novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

01

uto

10/19

Tebi

moj-pinklec.blog.hr

N93



nježno me dodiruješ
oplahuješ mi rubove
pričaš najljepše priče
i donosiš pjesme sa morskog dna

biserom skidaš moje tuge
šalješ mi dupine i malog račića
cvijet koji još nitko vidio nije
i pjesmu koju daruješ samo meni

nježno me dodiruješ
i sve si mi bliži
i sve više sam tvoja
a rubovi se gube u plavom beskraju

Plovidba do Jelse

stella.blog.hr


Vrijeme je za plovidbu brodom "Makarski jadran " od Makarske
do Hvara i Brača.



Kapetan Mito vozi pored obale i sve lijepo slikam, i plažu Nugal



...i hotel "Jadran", Tučepi.

Tučepi imaju divnu otvorenu plažu, svu u hladu borova.

Tu primamo goste,

...pa nastavljamo u hvarski kanal. Sve nijanse plave...



Svaki gost dobija svoju pjesmu, kapetan nije nikoga zaboravio.
Stalno nas nutkaju, kafa, lozovača, sokovi, vino...

Prije Hvara ručamo najbolju skušu.

Glave dobijaju galebovi koji nas prate.

Bližimo se Hvaru.

Ostajemo jedan sat u Jelsi.



Dovoljno za šetnju




Pa kroz lavirint kala





Vrijeme je za sladoled

... i da poslušamo klapu koja vježba.

No baš zbog te klape zanijela sam se, prijateljice također,
i mi smo zakasnile na brod. Već se okretao u luci... Srećom nas je
kapetan spazio i vratio brod. Eto, prvi put u životu kasnim, i to
se nekad mora desiti!


Nastavljamo prema Braču.

(nastavit će se)

30

pon

09/19

ZAGRLJAJ SA SOBOM (još nešto o meni)

zivot-i-ja.blog.hr

O sebi se može izmišljati, o sebi se može premišljati. Mogla bih smisliti priču o sebi i stvoriti drugima sliku kako bih željela da me gledaju. Mogla bih biti sva čedna i lepršava, sva anđeoska i nježna i čak se pretvoriti u dobrog anđela, mnogi bi me tako gledali, jer bi im predočila takvu sliku o sebi. Mogla bih biti paklena konkubina u zagrljaju svjetlonoše Lucifera i stvoriti slike toga vatrenoga plesa i mnogi bi povjerovali u to pa sa strahom okretali glavu od možebitnih tekstova koji smrde na sumpor, sulfur-alkemijski simbol kojeg istinski tragači za kamenom mudrosti itekako dobro poznaju.

Mogla bih biti sve, jer sam kreator slike o sebi kakvu predočavam drugima, ali ja nisam ništa od ovoga navedeno. Ja sam sve to navedeno i u sebi imam i slatkoće i oporosti i divlje, neobuzdane slobode, ali s uzdama svojih emocija u rukama i razumom kao kočijom, ali ne umom, nego RAZ-umom. Smiješan izraz, korijen poznat, rekla bih UM-razlaz stvara samo iluzije, trebamo mi njim gospodariti, a ne on nama.

Ne podnosim ograničavanje bilo koje vrste, ako mi se nameće. Stalno pokušavam stvoriti ravnotežu između morati i ne morati, uglavnom mi uspijeva. Moja mapa duše koju sam stvarala sa prijateljima dušama prije ulaska u moj sadašnji život pokazuje mi ponekad više, nego što uspijem vidjeti. Pokazuje mi tendencije moje duše na koje zaboravljam ili ih čak ponekad odbacujem uvjeravajući sama sebe, da moja duša griješi. Venera kao vladar podznaka u petoj kući koja je u vodenjaku, sva sam okrenuta traženju univerzalne najčišće ljubavi koja je predviđena za neko drugo vrijeme ili sam se rodila prerano ili duša ne griješi? Zaista to činim: tražim i prelijevam se kad se pehar prepuni.

Nisam savršena niti ću ikad biti, možda u svojoj želji za savršenošću nekoga i povrijedim, ali pokušavam to ispraviti. Ne podnosim farizejstvo, fanatizam i lupanje u prsa u stilu: ".. vidi mene kakav sam ja vjernik, u Božjim očima sam njegov miljenik, jer sam takav, sav odan i dobar", ali i shvaćam da je to nečiji svemir kojeg je taj netko sam stvorio kako bi svoju dušu naučio neke stvari.

Volim knjige. Knjige su kodovi koji otključavaju moju riznicu podsvijesti i vraćaju mi sjećanja, drevna znanja koja su u meni, ali sam ih iz nekog razloga privremeno zaboravila. Sada kad iza mene postoji pristojan broj godina života i života prije ovog života, mogu generalizirati stvari i složiti ih na svoje mjesto.

Volim život, jednako kao i smrt i ne želim, da mi išta bude nepoznato kada prekoračim prag baš te smrti. Volim ljude, jer sam radi njih ovdje, a i oni radi mene. Ljubav je uzajamna, mada se nekad čini kao ratovanje, sve se na kraju svede na pozitivu.

Kada mi koja knjiga dođe pod ruku, točno osjetim što mi se htjelo reći. Neke stvari dijelim sa vama, a vi tako možete imati i jedan dio uvida u mene. Pokušavam se držati onoga što Miguel Ruiz u svoja 4 sporazuma kaže:

"NEMOJTE NIŠTA SHVAĆATI OSOBNO, jer tako sebi bespotrebno stvarate patnju. Ljudi su navikli da pate na raznim nivoima i u različitom stepenu i mi podržavamo jedni druge u održavanju tih navika. Kada zaista druge ljude vidimo kakvi jesu, a da pri tom ništa ne shvaćamo osobno, nikada nećemo biti povrijeđeni onim što govore ili rade. Čak i ako vas drugi lažu, oni to rade,jer se plaše. Oni se plaše da ćete vi otkriti da nisu savršeni. Bolno je skinuti tu društvenu masku. Ako drugi kažu jedno, a rade drugo, vi ćete lagati sebe ako slušate njihova djela. Ako ste iskreni prema sebi, uštedjet ćete sebi mnogo patnje. Može vas zaboljeti ako kažete istinu o tome, ali ne treba se vezivati za taj bol."

Pravu sliku o meni u ovom trenutku pronalazim u jednom citatu G. I. Gurdjieffa- iz njegove knjige "Život je stvaran samo kada jesam":

"Jesam..šta se dogodilo s onim potpunim osjećajem cijeloga sebe koje bih nekada osjetio čim bih tu riječ izgovorio kao opomenu?
Je li moguće da je ta unutarnja sposobnost stečena po cijenu tolikog odricanja i mučenja sebe na sve načine, danas, kada je njeno djelovanje na moj bitak, neophodnije od samog zraka kojeg udišem, iščeznula bez ikakvog traga?
Ne, to nije moguće, sigurno ima nešto drugo..Ili je pak sve, u svijetu razuma, nelogično.
Ne, moć svjesnih napora i dobrovoljne patnje još u meni nije usahnula.
Sva moja prošlost i sve što me još čeka, zahtijeva da još budem...
Hoću... bit ću još.
Tim više što je moj bitak potreban ne samo mom osobnom egoizmu nego i dobru cijelog čovječanstva. Moj bitak stvarno je ljudima potrebniji od svih njihovih zadovoljstava i sve njihove sreće danas.
Hoću još da budem...Još jednom...''

https://www.magicus.info/ostalo/price/zagrljaj-sa-sobom-jos-nesto-o-meni

NOVI VIDEO: Baćinska jezera

goransafarek.blog.hr





Baćinskim jezerima – još jednim vodenim biserom u kršu. Dio njihove ljepote lako se nazire s Jadranske magistrale, s koje se vidi predivna modra boja između sivkastozelenih krških brda. To je šest potopljenih ponikvi kod Ploča ukupne površine 138 hektara. Pet jezera je povezano, a jedno odvojeno, no sva imaju zajedničke podzemne puteve. Dubina im je od 5 do 35 metara, a i ovim jezerima vodostaj varira ovisno o kiši, čak do osam metara. Tako je bilo, međutim, do iskapanja 700 metara dugačkog kanala prema moru 1912. godine, pa su te varijacije smanjene do dva metra.

REZULTATI AUDICIJA OD 26. I 28.9.

zgmazoretkinje.blog.hr


DJEČJI SASTAV (3 do 7 godina) - koje SU PROŠLE
1. proba – subota 5.10. 12:30 u Palmotićevoj 30
001. Baša Nika
002. Perko Ema
003. Milić Zoe
004. Brodnjak Ema
005. Sršan Greta
006. Rusan Rita
007. Petkov Teona
008. Barbarić Nika
009. Brodnjak Laura
010. Mirković Tena
011. Šerlija Helena
012. Benšek Nada
013. Filipčić Košanski Melanie
014. Šimić Petra
015. Babić Ivona
028. Šandl Tena
037. Prgomet Kiara
038. Franetović Margarita
039. Štabarković Mia
040. Čemeljić Mihaela
041. Pleško Maris
042. Srića Korina
043. Herceg Luna
044. Maček Lana
045. Rožmarić Lana
046. Galetić Ivanković Laura
047. Ivandić Lorena
048. Petričak Karla


JUNIORKE (8 do 13 godina) koje SU PROŠLE
1. proba – subota 5.10. 9:30 u Palmotićevoj 30
026. Mustapić Eva Mihaela
027. Mirković Tara
029. Šandl Gita
030. Petrić Angela
032. Barbarić Lorena
033. Dupin Lenka
034. Ulamec Katarina
053. Utješinović Ema
054. Herceg Lara Lucija
055. Maksimović Kristina
056. Pađan Nina
057. Bosak Lora
058. Bosak Ela
059. Črnko Patricija
060. Batur Marija
061. Matković Katja
062. Vengušt Bruna

JUNIORKE (8 do 13 godina) koje nažalost NISU PROŠLE
031.Bubnić Barbara


SENIORKE (14 do 25 godina) koje SU PROŠLE
1. proba – četvrtak 3.10. 19:45 u I. Gimnaziji, Avenija Dubrovnik 36
016. Morić Antonela
017. Pipinić Lana
018. Kožul Kristina
021. Gečević Marija
023. Delibos Marcela
024. Čubelić Ana
025. Grganić Andrea
035. Ivančić Petra
036. Ilečić Lara
049. Lorić Emilia
050. Kranjac Zara Maria
051. Soviček Nikolina
052. Fuček Nina Marija
063. Ević Lucija

SENIORKE (14 do 25 godina) koje nažalost NISU PROŠLE
019. Matijević Viktoria Mira
020. Milašin Katja
022. Šarić Viktorija



OTKRIVAMO IZA KULISA! - KINESKA TURNEJA




Na predstojećoj turneji za mjesec dana imat ćemo nastupe u Pekingu, Nanchangu i Kineskom zidu. Danas o Pekingu

Peking (Beijing), nastavak je glavni grad Kine. Grad ima 21,5 milijuna stanovnika (metro zona 24 milijuna stanovnika), dugi je najveći grad na svijetu (odmah nakon Shanghaia). Za razliku od Shanghai Peking je tradicionalni grad sa velikim brojem povijestnih i turističkih znamenitosti. Grad je osnovan 1045. godine prije Krista (star je 3064 godine) i jedan je od najstarijih gradova na svijetu.

Peking ima čak 91 sveučilište sa stotinama fakulteta. Gradski BDP je 458 milijardi USD. Grad ima dva velika aerodroma (svaki kapaciteta po 100 miljuna putnika), nekoliko linija super-brzih željeznica, podzemnu željeznicu sa 22 linije i 608 km pruga, te više od 1000 linija autobusa i trolejbusa. Grad ima 7 znamenitosti upisanih u UNESCO baštinu, te je sjedište najvećeg broja mega-kompanije sa Global 500 liste na svijetu.

Broj stanovnika: 27 puta veći od Zagreba i 5 puta veći od cijele Hrvatske
BDP: 18 puta veći od Zagreba i 4 puta veći od Hrvatske

Najpoznatija delicija Pekinga je svjetski poznata pekinška patka, no grad ima i drugih gurmanskih znamenitosti
















te slastica












Glavne zabavne atrakcija Pekinga su ZOO, sa velikom kolonijom pandi






Nekoliko themem parkova, među kojima je najpoznatiji Happy Valley


te Shijingshan Park


A u Pekingu je i svjetski poznat park sa minijaturama najpoznatijih građevina svijeta, World Park







Naučimo kineski

Bangzhů (Bang-đu) = upomoć

Do sada smo naučili:
Hrvatska = Keluodiya (k-lodi-jaa, prvo slovo je između h i k)
Hvala = Xiéxié (Šei-Šei - mekano "š" i kaže se nešto između "ie" i "ei" tj. između Šie-šie i šei-šei)
Molim = Bukachy (Bukači)
Da = Zhě (či)
Ne = bů (bu)






NASTUPI

- subota 5.10. u 9:00 Javna vatrogasna postrojba, Savska 1 (Dani otvorenih vrata), o/o Šef
# plesni nastup S1A i Drum linea u 10:00 i u 12:00 sati

- subota 5.10. u 10:30 Cvjetni trg-Bogovićeva-Trg bana Jelačića-Ilica-Cvjetni trg (promotivni nasup), o/o Šef
# plesni nastup S1A i Drum linea

- subota 5.10. u 14:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Slaven Belupo), o/o Šef

- subota 5.10. u ???? (Memorijal B.Bošnjak, Samobor), o/o ????

- nedjelja 6.10. u 17:15 KD V.Lisinskog (Koncert kvarteta Gubec), o/o Šef
# plesni nastup S1A



FOTKE sa Europskog prvenstva mažoretkinja - 2. dio

Fotografije Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

Petak - otvaranje prvenstva








































Subota - paradni defile




















...nastavak u idućem postu!

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!

Doktor Motte kontra Nachtfressera

nachtfresser.blog.hr



Jučer mi je instagram eksplodirao od posjeta, ne pamtim tako nešto od davnog blog vremena kad sam prvi i jedini u Hrvatskoj objavio fotku gole Paris Hilton, koju su brzo skinuli s neta, ostala je samo na par blogova. Razlog su komentari legendarnog doktor Mottea, osnivača i oca legendarne berlinske Loveparade i jednog od najpoznatijih svjetskih didžeja. Smetao mu je način na koji fotkam, a posebno je komentirao fotografiju cure na najprometnijem berlinskom trgu u prozirnoj haljinici kao nešto loše, te policajke koje sam u Frankfurtu snimio straga.
Ponovo eventualni problem nisu cure koje ekstravagantno paradiraju javnim mjestima, inače izuzetno simpatične, nego fotograf koji snima trg i njih na njemu. Mislim da je policija i izabrala izuzetno simpatične policajke za centar Frankfurta s namjerom da ih i privlačnošću reprezentiraju što su prema drugim komentarima i uspjele.
Inače nakon mora smo jučer produžili na hacijendu u brda. Najprije smo odlično ručali u Bajti, onda malo meditirali uz ljuljačku, te na kraju napunili kanistere izvorskom vodom. Tek tad smo putem primjetili koliko je ljudi bilo u okolici Fužina, nabrali su svi velike količine vrganja, smračilo se i za nas je bilo kasno.
Završavam u stilu propovjednika ljubavi doktora Mottea, mir s vama i volite se sestre i braćo!

Mačka na vrućem krovu

lisbeth.blog.hr

Znači, koliko god muškarci bili pametni, imali godina, zrelosti, mudrosti, znanja ili status, oni jednostavno nisu cijepljeni od dječački glupih, samo njima smiješnih poteza.
To je činjenica koja je proizašla iz mnogih primjera a potvrđena jučer, od mog veoma pametnog, veoma sposobnog, odgovornog i prekrasnog muža.

On je, vjerojatno iz dosade, čekajući da postavim stol za ručak stavio našu mačku, moju obožavanu Fridu, na krov kuće.
Da malo razgleda, rekao je kasnije, da izađe, da nije stalno u kući….

Naša kućna mačka, kojoj je doseg avanture glumiti moćnog lovca ili nekog superjunaka u stilu zeke iz tajnog života kućnih ljubimaca 2, sjedeći na ogradi balkona sa zamišljenim pogledom usmjerenim u neke daleke svjetove u koje ljudski pogled ne doseže, ili eventualno mijaukanje na muhu koja odbija doći dovoljno blizu da ju ona uhvati.
Mačka koja je kraljica našeg dovoljno velikog stana da se može distancirati od nas po volji i koja je uspjela izaći iz njega čak! Do treće stepenice!
E ta je mačka, jučer oko 13 sati završila na vrućem, srećom ne i limenom krovu koji pokriva zgradu od tri kata u kojoj živimo. Tri kata plus krov.
Ona ima krasan pogled odozgora, rekao je…

Mačka je u roku od dvi minute zakuhala, onako crna kakva je, isplazila jezik i dahtala kao pas uz bolne i meni stravične za čuti mijauke.
Da postoji mogućnost da se sama popne na krov, ona bi to dosada već učinila. Ali nema. Krov prekriva balkon u cijelosti. Da bih je uopće vidjela, morala sam se penjati na ogradu u smrtnom strahu, jer se bojim visine, dozivala je, ali ona se ne bi usudila doći do ruba dovoljno blizu da je uhvatim. On je puno viši od mene, zato je i uspio ju staviti na krov, ali ni on je više nije mogao doseći.
Jučer je bio prvi dan našeg braka u kojem sam vikala na muža. Rekla sam mu da nije normalan i da ću ga oštrojiti na spavanju ako mu tako nešto padne na pamet opet. (nije u mojoj prirodi da mužu govorim nešto loše ili vičem, protivi se mojim stajalištima o odnosima između ljudi, ali ovo je bilo previše i za moje vrle manire)

Mačka je pobjegla na sjevernu stranu krova da se sakrije od sunca gdje je više nisam mogla dozvati ni vidjeti. Bila sam na rubu živaca zamišljajući je kako umire od žeđi i gladi na toj visini gdje ne postoji ni najmanje šansa da je dohvatim ni sa vatrogasnom dizalicom. Jer, vatrogasni kamion ne može ući u moju ulicu, jer su kuće nasađene na rubove ceste, naravno, ako nije kuća onda neki balkon, ili zidić vrta, tako da ni moj kombi ne prođe baš svaki put neozlijeđen.
On se smijao, rekao je- sići će ona već.
Kud nesrećo jedna, kuda???

Na kraju se dosjetio da možda postoji koji prozor na krovu. Naravno da ne znam da postoji, kako ću ga vidjeti?
Uspjela sam nekako doći do ključa tavanskog prostora, i zaista, tamo je prozor koji sam teškom mukom otvorila, a Frida je dotrčala do mene čim mi je čula glas. Isto se nije dala uvući kroz taj mali otvor i dobrano me izgrebala. Ja sam ozlijedila koljeno spuštajući se niz ljestve s njezinim kandžama na mom ramenu.
Moji sati utrošeni na lijepi nedjeljni obiteljski ručak, nakon gotovo cijelog ljeta bez nedjelji, bili su uzalud. Bila sam ozlijeđena, nesretna, isprepadana i frustrirana činjenicom da je njemu i dalje sve bilo smiješno.
Moja kćer je rekla da on nije normalan. Ja sam joj rekla da ako bude to najgore što njezin muž bude učinio, da je ok. Jer sigurno će ga kad-tad pronaći s djetetom u nekoj ne baš normalnoj niti sigurnoj, ali njemu super smiješnoj situaciji. Jer to su muški.

Fridi su trebali sati da se smiri. Sakrila se od svih nas i tek se predvečer došla maziti i tu večer uopće nije izašla na balkon, što je njezina uhodana rutina.
Tko zna što si misli u toj svojoj maloj lijepoj glavici…
Ipak je navečer došla spavati sa mnom. Nadam se da mačke zaboravljaju…

Njemu je i dalje sve to bilo smiješno.

Biseri u mulju

narubupameti.blog.hr


Vikend.

Kuća odzvanja. Spuštam se u prizemlje, ako zatreba dodatni miritelj da se nađem u žarištu.

Međutim, situacija je pod kontrolom.

Odlazim u majčinu sobu. Prazna je. Majčina spavaća soba je ujedno i radna soba i knjižnica. Veliki bračni hrastov krevet odvojen je i zakriljen policom s knjigama koja se proteže od stropa do poda. Opusi Junga, Krleže, Freuda, Prousta kao i serijali koji su se prodavali uz Večernji i Jutarnji list, ispunjavaju police.

Zavlačim se u jazbinu. Sjedam na krevet, a onda legnem dok su mi stopala i dalje na podu.

Cijeli dan jedva držim bradu iznad vode. Odradili smo jedan ručak u gostima. Još treba odraditi jednu večeru u gostima. Smijanje, druženje, veselje.

Kad su pitali Hulka koja je njegova tajna rekao je:

- Ja sam uvijek bijesan.

Moja tajna je - Ja sam uvijek tužna.

Zatvaram oči, suze klize niz sljepoočnicu, iza ušiju i skupljaju se na potiljku.

Odjednom netko sjeda na moja koljena, liježe na mene i spušta glavu na moj trbuh.

Nećak Pavao.

Nakon toga premješta se okomito na mene, naslanja glavu na moju zdjeličnu kost i gleda filmiće na tabletu.

Bez riječi.

Opet zatvaram oči. Ali eto već Vanje i Mutimira iznad moje glave, veru se po krevetu, Vanja gnijezdi glavu pod mojom bradom, a Mutimir se penje po meni. U idućem trenutku šogorica sjeda kod uzglavlja i prepričava mi neku zgodu s klincima, a Karlo se nađe uz rub iznad moje glave.

Zatvaranje očiju postaje besmisleno. Nadam se da tragovi suza nisu vidljivi.

- Što radite svi tu? Tetka Ana je tu došla tugovati. - čujem glas svojeg brata na procjepu između zida i police. Očito je u nekom prijašnjem trenutku prošao i vidio me.

- Kad sam ja došla već su svi bili na njoj. - kaže šogorica.

- Onda evo i mene. - i moj stokilaš od brata uvalja se meni s desne strane.

Moj muž se pojavljuje na procjepu sa vodilicom za kablove u rukama.

- Pa dobro! kak ste su se sada svi ovdje stvorili... - nemoćno uzdahnem kroz smijeh.

- Još nam stari đed fali... - kaže šogorica.

- Prenizak mu je ovaj krevet, ne bi mogao sjesti. - kaže buraz.

- Ma on bi se sjeo na stolac na prolaz...

- Oooo djede... - počne dozivati Karlo.

- Mali šuti, da ti nije bilo ni u primisli!!! - zaustavljam ga.

Smijemo se.


Jedan po jedan odlaze, prvo najmanji pa odrasli za njima.

Ostajemo Pavao i ja. Prolazim rukom kroz njegovu kuštravu smeđu kosu i gledam strop.

Bez riječi. Bez suza.

U mojoj obitelji nema ničega idiličnog. Biseri koje vadim iz mulja i poliram svojim riječima kako bih život pamtila ljepšim nego što je, ujedno su olovni utezi koji me drže među živima.

Ukoričen san...

dinajina-sjecanja.blog.hr






"Mostovi pod kojima se budim" ...
naslov otkinut iz podnaslova
"sjećanja, mostovi pod kojim se budim"
iz davne zbirke pjesama "Odakle dolazi ljepota" Zagreb, 1987.

U rasponu između 1987 i 2014- te godina ispisah tisuće tekstova...
iz tog kaosa izabrah meni najznačajnije i skupih u kolaž prohujalog vremena... Enes Kiševići je zbirku u svom osvrtu nazvao...

UKORIČEN SAN

Čitati najnoviju Dijaninu knjigu Mostovi pod kojima se budim..., znači sve dublje zalaziti u svjetlosni labirint. Ono što srce jest životu, to u biti Dijanina riječ nastoji biti poeziji. Srce ne odustaje od ljubavi, bez obzira bili mi u snu ili bili budni, bili ubojice ili sveci, starci ili djeca – srce naše ne odustaje od nas. A srce Dijanine ljubavi jest njezin dragi. Dijana je oko, a dragi sjaj oka. On je izvor, a Dijana je jeka. On je poezija i nadahnuće, a Dijana odsjaj toga nadahnuća. Zaštićena ljubavlju svojega dragoga Dijana se ćuti između duše i tijela, između svjetla i tame, između šutnje i Chopina.
Znajući da ljudsko srce i s premosnicom može osjećati i pisati stihove, njezina riječ teži biti bar atomom kozmičkog srca koje i vidljive i nevidljive svjetove na okupu drži i koje ništa zamijeniti ne može. Ćuteći se zaštićenom i voljenom u zagrljaju svojega životnoga izabranika, Dijana može sebi priuštiti luksuz one uzvišene Sokratove misli: Ljepši je zanos koji dolazi od bogova, nego li razbor koji dolazi od ljudi.
Iz takvoga sna pjesnikinju može probuditi samo miris kave i osmijeh njezinog voljenog.

U Zagrebu, 14. veljače 2014.

Enes Kišević




Život je varljivost u kojoj sjećanja slijevamo u iluzije. Volim te izmišljaje u izmišljajima. Kao u zrcalu, promatram sliku u slici. Vidim djetinjstvo u sljezovoj boji, magija ljepote se proteže u nedogled. Pisanje o njoj je zagonetno, prijeti preuveličavanjem, jer sjećajući se bujaju nježni osjećaji. Osjećanje osjećaja ljubavi prevladava, daruje prividu mnogoprotežnost. Sva moja lica, uplakana i nasmijana, tužna i sretna žive u ovom trenutku. Proces sjećanja je sličan procesu katarze. Treba ga znati prihvatiti, uhvatiti se u koštac s njim, odabrati i pamtiti one trenutke koji su bili presudni za ovo ovdje i ovo sada.

Koji je trenutak bio značajan, možda najznačajniji u našem dozrijevanju? Postoje li preklapanja naših životnih putova, koračanja istim tragovima?

U bijelini te daleke prostornosti se naziru tragovi naših koraka. Dolazimo iz različitih smjerova. Ti iz doline zelene rijeke, ja iz plavih daljina. Znakovi kraj puta mladosti se susreću na rondou tek dotaknute zrelosti.

Zajedno smo započeli ciklus sazrijevanja. Krenuli ka istom cilju, ti poetikom misaonosti, ja misaonom poetikom.

U čemu se razlikujemo?

Ti glumcem u sebi dotičeš teme razarajućih razmjera i zgušnjavaš ih u bitak pjesništva. Bio si i ostao pjesnik trenutka. Ja sam ostala vjerna znakovima neba. Još uvijek se izgubim u širinama zvjezdanih misterija. Ti me prizemljuješ ne lomeći mi krila za sljedeći let.

U čemu smo slični?

Dotičemo se izmaštanim pentagramima nedodirljivih osobnosti i gradimo ikosaeder kovitlajućeg zajedništva. Volimo sjećanja. Rado se vraćamo u dolinu tvoje mladosti. Tamo je početak sreće. Slušamo tišinu močvare. Zaustavljamo se na obali rijeke i šutimo. Neretva se rukavcima širi u deltu i slijeva u more. Uživamo stajati na vratima beskraja. Panta rei, život se kotrlja ka ušću, odživljeni trenuci se pretaču u poeziju kapi. Kockamo se samoglasnicima i suglasnicima, izmišljamo riječi, igramo se njima. Davni izmišljaji ožive u novima. Ne zapisujemo, samo pamtimo sintakse nagomilane u izljevima radosti. Sada se ta nenapisana priča odigrava na sceni sjećanja.

Pokušavam, ne mogu je sročiti u tekst.
Slike se vrtlože u zrcalu pamćenja.
Lijepe su.
Vjeruj mi.

Dijana Jelčić... „Mostovi pod kojima se budim“ 1987- 2007.


MOJ NOVI POSAO

knjigoljub.blog.hr


Lea je sad već dovoljno zrela da bude sama u stanu poslije škole pa ja od nedavno ponovo imam poslodavca.

(Ili je zapravo točnije da on ima mene? wink)

To je Taxi Cammeo Rijeka.

Radno mjesto : vozač taksija.
(Inače, to je već sedmo različito radno mjesto na kojem sam dosad imao čast i zadovoljstvo rabotati ).

Don't worry, s čitanjem i pisanjem kritika nastavljam nesmanjenom dinamikom : imam već napisane tekstove za tri naredna broja Vijenca, također tri teksta za časopis Kolo, a dva moja teksta već čekaju svoj red za objavljivanje u Bibliovizoru.

Makarski Jadran

stella.blog.hr


Makarski Jadran je najveseliji brod za koji ste čuli. Isplovljava uz
muziku i cijelo vrijeme plovidbe kapetan Mito, moj školski drug,
pušta muziku posvećenu pojedinačno svim nacijama na brodu.



Brod vozi na Hvar i Brač svim danima osim srijede, kada
posjećuje Korčulu.

Kapetan kaže na razglas da ga putnici mogu baciti u more ako
ne budu zadovoljni i zove mene da prevedem, jer kaže da je od
mene prepisivao u školi. Kažem mu da ću prevesti što god želi,
ali ne dam da ga bace u more!

Cijelo vrijeme se veseli, jede i pije.




Na brodu se služi najbolja skuša koju ste ikad jeli. Šerif na
gradelama se za to brine.

Galebovi dobijaju glave ribe. Zato prate brod i vješto hvataju bačeno.


Ako gošća zna plesati na stolu, plesom će osvojiti mornarsku
majicu. Ova plesačica je rekla da se vozila bezbrojnim brodovima,
ali na ovakvom nije bila.



Na kraju brod uplovljava u luku uz "By the rivers of Babylon", na
koju bukvalno cijeli brod pleše i pjeva. U Babilonu su se svi ljudi
razumjeli... i ovdje se razumiju, ma otkuda došli. I doći će ponovo
i ponovit će nezaboravnu plovidbu.





Eh, da je više ljudi kao što je Mito i kao što je njegova posada...
Život bi bio vedriji, a sukoba oko gluposti ne bi ni bilo.

(nastavit će se)

29

ned

09/19

Drvo

moj-pinklec.blog.hr


R72


Jesen je učinila svoje.
Prvo ti je obojala kosu i dala mudrost, zatim tišinu i mir,
a njene kiše, vjetrovi i magle položile su na tebe zavjet šutnje.
Šutiš.
U svojoj šutnji hrabro pokazuješ sebe golog i pripremaš se za zimu,
za košulju bijelu i inje na rukama.
Osjećaš miris zime u zraku, ali i proljeća koje ti u kostima kola.
Jesen je učinila svoje.
Uljepšala te , ogolila, umirila, umudrila, ušutila.
Spoznao si da jesen u sebi krije proljeće, ljeto i zimu.
Spoznao si to kostima i srcem u zavjetu šutnje.

Ono što mogu...

staroinovo.blog.hr

Ne mogu biti u Splitu, niti u bilo kojem od 140 gradova kugle zamaljske koji danas svojim „trčanjem do nade“ daju podršku svim ljudima svijeta koji se bore sa zloćudnim bolestima i sjećaju se onih koji su u toj borbi "poraženi".
Ne mogu biti, ali mogu se jesenjim ružama iz mog dvorišta i ružičastim mislima pridružiti i zahvaliti svima njima.



trenutak, kad sve postade svakidašnje...

zivot-i-ja.blog.hr



Postojalo je vrijeme kada smo se znali čuditi širom otvorenih očiju i srcem, tako jednostavne i obične stvari u nama su budile osjećaje, hranile našu dušu i širile njene horizonte.

Nebo smo upijali, njegove boje i prostranost, sada ga više ne gledamo kao čudo Kreatorove ruke, nego neku naizmjence prošaranu plavo sivu pozadinu koja nam nije naklonjena, nego nas opsjeda olujama i nemirom.

More više nije sigurno, neka ljudska bahata ruka pretvorila ga je u sve, samo ne u dom čarobnih sirena i prinčeva koji se skriše u dubine dubina nadajući se, da će se ipak sve opet vratiti u nevino vrijeme bajki.

Šumama, devastiranim, iznakaženim ljudskom pohlepom za bogatstvom, šeću tužne vile i patuljci pokušavajući spasiti životinje i biljke od konačnog kraja.

Anđeli se motaju po novonastalim zgarištima gdje bezumni ratovi oduzimaju djecu koja bi mogla, da čudom prežive baš te anđele dozivati. Majke se ne mogu istinski nasmijati svome čedu, jer ne znaju hoće li izdržati teret svakodnevlja kada postanu ljudi, čak i molitve su postale svakidašnje nižu se jedna za drugom u istom ritmu ponavljaju se iste riječi svakodnevne molitve svakodnevnom bogu, ali još uvijek postoji nešto što se može smatrati čudom, jer preživi uvijek sve strahote koje žele zavladati. To nešto je Ljubav, netko će reći svakodnevna, ali nije. Ona je uvijek nova, jer uvijek donese komadić sunca u tmurno nebo, malo vjere u bajke koje su nam nekako izmakle iz ruku i malo nade kada anđeli zašute od tuge..

Je li to nešto novo?

I nije i jest, oni kojima nedostaje ljubav, neće to priznati i okrenut će se životu bez nje, a oni koji vjeruju u nju, krenut će baš za onima koji su od nje odustali.

Na oltaru

moj-pinklec.blog.hr

R99


na oltaru istine
tek jedna kap
nektar ljubavi
ili suze trag
dodirnuta pogledom
postaje slap

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum