utorak, 31.07.2012.

Alexa, Potsdamer Platz, Berlinsko Nebo

Bliži se prvi, sve je manje vremena za nadogradnju, umjetnost, izložbe i kulturu. Zanimljivo da većini ljudi ne smeta fotoaparat sam po sebi ako ih ne gledaš dok ih fotografiraš. Nebo se malo namrgodi al u principu thumbup
07:40 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 30.07.2012.

Berlinska olimpijska bauljanja

I u Berlinu su olimpijska događanja i prvi neuspjesi njemačkih sportaša u središtu pozornosti, Hertha je ovdje izgubila protiv Juventusa, a svi hvale po tramvajima njenu igru, kao da balkanski gubitnički virus i ovdje počinje harati. Kišilo je više od pola dana no nemam više vremena za kalkulacije, pokisnuo sam, pokazna karta mi vrijedi zaključno sa srijedom, obišlo se jučer prilično široko područje. Razjašnjenje na početku, na fotografiji tri su ostaci zgrade snimljene prvih dana boravka u Berlinu, uskrsnuće nešto novo vjerojatno suvremenije i ružnije, za Berlin se u tom smislu ne bojim.

Zbog besplatne izložbe fotografija s meni dragog otoka, boravio sam svojevremeno i na njemu, bio sam u središtu ne tako drage stranke, što se može, kad mi Sahre nema u Berlinu pa ne mogu birati. Ljevičarskoj sponzorici blogerici Skaskoj napominjem da mi je Torba kultnog kluba Ograda dobila od neprestanog berlinskog reklamiranja rupu te da bi nužno bilo obnoviti i taj vozni park, doduše nije baš ono perfa naslikano, rupa se na torbi baš i ne vidi. Snimao sam još Bagat, ja sam obiteljskim raskućivanjem izgubio i par tih strojeva, al jebeš prošlost, novoumivenu središnju ulicu Friedrichstrasse, bem ti berlinsko umivanje, sve zaprlja kičem, te palaču i restoran na njoj, prije toga spontani ulični perfomans par cura, u Berlinu se stalno nešto slično događa, za kraj dvije ljepotice noći.
Curi vrijeme jebatga, zaradio sam pisanjem par prvih eura online, sitniš al veseli, svjestan sam skorog povratka u nesigurnost jedne zemlje luđaka na brdovitom Balkanu.
09:00 | Komentari (11) | Print | ^ |

nedjelja, 29.07.2012.

Cjelodnevni berlinski shopping

Vožnja, banka, pin na drugoj kartici od treće pogođen, nema veza, barem toga imam, imao i treću, mislim karticu, šetnja, shopping, dva koraka, shopping, šetnja, shopping. Sve foto dokumentirano osim torbe, na kraju ispada da smo toliko malo toga obišli, a noge otekle.

Najskuplja moja jakna, cijenu prilažem u postu. Ne pokušavajte fotografirati na zabranjenim prostorima, nisu toliko opasne nadzorne kamere, ljudi iz sigurnosti, nego doušničke gnjide ljudske koje nemaju pametnija posla nego buljiti u ljude s fotoaparatima, njih je najlakše zbog indiskrecije skužiti, tako da te ne mogu uloviti i prijaviti ali idu na živce. Na kraju dana pakiranje sladoleda, tri za jedan euro, zaslužili smo.
06:52 | Komentari (13) | Print | ^ |

subota, 28.07.2012.

Berlinski providni dvori

Sjećam se kad se devedesetih godina prošlog stoljeća ponovo puku nametala lijepa riječ kolodvori prkosio sam tvrdeći da u Hrvatskoj nema kolodvora, eventualno taj zagrebački, sve su kolostaji. U Berlinu je oduvijek postojao drugi problem i utakmica, koji je kolodvor glavni. U istočnom dijelu je to bio Alexanderplatz, smješten u meni do prije dvije godine najdražem dijelu grada. Sad se gradi, upropastili su ga, to neću socijaldemokratima nikad oprostili, uništili su park, a ruska mafija koja sve kontrolira tu okolo je podigla cijene kobasicama i kvartom dosađuju isključivo njihovi prosjaci, inače tamo postoji tradicija prošnje opisana još u Doeblinovom romanu "Berlin Alexanderplatz".

Najveći zapadni kolodvor je onaj koji me najviše ispunio uzbuđenjem kad sam prvi put na njega kročio, kolodvor Zoo, poznat isto tako po planetarno popularnoj knjizi. Najbolje što se tamo da vidjeti su narkopankeri koji prose, neki će uskoro vjerojatno i umrijeti ali su ufurani u marketinšku ulogu djece s kolodvora Zoo, njih nisam snimao, ne zato što ih se bojim, nego mi uopće nisu zanimljivi, jebeno živortno iskustvo ulice koje filtrira svaki fake.
Nakon ujedinjenja političkom odlukom je treći izabran za glavni, nije dugo bio jer je izgrađen novi suvremeni Hauptbahnhof, gdje sam jučer boravio. Naime zbog izvjesnih zdravstvenih problema u zajednici nisam se usudio previše udaljiti od berlinskog stana pa sam izabrao mjesto odlično povezano gradskom željeznicom sa svim dijelovima grada.
Auto se zadnjih dana druži intenzivno s jednim motorinom, morali smo i to ovjekovječiti, a u susjedstvu ima dućan i profesionalni modelar, živi od izrade i prodaje modela željeznice.
Nakon pravog ljetnog tjedna noćas je pljusnulo i rashladilo zrak, olakšanje, s druge strane ulazeći u zadnji berlinski tjedan mi se ne da izlaziti iz kratkih hlaća.
07:39 | Komentari (8) | Print | ^ |

petak, 27.07.2012.

DDR u svjetlu mog iskustva

Policijska strogo kontrolirana država. Posebne kontrole stranaca iz Njemačke, Berlina, socijalističkog svijeta, ostalih država i Jugoslavije. Nemogućnost građana svojevoljnog napuštanja teritorija vlastite države. Gradnja zida koja će nas odvojiti od sunarodnjaka kapitalističke vjeroispovijesti.

Sigurnost radnog mjesta. Većina s 18 dobiva stan, uglavnom ruine al rješenju stambenog pitanja i odvajanju od roditelja se ne gleda u zube. Cjelodnevni dječji vrtići. Kultura golog tijela i oslobođena seksualnost. Veličanje sporta i zdravog života jebemumiša.
Bio sam mlad, bio sam stipendist te države, a družio se s onima koji su sve to srušili pa popušili.
Imaju kao i mi, površnost, brzinski život, stalno smo dostupni, robovi potrošnje ili njene nemogućnosti, cinizam je normalan, iskorištavanje ljudi raste, mržnja se propagira.
"Ne treba čovjek služiti ekonomskom aparatu i državi nego obrnuto."
Erich Fromm
Na čemu je taj bio nisu jedinstveni biografi.
DDR, izgubljeno utočište sigurnosti.
Slobodu na vješala !
09:42 | Komentari (12) | Print | ^ |

četvrtak, 26.07.2012.

Bedara

Domozgilo mi da sam već puna dva tjedna ovdje. Zakasnili na koncert, ajd da barem na blog dodam neiskorištene fotke od jučer i danas (prve dame noći, moja optika, nisam se pozdravio, bila gužva, njemačka hrana napokon, Kasseler Braten, Bratwurst, pečeni krumpir...)
19:43 | Komentari (7) | Print | ^ |

Tacheles i jazz

Alexxl je tražio pa mu evo darujem post kao nagradu za njegov tisućiti jubilarni, samo naprijed starino !

Tacheles je još jedan projekt žrtva sulude kapitalističke logike i uobičajenog sukoba ljudskih taština. Umjetnička kolonija je nastala u napuštenoj ruševnoj zgradi robne kuće i ubrzo stekla svjetsku slavu, prostor su naselili i uredili mladi umjetnici u usponu iz cijelog svijeta. Cijelo vrijeme otkako je prostor postao turistička Meka traje sukob među umjetnicima između demokratske struje i struje kulta umišljenih veličina, a svi su u klinču trgovaca, pogotovo nakon što se odjednom izrodio i navodni vlasnik prostora.
Pratim Tacheles od početka, još nije klinički mrtav ali to više ninašto ne sliči, najzanimljiviji umjetnici su ili uništili ili odnijeli svoje radove i iselili, ovdje sad filipinci i istočni europljani prodaju "umjetnost" turistima koji još hrle.
Znam da dosta vas neće povjerovati da se u daljnem tekstu zbilja radi o jednom od najznačajnijih berlinskih klubova, onog, koji sam sinoć pohodio. Jebatga, nije baš na ti s lovom, a sve na najmjestima. Nevjernici neka guglaju "b flat" jazz klub i Robina Draganića koji je svirao sa svojim bendom, osjetiti doduše neće sinoćnju luđački nabrijanu atmosferu. Draganić je glazbenik izuzetnog životopisa, rođen u Zagrebu 1963., odrastao u Kanadi, živio i radio u Rusiji i Kini dok se nije skrasio u Berlinu, a bend mu je i zvanično na listi top 10 najznačajnijih njemačkih jazz bendova, trebalo je to doživjeti u prepunom lokalu, svjedočio sam, mada ne i snimao, dirljivim izljevima nježnosti muškarca i transseksualke između ostalog, žao mi samo što nije uspjela fotka kad nam Draganić kroz izlog maše na odlasku.
08:09 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 25.07.2012.

Za glorificiranja blogera i blogerska geta

U svjetlu novih blogerskih polemika neki uvaženi blogeri se podmjehuju drugim blogerima koji kao podnose i cijene samo pohvale ovci iz vlastitih toreva. Zašto ne, meee? Zaobiđi moj tor ako si slijep i toliko glup da ne vidiš da ga čuvaju vukovi, dovoljno siti da ne dođu u iskušenje, a dovoljno vučje naravi da rastrgaju nepozvanu pridošlicu.

Blogerske polemike su jalove i što napisa "onaj stari bloger Hercegovac" svode se na mentalne dijareje bez ikakvog efekta. Jedna jedina kritika je koja mene zbilja pogodi, evo jučer se to desilo treći put, prvi put ju je izrekla onako uzgred jedna super fotografkinja flore i faune, drugi put blogerski Dali, a treći meni značajan blog filozof, naravno u svom stilu neću je odmah sistematski navesti. 
Ne odnosi se se na kvalitet mojih fotografija, svjestan sam svih nedostataka, mutnoću slika, jebe mi se za te kritike, mada svima poželim moj svojeglavi fotić, izoštrenost i te pizdarije, nedostatak npr. jednog uha ili dijela vozila zbog brzine snimanja, boli me uho za to.
Svjetonazorske kritike i kritike pismenosti me još manje iritiraju, čak ih ponekad i svjesno provociram, da sam mlađi i oslobođeniji smetalo bi me to npr. što Krleža, Gavran i Babl narušavaju skladnost odnosa između blogerice Skaske i mene, sad mi se jebe za svu trojicu i za to da su joj oni važni. Pismenost, tu sam čak i diplomom i nekim priznanjima zaštićen, i znam da Hrvati pišu ljuljačka, a ne ljuljaška, i znam da bi u ovom odlomku te riječi trebale stajati pod navodnicima, ali meni ljuljaška bolje šuška, a što i gdje ću staviti kao kastrirani umjetnik ili bloger još uvijek sam biram, kao i blogersko društvo.
Kritika koja me pogađa svodi se na nesporazum, ja naime ne režem svoje fotografije ili režem vrlo rijetko i to osobe koje ne žele biti ili jako smetaju na fotografiji. Djevojka koja je u kutu, a ne prirodno u centru moje fotografije je tamo zato što sam ja tako izabrao, o tome se ne diskutira, tj. podučavanja su bespredmetna.
Blogovima treba pozitivno pristupati ili ih zaobilaziti, eventualno onako uzgred ustaši napisati u partizanu p., evo ja uspjesno zaobilazim pedesetak posto blogova s naslovnice, nekad sam samo xiolu čitao i nikad se ništa nije dogodilo.
Zato idite svojim putem ili mi hvalite blogač, opalite me po onom glupom i totalno nelogičnom, jebote ja nemam genijalku poput Ani Ram među linkovima, ali nemojte me pokušavati mudroslovno preodgajati ovdje, niti vrijeđati moje društvo, ja uživam u njemu.
Ako vam nešto nije jasno pokušajte napraviti fotografiju poput moje prve jučer, mnoge stvari će vam biti jasnije.
p.s.
Ma šalio sam se, samo vi lupetajte kad su vas već naučili da živimo u demokroaciji.
p.p.s.
Četvrta i peta fotka, sve ima dvije strane, sedma i osma, ljeto je i u Berlinu počelo.
07:37 | Komentari (12) | Print | ^ |

utorak, 24.07.2012.

Stari ibrik

"Bokal ide na vodu dok se ne razbije"

Jučer smo se jako vješto vozili po Berlinu i autom, nije to selendra poput Agrama da možemo fulati pokoju ulicu smokin. Tragamo pod jedan za sklopivim stolicama, postali i Nijemci nepouzdani, ima u katalogu, nema na licu mjesta, naime na balkonu kad stignemo doma odmaramo na improviziranim stolcima, ja samo gledam kad ću se preokrenuti, pod dva pomalo ispitujemo bi li se negdje mogla izroditi povoljna prilika za job, još se u traganjima usprkos godinama ne predajemo.
Odlično se jelo u jednom od najstarijih restauranata s ugodnim vrtom, najbolje do sad za petipol eura, osim izvrsnog mesa tu su špecli, jebiga, zalud mi moja filologija, ne znam kak bih preveo, gljive, umak od timijana, ljuljaška kao dessert, ma sve pet, čak ni konobari nisu izuzetno neljubazni i iritantni kako stoji u internet izvještajima, naša je konobarica zaradila za osmijeh euroipol napojnice zubo
Fotić sam fotka, rijetko ga približim očima, što je dalje od glave više će živcirati i valjda odbiti neželjene posjetiteljke mog bloga, njihovog suborca masne kose, godina i slova ništa odbiti ne može jbga, cijena valjda besplatnog servisa bloga haer.
08:45 | Komentari (11) | Print | ^ |

ponedjeljak, 23.07.2012.

Berlinska nedjelja

Najprije, iako teorija tvrdi da ih vizualna erotika toliko ne zanima, poklon bon (slika) vjernim čitateljkama, čisto kao mali znak pažnje. Ne njurgati o oštrini, to su najriskantnije fotke, bez zavjese tamo, bez zavjese ovdje.

Nedjelja je u Berlinu baš dan za ne djelovanje. Jučer je provirilo sunce pa su počela i prva karakteristična izležavanja po gradskim parkovima. Mi ponovo na sajmu u susjedstvu gdje se okuplja alternativa i na odličnom ručku u vijetnamskom restaurantu.
Iskoristiću ovaj post da demantiram laž koja me iritirala godinama. Berlin se navodi kao primjer grada u kojem je potpuno zabranjen rad nedjeljom. Pekare i dućani s osnovnim namirnicama su otvoreni na svakom koraku, ovi drugi rade dan i noć, problem je jedino u supermarketima koji su otvoreni po željezničkim stanicama koje su na svakom drugom koraku, e tamo su zbilja ogromni redovi i nesnosne gužve. No saznao sam iz pouzdanih izvora da se trgovci iz tih marketa, osim zloglasnih Lidla i još jednog, mislim Netta, otimaju za rad nedjeljom zbog nedjeljnog dodatka, rijetki su koji ga odbijaju i uglavnom nemaju problem oko toga.
O tome sam jučer razmišljao čekajući kako bih mogao doći do svoje čokolade jer se red za blagajnu proširio preko odjela sa slatkišima, a sve blagajne su radile.
Za one koje zanima topografija lokacije su Boxhagener Platz, Hackescher Markt, Friedrichstrasse...
06:33 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 22.07.2012.

Galeristi i antikvari

Berlin je pun malih zanimljivih galerija. Galeristi uglavnom otkupljuju slike, fotografije, instalacije i slično neafirmiranih umjetnika kojih je ovdje u izobilju. Galerije osim mene i sličnih zgubidana i turista posjećuju i ozbiljni ljudi, muzeolozi čak. Tako neke slike završe i u muzejima i umjetnik ima za hranu, raste mu cijena, a ja i slični ne možemo više pratiti njihov razvoj jer su muzeji skupi, osam eura i više, galerije su uglavnom besplatne ali ovdje ne i manje vrijedne.

Antikvarijati čuvaju prošlost, toga je Berlin prepun, prošlosti i antikvarijata. Antikvarijati su i mjesta druženja. Jučer sam se napričao u Crvenom antikvarijatu, rotesantiquariat.de, linkovi ovdje ponovo štekaju. Pričom smo prošli od olovnih sedamdesetih u Njemačkoj do Jugoslavije i ustaškog pokreta. Antikvar poznaje i sina najopasnije žene druge polovice dvadesetog stoljeća, na poznati način samoubijene Gudrun Ensslin, ovaj navrati u antikvarijat, inače poznati kazališni čovjek sad na godišnjem, ako svrati dok sam ja u Berlinu, nazvat će me antikvar da nas upozna. Knjiga o ustašama košta 30 eura, Nijemac ju je 1944 napisao, ajde da su ovi barem negdje na cijeni. Shvatio sam da Sahru Wagenknecht, čiju sam knjigu "Kapitalizam u komi" kupio, nitko ne voli, za teoretičare revolucionarne ljevice je preumjerena i revizionist, za socijaldemokrate i tkz. realnu ljevicu preekstremna, desničari je se s razlogom boje, sve preporuka do preporuke za mene. Inače ni ona nije trenutno u Berlinu.
Na odlasku u Berlin pukao mi je zub, sinoć od glavnog zuba naprijed ispao dio, valjda samo plomba. Takvi događaji me asociraju na povratak u državu za koju me ništa više emotivno ne veže, Hrvatsku koja me asocira na gorčinu nemoći, poremećenost vrijednosti u užem i širim krugovima.































 
08:22 | Komentari (7) | Print | ^ |

subota, 21.07.2012.

Jutarnja šetnja, malo revolucije, ručak

Možete zabraniti snimanje maloljetnika, to ih neće maknuti s ulice. Ipak se kod njih iza fasade drskosti osjeti nesigurnost, muslimanke mi djeluju redom sigurno, blago njima. Bili smo na komunističko pacifističkim demonstracijama, barem dvadeset puta više policajaca od demonstranata, nezgodno kad nekog stisne mokriti baš u tom kvartu. Jedan od velikih promašaja socijaldemokrata su ti gradski vecei, napredna tehnologija za dosta kovanica, koju nitko ne koristi, a pun ih je grad, berlinci su to navikli obavljati u zelenilu, a strance jednostavno strah ući u te velebne nužnice koje se automatski zatvaraju. Uh kako mi opako djeluje jedna komunistica, ko bonbon, morao sam je fokusirati.

Jedna od najvećih prednosti tih multikulti društava je bogatstvo izbora hrane, vjerovali ili ne ja sam se prejeo jučer za 4.30 eura, povrća je bilo u jednom obroku za cijeli tjedan.
Fotografije mode i umjetnosti će očito čekati neki drugi post, spontana blog razdjela primarnog i sekundarnog... 
07:23 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 20.07.2012.

Berlinski višak

Zadnja dva dana je bilo fotki koje nisu išle u postove, a šteta, sve što fotografiram fotografiram s nekim razlogom, zgradu koju sam fotkao čim sam došao nastavljaju rušiti, fotka ne može pokazati dramatičnost situacije kad je djevojku u crvenim čarapama bez karte na stanici ulovio revizor iliti bakula, ni crna susjeda nije za zanemariti, a po prvi put sam promatrao i puni proces nastanka pice kod Talijana od početka do kraja, mirisala je i bila izvrsna za 3.80 eura.
07:56 | Komentari (14) | Print | ^ |

četvrtak, 19.07.2012.

Ide

Svako malo pljušti. Prohladno. Kažu ovdje da ljeto dolazi idući tjedan. Lijepo sam se družio, pljuskovi dovode do upoznavanja ljudi što bježe, dvije cure jako zabavne, samo jednu sam uz autoportret ulovio, tip je samo meni objašnjavao princip starog tiskarskog stroja, nema veze što ga ni jezično nisam potpuno razumio, lijepo ga bilo slušati.

(peta i šesta slika, izložbe iz vremena Čilea nekad i Kube danas).
20:21 | Komentari (9) | Print | ^ |

Umjetnički ispadi u Kreuzbergu-Friedrichshain

Ne ide mi se u Tacheles, mjesto koje Alexxl spominje, sve koje vrijede su još prošle godine počeli deložirati, uspjeli su oporezovati i uništiti umjetnost tamo, posjetit ću al nije mi prioritet. Jučer sam predručak i večer potrošio obilazeći lokacije alternativne umjetnosti i kulture svog kvarta. Dobra mi je bila teta s gitarom, zašto me nisi snimao, a noćni kulturni program sa svog balkona sam najprije odgledao pa se tek onda mašio fotića zubo
08:11 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 18.07.2012.

Pokojni aerodrom, biciklisti i žena na krovu

Bivši berlinski aerodrom Tempelhof nije bio na popisu mojih želja za obilazak. Sasvim slučajno sam se našao na njemu tražeći nešto drugo nezanimljivije, i berlinski veterani eto, sve češće znaju zalutati. Pamtim frku oko zatvaranja te zračne luke, uzgred, što znači zračna luka, valjda bi bila letna luka ako ćemo se igrati duha jezika, bilo je udruga za zatvaranje i udruga protiv, bilo je čačićolinićoribićevaca bilo je idealista, na kraju čudnim rezultatima referenduma, odnosno čudnim pravilima održavanja istog zatvoreno. Danas se gradi novo zračno čudovište, već sada zbog troškova neisplativo, sve su glasniji oni koji se zalažu sad kad je već toliko toga napravljeno da se gradnja prekine i prizna greška, da je tako isplativije, socijaldemokrati su za daljnje bacanje novca, naravno uz podršku kršćansko demokratske unije, i u Njemačkoj veliki isti kao i kod nas, nosi se europski trend, ima love, i te kako ima. He,he, već zamišljam frtalj izgrađenog pelješkog mosta.

Kad je zatvoren aerodrom frka, što sad sa svim tim ogromnim prostorom. Zanimljivo, civilne udruge su uspjele progurati inicijativu da se dio podijeli građanima besplatno za vrtove, čuo sam tu verziju priče, nisam se ufuravao, ako nekog zanima ima link na jednoj fotki, ja se u Berlinu pomalo od svega ograđujem, Berlin je pun južnoslavena koji se pitaju što znači logo kultnog zagrebačkog kulturnog kluba na mojoj torbi. Fasciniraju me i ekološko svjesni biciklisti koji punim plućima udišu, ako se ne varam nakon davnih prijevoda, dušičnooksidni zrak, a s balkona se naziru moj lijepi plavi autić i žena koja razgovara mobitelom šetajući po krovu...





















p.s.
Lijepo je ovo s promjenama na blogu haer, no vidim da mi je tekst upala greškom i stara fotka i ne znam je sad izbrisati lud
08:02 | Komentari (16) | Print | ^ |

utorak, 17.07.2012.

Kebab pokraj slobodnog fakulteta

Jučer sam započeo dan s najboljim sirom na svijetu, a proveo ga na slobodnom univerzitetu Berlin. Zašto ? Pa najbolje da napišem radi fotografiranja studentica da bi sve posjetiteljke koje mi posvećuju i posebne postove bile zadovoljene očitim odgovorom.

Blog stvaramo, kao uostalom i sve što radimo, ples, biranje mirisa i slično uglavnom radi sebe, naravno i dragi komentatori te prijatelji su tu negdje. Meni je sad u Berlinu blog i dodatni spremnik fotografija. Toliko se toga događa da i kasnim. Jučer su me zvali na riječku televiziju, kad je čovjek čuo da sam u Berlinu ispričao se i prekinuo vezu, znamo mi biti i kulturan narod.
Kraj univerziteta je kebab koji se reklamira kao najbolji u gradu i šire, možda i jest tako, preporučujem, nisam ga imao vremena ni fotografirati, možda najbolja preporuka.
Upamtite, stvari se režiraju negdje drugdje, ništa nije onako kako izgleda, opasan članak koji je objavio npr. S.Tomašević u današnjem večernjem, a nitko ga još nije komentirao za razliku od Ribićevih brkova i seljačkog šešira (opaska NF)), možda određuje tvoju budućnost, ako se ne prepoznaš u njemu i dupeviru mog današnjeg posta možda ćeš sutra gologuz kročiti Hrvatskom, a bogami, ni ja se ne osjećam još sigurno.
p.s.
Zadnja fotka umjesto pozdrava mom koreanskom treneru, nisam ni u Berlinu potpuno zanemario vježbe zubo
08:09 | Komentari (12) | Print | ^ |

ponedjeljak, 16.07.2012.

Šarena vodica

Jučer najprije jutarnja šetnja uz ruševine, u drugoj zgradi viđeni znakovi života, a onda sam prvi dio dana proveo na sajmu uglavnom šareno obojanih ljudi u susjedstvu na Boxhagener Platzu. Svi se nešto pokazuju, prave važni, linići i ribići u malom. A vrijeme, kiša, pa malo sunca, odmah prva skidanja, volem Berlin. Voda ? I s vodom treba znati, ja još učim.
07:59 | Komentari (11) | Print | ^ |

nedjelja, 15.07.2012.

Dan dugih vožnji

Pitala me Tox Fox sviđa li mi se klima ovdje. Zasad nije idealna, jučer je pljuskalo cijelo prijepodne. Inače mi je simpa tipična klima ala Berlin kad se preko dana promijene sva 4 godišnja doba, samo bez pljuskova molim. To je planirano ovaj tjedan, drugi bi trebalo zatopliti. Čim malo zatopli svi se po parkovima skidaju, i to volim, urbano golo. Nije isto vidjeti golo tijelo u parku središta zbiljskog velegrada i na plaži.
Odlutah po običaju s jutarnjim mislima. Za pljuska mi se nije dalo biti doma pa sam se išao voziti, onako nasumce, kako ja volim, tramvaj, pa bus, pa malo gradske željeznice, pa podzemne, obično po kiši ni ne pratim kamo prometujem, inače imam pokaz "nakon deset", znači sva prevozna sredstva mogu koristiti u to vrijeme, osjetno je jeftinije od prave mjesečne karte.
Završio sam u pripizdini kamo ni ja nisam još bio. Meditirao sam baš o Teobaldinoj primjedbi da sve manje izvještavam o umjetnosti o ovdje, kad sam skužio da je kiša stala i izašao na sljedećoj stanici busa. Hej kebab 1,50 eura, u gradu je svugdje oko 3. Zatim, ono što sam govorio dok sam pio: pivo, kuća, pišanje, kuća. Vidio sam da je vrag odnio šalu pa sam sačekao prvi sljedeći bus, izaći ću na prvoj stanici koja je na karti gradskih linija.
Meditiranje u vožnji žestoko ubrzava vrijeme. Dok sam par puta okrenuo sad blogerski moderan smisao življenja prošli su sati. U poznatim kvartovima sam promišljao razlike u razmišljanjima sad u trezvenom stanju i 1995 kad sam u Berlinu uglavnom bio pod pivom i drugim sredstvima za uživanje. Jasno da je onda bilo ljepše i ugodnije.
Na Alexanderplatzu sam se pozdravio s poznanikom klošarom, bio je mokar, bazdio po vinu. Alexanderplatz se gradi, propada po odavno skiciranom meni jasnom scenariju, bokte i logika berlinskog socijaldemokratskog gradonačelnika mi je prozirna do gađenja poput logike naših sindikalaca i političara no o tome možda u nekom drugom postu, kao i o kulturi i muzejima, dijelu politike kojim se ovdje samo Pirati djelomice bave.
Nije mi teško privikavanje na ovdašnju hranu, sad su već i krvavice ovdje za klasu kvalitetnije i bolje nego kod nas, o cijenama koje su još uvijek za sve nužno niže zasad neću, pretjerujem sa slatkim, al i o tome valjda poseban post.
08:41 | Komentari (13) | Print | ^ |

subota, 14.07.2012.

Skuplje kobase

Ujutro je crnac na mene galamio na ulici na nekom nepoznatom jeziku. Mene ništa više ne plaši jer sam blago lud. Ljuti me kad netko u domovini napiše za Linića i Ribića da su ludi, njihova karakterizacija počinje sa slovom g, ma koliko mi nitko ne vjerovao, vjerujem sebi, susretao sam ih. Sustigne me i ovdje domovina kao sinoć na skajpu, otvaram u glavi fajl zabranjenih tema.
08:19 | Komentari (12) | Print | ^ |

petak, 13.07.2012.

Stau

Omražena njemačka riječ...
17:11 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 11.07.2012.

Rijeka, turistički grad

Događa se nešto nezamislivo prije par godina, Rijeka nije više samo tranzitno središte, restorani i prenoćišta su puni. Čuje se to, da se npr. bolje i barem tri puta jeftinije jede nego u turističkim središtima, ako znate gdje uglavnom i kvalitetnije. Pečenku s prilogom za 30 kuna nećete baš svugdje na Jadranu naći. Sjećam se sad već davno kad smo išli na izbore s nezavisnom listom takve neke priče smo jedino mi pričali i bili najuspješniji vanstranački kandidati mada ni pola roditelja ni rodbina nisu glasali za nas...
16:03 | Komentari (17) | Print | ^ |

utorak, 10.07.2012.

Treći ešalon (apologija ševe)

Razgovaramo sve fakultetski obrazovani ljudi o trenutnim nedopustivim potezima u obračunu sindikalnih čelnika i ja velim, da mi iz drugog ešalona objavimo koga je čelnik X ševio narod bi svršavao, pola bi ga osuđivalo, a pola "griješiti je ljudski" branilo. Poslije mi veli kolega da slučajno ne zna koga je X ševio ne bi moju rečenicu zbog jedne riječi razumio.
Danas čujem da se još tri točna odgovora na državnoj maturi, povrh ovih dosadašnjih nisu priznavala, kod Kafke možda jedini ispravni i nitko nije primjetio.
Nepismen smo narod, a ja zbog taštine polupismenih izgleda u četvrtak još ne krećem na put i kradu mi jedine dane stručnog usavršavanja koji vrijede, sate u Berlinu koje plaćam iz svog jebenog džepa. Kaže danas spremačica, prkose vladi pa nam nisu isplatili plaću i to je istina, jezik vladajućih svi razumiju.
Prije nego što krenete gledati fotke oprez, dalje nastavljate na vlastitu odgovornost, na prvoj se vjerojatno nalazi i maloljetna osoba, na drugoj ne znam, na trećoj ionako prekomplicirano jelo za raju, a na četvrtoj šipak, ono što vam najjednostavnije izgleda većina bi pogriješila,doduše u detaljima, rekli bi ne budali i nastavili biti sigurni da su u pravu.
18:58 | Komentari (12) | Print | ^ |

ponedjeljak, 09.07.2012.

Šetnja Rijekom uz odbrojavanje

Evo ovaj vikend smo konačno našli i bezecovali stan u Berlinu. Danas je bilo zadnje nastavničko vijeće, još samo podjela svjedodžbi, stigli i rezultati državne mature, moji učenici imaju jako dobar prosjek, svejedno ne mijenjam mišljenje o toj lakrdiji.
U Berlin odlazimo već godinama puniti baterije. Ne biraš roditelje, ne biraš mjesto ni državu rođenja, barem nešto u životu valjda možeš odabrati. U Berlin sam se zaljubio još u vrijeme socijalističkog DDR-a, na fakultetu sam bio jedan od žešćih antikomunista, doduše s anarhističke pozicije, ali sam pljuvao po državnom socijalizmu o kojem sam znao samo onoliko koliko sam mogao znati prateći zapadnu i našu samoupravnu propagandu. Njihov lektor me nagradio predloživši me u konkurenciji dupelizaca za državnu stipendiju, da se uvjerim da ništa nije crnobijelo. Čim sam došao na njihovo tlo iznenađenje, u svakom dućanu su se za razliku od Jugoslavije mogli kupiti kalodont i kava.
Nema više tog Berlina, Berlin se stalno mijenja, ne nužno nabolje. Sravnili su mi sa zemljom omiljenu pivnicu na Potsdamer Platzu naprimjer, sad se tamo jede klokana i krokodila, mogli ste o tome čitati na nachtfresser blogu.
Rođen sam u Krku, Krk je lijep, ima najljepše stijene, al ne ispunjava potpuno. U Sarajevu sam studirao, upoznao zbilja ono što se kaže pravu raju, u moje vrijeme su ćevapi, burek i aščinice bili zakon, al nije to to. Rijeka je ono što Sarajevo nije, postoji neki odmak među ljudima koji mi paše al nije ni to to. Berlin samo nema more al u konačnici mi se za more jebe. U Berlinu se intenzivno živi, intenzivno ali bez žurbe. Svaki kvart je poseban, a mi smo ove godine uboli stan u omiljenom kvartu, bio bi red da nam bude sretno, zaslužili smo.
A do četvrtka, nakon škole tržnica, povrće je kod nas još uvijek kvalitetnije, a pršut cijenom nadmoćan, ostalo je sve tamo jeftinije.
16:13 | Komentari (15) | Print | ^ |

nedjelja, 08.07.2012.

Blog ni(t)kovi 2010/2011 (kraj zasad)

Evo da završim ovu kratku nepopularnu igru. Još dvadesetak blogera je na popisima i svi isto tako cool, a draga Destination Unknown mi je dvaput bila rezerva i to u godinama u kojima su upali i neki nesimpatični, profesionalna deformacija.

2004/2005

Halter ego (Heroine), Alje
Satie, Spark (Neurotic)
Lola Walser, Papalagi
Mantasmic, pg
Lady Bonham, Izbrisani svijet
Xiola Bleu, Trill
Tinčica u tramvaju, Medi
Non sen, Pseudo
Slučaj s jabukom, Unuka
Spidernet, Titov blog

2006

Lutak, Just for me
Komplex, 45_lines
Paste without her Copy, Hedwig
Zero, Angelina_smb
Studena, Dodir tišine

2007

Uranova pikula, Sanja_45
Leeloo, Sewen
Wes c Addle, Hard Boiled
Budalacobanin, Smisao života 42
Bog groma, Skaska

2008

Kinky kolumnistica, Pametni zub
Levant, Jimbo
Marla, Shelly Kelly
Defton, Windfuckersister
Propheta Nemo, dražeN

2009

Lobotomya, Wall
Pecorita, Bugenvilija
Bocacciozg, Bastet
Marchelina, Euro
Modesti Blejz, Vitae

2010

Alexxl, Neverin
Slobodni stih, Ani Ram
Baba ljutica, Andrea
Mina, Morska zvijezda
Sredovječni udovac, Ru

2011

Kulerica, Rozna mahunarka
Joanna has left Stepord, Tina
Pero u šaci, UterusBicornis
Seoska idila, Kojotica
Crna kraljica, Borut
20:23 | Komentari (20) | Print | ^ |

Blog ni(t)kovi 2008/2009

2004/2005

Halter ego (Heroine), Alje
Satie, Spark (Neurotic)
Lola Walser, Papalagi
Mantasmic, pg
Lady Bonham, Izbrisani svijet
Xiola Bleu, Trill
Tinčica u tramvaju, Medi
Non sen, Pseudo
Slučaj s jabukom, Unuka
Spidernet, Titov blog

2006

Lutak, Just for me
Komplex, 45_lines
Paste without her Copy, Hedwig
Zero, Angelina_smb
Studena, Dodir tišine

2007

Uranova pikula, Sanja_45
Leeloo, Sewen
Wes c Addle, Hard Boiled
Budalacobanin, Smisao života 42
Bog groma, Skaska

2008

Kinky kolumnistica, Pametni zub
Levant, Jimbo
Marla, Shelly Kelly
Defton, Windfuckersister
Propheta Nemo, dražeN

2009

Lobotomya, Wall
Pecorita, Bugenvilija
Bocacciozg, Bastet
Marchelina, Euro
Modesti Blejz, Vitae

Evo ubrzavam objavljivanje ove serije ne bih li završio do četvrtka kad, sad je prilično izvjesno, putujem u grad svog izbora Berlin na tri tjedna. Čudna ta neka potreba sistematiziranja stvari, inače moram jednu sitnicu npr. naglasiti, Jimba od početka pratim, ali mi je u užem krugu od 2008. Bez ljutnje, evo prva ispod crte 2008 mi je tu Loby, koja mi je draža od Deftona, ali onda mi je Def više obećavao, u životu se nikad ne zna.
14:39 | Komentari (4) | Print | ^ |

Sarajevski ratni dug (za B.B.)

Ta večer bi bila zaboravljena
Uz vino svi griješimo
I nije nam bilo prvi put
Onda ta jebena muzika
koja jednostavno približava
ja ju znam odabrati
svijeće koje preziremo
al eto nek izgleda romantično
u određenom trenutku
kad završavamo izvještaje
o našim stvarnim ljubavima
prije no što potonemo u zagrljaj
neobjašnjive stranputice
tvoje riječi da je smiješno,
židovi više ovdje nikom ne smetaju
sve bi bilo zaboravljeno
da nije stigla vijest
da si poginula
uoči evakuacije
uz svog dragog
kojem se ništa nije desilo.
Tek kasnije sam se sjetio
da sam ti te lude noći
obećao pjesmu
u stvari voljela si samo
moju poeziju,
al eto
već par desetljeća
ne pišem.
11:12 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 07.07.2012.

Blog ni(t)kovi 2007


2004/2005

Halter ego (Heroine), Alje
Satie, Spark (Neurotic)
Lola Walser, Papalagi
Mantasmic, pg
Lady Bonham, Izbrisani svijet
Xiola Bleu, Trill
Tinčica u tramvaju, Medi
Non sen, Pseudo
Slučaj s jabukom, Unuka
Spidernet, Titov blog

2006

Lutak, Just for me
Komplex, 45_lines
Paste without her Copy, Hedwig
Zero, Angelina_smb
Studena, Dodir tišine

2007

Uranova pikula, Sanja_45
Leeloo, Sewen
Wes c Addle, Hard Boiled
Budalacobanin, Smisao života 42
Bog groma, Skaska

Čini mi se da je te godine posjećenost blogova, kao i godinu kasnije dostizala vrhunce, često sam i službeno odlazio u Zagreb i družio se s blogericama, s nekima se još družim, neki s mog izbora i danas objavljuju, krajem godine je počeo i uspon Pametnog zuba.
18:04 | Komentari (8) | Print | ^ |

Idi i fukaj svoju revoluciju Robespierre

Nakon dužeg vremena fešta kod mene, skoknuo je do Rijeke Luka, praški student režije, gledali smo premijerno njegov prvi "dugi" film", a na video vezi je bila i feštala s nama Lidija iz Beograda (nazire se u kutu fotke sa scenom iz filma, rekao sam da je ne gase da gledam nju u trenucima dosade). Film ne bih komentirao, jebe me taj engleski, a kako sam shvatio redatelja u igri su i igre riječi. Vidim da u Pragu ima dobre učitelje : odakle ti to/ pa pretpostavljao sam/ ne pretpostavljaj ništa, ne pretpostavljaj ni da kamerman zna što je plava boja, tvoje je da pripremiš paletu boja i pokažeš mu, evo,to je ta boja. Bilo je još anegdota, ja sam se noćas samo jedne iz vremena svog studiranja sjetio, kad me profesor Kostić pitao glede Robespierra i Dantona, što mislim, tko je tu povijesni heroj, a tko samo saputnik, ja sam odgovorio Danton je heroj, on je ustao i otvorio prozor. Poslije me nazočna asistentica pitala znam li zašto je to profesor napravio, ne, Vi ćete mi to reći, pa kolega, da glupost izađe.
Još nešto, Luki je postavljeno pitanje, odakle ti ta pretpostavka, odgovor je bio, pa pisalo je na NF blogu, a blogerica Andrea me zvala mobitelom za vrijeme projekcije filma, nisam mogao razgovarati, objasnim joj kratko, ona veli, a dobro, vidjet ćemo to na blogu, he,he.
07:42 | Komentari (9) | Print | ^ |

petak, 06.07.2012.

Putnici, Linić, lešinari ...

Posebno ljeti putnici magnetski privlače moj fotić. Najbolji su mi oni s kućicama na leđima, nekad sam i ja tako ljetovao, milijun puta umirao na vrelom asfaltu. Najgora putovanja i stopiranja dan danas pamtim. Osjećaj križnog jednosmjernog puta.
Danas smo razgovarali kako socijaldemokrati ništa ne razumiju. Linić bi penzićima oporezovao jedino što su u životu stekli. S druge strane penziće obilaze dobro organizirane grupe lešinara, imam u najužoj obitelji primjer, potpisuju s njima ugovore o doživotnom uzdržavanju u zamjenu za vrijedne stanove, mislite da kome pada na pamet dobro oporezovati lešinare, mala država za veliku mafiju (memento Holi).
Spremam se za Berlin, Sahra Wagenknecht je dala intervju tamošnjem blogeru, ljevičarka koja radi presedane.
Blogerska pitanja su svugdje u svijetu zanimljiva, malo me razočarala, pije ujutro zeleni čaj, ja ipak preferiram crni.
Inače kaže Sahra, zamislite da se jedan dan na poslu ne pojave bankarski savjetnici, inače izuzetno dobro plaćen posao, što će se dogoditi, a onda zamislite da se na primjer ne pojave liječnici i medicinsko osoblje, i tako dalje, i tako dalje...















p.s.
Bacite oko na banner za pomoć, svaki sitniš za našu dragu blogericu i njenog sina dobrodošao !
13:30 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 05.07.2012.

Blog ni(t)kovi 2006 (+dnevna foto kronika)

Dakle bili su :

2004/2005

Halter ego (Heroine), Alje
Satie, Spark (Neurotic)
Lola Walser, Papalagi
Mantasmic, pg
Lady Bonham, Izbrisani svijet
Xiola Bleu, Trill
Tinčica u tramvaju, Medi
Non sen, Pseudo
Slučaj s jabukom, Unuka
Spidernet, Titov blog

Slijedi deset mojih još nespomenutih favorita godine 2006., nekih još poput sanje_45 nema jer su se pojavili krajem godine. Dakle :

Lutak, Just for me
Komplex, 45_lines
Paste without her Copy, Hedwig
Zero, Angelina_smb
Studena, Dodir tišine

Današnji foto udar na intimu ljepšeg spola na Korzu i malo šire :
14:12 | Komentari (6) | Print | ^ |

srijeda, 04.07.2012.

Blog ni(t)kovi 2004/2005

Sve ionako prekriva zaborav, pa ću ja ovako lagano kad mi dođe izložiti nickove najdražih blogera, deset po svakoj godini, čisto ovako subjektivno, možda se nekad nađe nekom suludom kolekcionaru poput nas blogera vremenotrošadžija, od ovih još ponekad ponešto objavi pg

2004/2005

Halter ego (Heroine) Alje
Satie Spark (Neurotic)
Lola Walser Papalagi
Mantasmic pg
Lady Bonham Izbrisani svijet
Xiola Bleu Trill
Tinčica u tramvaju Medi
Non se Pseudo
Slučaj s jabukom Unuka
Spidernet Titov blog

Dame i gospodo, Spark i Alje skoro danas, čisto da post ne prođe bez ilustracije, bili su među prvim blogerima ovdje iako strani državljani belj





p.s.
Vidi vraga, noćas nakon dugog vremena objavila Satie
20:36 | Komentari (9) | Print | ^ |

Zbogom Jablancu

Prije par desetljeća prvo radno mjesto mi je bilo u mjestu negdje na pola puta između Senja i Karlobaga. Bio sam Učo, preko zime jedini stanar avetinjskog hotela koji samo što se nije povijao pod udarima bure. I tada su starosjedioci sanjarili, samo da nije trajekta za Rab, mjesto bi turistički cvalo. Evo ja imam više od kvarat stoljeća radnog iskustva, ostvarila im se želja, u susjednoj Stinici je Milanović otvorio trajektno pristanište, nisam tamo nikad kasnije bio, baš me zanima nada li se tko od preostalih ljudi zaista preporodu, hm, guglao, hotel tamo kao još radi...
Danas opet od jutra u pogonu, nešto sam s fotićem kod dva snimka eksperimentirao, zasad se ništa ne primjeti na fotkama smijeh :
13:31 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 03.07.2012.

Doba mutavih

Jučer izuzetno dosadna emisija o školstvu, ja, koji sam je ako ništa trebao pratiti prirodom funkcije koju još obavljam, nisam izdržao do kraja. Dobio sam potvrdu da nastavljamo ići k vragu rečenicom odgovornog da će sve više ispita biti pismeno, standardizirano, da bi se izbjegla dvostruka mjerila, to je i argument za ovakvu državnu maturu. Prošlo je vrijeme nas koji smo se snalazili i izvlačili na usmenom umijećem verbalnog i neverbalnog komuniciranja, usmeno izražavanje ti može samo štetiti, odlazi u povijest, šuti i plivaj dalje, nastupilo je vrijeme favoriziranja mutavih.
Današnje fotke su postavljene kronološki, u međuvremenu sam dežurao na upisima, gimnazija će dobiti jednu super curu jer se nije uspjela upisati kod mene na strukovnoj, potrebno je bilo 59 od 60 bodova, počinje me zabavljati ovo praćenje poremećaja svih vrijednosti (pazite da vas ne ufotkam gole u raskoraku bang).
18:27 | Komentari (9) | Print | ^ |

ponedjeljak, 02.07.2012.

Rutinsko konzumiranje dana

Naporan dan, administracija, upisi i to. Večeras ipak ne sudjelujem u emisiji na teveu, al svejedno možda nećemo umrijeti od dosade iako je o školstvu. Iz etičkih razloga nisam snimao roditelje koji su došli upisati svoju djecu, zbilja izgleda živimo u teškim i tužnim vremenima. Jedna anoreksična cura kojoj bih rado pomogao, ali vjerojatno neće imati dovoljno bodova za upis. Glavno da su svi spremni za rasprave o golim babama. Glede ručka ostajem teška konzerva pri izboru jela, glede stavova dobio sam podršku osvjedočenih nacionalista, od "naprednih" šutnja, pomalo brinem za sebe.
19:07 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 01.07.2012.

Polemizirati, aha, malo jučer

Timm Ulrichs je tu priču davno završio, vi niste jebiga čitali, on je inače klasik, kako je samo bio strpljiv i sve slikao konzervativnim kravama i bikovima.
22:57 | Komentari (8) | Print | ^ |

Osnovne ljudske potrebe (šetnja lijevom stranom ulice)

Za važnije teoretičare Ljevice u politici dvadesetog stoljeća je postojao problem definiranja osnovnih ljudskih potreba čije je ispunjenje društvo dužno osigurati svakom pojedincu. Najzanimljivije radove je imala mađarska emigrantica Agnes Heller no tkz. socijalistički eksperiment nije uspio. Planska privreda se jednostavno nije mogla nositi s tržišnim gospodarstvom i manje više umiveno barbarstvo je trijumfiralo. Sahra Wagenknecht, vodeća teoretičarka suvremene ljevice ne odbacuje tržišno gospodarstvo. Osnovne potrebe su osim hrane, krova nad glavom, odjeće, pravo na obrazovanje, liječenje, komunikaciju (pošta, internet, javni prijevoz) i za to država mora odgovarati. Budući da je dosta toga privatizirano javlja se problem obeštećenja pri eventualnom podržavljenju, he,he, nedavno je u jednoj emisiji Sahra postavila pitanje, je li itko obeštetio robovlasnike pri ukidanju robovlasničkog sustava. Zanimljivo da na Sahrinim tribinama često gostuju i ideolozi konzervativne kršćansko demokratske unije (CDU) i u dosta praktičnih pitanja se s njom slažu.
Par slikica od jutros, kolač je boljeg okusa nego što izgleda na brzinski odrađenoj fotki...
11:50 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.