Jučer smo se jako vješto vozili po Berlinu i autom, nije to selendra poput Agrama da možemo fulati pokoju ulicu . Tragamo pod jedan za sklopivim stolicama, postali i Nijemci nepouzdani, ima u katalogu, nema na licu mjesta, naime na balkonu kad stignemo doma odmaramo na improviziranim stolcima, ja samo gledam kad ću se preokrenuti, pod dva pomalo ispitujemo bi li se negdje mogla izroditi povoljna prilika za job, još se u traganjima usprkos godinama ne predajemo.
Odlično se jelo u jednom od najstarijih restauranata s ugodnim vrtom, najbolje do sad za petipol eura, osim izvrsnog mesa tu su špecli, jebiga, zalud mi moja filologija, ne znam kak bih preveo, gljive, umak od timijana, ljuljaška kao dessert, ma sve pet, čak ni konobari nisu izuzetno neljubazni i iritantni kako stoji u internet izvještajima, naša je konobarica zaradila za osmijeh euroipol napojnice
Fotić sam fotka, rijetko ga približim očima, što je dalje od glave više će živcirati i valjda odbiti neželjene posjetiteljke mog bloga, njihovog suborca masne kose, godina i slova ništa odbiti ne može jbga, cijena valjda besplatnog servisa bloga haer.