Marketing
Galeristi i antikvari
Berlin je pun malih zanimljivih galerija. Galeristi uglavnom otkupljuju slike, fotografije, instalacije i slično neafirmiranih umjetnika kojih je ovdje u izobilju. Galerije osim mene i sličnih zgubidana i turista posjećuju i ozbiljni ljudi, muzeolozi čak. Tako neke slike završe i u muzejima i umjetnik ima za hranu, raste mu cijena, a ja i slični ne možemo više pratiti njihov razvoj jer su muzeji skupi, osam eura i više, galerije su uglavnom besplatne ali ovdje ne i manje vrijedne.
Antikvarijati čuvaju prošlost, toga je Berlin prepun, prošlosti i antikvarijata. Antikvarijati su i mjesta druženja. Jučer sam se napričao u Crvenom antikvarijatu, rotesantiquariat.de, linkovi ovdje ponovo štekaju. Pričom smo prošli od olovnih sedamdesetih u Njemačkoj do Jugoslavije i ustaškog pokreta. Antikvar poznaje i sina najopasnije žene druge polovice dvadesetog stoljeća, na poznati način samoubijene Gudrun Ensslin, ovaj navrati u antikvarijat, inače poznati kazališni čovjek sad na godišnjem, ako svrati dok sam ja u Berlinu, nazvat će me antikvar da nas upozna. Knjiga o ustašama košta 30 eura, Nijemac ju je 1944 napisao, ajde da su ovi barem negdje na cijeni. Shvatio sam da Sahru Wagenknecht, čiju sam knjigu "Kapitalizam u komi" kupio, nitko ne voli, za teoretičare revolucionarne ljevice je preumjerena i revizionist, za socijaldemokrate i tkz. realnu ljevicu preekstremna, desničari je se s razlogom boje, sve preporuka do preporuke za mene. Inače ni ona nije trenutno u Berlinu.
Na odlasku u Berlin pukao mi je zub, sinoć od glavnog zuba naprijed ispao dio, valjda samo plomba. Takvi događaji me asociraju na povratak u državu za koju me ništa više emotivno ne veže, Hrvatsku koja me asocira na gorčinu nemoći, poremećenost vrijednosti u užem i širim krugovima.
Post je objavljen 22.07.2012. u 08:22 sati.