Marketing
Šetnja Rijekom uz odbrojavanje
Evo ovaj vikend smo konačno našli i bezecovali stan u Berlinu. Danas je bilo zadnje nastavničko vijeće, još samo podjela svjedodžbi, stigli i rezultati državne mature, moji učenici imaju jako dobar prosjek, svejedno ne mijenjam mišljenje o toj lakrdiji.
U Berlin odlazimo već godinama puniti baterije. Ne biraš roditelje, ne biraš mjesto ni državu rođenja, barem nešto u životu valjda možeš odabrati. U Berlin sam se zaljubio još u vrijeme socijalističkog DDR-a, na fakultetu sam bio jedan od žešćih antikomunista, doduše s anarhističke pozicije, ali sam pljuvao po državnom socijalizmu o kojem sam znao samo onoliko koliko sam mogao znati prateći zapadnu i našu samoupravnu propagandu. Njihov lektor me nagradio predloživši me u konkurenciji dupelizaca za državnu stipendiju, da se uvjerim da ništa nije crnobijelo. Čim sam došao na njihovo tlo iznenađenje, u svakom dućanu su se za razliku od Jugoslavije mogli kupiti kalodont i kava.
Nema više tog Berlina, Berlin se stalno mijenja, ne nužno nabolje. Sravnili su mi sa zemljom omiljenu pivnicu na Potsdamer Platzu naprimjer, sad se tamo jede klokana i krokodila, mogli ste o tome čitati na nachtfresser blogu.
Rođen sam u Krku, Krk je lijep, ima najljepše stijene, al ne ispunjava potpuno. U Sarajevu sam studirao, upoznao zbilja ono što se kaže pravu raju, u moje vrijeme su ćevapi, burek i aščinice bili zakon, al nije to to. Rijeka je ono što Sarajevo nije, postoji neki odmak među ljudima koji mi paše al nije ni to to. Berlin samo nema more al u konačnici mi se za more jebe. U Berlinu se intenzivno živi, intenzivno ali bez žurbe. Svaki kvart je poseban, a mi smo ove godine uboli stan u omiljenom kvartu, bio bi red da nam bude sretno, zaslužili smo.
A do četvrtka, nakon škole tržnica, povrće je kod nas još uvijek kvalitetnije, a pršut cijenom nadmoćan, ostalo je sve tamo jeftinije.
Post je objavljen 09.07.2012. u 16:13 sati.