim pristašama i sljedbenicima. Da ga se zatvorilo na psihijatriju umjesto pustilo haračiti, par milijuna ljudi, žena i djece bilo bi spašeno od mučenja i smrti po bojištima, logorima, plinskim komorama i krematorijskim pećima. Je li zdrug psihopata opasniji za čovječanstvo od zdruga obojanih, raskalašenih i „subverzivnih“ drag kraljica i lgbt osoba javno i pošteno deklariranih? Je li me tlači, financijski i psihički, drag kraljica ili konkvistador sa svojim ugovorima i određivanjem mi plaćanja mu crkvene desetine iako sam totalno na Voltairevoj satrite bestidnicu filozofskoj liniji, tj., licemjerje zlatoljubaca i religijski totalitarizam mi se duboko gade. Različitost deklariranog i stvarnog sadržaja. Na grabljivici piše golub. Po čemu su njihove predstave i showovi bolji? Osobno, perverzno mi je kad se muškarci u haljinama okruženi starcima ruše ničice po mramornim podovima raskošnih bogomolja u transu i obredima inicijacije i zaprimanja ih u bratstvo i život iza zatvorenih kurijskih vrata, laicima zabranjenih ali koja plaćaju ugovorima, siromaštvom i masovnim iseljavanjem jer bogomolja nije mjesto na kojem zarađuješ novac za život nego mjesto koje uzima ti novac za život. Trgovci, van iz hrama! Dioniz. Grčki bog plodnosti Zemlje, bog vegetacije, vina, žena, bog-bik, njegova dionizjska obilježja jesu bik, zmija, bršljan i vino. Pripada fantastičnom svijetu mitova i priča klasične starine - „prostodušni se promatrač divi gledajući kako se pred njim razvijaju najraznoličniji likovi, kako pred njegovim očima oživljuje svijet prirode i duhova; on s veseljem i udivljenjem vidi kako Zemlja s bogovima i božicama izlazi iz Kaosa, kako u brzim nizovima slika Prometejeva iskra u čovjeku započinje borbu s barbarstvom, kako kultura iznosi pobjedu nad divljaštvom, obrazovanost nad surovošću, razum nad porivom.“ Debeljuškasti plavi Dioniz i njegova pratnja, satiri, kentauri, nimfe i ostarjeli sileni, sve su to teme europskih umjetničkih remek-djela i tradicije kakvu imamo i sami, posebice Vidrićeva poezija (koju Ujević definira kao 'olimpizam'), na tragu je evociranja mitološke Europe.

Silen

U poljskoj vodi tiho mjesec sijeva,
A s grmlja pada preko puta sjen.
Silena vodi bahantka i pjeva,
A s krupnim vrčem koleba Silen.

Polako ide, smije se – i sluša:
“Boginjo, šapće, ustavi se čas”
K zvjezdanom nebu vrč okrenuv – kuša
I sloni uz nju, bijel i sijedih vlas’.

I tako idu kud se grmlje crni,
Odmiču – staju – dubok smijeh je čut.
Putniče, sustaj, ogledaj se, svrni;
Gle, mjesec sja – i tvoj se bijeli put!

U Vidrićevoj panteističkoj poeziji idealizirane erotike mjesečastih prizora blijedih žena i dlakavih panova istovremeno susrećemo i oštru osudu „histeričnih klerika“ i jasnu kritiku klerikalističkog, tj. lažnog, morala. 100 godina nakon njegove smrti „histerični klerici“ u svakoj manifestaciji umjetničke slobode vide provokaciju, u svakoj prozorskoj mrlji i oblaku „ukazanje“, a u svakoj provinciji resurs za pljačku i pranje love. Taj orkestrirani fanatični napad gejeva na gejeve na pariškom otvorenju OI 2024 samo je želja klera vratiti postavke s 'liberté, égalité, fraternité' europskih revolucijskih tekovina na 'travaille, famille, patrie' fašizam.