srijeda, 18.07.2012.

Pokojni aerodrom, biciklisti i žena na krovu

Bivši berlinski aerodrom Tempelhof nije bio na popisu mojih želja za obilazak. Sasvim slučajno sam se našao na njemu tražeći nešto drugo nezanimljivije, i berlinski veterani eto, sve češće znaju zalutati. Pamtim frku oko zatvaranja te zračne luke, uzgred, što znači zračna luka, valjda bi bila letna luka ako ćemo se igrati duha jezika, bilo je udruga za zatvaranje i udruga protiv, bilo je čačićolinićoribićevaca bilo je idealista, na kraju čudnim rezultatima referenduma, odnosno čudnim pravilima održavanja istog zatvoreno. Danas se gradi novo zračno čudovište, već sada zbog troškova neisplativo, sve su glasniji oni koji se zalažu sad kad je već toliko toga napravljeno da se gradnja prekine i prizna greška, da je tako isplativije, socijaldemokrati su za daljnje bacanje novca, naravno uz podršku kršćansko demokratske unije, i u Njemačkoj veliki isti kao i kod nas, nosi se europski trend, ima love, i te kako ima. He,he, već zamišljam frtalj izgrađenog pelješkog mosta.

Kad je zatvoren aerodrom frka, što sad sa svim tim ogromnim prostorom. Zanimljivo, civilne udruge su uspjele progurati inicijativu da se dio podijeli građanima besplatno za vrtove, čuo sam tu verziju priče, nisam se ufuravao, ako nekog zanima ima link na jednoj fotki, ja se u Berlinu pomalo od svega ograđujem, Berlin je pun južnoslavena koji se pitaju što znači logo kultnog zagrebačkog kulturnog kluba na mojoj torbi. Fasciniraju me i ekološko svjesni biciklisti koji punim plućima udišu, ako se ne varam nakon davnih prijevoda, dušičnooksidni zrak, a s balkona se naziru moj lijepi plavi autić i žena koja razgovara mobitelom šetajući po krovu...





















p.s.
Lijepo je ovo s promjenama na blogu haer, no vidim da mi je tekst upala greškom i stara fotka i ne znam je sad izbrisati lud


08:02 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.