četvrtak, 26.07.2012.

Tacheles i jazz

Alexxl je tražio pa mu evo darujem post kao nagradu za njegov tisućiti jubilarni, samo naprijed starino !

Tacheles je još jedan projekt žrtva sulude kapitalističke logike i uobičajenog sukoba ljudskih taština. Umjetnička kolonija je nastala u napuštenoj ruševnoj zgradi robne kuće i ubrzo stekla svjetsku slavu, prostor su naselili i uredili mladi umjetnici u usponu iz cijelog svijeta. Cijelo vrijeme otkako je prostor postao turistička Meka traje sukob među umjetnicima između demokratske struje i struje kulta umišljenih veličina, a svi su u klinču trgovaca, pogotovo nakon što se odjednom izrodio i navodni vlasnik prostora.
Pratim Tacheles od početka, još nije klinički mrtav ali to više ninašto ne sliči, najzanimljiviji umjetnici su ili uništili ili odnijeli svoje radove i iselili, ovdje sad filipinci i istočni europljani prodaju "umjetnost" turistima koji još hrle.
Znam da dosta vas neće povjerovati da se u daljnem tekstu zbilja radi o jednom od najznačajnijih berlinskih klubova, onog, koji sam sinoć pohodio. Jebatga, nije baš na ti s lovom, a sve na najmjestima. Nevjernici neka guglaju "b flat" jazz klub i Robina Draganića koji je svirao sa svojim bendom, osjetiti doduše neće sinoćnju luđački nabrijanu atmosferu. Draganić je glazbenik izuzetnog životopisa, rođen u Zagrebu 1963., odrastao u Kanadi, živio i radio u Rusiji i Kini dok se nije skrasio u Berlinu, a bend mu je i zvanično na listi top 10 najznačajnijih njemačkih jazz bendova, trebalo je to doživjeti u prepunom lokalu, svjedočio sam, mada ne i snimao, dirljivim izljevima nježnosti muškarca i transseksualke između ostalog, žao mi samo što nije uspjela fotka kad nam Draganić kroz izlog maše na odlasku.
08:09 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.