Bliži se prvi, sve je manje vremena za nadogradnju, umjetnost, izložbe i kulturu. Zanimljivo da većini ljudi ne smeta fotoaparat sam po sebi ako ih ne gledaš dok ih fotografiraš. Nebo se malo namrgodi al u principu 
I u Berlinu su olimpijska događanja i prvi neuspjesi njemačkih sportaša u središtu pozornosti, Hertha je ovdje izgubila protiv Juventusa, a svi hvale po tramvajima njenu igru, kao da balkanski gubitnički virus i ovdje počinje harati. Kišilo je više od pola dana no nemam više vremena za kalkulacije, pokisnuo sam, pokazna karta mi vrijedi zaključno sa srijedom, obišlo se jučer prilično široko područje. Razjašnjenje na početku, na fotografiji tri su ostaci zgrade snimljene prvih dana boravka u Berlinu, uskrsnuće nešto novo vjerojatno suvremenije i ružnije, za Berlin se u tom smislu ne bojim.
Vožnja, banka, pin na drugoj kartici od treće pogođen, nema veza, barem toga imam, imao i treću, mislim karticu, šetnja, shopping, dva koraka, shopping, šetnja, shopping. Sve foto dokumentirano osim torbe, na kraju ispada da smo toliko malo toga obišli, a noge otekle.
Sjećam se kad se devedesetih godina prošlog stoljeća ponovo puku nametala lijepa riječ kolodvori prkosio sam tvrdeći da u Hrvatskoj nema kolodvora, eventualno taj zagrebački, sve su kolostaji. U Berlinu je oduvijek postojao drugi problem i utakmica, koji je kolodvor glavni. U istočnom dijelu je to bio Alexanderplatz, smješten u meni do prije dvije godine najdražem dijelu grada. Sad se gradi, upropastili su ga, to neću socijaldemokratima nikad oprostili, uništili su park, a ruska mafija koja sve kontrolira tu okolo je podigla cijene kobasicama i kvartom dosađuju isključivo njihovi prosjaci, inače tamo postoji tradicija prošnje opisana još u Doeblinovom romanu "Berlin Alexanderplatz".
Policijska strogo kontrolirana država. Posebne kontrole stranaca iz Njemačke, Berlina, socijalističkog svijeta, ostalih država i Jugoslavije. Nemogućnost građana svojevoljnog napuštanja teritorija vlastite države. Gradnja zida koja će nas odvojiti od sunarodnjaka kapitalističke vjeroispovijesti.
Domozgilo mi da sam već puna dva tjedna ovdje. Zakasnili na koncert, ajd da barem na blog dodam neiskorištene fotke od jučer i danas (prve dame noći, moja optika, nisam se pozdravio, bila gužva, njemačka hrana napokon, Kasseler Braten, Bratwurst, pečeni krumpir...)
Alexxl je tražio pa mu evo darujem post kao nagradu za njegov tisućiti jubilarni, samo naprijed starino !
U svjetlu novih blogerskih polemika neki uvaženi blogeri se podmjehuju drugim blogerima koji kao podnose i cijene samo pohvale ovci iz vlastitih toreva. Zašto ne, meee? Zaobiđi moj tor ako si slijep i toliko glup da ne vidiš da ga čuvaju vukovi, dovoljno siti da ne dođu u iskušenje, a dovoljno vučje naravi da rastrgaju nepozvanu pridošlicu.
"Bokal ide na vodu dok se ne razbije"
. Tragamo pod jedan za sklopivim stolicama, postali i Nijemci nepouzdani, ima u katalogu, nema na licu mjesta, naime na balkonu kad stignemo doma odmaramo na improviziranim stolcima, ja samo gledam kad ću se preokrenuti, pod dva pomalo ispitujemo bi li se negdje mogla izroditi povoljna prilika za job, još se u traganjima usprkos godinama ne predajemo.
Najprije, iako teorija tvrdi da ih vizualna erotika toliko ne zanima, poklon bon (slika) vjernim čitateljkama, čisto kao mali znak pažnje. Ne njurgati o oštrini, to su najriskantnije fotke, bez zavjese tamo, bez zavjese ovdje.
Berlin je pun malih zanimljivih galerija. Galeristi uglavnom otkupljuju slike, fotografije, instalacije i slično neafirmiranih umjetnika kojih je ovdje u izobilju. Galerije osim mene i sličnih zgubidana i turista posjećuju i ozbiljni ljudi, muzeolozi čak. Tako neke slike završe i u muzejima i umjetnik ima za hranu, raste mu cijena, a ja i slični ne možemo više pratiti njihov razvoj jer su muzeji skupi, osam eura i više, galerije su uglavnom besplatne ali ovdje ne i manje vrijedne.
Možete zabraniti snimanje maloljetnika, to ih neće maknuti s ulice. Ipak se kod njih iza fasade drskosti osjeti nesigurnost, muslimanke mi djeluju redom sigurno, blago njima. Bili smo na komunističko pacifističkim demonstracijama, barem dvadeset puta više policajaca od demonstranata, nezgodno kad nekog stisne mokriti baš u tom kvartu. Jedan od velikih promašaja socijaldemokrata su ti gradski vecei, napredna tehnologija za dosta kovanica, koju nitko ne koristi, a pun ih je grad, berlinci su to navikli obavljati u zelenilu, a strance jednostavno strah ući u te velebne nužnice koje se automatski zatvaraju. Uh kako mi opako djeluje jedna komunistica, ko bonbon, morao sam je fokusirati.
Zadnja dva dana je bilo fotki koje nisu išle u postove, a šteta, sve što fotografiram fotografiram s nekim razlogom, zgradu koju sam fotkao čim sam došao nastavljaju rušiti, fotka ne može pokazati dramatičnost situacije kad je djevojku u crvenim čarapama bez karte na stanici ulovio revizor iliti bakula, ni crna susjeda nije za zanemariti, a po prvi put sam promatrao i puni proces nastanka pice kod Talijana od početka do kraja, mirisala je i bila izvrsna za 3.80 eura.
Svako malo pljušti. Prohladno. Kažu ovdje da ljeto dolazi idući tjedan. Lijepo sam se družio, pljuskovi dovode do upoznavanja ljudi što bježe, dvije cure jako zabavne, samo jednu sam uz autoportret ulovio, tip je samo meni objašnjavao princip starog tiskarskog stroja, nema veze što ga ni jezično nisam potpuno razumio, lijepo ga bilo slušati.
Ne ide mi se u Tacheles, mjesto koje Alexxl spominje, sve koje vrijede su još prošle godine počeli deložirati, uspjeli su oporezovati i uništiti umjetnost tamo, posjetit ću al nije mi prioritet. Jučer sam predručak i večer potrošio obilazeći lokacije alternativne umjetnosti i kulture svog kvarta. Dobra mi je bila teta s gitarom, zašto me nisi snimao, a noćni kulturni program sa svog balkona sam najprije odgledao pa se tek onda mašio fotića
Bivši berlinski aerodrom Tempelhof nije bio na popisu mojih želja za obilazak. Sasvim slučajno sam se našao na njemu tražeći nešto drugo nezanimljivije, i berlinski veterani eto, sve češće znaju zalutati. Pamtim frku oko zatvaranja te zračne luke, uzgred, što znači zračna luka, valjda bi bila letna luka ako ćemo se igrati duha jezika, bilo je udruga za zatvaranje i udruga protiv, bilo je čačićolinićoribićevaca bilo je idealista, na kraju čudnim rezultatima referenduma, odnosno čudnim pravilima održavanja istog zatvoreno. Danas se gradi novo zračno čudovište, već sada zbog troškova neisplativo, sve su glasniji oni koji se zalažu sad kad je već toliko toga napravljeno da se gradnja prekine i prizna greška, da je tako isplativije, socijaldemokrati su za daljnje bacanje novca, naravno uz podršku kršćansko demokratske unije, i u Njemačkoj veliki isti kao i kod nas, nosi se europski trend, ima love, i te kako ima. He,he, već zamišljam frtalj izgrađenog pelješkog mosta.
Jučer sam započeo dan s najboljim sirom na svijetu, a proveo ga na slobodnom univerzitetu Berlin. Zašto ? Pa najbolje da napišem radi fotografiranja studentica da bi sve posjetiteljke koje mi posvećuju i posebne postove bile zadovoljene očitim odgovorom.
Jučer najprije jutarnja šetnja uz ruševine, u drugoj zgradi viđeni znakovi života, a onda sam prvi dio dana proveo na sajmu uglavnom šareno obojanih ljudi u susjedstvu na Boxhagener Platzu. Svi se nešto pokazuju, prave važni, linići i ribići u malom. A vrijeme, kiša, pa malo sunca, odmah prva skidanja, volem Berlin. Voda ? I s vodom treba znati, ja još učim.
Pitala me Tox Fox sviđa li mi se klima ovdje. Zasad nije idealna, jučer je pljuskalo cijelo prijepodne. Inače mi je simpa tipična klima ala Berlin kad se preko dana promijene sva 4 godišnja doba, samo bez pljuskova molim. To je planirano ovaj tjedan, drugi bi trebalo zatopliti. Čim malo zatopli svi se po parkovima skidaju, i to volim, urbano golo. Nije isto vidjeti golo tijelo u parku središta zbiljskog velegrada i na plaži.
Odlutah po običaju s jutarnjim mislima. Za pljuska mi se nije dalo biti doma pa sam se išao voziti, onako nasumce, kako ja volim, tramvaj, pa bus, pa malo gradske željeznice, pa podzemne, obično po kiši ni ne pratim kamo prometujem, inače imam pokaz "nakon deset", znači sva prevozna sredstva mogu koristiti u to vrijeme, osjetno je jeftinije od prave mjesečne karte.
Završio sam u pripizdini kamo ni ja nisam još bio. Meditirao sam baš o Teobaldinoj primjedbi da sve manje izvještavam o umjetnosti o ovdje, kad sam skužio da je kiša stala i izašao na sljedećoj stanici busa. Hej kebab 1,50 eura, u gradu je svugdje oko 3. Zatim, ono što sam govorio dok sam pio: pivo, kuća, pišanje, kuća. Vidio sam da je vrag odnio šalu pa sam sačekao prvi sljedeći bus, izaći ću na prvoj stanici koja je na karti gradskih linija.
Meditiranje u vožnji žestoko ubrzava vrijeme. Dok sam par puta okrenuo sad blogerski moderan smisao življenja prošli su sati. U poznatim kvartovima sam promišljao razlike u razmišljanjima sad u trezvenom stanju i 1995 kad sam u Berlinu uglavnom bio pod pivom i drugim sredstvima za uživanje. Jasno da je onda bilo ljepše i ugodnije.
Na Alexanderplatzu sam se pozdravio s poznanikom klošarom, bio je mokar, bazdio po vinu. Alexanderplatz se gradi, propada po odavno skiciranom meni jasnom scenariju, bokte i logika berlinskog socijaldemokratskog gradonačelnika mi je prozirna do gađenja poput logike naših sindikalaca i političara no o tome možda u nekom drugom postu, kao i o kulturi i muzejima, dijelu politike kojim se ovdje samo Pirati djelomice bave.
Nije mi teško privikavanje na ovdašnju hranu, sad su već i krvavice ovdje za klasu kvalitetnije i bolje nego kod nas, o cijenama koje su još uvijek za sve nužno niže zasad neću, pretjerujem sa slatkim, al i o tome valjda poseban post.
Ujutro je crnac na mene galamio na ulici na nekom nepoznatom jeziku. Mene ništa više ne plaši jer sam blago lud. Ljuti me kad netko u domovini napiše za Linića i Ribića da su ludi, njihova karakterizacija počinje sa slovom g, ma koliko mi nitko ne vjerovao, vjerujem sebi, susretao sam ih. Sustigne me i ovdje domovina kao sinoć na skajpu, otvaram u glavi fajl zabranjenih tema.
Događa se nešto nezamislivo prije par godina, Rijeka nije više samo tranzitno središte, restorani i prenoćišta su puni. Čuje se to, da se npr. bolje i barem tri puta jeftinije jede nego u turističkim središtima, ako znate gdje uglavnom i kvalitetnije. Pečenku s prilogom za 30 kuna nećete baš svugdje na Jadranu naći. Sjećam se sad već davno kad smo išli na izbore s nezavisnom listom takve neke priče smo jedino mi pričali i bili najuspješniji vanstranački kandidati mada ni pola roditelja ni rodbina nisu glasali za nas...
Razgovaramo sve fakultetski obrazovani ljudi o trenutnim nedopustivim potezima u obračunu sindikalnih čelnika i ja velim, da mi iz drugog ešalona objavimo koga je čelnik X ševio narod bi svršavao, pola bi ga osuđivalo, a pola "griješiti je ljudski" branilo. Poslije mi veli kolega da slučajno ne zna koga je X ševio ne bi moju rečenicu zbog jedne riječi razumio.
Danas čujem da se još tri točna odgovora na državnoj maturi, povrh ovih dosadašnjih nisu priznavala, kod Kafke možda jedini ispravni i nitko nije primjetio.
Nepismen smo narod, a ja zbog taštine polupismenih izgleda u četvrtak još ne krećem na put i kradu mi jedine dane stručnog usavršavanja koji vrijede, sate u Berlinu koje plaćam iz svog jebenog džepa. Kaže danas spremačica, prkose vladi pa nam nisu isplatili plaću i to je istina, jezik vladajućih svi razumiju.
Prije nego što krenete gledati fotke oprez, dalje nastavljate na vlastitu odgovornost, na prvoj se vjerojatno nalazi i maloljetna osoba, na drugoj ne znam, na trećoj ionako prekomplicirano jelo za raju, a na četvrtoj šipak, ono što vam najjednostavnije izgleda većina bi pogriješila,doduše u detaljima, rekli bi ne budali i nastavili biti sigurni da su u pravu.
Evo ovaj vikend smo konačno našli i bezecovali stan u Berlinu. Danas je bilo zadnje nastavničko vijeće, još samo podjela svjedodžbi, stigli i rezultati državne mature, moji učenici imaju jako dobar prosjek, svejedno ne mijenjam mišljenje o toj lakrdiji.
U Berlin odlazimo već godinama puniti baterije. Ne biraš roditelje, ne biraš mjesto ni državu rođenja, barem nešto u životu valjda možeš odabrati. U Berlin sam se zaljubio još u vrijeme socijalističkog DDR-a, na fakultetu sam bio jedan od žešćih antikomunista, doduše s anarhističke pozicije, ali sam pljuvao po državnom socijalizmu o kojem sam znao samo onoliko koliko sam mogao znati prateći zapadnu i našu samoupravnu propagandu. Njihov lektor me nagradio predloživši me u konkurenciji dupelizaca za državnu stipendiju, da se uvjerim da ništa nije crnobijelo. Čim sam došao na njihovo tlo iznenađenje, u svakom dućanu su se za razliku od Jugoslavije mogli kupiti kalodont i kava.
Nema više tog Berlina, Berlin se stalno mijenja, ne nužno nabolje. Sravnili su mi sa zemljom omiljenu pivnicu na Potsdamer Platzu naprimjer, sad se tamo jede klokana i krokodila, mogli ste o tome čitati na nachtfresser blogu.
Rođen sam u Krku, Krk je lijep, ima najljepše stijene, al ne ispunjava potpuno. U Sarajevu sam studirao, upoznao zbilja ono što se kaže pravu raju, u moje vrijeme su ćevapi, burek i aščinice bili zakon, al nije to to. Rijeka je ono što Sarajevo nije, postoji neki odmak među ljudima koji mi paše al nije ni to to. Berlin samo nema more al u konačnici mi se za more jebe. U Berlinu se intenzivno živi, intenzivno ali bez žurbe. Svaki kvart je poseban, a mi smo ove godine uboli stan u omiljenom kvartu, bio bi red da nam bude sretno, zaslužili smo.
A do četvrtka, nakon škole tržnica, povrće je kod nas još uvijek kvalitetnije, a pršut cijenom nadmoćan, ostalo je sve tamo jeftinije.
Evo da završim ovu kratku nepopularnu igru. Još dvadesetak blogera je na popisima i svi isto tako cool, a draga Destination Unknown mi je dvaput bila rezerva i to u godinama u kojima su upali i neki nesimpatični, profesionalna deformacija.
2004/2005
Halter ego (Heroine), Alje
Satie, Spark (Neurotic)
Lola Walser, Papalagi
Mantasmic, pg
Lady Bonham, Izbrisani svijet
Xiola Bleu, Trill
Tinčica u tramvaju, Medi
Non sen, Pseudo
Slučaj s jabukom, Unuka
Spidernet, Titov blog
2006
Lutak, Just for me
Komplex, 45_lines
Paste without her Copy, Hedwig
Zero, Angelina_smb
Studena, Dodir tišine
2007
Uranova pikula, Sanja_45
Leeloo, Sewen
Wes c Addle, Hard Boiled
Budalacobanin, Smisao života 42
Bog groma, Skaska
2008
Kinky kolumnistica, Pametni zub
Levant, Jimbo
Marla, Shelly Kelly
Defton, Windfuckersister
Propheta Nemo, dražeN
2009
Lobotomya, Wall
Pecorita, Bugenvilija
Bocacciozg, Bastet
Marchelina, Euro
Modesti Blejz, Vitae
2010
Alexxl, Neverin
Slobodni stih, Ani Ram
Baba ljutica, Andrea
Mina, Morska zvijezda
Sredovječni udovac, Ru
2011
Kulerica, Rozna mahunarka
Joanna has left Stepord, Tina
Pero u šaci, UterusBicornis
Seoska idila, Kojotica
Crna kraljica, Borut
2004/2005
Halter ego (Heroine), Alje
Satie, Spark (Neurotic)
Lola Walser, Papalagi
Mantasmic, pg
Lady Bonham, Izbrisani svijet
Xiola Bleu, Trill
Tinčica u tramvaju, Medi
Non sen, Pseudo
Slučaj s jabukom, Unuka
Spidernet, Titov blog
2006
Lutak, Just for me
Komplex, 45_lines
Paste without her Copy, Hedwig
Zero, Angelina_smb
Studena, Dodir tišine
2007
Uranova pikula, Sanja_45
Leeloo, Sewen
Wes c Addle, Hard Boiled
Budalacobanin, Smisao života 42
Bog groma, Skaska
2008
Kinky kolumnistica, Pametni zub
Levant, Jimbo
Marla, Shelly Kelly
Defton, Windfuckersister
Propheta Nemo, dražeN
2009
Lobotomya, Wall
Pecorita, Bugenvilija
Bocacciozg, Bastet
Marchelina, Euro
Modesti Blejz, Vitae
Evo ubrzavam objavljivanje ove serije ne bih li završio do četvrtka kad, sad je prilično izvjesno, putujem u grad svog izbora Berlin na tri tjedna. Čudna ta neka potreba sistematiziranja stvari, inače moram jednu sitnicu npr. naglasiti, Jimba od početka pratim, ali mi je u užem krugu od 2008. Bez ljutnje, evo prva ispod crte 2008 mi je tu Loby, koja mi je draža od Deftona, ali onda mi je Def više obećavao, u životu se nikad ne zna.
Ta večer bi bila zaboravljena
Uz vino svi griješimo
I nije nam bilo prvi put
Onda ta jebena muzika
koja jednostavno približava
ja ju znam odabrati
svijeće koje preziremo
al eto nek izgleda romantično
u određenom trenutku
kad završavamo izvještaje
o našim stvarnim ljubavima
prije no što potonemo u zagrljaj
neobjašnjive stranputice
tvoje riječi da je smiješno,
židovi više ovdje nikom ne smetaju
sve bi bilo zaboravljeno
da nije stigla vijest
da si poginula
uoči evakuacije
uz svog dragog
kojem se ništa nije desilo.
Tek kasnije sam se sjetio
da sam ti te lude noći
obećao pjesmu
u stvari voljela si samo
moju poeziju,
al eto
već par desetljeća
ne pišem.
2004/2005
Halter ego (Heroine), Alje
Satie, Spark (Neurotic)
Lola Walser, Papalagi
Mantasmic, pg
Lady Bonham, Izbrisani svijet
Xiola Bleu, Trill
Tinčica u tramvaju, Medi
Non sen, Pseudo
Slučaj s jabukom, Unuka
Spidernet, Titov blog
2006
Lutak, Just for me
Komplex, 45_lines
Paste without her Copy, Hedwig
Zero, Angelina_smb
Studena, Dodir tišine
2007
Uranova pikula, Sanja_45
Leeloo, Sewen
Wes c Addle, Hard Boiled
Budalacobanin, Smisao života 42
Bog groma, Skaska
Čini mi se da je te godine posjećenost blogova, kao i godinu kasnije dostizala vrhunce, često sam i službeno odlazio u Zagreb i družio se s blogericama, s nekima se još družim, neki s mog izbora i danas objavljuju, krajem godine je počeo i uspon Pametnog zuba.
Nakon dužeg vremena fešta kod mene, skoknuo je do Rijeke Luka, praški student režije, gledali smo premijerno njegov prvi "dugi" film", a na video vezi je bila i feštala s nama Lidija iz Beograda (nazire se u kutu fotke sa scenom iz filma, rekao sam da je ne gase da gledam nju u trenucima dosade). Film ne bih komentirao, jebe me taj engleski, a kako sam shvatio redatelja u igri su i igre riječi. Vidim da u Pragu ima dobre učitelje : odakle ti to/ pa pretpostavljao sam/ ne pretpostavljaj ništa, ne pretpostavljaj ni da kamerman zna što je plava boja, tvoje je da pripremiš paletu boja i pokažeš mu, evo,to je ta boja. Bilo je još anegdota, ja sam se noćas samo jedne iz vremena svog studiranja sjetio, kad me profesor Kostić pitao glede Robespierra i Dantona, što mislim, tko je tu povijesni heroj, a tko samo saputnik, ja sam odgovorio Danton je heroj, on je ustao i otvorio prozor. Poslije me nazočna asistentica pitala znam li zašto je to profesor napravio, ne, Vi ćete mi to reći, pa kolega, da glupost izađe.
Još nešto, Luki je postavljeno pitanje, odakle ti ta pretpostavka, odgovor je bio, pa pisalo je na NF blogu, a blogerica Andrea me zvala mobitelom za vrijeme projekcije filma, nisam mogao razgovarati, objasnim joj kratko, ona veli, a dobro, vidjet ćemo to na blogu, he,he.
Posebno ljeti putnici magnetski privlače moj fotić. Najbolji su mi oni s kućicama na leđima, nekad sam i ja tako ljetovao, milijun puta umirao na vrelom asfaltu. Najgora putovanja i stopiranja dan danas pamtim. Osjećaj križnog jednosmjernog puta.
Danas smo razgovarali kako socijaldemokrati ništa ne razumiju. Linić bi penzićima oporezovao jedino što su u životu stekli. S druge strane penziće obilaze dobro organizirane grupe lešinara, imam u najužoj obitelji primjer, potpisuju s njima ugovore o doživotnom uzdržavanju u zamjenu za vrijedne stanove, mislite da kome pada na pamet dobro oporezovati lešinare, mala država za veliku mafiju (memento Holi).
Spremam se za Berlin, Sahra Wagenknecht je dala intervju tamošnjem blogeru, ljevičarka koja radi presedane.
Blogerska pitanja su svugdje u svijetu zanimljiva, malo me razočarala, pije ujutro zeleni čaj, ja ipak preferiram crni.
Inače kaže Sahra, zamislite da se jedan dan na poslu ne pojave bankarski savjetnici, inače izuzetno dobro plaćen posao, što će se dogoditi, a onda zamislite da se na primjer ne pojave liječnici i medicinsko osoblje, i tako dalje, i tako dalje...
p.s.
Bacite oko na banner za pomoć, svaki sitniš za našu dragu blogericu i njenog sina dobrodošao !
Dakle bili su :
2004/2005
Halter ego (Heroine), Alje
Satie, Spark (Neurotic)
Lola Walser, Papalagi
Mantasmic, pg
Lady Bonham, Izbrisani svijet
Xiola Bleu, Trill
Tinčica u tramvaju, Medi
Non sen, Pseudo
Slučaj s jabukom, Unuka
Spidernet, Titov blog
Slijedi deset mojih još nespomenutih favorita godine 2006., nekih još poput sanje_45 nema jer su se pojavili krajem godine. Dakle :
Lutak, Just for me
Komplex, 45_lines
Paste without her Copy, Hedwig
Zero, Angelina_smb
Studena, Dodir tišine
Današnji foto udar na intimu ljepšeg spola na Korzu i malo šire :
Sve ionako prekriva zaborav, pa ću ja ovako lagano kad mi dođe izložiti nickove najdražih blogera, deset po svakoj godini, čisto ovako subjektivno, možda se nekad nađe nekom suludom kolekcionaru poput nas blogera vremenotrošadžija, od ovih još ponekad ponešto objavi pg
2004/2005
Halter ego (Heroine) Alje
Satie Spark (Neurotic)
Lola Walser Papalagi
Mantasmic pg
Lady Bonham Izbrisani svijet
Xiola Bleu Trill
Tinčica u tramvaju Medi
Non se Pseudo
Slučaj s jabukom Unuka
Spidernet Titov blog
Dame i gospodo, Spark i Alje skoro danas, čisto da post ne prođe bez ilustracije, bili su među prvim blogerima ovdje iako strani državljani 
p.s.
Vidi vraga, noćas nakon dugog vremena objavila Satie
Prije par desetljeća prvo radno mjesto mi je bilo u mjestu negdje na pola puta između Senja i Karlobaga. Bio sam Učo, preko zime jedini stanar avetinjskog hotela koji samo što se nije povijao pod udarima bure. I tada su starosjedioci sanjarili, samo da nije trajekta za Rab, mjesto bi turistički cvalo. Evo ja imam više od kvarat stoljeća radnog iskustva, ostvarila im se želja, u susjednoj Stinici je Milanović otvorio trajektno pristanište, nisam tamo nikad kasnije bio, baš me zanima nada li se tko od preostalih ljudi zaista preporodu, hm, guglao, hotel tamo kao još radi...
Danas opet od jutra u pogonu, nešto sam s fotićem kod dva snimka eksperimentirao, zasad se ništa ne primjeti na fotkama 
:
Jučer izuzetno dosadna emisija o školstvu, ja, koji sam je ako ništa trebao pratiti prirodom funkcije koju još obavljam, nisam izdržao do kraja. Dobio sam potvrdu da nastavljamo ići k vragu rečenicom odgovornog da će sve više ispita biti pismeno, standardizirano, da bi se izbjegla dvostruka mjerila, to je i argument za ovakvu državnu maturu. Prošlo je vrijeme nas koji smo se snalazili i izvlačili na usmenom umijećem verbalnog i neverbalnog komuniciranja, usmeno izražavanje ti može samo štetiti, odlazi u povijest, šuti i plivaj dalje, nastupilo je vrijeme favoriziranja mutavih.
Današnje fotke su postavljene kronološki, u međuvremenu sam dežurao na upisima, gimnazija će dobiti jednu super curu jer se nije uspjela upisati kod mene na strukovnoj, potrebno je bilo 59 od 60 bodova, počinje me zabavljati ovo praćenje poremećaja svih vrijednosti (pazite da vas ne ufotkam gole u raskoraku 
).
Naporan dan, administracija, upisi i to. Večeras ipak ne sudjelujem u emisiji na teveu, al svejedno možda nećemo umrijeti od dosade iako je o školstvu. Iz etičkih razloga nisam snimao roditelje koji su došli upisati svoju djecu, zbilja izgleda živimo u teškim i tužnim vremenima. Jedna anoreksična cura kojoj bih rado pomogao, ali vjerojatno neće imati dovoljno bodova za upis. Glavno da su svi spremni za rasprave o golim babama. Glede ručka ostajem teška konzerva pri izboru jela, glede stavova dobio sam podršku osvjedočenih nacionalista, od "naprednih" šutnja, pomalo brinem za sebe.
Timm Ulrichs je tu priču davno završio, vi niste jebiga čitali, on je inače klasik, kako je samo bio strpljiv i sve slikao konzervativnim kravama i bikovima.
Za važnije teoretičare Ljevice u politici dvadesetog stoljeća je postojao problem definiranja osnovnih ljudskih potreba čije je ispunjenje društvo dužno osigurati svakom pojedincu. Najzanimljivije radove je imala mađarska emigrantica Agnes Heller no tkz. socijalistički eksperiment nije uspio. Planska privreda se jednostavno nije mogla nositi s tržišnim gospodarstvom i manje više umiveno barbarstvo je trijumfiralo. Sahra Wagenknecht, vodeća teoretičarka suvremene ljevice ne odbacuje tržišno gospodarstvo. Osnovne potrebe su osim hrane, krova nad glavom, odjeće, pravo na obrazovanje, liječenje, komunikaciju (pošta, internet, javni prijevoz) i za to država mora odgovarati. Budući da je dosta toga privatizirano javlja se problem obeštećenja pri eventualnom podržavljenju, he,he, nedavno je u jednoj emisiji Sahra postavila pitanje, je li itko obeštetio robovlasnike pri ukidanju robovlasničkog sustava. Zanimljivo da na Sahrinim tribinama često gostuju i ideolozi konzervativne kršćansko demokratske unije (CDU) i u dosta praktičnih pitanja se s njom slažu.
Par slikica od jutros, kolač je boljeg okusa nego što izgleda na brzinski odrađenoj fotki...
