Povijest ljudske gluposti

četvrtak, 25.02.2021.

Kad bezakonje zavlada

PRIČA IZ LOVREĆA 'Policija me uhitila, odvela u pidžami i cijelu noć držala u podrumskoj ćeliji'
'Kafić nije kršio mjere', naveo je Državni inspektorat

Te večeri, u petak, petog veljače ove godine, ispred kuće Marijane Trogrlić došla su dva policijska vozila. Obiteljska kuća je u naselju Studenci, u općini Lovreć kod Imotskog.

Nešto niže, u uskoj dalmatinskoj kali koja nosi ime Domovinskoga rata, nalazi se i njezin kafić Aquarius. Kafić je trenutno, zbog koronamjera, zatvoren, piše Nacional.

Buka vozila i jarko uperena policijska svjetla nagnali su Marijanu da iziđe iz kuće. Bila je već u pidžami, pokušavajući uspavati bolesnu kćer. Marijana, naime, ima troje malodobne djece, koji su tih dana uhvatili nekakvu virozu. S njima je bila i mala nećakinja.

'Koga trebate', upitala je Marijana policiju.

'Ne tiče vas se', dobila je odgovor.

'Kako me se ne tiče, ako ste ispred moje kuće s tolikim svijetlima', kazala je.

'Imamo dojavu da je kafić otvoren', rekao je službenik.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Jadrolinija

'Ja sam vlasnica, evo vidite da nije otvoren i da sam ja doma u pidžami', pokazala je rukom Marijana na zatvoreni objekt.

'Otvorite ga, otključajte vrata', naložio je policajac.

'Ako nemate nalog, neću ga otvoriti, kafić je zatvoren i ne radi', ponovila je Marijana.

Susjedi su čuli buku i izišli su vidjeti što se događa. Idite u kuću, ponovio je policijski službenik te je ušao za njom.

'Gospođo, vi ste uhićeni', kazao je. 'Oduzimamo vam i mobitel'.

Sve to uzbuđenim glasom novinarima Nacionala opisuje Marijana Trogrlić, koja, kako kaže, ni tri tjedna kasnije nije dobila pojašnjenja za grube događaje koji su uslijedili.

A uslijedilo je sljedeće: Marijani su uzeli mobitel, uspjela je dohvatiti osobnu torbu, zamolila je susjedu Luciju da ostane s bolesnom djecom, a djeci je poručila da će se mama brzo vratiti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa

Posjeli su je u policijsko vozilo, gdje je sjedila 15 minuta. Nitko ništa nije rekao. Uto je došlo treće policijsko vozilo, Marijanu su premjestili u njega i svi su se uputili u policijsku postaju PGP Imotski.

Samo koji sat ranije, njezin suprug Nikola Trogrlić s prijateljima je otišao pomoći susjedu koji se prevrnuo s ceste. Marijana je samo znala da je Nikola, s ostalim susjedima, otišao pomoći ovome što je upao u nezgodu na cesti. Bili su ondje Nikola i još njih petorica. Te je večeri MAXtv prenosio talijansku nogometnu ligu, susret Intera i Fiorentine.

Budući da nitko u susjedstvu nema MAXtv paket, Nikola je pozvao susjede da dođu u zatvoreni kafić i pogledaju kraj utakmice. Ukupno je u prostoru bilo šest odraslih i troje maloljetne djece. Upalili su televizor i pogledali utakmicu do kraja.

Marijana Trogrlić, kaže, to nije ni znala.

'Niti sam vidjela svjetlo televizora, niti sam znala da su unutra i da žele uloviti kraj utakmice, nakon što su čupali susjeda koji je bio upao u neku nevolju na cesti. Ja sam vlasnica kafića i kafić ne radi. I znate što ću vam reći, ja sam veliki pobornik koronamjera. Iako nam je financijski škripavo, meni osobno sada odgovara da ne radimo.

Radim aktivno od 2003. godine, pokrivala sam sezone u Makarskoj. Onda je došlo troje djece, jedno za drugim, pa sam 2009. godine otvorila svoj kafić. Ja sam vlasnica, ali sam i radnik u jednoj smjeni. Toliko mi se umora nakupilo sve te godine, da sam ovaj period u kojem smo zatvoreni, čak doživjela kao odmor kojeg inače ne bih imala', opisuje Marijana drhtavim glasom.

Ona u tom trenutku nije znala da je suprug u kafiću.

'Kafić je zatvoren, zaključan, ne služi mušterije, mi ne radimo. Ali, prostor kafića ponekad koristimo. Na primjer, ja pijem tursku kavu, ali suprug pije espresso. Uđe u lokal i spremi sebi espresso. Kad hoće pivo, ne ide u dućan, nego uzme iz kafića. Ponekad ručamo za stolom u lokalu, to je dio naše kuće. Ali objekt ne radi', pojašnjava Marijana.

Tri policijska vozila došla po nju

Te večeri, oko 23 sata, petog veljače, posjeli su je u policijski automobil, a da ni sama, kako kaže, nije znala zašto. Bila je u pidžami. Mobitel su joj uzeli, susjedi Luciji je doviknula da pripazi djecu, a djeci da će se brzo vratiti.

'Policajac je rekao ispred svih: 'Gospođo, vi ste uhićeni', ali nijedan papir mi nije dao da potpišem. Trebala sam valjda potpisati nekakav obrazac o uhićenju', govori Marijana.

Tri policijska vozila, kaže, odvela su je u Postaju granične policije Imotski (PGP Imotski).

'Ondje su mi rekli da će me vratiti kući, ako im otključam kafić. Ja sam odbila to učiniti, jer je lokal zatvoren, što su mogli i vidjeti. Počela sam plakati, rekla sam im da mi je troje maloljetne djece ostalo samo kod kuće. Na to su mi rekli da ako se zbog toga uključi socijalna služba, da mogu imati još većih problema.

Kasnije sam saznala da me nisu ni smjeli odvesti, ako iza mene djeca ostaju sama. Tješila sam se da će na njih pripaziti Lucija, 26-godišnja susjeda, nadala sam se i da će muž brzo doći doma. Stajala sam tamo u pidžami i plakala. Čak je jedan od službenika rekao: 'Pustite ženu, dica su joj doma sama i bolesna'. No, ponovili su da sam uhićena, a mobitel su mi već bili oduzeli', opisuje Marijana.

Zbunjena, Marijana je pitala hoće li je pustiti. Dobila je odgovor da će noć morati provesti u postaji i da ima pravo na jedan poziv.

'Nazvala sam Luciju, ispričala sam joj na brzinu da sam uhićena i da ću morati ostati u policiji, da utješi djecu, da javi mužu i da mi donesu vodu, cigarete i lijekove. Bolujem od povremenih napada panike i uzimam za to propisane tablete. Uto je prošla jedna minuta na koju imam pravo i poziv se prekinuo', kaže Marijana.

Tek idući dan će Marijana saznati da je istu večer, u ponoć i pet minuta, njezin suprug Nikola Trogrlić policajcima otvorio vrata kafića Aquarius. U kafiću je bilo njih devet. Policijski službenici su ušli i sastavili zapisnik.

U zapisniku piše da su u prostoru kafića zatekli devet osoba – pri čemu je važno naglasiti da to nije kršenje mjera, jer je dozvoljeno okupljanje do deset osoba – i da gosti nisu posluženi pićem! To je naveo turistički inspektor Ivica Rebić u zapisniku od 8. veljače ove godine. Kao državni inspektor, Rebić je u svom nalazu citirao policijski zapisnik.

Iako su očito imali zapisnik s terena da kafić ne radi, da je ondje zatečen dozvoljen broj osoba i da nema posluživanja pića, policijski službenici PGP Imotski nisu pustili Marijanu Trogrlić da ide kući i djeci.

Zbunjen i liječnik

Odlučili su je zadržati i, prema proceduri, odveli su je na Hitnu, da liječnik ustanovi može li se ostati u postaji. Bilo je to 20 minuta nakon ponoći.

'Liječnik je pitao policiju zbog čega su me doveli. Oni nisu znali reći. Šutjeli su. Nisam znala ni ja. Liječnik je bio zbunjen, pitao me je koji su razlozi, jer on to mora napisati, primjerice, je li bilo alkohola, nasilja … Odgovorila sam da nije bilo ništa takvoga. Pitao me za eventualne bolesti, spomenula sam mu povremene napade panike. Napisao je potvrdu da me mogu zadržati u postaji', otkriva Marijana novinarima Nacionala

Vratili su je, kaže, u prostorije policije, uzeli torbicu i zatražili mobitel.

'Pa već ste mi ga uzeli prije sat vremena', odgovorila im je.

Podrumska ćelija

Spustili su je u podrumsku ćeliju. To je mala prljava prostorija, opisuje Marijana, samica, s visokim zidovima i visokim stropom. Na podu je nekakva strunjača i stara deka po kojoj plaze bube. Nema grijanja. Nema svjetla, ni prozora, samo vrata s rešetkama. Na zidovima je nešto ispisano, imena i poruke, vide se i tragovi posušene krvi.

Jedan kut tog sobička kamera ne lovi, pa su u tom ćošku tragovi osušene mokraće. Očito ondje pritvorenici obave nuždu, opisuje Marijana.

Bila je u laganom stanju šoka, kaže, i ništa joj nije bilo jasno. U pidžami se našla u podrumskoj ćeliji, glavom su joj odzvanjale riječi, 'gospođo, vi ste uhićeni'. Već je imala napade panike i plašila se da će ovo biti situacija u kojoj će se napad ponoviti. Svaki jači stres za nju je, kaže, izvor straha da će je uhvatiti panika.

'Već mi se to događalo. Bojala sam se da se ne ukočim. Imala sam takve situacije, srce lupa ko ludo, a sva se zaledim. Užasno stanje, toga me bilo strah. Tresla sam rešetke na tom otvoru na vratima i mahala im u kameru da mi donesu lijekove, ali nitko nije reagirao', opisuje Marijana.

Besana noć na strunjači

Provela je besanu noć, malo je hodala, malo bi se sklupčala na toj strunjači, malo sebe, kako kaže, hrabrila da se ne zaledi, bjesomučno vrteći po glavi cijelu situaciju.

'Teška noć, čudno stanje. Najgore što ne znaš ni koliko je sati, ni koliko ćeš biti ondje. U jednom trenutku došla sam do vrata i vidjela kroz otvor niz taj podrumski hodnik, da dolazi nešto svjetla. Zaključila sam da je svanulo i uhvatila tresti rešetkama i dozivati. Došao je policajac, rekla sam mu da moram na WC. Rekao je da će poslati nekoga', kaže Marijana.

Došla su, kako kaže, dva ljubazna mladića. Izveli su je. Koliko je uopće sati, pitala je Marijana, devet ujutro, odgovorili su.

'Pokazali su mi WC, ali kad sam vidjela u kakvom je stanju i na što to liči, nisam mogla ništa obaviti', kaže Marijana. Dozvolili su joj da zapali cigaretu.

Oko 9:20 ujutro, te subote, 6. veljače, policija je rekla da će je pustiti.

'Kasnije mi je muž rekao da je on iste večeri donio lijekove, nisu mi ih dali. Muž je ponovno došao u 15 do 8 ujutro, pitajući može li me vidjeti. Rekli su mu da sam na ispitivanju, koje će jako dugo trajati. Nisu mu dali da me vidi. To nije istina. Uopće nije bilo nikakvog ispitivanja, bila sam sama u podrumskoj ćeliji, a kad su došla ona dva dečka, rekli su mi da je devet ujutro. Dakle, mužu nisu rekli istinu, a niti su meni donijeli lijekove', tvrdi Marijana.

Krim policija u čudu

Nešto iz devet ujutro došao je službenik i odveo je Marijanu na razgovor sa krim inspektorima.

'Kada sam ušla u sobu za ispitivanje, jedan od dvojice službenika približio je električnu peć i pitao me jesam li cijelo vrijeme bila u pidžami. Rekla sam mu da jesam. Razgovor je bio kratak, službenici su bili puni razumijevanja, svjesni situacije. Obrazložili su da je ovaj slučaj eventualno prekršajni predmet, a ne kazneni. Komentirala sam pomalo ironično da bi možda najbolje bilo ugasiti moj ugostiteljski objekt, da sam umorna što sve kao vlasnik prolazim i da samo želim ići svojoj kući i djeci', rekla je Marijana.

Nakon toga službenici PGP Imotski pustili su je da ode.

'Ništa nisam potpisala, niti kad su me uhitili, niti kad su me pustili. Jedino me se može vidjeti na kameri valjda. Ništa mi nije bilo jasno', tvrdi Marijana.

Nešto kasnije čula se s jednim prijateljem policajcem, ispričala mu je što joj se dogodilo, rekao je da u trideset godina rada nije čuo za takvo što.

Državni inspektorat: 'Kafić nije kršio mjere'

Državni inspektorat došao je u ponedjeljak, 8. veljače. Predmet nadzora bila je, stoji u zapisniku, 'kontrola pridržavanja Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja zbog sprječavanja prijenosa bolesti covid-19'. Nadzor je obavio viši turistički inspektor Ivica Rebić, koji je u nalazu napisao da je ugostiteljski objekt zatvoren.

Nažalost, nakupljeni stres ostavio je posljedice na Marijanu. Dan nakon što je puštena iz pritvora, nije se mogla sabrati, strahovala je da će joj se vratiti napadi panike, nije imala odgovore na pitanja i osjetila je da ne može normalno funkcionirati.

'Osjećala sam trnce u rukama i nogama, izmjerila sam temperaturu, bila je 35 stupnjeva, prepala sam se da će opet nastupiti napad panike, kada se sva zaledim. Najviše sam se prepala kad sam vidjela da mi ni lijekovi, koje u tim slučajevima uzmem, ne pomažu', kaže Marijana.

Otišla je na hitni pregled u Šestanovac, oni su je uputili psihijatru u Split.

Psihijatar: 'Doživjela nepravdu, poniženje i sram'

Psihijatar je napisao da je Marijana Trogrlić doživjela 'nepravdu, poniženje, maltretiranje, bespomoćnost, prazninu, tugu, bijes i sram'.

'Ne spava i ne funkcionira, moli za pomoć. Pri svijesti je, psihomotorno napeta, sniženog raspoloženja, nema destruktivnih promišljanja, potrebna je kontrola', stoji u nalazu.

Pogođena nepravdom, Marijana Trogrlić poslala je dopis o svom slučaju na više adresa. Pisala je PU splitsko-dalmatinskoj i MUP-u Republike Hrvatske.

'Pisala sam Božinoviću na više mail adresa koji su navedeni na njihovim stranicama. Zvala sam na telefon, ništa određeno nije mi rečeno. Pisala sam i Ministarstvu gospodarstva, zašto ovakvo nešto doživljavam, ako se pridržavam propisanih mjera, što su oba zapisnika kasnije i potvrdila: policijski i onaj državnog inspektorata', kaže Marijana.

Nitko joj nije odgovorio.

- 13:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 24.02.2021.

Priča o ljudskoj gluposti i dlake koja raste u beskraj

Jeste li čuli priču o Vasi Ladačkom?,,, pardon, kriva tema,,,,
Jeste li čuli priču o ljudskoj gluposti? Tema je doduše široka, ali je istina kratka i glasi „ne vjeruj u ono što većina vjeruje“.

Jeste li čuli priču o „dobrom pastiru“, tom omiljenom liku kršćanske teologije? Dobri pastir čuva svoje stado, zašto? Jer je dobar i želi da su mu ovčice na sigurnom? Ili možda da musti ih, ošišati, zaklati i pojesti, želi biti on a ne vuk? Doduše ovce su njegovo vlasništvo i tu je pastir u pravu, ali ako sagledamo dublju istinu, vidjet ćemo da je ovci sasvim svejedno.

Za razliku od čovjeka, ovca nije glupa, već jednostavno nema izbora. Ovci dlaka raste non stop cijeli život, pa kad bi slučajno, jednoj od njih, došlo u svijest kako bi bilo lukavo sakrit se od „dobrog pastira“ i sreću potražiti na dalekim zelenim livadama lišenih pastirskog noža i vučjih očnjaka, sudbina bi ih svejedno sustigla, te bi im dlaka rasla do duljine koja bi im sprječavala gledanje, kretanje i hranjenje, te bi tako ostale nepomične sve do neminovne smrti.

Čovjek i ovca su se prvi put susreli u Gan Edenu (ograđen i zaštićen vrt, smješten u Edenu, odnosno u području između Turske i kaspijskog mora). Ovca je stvorena u tom zemaljskom raju prepunom biljaka pogodnih za ljudsku prehranu (?). Čovjek ne, jer biblija kaže da je stvoren i stavljen u Gan Eden, kako bi taj rajski vrt obrađivao, a naravno i ovčice čuvao.

Odnos čovjeka i ovce je od prvih dana bio vrlo prisan, ali je čovjek iz tog odnosa uvijek odlazio nekako lišen istinskog zadovoljstva. „Svevideći“ Elohim spozna stoga da društvo životinja čovjeku nije dovoljna, pa mu odluči stvoriti ženu. Elohim koji je pucnu prstima i stvorio cijeli svemir, zasuče rukave i dade se u ozbiljan posao. Najprije je uveo čovjeka u duboki san, zatim mu je otvorio meso s bočne strane i izvadio nešto (biblija ne kaže što, a ponajmanje da je riječ o rebru) čime će stvoriti ženu, otvorenu ranu je potom zatvorio (zvuči li možda poznato?).

Stvorenu ženu je prozvao Iša jer je od Iš nastala, a kako Iš znači muško, onda Iša znači muška. Na to je čovjek oduševljeno uzviknuo „napokon ona prava, kosti od mojih kostiju i meso moga mesa!“ što napokon odagnava svaku sumnju da je, ne doduše žena, već Eva, klon, ne čovjeka (jer izvan Gan Edena,kako nam kaže sam Kain, sve je vrvjelo od homo Sapiensa), već Adama. I tako je Adam zamijenio ovcu svojom Evom, a ono što im je ostalo zajedničko je dlaka koja raste u beskraj.

- 16:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 23.02.2021.

Put u London i pismo s Krete

Garibaldijeva slava još za njegova života nadmašivala je slavu svih današnji zvijezda u svijetu sporta, filma i glazbe. Njegova slava među običnim narodom protezala se daleko od Italije, po cijeloj Europi pa sve do obje Amerike.

1864, četiri godine nakon pothvata „Impresa dei mille“, kako Taliani zovu pothvat kad se Garibaldi iskrcao sa svojih tisuću crvenih košulja (pripadnika Garibaldijevih dobrovoljačkih snaga) na Siciliju u cilju ujedinjenja Italije i osvajanja Napuljskog kraljevstva, Garibaldi odluči, iz nekih svojih razloga, otići u V. Britaniju.
Kad se to pročulo, direktor jedne engleske pomorske kompanije posla po njega jedan svoj parobrod. Pri iskrcavanju u luci Southampton, dočekala ga je ogromna masa ljudi s gradonačelnikom na čelu, koja u njegovu slavu neprekidno i oduševljeno uzvikuje „hura-hura“.

Admiral, zapovjednik vojne mornaričke baze Southamptona, koja se nalazi u blizini, poziva Garibaldija u goste i u njegovu čast organizira vojni manevar, simulirajući vojnu bitku na moru.

Nakon toga Garibaldi odlazi u London, za što mu pripremaju specijalni vlak, cijeli okićen Talijanskim zastavama. Na dočeku u Londonu okuplja se nevjerojatna masa od 500.000 ljudi (prema službenim podacima, a ne prema podacima organizatora). Na izlasku iz vlaka dočekuje ga kočija Vojvode od Sutherlanda u čijoj kući će kao gost boraviti. Od stanice do vojvodine palače, kočiji trebaju šest sati, tolika je bila masa obožavatelja koja je željela vidjeti i dodirnuti Garibaldija, nakon ulaska u dvorište palače i nakon što je Garibaldi iz nje izašao, kočija se doslovno raspala zbog pritiska kojeg je putem činila masa, a koja ga je istovremeno, do posljednjeg trena, držala kočiju na okupu.

Garibaldi provodi vrijeme u Londonu odlazeći na ručak s premjerom, s ministrom vanjskih poslova, zovu ga u posjete najviši slojevi društva a istovremeno i tek oformljeni radnički sindikati na svoje bankete, i Garibaldi se sastaje sa svima njima. Dame iz najviših slojeva društva mu šalju ljubavna pisma, a sluškinje Vojvode od Sutherlanda flaširaju vodu u kojoj se Garibaldi tog jutra umivao i prodaju je ispred kuće gdje postoji redovi onih koji te bočice žele kupiti. Budući kralj Edvard VII dolazi u London samo kako bi ga upoznao.

Postoje naravno i manjina koja nije baš sretna što je Garibaldi uopće došao u London, a kamo li oduševljenjem kojeg su Englezi pokazali, i vrlo je zanimljivo pogledati profil ljudi koja nisu bili zadovoljni. Na prvom mjestu se nalazi sama Kraljica Viktorija koja (iako joj je sin među prvim došao da upozna Garibaldija) kaže „ja se sramim vladati narodom koji je spreman na ovakve ludorije“, također kraljica piše u svom dnevniku „jest, sposoban je, slavan, hrabar i pošten,, ali ipak on je revolucionar!“

Druga osoba koja nije bila zadovoljna je Karl Marx, koji se u to vrijeme nalazio u Londonu, i poput kraljice, smatrao da je sva ta slava koju Garibaldi doživljava, jednostavno dokaz idiotizma mase, jer za Marxa, iako se Garibaldi sastajao s radnicima, također se sastajao s plemstvom, te ga Marx nije mogao smatrati ozbiljnim čovjekom. Ostali koji nisu bili zadovoljni su naravno podržavatelji monarhije koji su imali ogroman strah od Garibaldija i sličnih, kako su oni zvali, subverzivnim elementima.

Vidimo stoga da, osim običnog puka, Garibaldija ne podržava ni europska desnica ni europska (pa čak ni talijanska) ljevica. Razlog tome je što u cijeloj svojoj političkoj i vojnoj karijeri, Garibaldi je uvijek iskazivao umjerene stavove, a koji su mu pomogli da ostvari ono što je ostvario, ujedinjenje Italije i čovjek s titulom „heroj dvaju svjetova“

Da bi u potpunosti shvatili slavu Garibaldija, ispričat ću vam jednu anegdotu. Garibaldi je imao jednu izvanbračnu kćer, koja se našla u nekakvim problemima na Kreti, te je bila u kućnom pritvoru iz koje piše ocu da joj pomogne, te to pismo baci kroz prozor u kuverti s naslovom „za generala Garibaldija“. Dakle, jedno pismo naslovljeno samo „za generala Garibaldija“ bačenog kroz prozor nekog kretskog sela, dolazi do Garibaldija u Capreri, samo tjedan dana kasnije.

- 10:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.02.2021.

O čemu priča Biblija

Nasljedstvo

„Pustimo da se teolozi bave svojim apstraktnim stvarima“ reče papa Franjo u mikrofon jednog novinara prilikom posjeti gruzijskom Patrijarhui usred Tbilisija.

Čime se to bave teolozi i zašto su njihove stvari apstraktne? Teolozi se bave proučavanjem Boga, to je dakako njihovo pravo i u tome nema ničeg loše! Problem nastaje kad, zbog potrebe da njihove „apstraktne stvari“ dobiju nekakav povijesni kontekst, i da njihove „apstraktne stvari“ imaju nekakav poštovan izvor, Boga počnu tražiti tamo gdje ga nema.

Jedna takva knjiga u kojoj Bog ne postoji, među ostalim prastarim spisima, je i Biblija, o čemu onda priča Biblija?

Hajdemo iz početka. Noa je imao tri sina od kojih se jedan zvao Sem, i on je praotac svih Semita.
Sem je imao puno kćeri i sinova, među kojim i Ever, a on je praotac svih Hebreja.
Ever je imao puno kćeri i sinova, među kojim i Terah
Terah je imao tri sina Abraham, Nahor i Aran
Abram je ima sina Izaka, a Nahor sina Lota kojeg poznamo iz priče o Sodomi i Gomori
Izak je imao dva sina, Jakob koji je kasnije preuzeo ime Izrael, i njegovog brata blizanca Ezau-a.

Kad je Elion (Svevišnji), odnosno „onaj koji stoji iznad“ ili pojednostavljeno „šef svih Elohima“ djelijo zemlju, ne „prema broju sinova Izraela“ (što nema nikakvog smisla) kako piše u Bibliji, jer tada sinovi Jakobovi još nisu ni postojali, već, kako piše u originalu „prema broju sinova Elohima“ (što je i logično), JHVH (Jahve) kao jeda od sinova Elohima je dobio svoj dio.

Iz biblije je sasvim jasno da JHVH nije dobio narod Hebreja, nije dobio čak niti cijelu obitelj Abrahama već jedan maleni dio u osobi Jakoba (stoga čak ni njegov brat blizanac Ezau nije dio JHVH nasljedstva). Dok su neki sinovi Elohima dobivali u nasljedstvo Egipćane, Babilonce, Asirce i sve ostale velike nacije, JHVH je bio toliko malen i nebitan da je naslijedio tek maleni dio obitelji koja, kako kaže Biblija, bila razasuta u pustinji (bez ikakve sumnje u potrazi za vodom i pašnjacima).

Stari zavijete stoga govori o dogovoru (zavjetu) između Jakoba i JHVH i kako je cijela priča protekla. JHVH je Jakobu obećao svu zemlju između Nila i velikih rijeka (Tigris i Eufrat) obećanje kojeg smo svi danas svjesni, nikad nije održao. Dok je Jakob odgovorio otprilike ovim riječima „ako me ti budeš čuvao na mom putu, ako mi priskrbiš odjeću za obuči i hranu za jesti, onda češ ti biti moj Elohim i ja ću to davati desetinu mog blaga“.
Biblija stoga priča o odnosu JHVH i Izraelita potomcima Izraela odnosno Jakoba (za razliku od Izraelaca koji su stanovnici države Izrael), a kako je ta priča protekla više u idućim nastavcima.


Tko je izašao iz Egipta?


Zavjet, taj stari zavjet po kojem je ta knjiga dobila ime, je centralni dio te priče koja govori o stvaranju jednog naroda. Knjiga stoga govori o stvaranju naroda izraelita preko dvanaest Jakovljevih sinova, rodonačelnika dvanaest izraelskih plemena. Priča koja je možda (a možda i ne, jer se ne zna sa sigurnošću) trebala završiti još za života te iste dvanaestoro braće, kad su zbog gladi završili u Egiptu (ostavljenih od JHVH koji u Egipat nije smio nogom kročiti), i iz kojeg se za života nisu vratili.

Po tradiciji (koja je u kršćanskom svijetu važnija od bilo kojeg pisanog nasljedstva) iz Egipta su izašli Hebreji, vođeni Mojsijem koji je također bio sin Hebreja.

Po bibliji, što se jasno vidi u svađi JHVH i Mojsija kad je nastala panika oko zlatnog teleta, JHVH osuđuje Mojsija da su NJEGOVI (dakle Egipćani) napravili kip zlatnog teleta, i sad govore MOJIMA (dakle Hebrejima) "evo Elohima koji vas je izveo iz Egipta", nakon čega ih je JHVH želio ubiti ali mu Mojsije to nije dozvolio. Biblija stoga govori da su iz Egipta izašli Hebreji i Egipćani, i da je Mojsije također bio Egipćanin.

Aramejska biblija pak kaže da su iz Egipta izašli sami Egipćani, te da je Mojsije bio sin Ekhnatonovih svećenika. Ako znamo priču o Ekhnatonu (to vam je onaj čudni lik izdužene glave i lica, uskih očiju, oštrog nosa, mršav ali povećeg trbuščića, koji je dao napraviti svoj lik gdje je prikazan gol i bez spolnih organa), prvom faraonu koji je štovao jednog boga, odnosno sunce po imenu Aton. Ako znamo da je iz toga proistekao sukob s moćnim svećenstvom Tebe, štovatelje boga Amona i ostalih božanstva. Ako znamo da je svećenstvo Tebe povratilo svoju moć nakon faraonove prerane, a vjerojatno i nasilne smrti. Ako znamo da se njegov sin rodio kao Tutankhaton, a kasnije preuzeo ime Tutankamon (jedna teorija tvrdi da se u priči o Tutankamonu i njegovoj smrti, kriju korijeni priče o Isusu), onda i shvaćamo zašto je Mojsije s djelom naroda i vojske morao (ili želio) otići iz Egipta.

Morali ili željeli, za našu je priču nebitno, bitno je da znamo nekoliko činjenica o izlasku. JHVH je dao naređenje "svom narodu" da proda sva svoja imanja, pa su ti ljudi, kako jasno piše u Bibliji, izašli iz Egipta sa 7 tona vrijednih metala, od čega 1,2 tone zlata. izašli su također dobro naoružani i opremljeni, što ruši svaku nesuvislu holivudsku teoriju o hebrejskom ropstvu u zemlji egipatskoj. Također, taj narod nikad nije prešao crveno more, jer za takav podvig bi trebalo pravo čudo nekog pravog boga, što JHVH svakako nije bio. Prešli su, kako jasno u bibliji piše Yam Suf, odnosno more trske kakvih u tim krajevima ima podosta s prosječnom dubinom od 1,5-2 metra, pa za sam prelazak nije trebalo božje čudo već povoljni meteorološki uvjeti.

Što ih je pak čekalo u "obećanoj zemlji, u sljedećem nastavku. Ovdje još samo recimo da, ako su iz Egipta izašli samo Egipćani onda su izašli Egipćani. Ako je izašao miješan narod, kako to tvrdi Biblija, onda su izašli pomiješani. Ali ne možemo reći da su izašli Hebreji kao to voli tradicija. Hebreji su Hebreji i većina ih u ono vrijeme još živi u Sumeru ili Babilonu odakle je i sam Abraham došao. Mnogi, odnosno cijeli ostatak Abrahamove obitelji cijelo ovo vrijeme je i dalje živjela u zemlji Kanaan (kao što ćemo vidjeti). Ako su iz Egipta doista izašli potomci Jakovljevi, onda moramo govoriti da su izašli Izraeliti, jer uostalom Biblija jeste knjiga o stvaranju naroda Izraelita.

Jahvini ratovi

Biblija je knjiga koja priča o ratovima koje je, Jahve sa svojim Izraelitima, vodio protiv drugih naroda u zemlji Kanaan. Kao takva, biblija je knjiga povijesti jednog malog i tada nevažnog naroda, kojeg predvodi jedan mali i tada nevažni Elohim, a sve ostalo je povijest ljudske gluposti.

Jahve i Izraeliti nikad (niti su ikad takvo što mogli zamisliti) nisu vodili ratove protiv poznatih, moćnih i velikih naroda popuit Egipćana, Babilonaca, Asiraca itd. već su vodili ratove protiv nepoznatih, jadnih i nemoćnih naroda, naroda koji su kao takvi bili „u rangu“ s Izraelitima.

U zemlji Kanaan Izraeliti su se sukobili s Maobitima, Amonitima, Edomitima, Amalekitima i Madinitima, kako bi, u toj škrtoj zemlji koja tada očigledno nije bila pustinja već stepa, oduzeli pašnjake i izvore vode toliko potrebne za tadašnju najbitniju ekonomiju tih pastirskih naroda.

Problem tih sukoba je pak moralne prirode iz dva razloga; prvo zato što su Moabiti i Amoniti bili Lotovi potomci, dakle Hebreji Nahorove loze. Edomiti i Amalekiti bili su Ezauovi potomci, dakle potomci Izraelova (Jakova) brata blizanca. Madianiti su bili direktno Abrahamovi potomci preko njegove priležnice Katura, dakle svi ti narodi su bili Hebreji i Izraelovi najbliži rođaci, koji su ostali živjeti u zemlji Kanaan kad su ovi pobjegli od gladi u Egipat. Druga moralna dvojba je direktna Jahveova naredba da se u tim sukobima doslovce zakolju i pogube svi, muškarci, žene, djeca pa često čak i njihova stoka.

Biblija je dakle knjiga koja priča o stvaranju nacije Izraela kroz ratove koje su vodili protiv najbližih rođaka, a predvođeni jednim Elohimom koji sam sebe definira kao čovjek od rata, odnosno ratnikom a nikako bogom ljubavi kako ga teologija želi predstaviti.

Iako sebe predstavlja kao "čovjek od rata", Jahve je bio beskrupulozan ali slab ratnik. Za tu tvrdnju dovoljno je vidjeti koliki komadićak zemlje je uspio osvojiti u razdoblju od dvije tisuća godina i usporediti koliko je za vrlo kratko vrijeme osvojio Aleksandar Makedonski. Pa čak i danas, za zadržati taj mali komadićak zemlje, Izraelcima trebaju avioni, tenkovi, rovovi i bodljikava žica.

- 16:29 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 20.02.2021.

Zašto se odgađa odluka o kupnji borbenog aviona

Vijest kaže

“Potpredsjednik Lockheed Martina Greg Ulmer kazao Reutersu da Hrvatska ipak najviše zainteresirana za njihove najnovije lovce F-35

Trakavica hrvatske nabavke novog borbenog aviona ide i dalje u pomalo neočekivanom pravcu u kojem su u fokus došli i najnoviji američki nevidljivi lovci F-35 koji se do sada nisu spominjali kao opcija za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. To je za Reuters potvrdio potpredsjednik Lockheed Martina Greg Ulmer. Vijest Reutersa od petka nema nikakvih detalja mogućeg hrvatsko-američkog posla oko F-35, a Ulmer je govorio o narudžbama za Lockheed Martinove zrakoplove F-16 i F-35 po osnovi postojećih i budućih ugovora.”


Ali zašto bi Amerikanci “jedan od najboljih i najskupljih aviona današnjice” nudili siromašnoj hrvatskoj, koja nema nikakve šanse platiti njegovu nominalnu cijenu?



Project F-35 za Amerikance i, manjim udjelom, Britance jest project jednake kvalitete i uspješnosti kao i project Tvornice glinice u Obrovcu za KPJ.

Uspjeli su tako, nakon dugog odgađanja i nevjerojatnih prekoračenja troškova, koje je i jadni Lockheed Martin, nakon pritiska iz Pentagona, morao dijeliti, napraviti avion niske brzine za jednog lovca, kratkog dometa (osim u slučaju da planiraju rat protiv Meksika I Canade) i Stihl tehnologije, odnosno slabog radarskog odraza, kad nije naoružan,, prevedeno “leti nevidljiv i bezopasan te to radi polako i na kratke razdaljine”

Kompjuterska borbena simulacija, pokazala je da F-35 gubi doslovno svaku bitku sa SU-35, Ruskim lovcem bombarderom koji ima duplo veći dolet, veću brzinu (2,25 Mach nasuprot američkih 1,6 Mach).

Popis se nastavlja s lošim letnim performansama, toliko lošom elektronikom da su Izraelci dogovorili njihovu kupnju samo uz uvjet da ugrađena elektronika bude njihove proizvodnje. Sve u svemu, proizvod je toliko loš da su Nizozemci, koji su bili jedni od investitora u cijeli program, odustali od njihove kupnje. Danas ga stoga naručuju samo zemlje koje žele ostati u dobrim vojno-političkim odnosima s SAD, pa nije ni čudo da Hrvatska možda razmišlja u tom smjeru.

Zbog prevelikog prekoračenja troškova i pritiska pojedinih generala Pentagona, project F-35 je umjesto tehničkog postao politički project, koji se mora zgotoviti (pa kakav bio da bio) te velikom reklamom i političkim pritiskom prodati u što većem broju,, jer da uistinu valja, kongres SAD.a bi stavio zabranu na njegovu prodaju, baš kao što je to učinio s F-22 Raptor.

- 10:10 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 19.02.2021.

Alga jarmašica na vrhu hranidbenog lanca

Obožavam SF filmove, ne moraju biti puno inteligentni ako ima dobre akcije. Ne moraju imati puno dobre akcije, ako ima napetu radnju, dobru glumu, odlične vizualne efekte i zanimljiv ili barem zabavne interakcije između glavnih junaka.

Jučer sam memorirao jedan (ne pamtim mu naslov, hvala bogu) na nekom filmskom kanalu (ne pamtim kojem, i tome fala bogu) i kad je došlo vrijeme, kanal se promijenio, i film koji je puno obećavao zahvaljujući širem popisu dobrih glumaca, je započeo.

Nekih petnaestak minuta radnje, došli smo do glavnog problema: glavna glumica znanstvenica, grupi junačkih vojnika koji su došli u operaciju spašavanja otkriva, da „kosturi pronađenih na Marsu, od neke stare marsijanske civilizacije, ima 24 para kromosoma.
Što to znači? Upitaše zbunjeni vojnici, spremivši puške na gotovs. Pa, kaže znanstvenica, ljudi imaju samo 23 para kromosoma!
A što to znači? Upitaše vojnici, već se rasporedivši u krug i ciljajući u prazno kroz optički ciljnik. To znači da su bili super ljudi, snažni i inteligentni.

U tom sam trenutku, znajući unaprijed da ljudi imaju 23 para kromosoma, a da 24 para kromosoma imaju ostali afrički primati od čimpanze do gorile, okrenuh program.

Pogledajmo stoga tablicu koja će nam objasniti, tko bi po teoriji scenarista, trebao vladati zemljom...

Tablica podataka

Broj kromosoma u tjelesnoj stanici
Konj 64
Pas 78
Magarac 62
Mačka 38
Govedo 60
Kunić 44
Koza 60
Štakor 42
Ovca 54
Gorila 48
Patka 80
Losos 94
Kraljevska rakovica 208
Svinja 40
Svileni crv 54
Ljudi 46
Vinska mušica 8
Ruža 14
Jaglac 22
Kupus 18
Grašak 14
Slatki krumpir – batat 90
Špinat 10
Radič 18

Znači po znanstvenoj teoriji naših scenarista, Kraljevska rakovica je ta koja je već odavno trebala osvojiti i naseliti cijeli naš sunčev sustav.
Pa ipak,, ja imam kandidata za osvajanje i naseljavanje cijele naše galaktike, a to je Netrium digitus (alga jarmašica) s nevjerojatnih 1200 kromosoma odnosno 600 njegovih parova. Mislim da su scenario pisali isti, ili tek slični stručnjaci koji su napisali scenario za ovu plandemiju.

- 16:41 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 17.02.2021.

Virus nije izoliran!

Da ste 2019 godine došli doktoru sa simptomima temperature, kašlja, slabosti, bolova u mišićima itd. Doktor bi vam dijagnosticirao influencu gornjih i donjih dišnih puteva odnosno gripu koja može završiti upalom pluća pa čak i smrću, i to po službenoj dužnosti prijavio. Upravo zbog toga za godine 2019-2020 prijavljeno je 60.000 slučaja gripe. Lijek protiv te bolesti i savijte liječnika je, kao što svi znamo, mirovanje.

Ako ste s istim simptomima došli svom doktoru od veljače 2020, on bi vam dijagnosticirao covid, i to, po službenoj dužnosti prijavio. Upravo zato za godine 2020-2021 imamo, slovim i brojkom nula (0) zaraženih od gripe. A doktor bi vam naredio izolaciju po sili zakona,, odnosno mirovanje.

Zašto to doktori rade? Pa zbog političkog naputka! Jer da je virus covida izoliran, znanost bi mogla reći „evo ga postoji“. Da je virus covida izoliran, tada bi se moglo razmišljati o pronalaženju lijeka ili cjepiva, što bi, po riječima A.Markotić trajalo minimalno 3 godine, pa do 100 godina koliko se traži cjepivo za prehladu. Kako virus covid nije izoliran nigdje na svijetu, tako je i proizvodnja „cjepiva“ olakšana, pa sve što smućkaju u laboratoriju mogu nazvati cjepivo za covid s efikasnošću od 25-95%. Zbog toga danas već imasmo tridesetak cjepiva na tržištu, a političari nam već govore „cijepite se s čim god vam padne pod ruku“ ,stoga čudi da AstraZeneca cjepivo, čiji je glavni propagator naša prva dama, ne smije ni prismrditi nazadnoj i zaostaloj švicarskoj granici.

U začetku cijepljenja kad je cjepivo pod oružanom pratnjom stiglo u Hrvatsku (čime se htjelo propagirati njena važnost i vrijednost, što je zakenjao glupi Capak, frajerski sjedeći na kutiji cjepiva), svi su se članovi vlade i stožera (osim lukavog plenkya) cijepili, reklamirajući tako da je cjepivo sigurno pa ako se mi „pametni“cijepimo, cijepite se i vi „glupi“, pri tome nitko nije lamentirao o prioritetima cijepljenja. Danas kad se zna da se malo tko želi cijepiti (po nekim anketama više od 50%), okrenuli su pilu naopako pa izmišljaju manjkove cjepiva i lopine koje se cijepe preko reda s njenim viškovima (??), a u istu svrhu propagande „cijepite se s čim god vam padne pod ruku“, pa ni ruski Sputnik V više nije tabu tema.

Kada netko uloži toliku energiju i tolika sredstva u promoviranje bilo čega, što bi narodu po samoj logici stvari trebalo biti korisno, onda se toga treba čuvati. Jer čak i da je virus izoliran, a nije! I čak da je cjepivo upravo protiv covida! A nije, ostaje činjenica da nije postojalo dovoljno vremena da se ispita njena sigurnost , pa se svi koji se odluče na cijepljenje, izvan svake sumnje cijepe nekakvim eksperimentalnim tekućinama.

- 08:54 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 16.02.2021.

Elohim

izmjenjeni pojmovi

Može li se napisati knjiga sa 100 recepta kruha, jezikom u kojem ne postoje pojmovi brašno, voda i mijesiti? U takvom jeziku naravno ne može postojati ni imenica kruh.

U Bibliji, na svakoj stranici, naići će te na pojam Bog, te je Bog rekao ovo..., te je učinio ovo..., pa je naredio sljedeće... itd. Uz pojam Bog naići će te na pojmove koji ga obilježavaju, poput "stvaranje" i "vječnost".

Na mjestu gdje u Bibliji postoji riječ stvaranje, na staro hebrejskom postoji riječ bara, koja ni u jednom semitskom jeziku, pa tako ni u hebrejskom, ne znači stvaranje, pogotovo ne u onom biblijskom smislu stvaranje ni iz čega, već označava uplitanje u postojeću situaciju kako bi se ona izmijenila, ili jednostavno „intervencija“.

Na mjestu gdje u Bibliji postoji riječ vječnost, na starom hebrejskom postoji riječ olam, koja ni u jednom semitskom jeziku, pa tako ni na hebrejskom, ne označava vječnost, već označava nepoznato vrijeme ili nepoznato mjesto.

Kao i u zamišljenoj knjizi o „sto recepta za kruh“ u nekom nemogućem jeziku, tako i u Biblije, ako ukinemo sve bitne božje pridjeve, ne postoji ni pojam Bog. Ovu činjenicu potvrđuju i sami rabini, koji na pitanje dali je njihova religija monoteistička, odgovaraju „nema smisla govoriti o monoteizmu u jeziku u kojem ne postoji niti pojam Bog“.

Zašto mi onda na svakoj otvorenoj biblijskoj stranici nailazimo na „Bog“, „Bog stvaratelj“, „Bog vječni“? Pa zato što su Bibliju uređivali i uređuju teolozi koji žele pričati o Bogu, a kako on u Biblije ne postoji, morali su ga negdje naći.

Umjesto pojma Bog, na staro hebrejskom postoji riječ Elohim, apsolutno nepoznatog značenja, pa stoga nitko, apsolutno nitko, ni teolozi, ni filozofi, ni filolozi ne znaju što znači, ali svi, apsolutno svi znaju da se ne može prevesti s Bog. Zašto ga onda i dalje u obiteljski biblijama (nikako u Biblijama namijenjenim znalcima, teolozima, njihovim sveučilištima, dakle ljudima koji poznaju hebrejski pa ih se ne može prevariti) prijevode s Bog? Mislim da odgovor očit.

Pokušajmo stoga ustanoviti neka pravila čitanje Biblije, kojim će ova teška i naporna knjiga postati jednostavna, logična i koherentna, pa onda i lakša za čitanje.

Na mjestu gdje postoji riječ Bog stavite ELOHIM imenica u množini koja u Bibliji stoga uvije označava grupu individua. Pojmovi jednine su EL ili rjeđe ELOA.

Na mjestu gdje u Biblije piše Svevišnji stavite ELION jer u prijevodu označava nekog ili nešto što stoji iznad.

Na mjestima gdje piše Gospodin ili Vječni stavite YAHVEH ili jednostavno YHVH obzirom da su samoglasnike dodali masoreti i da se ne zna kako se u originalu izgovaralo.

Na mjestima gdje piše Slava (božja slava) stavite KAVOD ili KVD, riječ nepoznatog značenja čiji korijen označava „nešto teško“

Na mjestu gdje piše Duh (duh božji) stavite RUAH, čiji korijen označava vjetar.

Ovakvu Bibiju su već postavili na internet u pdf formatu (za sada samo na taljanskom jeziku) i mnogi komentari kažu da je to jednostavan razumljiv teks koji je logičan i smislen, i koji priča jednu sasvim drugu priču. A kakvu priču uistinu priča Biblija, u jednom od idućih postova.

- 11:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.02.2021.

Tko su čuvari tradicije?

zapostavljen post

O Bibliji ne znamo ništa! Ne znamo tko ju je napisao, jer doslovno niti jedan redak ne možemo pripisati jednoj određenoj osobi. Ne znamo kada je napisana, ne znamo jezik kojim je napisana, ne znamo kako je čitana, jedino što sa sigurnošću znamo jeste da ova Biblija kakvu imamo danas, nije ona koja je napisana u originalu.

Bibliju kakvu imamo danas, uredile su hebrejske škole zvane “čuvari tradicije” ili Masoreti, po nalogu kršćanskih vladara, između 6 i 9 stoljeća, dakle više-manje u doba Karla Velikog, kako bi biblija bila jedinstvena, obzirom da su do tada cirkulirale razne verzije

Kada kažemo da ne znamo kako je napisana, moramo se podsjetiti da je staro-hebrejski jedan od semitskih jezika, pisan samo suglasnicima, s desna na lijevo bez razdvajanja riječi. kada kažemo da ne znamo kako je čitana, podsjetimo se da u semitskim jezicima ne postoje pisani znakovi za samoglasnike, već su se oni vokalizirali tijekom čitanja. Ako se stoga pitamo kako su se staro doba ljudi snalazili s takvim tekstovima, podsjetimo se da je u to doba, pisanje i čitanje bila privilegija jako malog broja ljudi, s toga čitanje nije bilo namijenjeno širokim masama i njihovom podučavanju (masama kojim su "znalci", baš kao i danas, pričali ono što su htjeli), već kao podsjetnik uskom broju ljudi koji su ionako znali o čemu se radi.

Posao masoreta se dakle sastojao u razdvajanju suglasnika u riječi, u jeziku koji se uglavnom sastoji od 500 korijena s tri suglasnika, te manjim brojem od dva i četiri suglasnika, te davanje značenja tim korijenima dodavanjem samoglasnika. Da bi shvatili težinu posla, pokušat ću vam prikazati jedan biblijski primjer.
Napisat ćemo latinskim slovima tvl. kao takva ova riječ nema nikakvo značenje, ali ako dodamo dva E koja se pojedinačno prikazuju s dvije točkice, onda dobijemo riječ tevel, što znači zemlja, svijet, univerzum. Ako pak dodamo jedno produženo E, koje se označava s tri točkice, dobijemo riječ koja se i dalje čita tevel, ali označava seksualni odnos između žene i životinje ili seksualni odnos svekrva i snahe (što po levitskom zakoniku znači smrt za sve uključene).

Uz takav težak rad jedne od masoretskih škola (jer bilo ih je puno i sve međusobno različite), i činjenice da su u to vrijeme židovi živjeli u islamsko-kršćanskom svijetu, te su morali dobro paziti što govore i pišu, dobili smo Bibliju kakvu poznajemo u zapadnom svijetu (za razliku od pravoslavne Biblije, zvane Biblija sedamdesetih, pisane na grčkom jeziku u 3 stoljeću nove ere), pa nije čudno da je takva Biblija i danas podložna promjenama.

Od 1.1.2017, po odluci Njemačke Biskupske Konferencije, u njemačkim biblijama više nećemo čitati kako u knjizi Izaija postoji proročanstvo po kojem će djevica roditi sina i dati mu ime Emanuel, jer to u originalu na Hebrejskom nikad nije ni pisalo, već piše "alma ara joledet" što jednostavnim prijevodom znači "mlada trudnica će roditi" a mlada trudnica se zvala Abija i bila je žena kralja Ahaz od Juda, a dijete je dobilo ime Ezekija, u kojeg su se uzdali da, jednog dana kad postane kralj, oslobodit će narod od asirske prijetnje.

Ovo je svakako jedna od najvećih promjena što se tiče samog kršćanstva jer to lažno I vjerojatno od masoreta naručeno proročanstvo, direktno povezuje stari i novi zavjet najavom rođenja Isusa Krista (Ješua ben Josef). Daljnje neizostavne promjene će se odnositi na namjernim krivim prijevodima koja služe u definiranju teološkog pojma Boga, a koja u originalu Biblije ne postoje, pojma poput "stvaranja", "vječnosti" a na kraju i samog pojma "Bog".

- 13:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 13.02.2021.

Greta vs. Naomi



Greta Thunberg je 2019 postala osoba godine po uglednom časopisu Time, velika je to čast od lista koji je 1938, za osobu godine proglasio Adolfa Hitlera, a godinu kasnije Josifa Visarionoviča Staljina.

Kad je bila mala Greta je vidjela kako kroz dimnjak izlaze molekule smrti, koje ubijaju životinje u udaljenim krajevima zemlje. Greta je žrtva Aspergerova sindroma zbog čega je, osim nedostatka empatije, lako podložna manipulacijama. Unatoč tome, četiri dana nakon što je Greta počela svoj štrajk pred Švedskim parlamentom, njena majka, operna pjevačica Malena Ernman Thunberg, je objavila knjigu Scenes From the Heart u kojoj se objašnjava kako je Gretin mentalni poremećaj prednost, a ne nedostatak (koja majka to ne bi poželjela svom djetetu).

Na prvi dan Gretinog prosvjeda pred parlamentom napravljena je stranica na Fejsu, pod nazivom “We Don’t Have Time” (Nemamo više vremena), s Gretom na naslovnici, a vodi je Ingmar Rentzhog ekspert za financijski marketing. On je usput i voditelj grupacije Global Utmaning Board koja se zalaže za "novi zeleni dogovor", a koju financira švedska političarka i ekonomistica Kristina Persson, kćer milijardera i “filantropa” Sven O. Perssona. Ingmar se pohvalio činjenicom kako je on “otkrio Gretu“, no zapravo je samo jedan od lutkara koji s njom upravlja i iskorištava je u svrhu klimatske alarmističke propagande.

Ne, Greta Thunberg stoga “nije project” svjetskih bankara koji su decenijama zagovarali novi svjetski poredak, a sada (zbog zloslutnog imena) promijenili ime u Green New Deal. Već su kamere “sasvim slučajno” pratile Grertu od prvog dana “školskog prosvjeda za klimu” pred zgradom Švedskog parlamenta. Zbog toga je Greta osoba godine, a cijela generacija najmlađih je istraumatizirana strahom od globalnog zatopljenja.
Ali da se razumijemo, nema to nikakve veze s očuvanjem okoliša, smanjenjem stakleničkih plinova i slično, riječ je samo o globalnom haraču u novom obliku nakon polaganog nestanka moći “petro dolara“.

Zbog svog sindroma Greta lako izražava mržnju bijes te ne posjeduje apsolutno (lako vidljivo u raznim intervjuima) nikakvo znanje o klimatskim promjenama, osim naravno onog kojeg čita u skripti od tko zna koga napisanog.


Djevojčica Naomi Seibt, koju još nazivaju s imenom Antigreta (što ona nikako ne voli i dodaje da joj je Greta vrlo draga), nikad neće postati osoba godine u Timesu. Već se od rane mladosti suočila s antagonizmom, svojih vršnjaka i svojih profesora u vlastitom razredu, zbog stavova koje je zastupala. Iako vrlo inteligentna i elokventna, Naomi se suzdržava od davanja izjava o temama o kojima nije kompetentna i ništa ne tvrdi eksplicitno, već poziva na daljnje znanstveno istraživanje, što će nas dovesti bliže istini i smanjiti razinu alarmizma i histerije u zapadnim društvima.

Naomi traži da se i dalje proučava klima i da se Gretine poruke ne pretvore u dogme.
Koliko je poznato znanost ne priznaje dogme i sve se uvijek iznova istražuje i propituje, jer u suprotnom imamo uvjerenje temeljeno na trenutnim spoznajama, a to je sve samo ne znanost. Pa ipak, do sada provedene znanstvene studije su sveta i neupitna istina.
Postavimo si stoga samo pitanje, koliko je znanstvenih „istina“ do sada tako opovrgnuto? I to je dovoljan odgovor zašto svaku spoznaju i dalje treba istraživati.

Ono što Naomi možda ne zna je činjenica da, bez histerije i straha od neposredne apokalipse, financijski div Black Rock, Goldman Sachs, Jeff Bezos, vlasnik The Washington Posta & Co. neće moći prodati „zelene obveznice“ vladama koje nemaju novca za „prijeko potrebnu tranziciju“. Hladne glave i bez straha nijedna budala ne bi pristala na „New Green Deal“ Ursule von der Leyen i slične projekte, već bi se razina štetnih emisija smanjivala (ako je potrebno i ako znanost to dokaže, što do sada nije slučaj) tako da se nacije ne gura u dužničko ropstvo.

Ono što je, navodno, zajedničko i Greti i Naomin jest (ponavljam NAVODNO) da obje koketiraju s fašizmom, iako tu tvrdnju obje odlučno demantiraju.

- 13:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.02.2021.

Nomenklatura laži

Laž je uvijek bila i uvijek će biti laž, bez obzira kako je zvali.

Laž se rodila u jedinoj državi koja nikad nije uvela pandemijske restrikcije, hladnim morem doplivala u topli zagrljaj željezne ledi, te brodom, koji nažalost nije bio Titanik, dotakla obale na kojim se raširila poput korova na neobrađenoj njivi (jer Pitove ruke, koje cijeli život za dolar rade, više nisu mlade).

Laž se zvala „globalno zatopljenje“ (buuu), i prijetilo je da ćemo se svi spržiti poput letećih ribica, koje su poput Dedalovog sina, previsoko poletjele i završile na užarenoj palubi američkog tankera negdje duboko u tropima.
Nažalost u prošlom desetljeću, baš kao i ovih dana, na američkom tlu su se dogodile grozomorne zime, a led je okovao čak i vječno sunčanu Floridu i veselu Kaliforniju.

Nešto se moralo pod hitno promijeniti, jer nitko ne želi da mistična ljepota globalnog zatopljenja istrune ispod metarskih nanosa snijega. Ideja rješenja je bila jednako genijalna koliko i jednostavna, promijenit ćemo našem snu ime, nećemo je više zvati „globalno zatopljenje“, jer očito... već „klimatske promjene“ (buuu)!

Kako genijalno!! Klimatske promjene pokrivaju sve! Toplo ti je? Klimatske promjene! Zima ti je? Klimatske promjene! Pada kiša? Klimatske promjene! Puše vjetar? Klimatske promjene! Nebo je djelomično sunčano ili djelomično oblačno? Klimatske promjene!

Pa naravno! Jer klimatske promjene traju od kada je svijeta i vijeka.

Kako bilo i kako rekoh, laž je laž kako god se zvala, jer iza oba imena se krije osuda čovječanstva koji se mora nastaviti lupati u prsa ponavljajući mantru „moj grijeh, moje grijeh, moj preveliki grijeh“, dok nas vlasnici svega mrko gledaju i strogim izrazom prijete kažiprstom, jer se mi, u cilju preživljavanja, vozimo u svojim krntijama prema njihovim smrdljivim pogonima.

- 08:37 - Komentari (18) - Isprintaj - #

srijeda, 10.02.2021.

Odlazak kralju

Često ćete čuti da je Ivana Orleanska rođena 6 sječnja 1412, međutim to je upitne točnosti s obzirom na to da je i sama Ivana, na svom suđenju rekla da ima otprilike 19 godina, jer se radilo o dobu kad se u ruralnim krajevima slabo o tome vodilo računa, ali znamo da je rođena između 1410. i 1412. S njenog suđenja također doznajemo da Jeanne d'Arc nije bilo njeno pravo ima, jer kako je sam pričala, u njenom selu je bio običaj da samo sinovi nasljeđuju prezime oca, u ovom slučaju d'Arc dok su kćeri nasljeđivale prezime majke, odnosno Romée, njeno pravo ime bi stoga bilo Jeanne Romée, jer običaje valja poštivati.

Kako bilo, u to doba većina ju je poznavala kao Jeanne la pucelle ili la pucelle d'orleans. la pucelle znači „djevica“ , ali ne u nekom svetačkom smislu kao djevica Marija, već kao vrlo mlada ili neudata djevojka, i to je u to doba bila uobičajeni izraz.

Također čete često naići na podatak da je bila siromašna pastirica, ali to je daleko od istine jer pastirica nije bila nipošto, njeni roditelji su bili doduše seljaci, ali ipak bogatiji seljaci, jedni od onih koji nešto znači, pa joj je otac često obavljao dužnost gradonačelnika, ili kako se već zove takva funkcija koja se obavlja u nekom selu. Također podatak da nije bila pismena je pogrešna, nije doduše bila od velike pismenosti, ali znala se potpisati pa je čak napisala neke političke pamflete.

Da sama obitelj nije bila baš beznačajna, dokazuje i da Ivana ima jednog rođaka redovnika, a biti redovnik u to doba nije bila mala stvar što dokazuje činjenica da su ih oslovljavali s Monsieur. Kad je dakle Ivana bila s kraljem na čelu njegove vojske, pozvala je svog rođaka kao osobnog ispovjednika.

U dobi od 15-16 godina Ivana, progonjena glasovima, koji su joj se u to doba već obraćali svakodnevno s porukom da ona ima misiju, bježi od kuče do najbliže francuske kasarne. Kažemo « Francuske « jer je u to doba nakon 100 godišnjeg rata država bila podijeljena na pola. Sjeverom je vladao engleski kralj a jugom francuski pretendent na prijestolje, budući kralj Karlo VII, a selo Ivane je bilo na samoj granici.

Obraćajući se kapetanu kasarne, Ivana mu govori da je pobjegla od kuće jer joj je bog naredio da mora spasiti Francusku. Svi bi automatski pomislili da se u srednjem vijeku takve stvari uzimaju za ozbiljno. Kapetan je međutim poslao po njenu obitelj rekavši im da je odvedu kući i dobro izlemaju, jer on o toj priči više ne želi ni čuti.
Pri povratku kući Ivanu je uhvatila svojevrsna groznica, stalno se tresla, tijekom suđenja govorila je da su joj ti dani bili kao godine. U strahu za nju i nadi da će je dozvati pameti, majka joj odluči ispričati kako je prisluškivala oca i sinove koji su raspravljali o tome treba li je utopiti u obližnjem potoku, u strahu da ne osramoti svoju obitelj,. U 100 godišnjem ratu vojske su stalno prolazile kroz selo, pa bi mlade djevojke, bježeći od teškog rada i seoske dosade, često odlazile s njima, završavajući naravno kao prostitutke.

U dobi od 17 godina, Ivana se odluči na novi bijeg, i u istoj kasarni zatekne istog kapetana, koji ovog puta ipak odluči pomoći.

U Francuskoj u doba 100 godišnjeg građanskog rata i pod okupacijom strane sile, često, vrlo često doslovno svaki par godina se događalo da bi se pojavio netko s tvrdnjom da mu se obratio bog s misijom, ili savjetom za Karla, kako osloboditi Francusku. A u Francuskoj je postojala želja i potreba da se tim ljudima vjeruje. Kapetan kasarne koji ju je već upoznao, a u međuvremenu pratio i čuo priče o njoj, ovog puta je promijenio stav. Nije to bila beznačajna odluka tog kapetana, jer Ivana nije odlazila kralju s nekim proročanstvom, već s tvrdnjom da će ona voditi vojsku i izvojevati pobjedu, stoga joj je kapetan kupio konja i obukao u mušku odjeću, dok je Ivana skratila kosu u stilu « sve što viri ispod lonca » odnosno muške mode tog doba, te se tako Ivana uputila kralju uz vojnu pratnju dodijeljenu od kapetana.



Ostatak priče je povijest, pa ipak bi spomenuo jednu sitnicu s obzirom na to da je u najpopularnijem filmu glumi jedna lijepa žena Milla Jovovich. Ta sitnica kaže da kad su francuski vitezovi, koji su joj bili počinjeni, pomagali u oblačenju oklopa, po vlastitom priznanju, znali baciti oko na njene grudi, i tvrdili bi da su to bile lijepe grudi. Također kad bi je vidali od zadobivenih rana, vidjeli bi joj noge, i tvrdili da su to bile uistinu lijepe noge.

- 10:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 09.02.2021.

Iz svijeta J.R.R.Tolkien-a

U početku bijaše Eru „Jedini" Kojeg su na Ardi (zemlji) zazivali imenom Iluvatar; a on ponajprije stvori Ainure, na Ardi zvani Valari, koji su bili izdanci njegovih misli.

Ainure su svojom pjesmom stvorili svemir, ali je disonancijom natpjeva najmoćnijeg Ainure imena Melkor, na zemlji od kasnije Iluvatarove djece prozvan Morgoth „crni neprijatelj“ od riječi mor koja znači crn, taman, mrk, stvoreno zlo.
Iluvatarova djeca su bili prvorođeni vilenjaci i sljedbenici ljudi. vilenjaci su se rodili ‚pod svjetlom zvijezda, dok još nije bilo ni sunca ni mjeseca, zvijezde su ostale njihov omiljeni sjaj kao najvrjednije sjećanje.

Za razliku od ljudi, vilenjaci su bili besmrtni, jer nisu mogli umrijeti niti od starosti, niti bolesti, niti gladi, jedino ih se moglo ubiti oružjem baš kao i ljude. Ali i tada bi vilenjaci nastavili živjeti u svom fizičkom obliku, u jednom posebnom kraljevstvu tu na Ardi. Čak i tada, kazuje priča, mogli su napustiti to kraljevstvo ako je to bila volja Valara koji je njime kraljevao.



Iako besmrtni, vilenjaci su bili vezani za sudbinu Arde, odnosno zemlje. Propašću zemlje umiru i vilenjaci i to je kraj njihove besmrtnosti.

Ljudi su sasvim druga priča, iako tek „sljedbenici“ ljudi su Ardu dobili u vlasništvo, iako njihova sudbina, poput sudbine vilenjaka, nije bila vezana uz Ardu.

Kažu da ni Iluvatar nije znao kuda ljudi odlaze nakon smrti, ali se znalo da je njihova sudbina vezana uz zvijezde.

- 13:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.02.2021.

Pod-pitalica 3,1

Ovu pod-pitalicu ću, tek tako, iskoristiti da nadopunim prethodnu, nekim zanimljivostima Osmanskog carstva za koje ste mi rekli da su vam bile zanimljive. Pitanje dakle glasi: zašto za vrijeme Osmanskog carstva, crkve u Istanbulu, nisu imale zvona?




Nakon što je janjičarske jedinice osnovao Murat I 1330. godine, zvanično ih je raspustio (blago rečeno) sultan Mahmud II, 1826.

Nakon što su se Janjičari toliko obogatili i osilili da su ubijali i svojevoljno postavljali Sultane po vlastitoj želji, janjičari su postali veliki državni problem. Zbog bogatstva više nisu živjeli po kasarnama već u vlastitim kućama i vilama u elitnim dijelovima grada i na obalama bosporskog tjesnaca, u kasarne su odlazili samo po plaću.Tu činjenicu je iskoristio Mahmud II, pa je na dan isplate kad su kasarne bile pune, skrivenom artiljerijom zauvijek uništio te jedinice.

Uništenje janjičarskih jedinica ipak nije bio glavni razlog zbog kojeg je carstvo postalo „bolesnik s Bospora“ ,razlog je bio sasvim druge prirode. Dok su u Europi, nova stečena znanja, nove ideje koje su unaprjeđivale društvo, veliko lakoćom širilo među pučanstvom zahvaljujući izumu tiska, tiskanjem novina i knjiga, koje su postale lako dostupne širokoj masi ljudi. Dotle je Osmansko carstvo ostalo u potpunom intelektualnom mraku, jer je tisak bio strogo zabranjen. Razlog tome je bio totalno banalan i priglup, baš kao i uvijek kad je vjera u pitanju. Turci su se najme bojali da nekome ne bi palo na pamet štampati Kuran, jer to bi bilo svetogrđe nad svetogrđima, obzirom da se Kuran smije samo prepisivati ručnim krasopisom.

Osmanska država je bila multikulturalna, s velikom slobodom vjeroispovijesti. Kršćani su ipak rado prelazili na Islam iz čistog koristoljublja. Na primjeru Bosne, nakon turske okupacije, vidimo da su mnogi prelazili na Islam zbog „velikog tehnološkog napretka željeznog pluga“ kojeg su preobraćenjem dobivali na dar, kasnije naravno zbog manjih poreza. Carstvo je u to doba također bilo i pribježište mnogim progonjenim židovima iz Europe. Što je bio lukav potez Sultana i velika glupost Europe, obzirom da su židovi bili njihova najbogatija populacija i veliki investitori te tako dodatno osnažili Osmansko carstvo.

Istanbul, Stanbul, Stnabol, Carigrad ili kako god hoćete, je bio stoga krcat raznim kršćanskim crkvama, pa ipak; crkve nisu smjele imati zvona jer su se Turci plašili njihove zvonjave.

- 08:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.02.2021.

Oči bojim zeleno...

Postoje stručnjaci, od onih koji brinu o našem mentalnom zdravlju, koji smatraju da su naše boleštine produkt naših grjehova, bilo onih počinjenih ili onih koji nam se tek vrzmaju po glavi. Te smatraju da bi u većini slučaja, svaki seoski svećenik pri ispovjedi, učinio jednako dobar posao kao i vrhunski terapeut s bečke katedre za psihologiju. Ne znam jeli to točno, ali znam da su neki naši „grjehovi“ toliko opći i očiti i toliko prepoznatljivi, da su čak i otpjevani.

Evo dva primjera, prvi je od našeg dobrog i poštenog Đoke,,

Taj orkestar stari nema pojma u stvari
i večito peva svoje "tra-la-la-la".
I sto da se menja kad su uslovi čisti:
prvi su i jedini su na Top-listi.

Taj orkestar stari dugo pali i žari,
uz evergreen temu zvanu "tra-la-la-la"
i što da se vežba da se proširi lager
za publiku je dosta jedan jedini šlager!


I samo ja, pa ja,
o draga gospoja,
o tako pametan,
i tako postojan.


I ja ću da vam sviram,
a vi plešite
u krug i pogled dole
i ne grešite.

Taj orkestar stari dobro poznaje stvari
čim traje toliko uz "tra-la-la-la"!
Da stigneš do neba treba znanja i truda
a niko od nas za to nema ... snage.

Taj orkestar stari audicije kvari
jer pevaju neki svoje "tra-la-la-la".
Al' brzo se svaki anti-talenat smiri
jer slučajno su stari momci vrhovni žiri.

Ovi što gude se najviše trude,
al' već u refrenu sve drukčije bude
- dominiraju trube.

Koriste bubnjeve bolje od grupa
i svima pokazuju kako se lupa,
nikad ritam ne gube.

I samo ja, pa ja...

Taj orkestar stari ima izvesne čari
al' već se pevuši novo "tra-la-la-la"
i što više slušam, sve sam više tog dojma
da nikad nisu imali pojma, pojma!


A ni psiho....pop ne zaostaje

Tamne mrlje prošlosti
Na tvojoj bijeloj košulji
Veš mašina budućnosti
Nikad neće oprati

Ja ne gutam pilule
Da bi mi bilo bolje
Ja ne trebam žene
Da me zadovolje

Ja volim samo sebe
Svog jedinog sebe
Ja volim samo sebe
Svog predivnog sebe

Oči bojim zeleno
Usta žarko crveno
Uvijek sam izgledao
Kao što sam volio

Druge ne primjećujem
Ni u prolazu
Sebe uvijek pozdravljam
U ogledalu

Ja volim samo sebe
Svog jedinog sebe
Ja volim samo sebe
Tog predivnog mene


Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.

- 08:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 06.02.2021.

Pitalica 3

U Osmanskom carstvusu postojala tri službena jezika, jedan je bio najcjenjeniji, drugi je bio najrašireniji, dok je treći bio najvažniji. U svemu tome, kao i obično kod mene, krije se nekoliko zanimljivosti. Stoga pitanje: možete li nominirati ta tri jezika i ukazati tko je njima pričao?
Nastavak posta, kao i uvijek, nakon nekoliko odgovora.




Najrašireniji je dakako bio turski jezik, ali njime su uglavnom pričali seljaci te trgovci i obrtnici odnosno raja. U tome nema naravno ništa zanimljivo, osim nekih sitnica koje kažu da lingvisti smatraju da je turski jezik jedan od kvalitetnijih jezika u svijetu, Danas ga priča oko100 milijuna Turaka, a neke vidove turskog jezika pričaju ostala turska plemena raštrkana po svim onim državama čija imena završavaju sa "stan".

Najcjenjeniji jezik je bio perzijski , ali njega su koristili samo u carskoj odnosno sultanskoj obitelji. U njihovo zlatno doba kad je carstvo bilo bez sumnje najmoćnija sila u na europsko/mediteranskim prostorima, jedina od najčešćih razbibriga sultana i obitelji je bila pisanje pjesama na perzijskom jeziku, kojeg su smatrali plemenitim i jedinim vrijednim carske obitelji.

Najvažniji jezik, jezik kojim su pričali vojnici, njihovi zapovjednici sve do najviših činova. Jezikom kojim su pričali sve one age i begovi, jezikom kojim su pričali svi političari, ministri, jezikom kojim se pričalo na sastancima vlade je bio balkanski jezik! Odnosno ono što mi danas zovemo srpski, bosanski i hrvatski.

Iako Balkan nije bio jedini niti prvi prostor na kojem su Turci regrutirali djecu kršćana otetih ili po drugim osnovama, oduzetih od roditelja, nekako se balkanski jezik ustabilio među janjičarima. Treba također znati da su te pješadijske jedinice sačinjavale tjelesnu i dvorsku počasnu gardu osmanlijskih sultana. Sultan je bio vrhovni zapovjednik Janičara, zašto? izgleda da je samo u njih imao povjerenje.

Među djecom kršćana koji su prve godine svog podučavanja provodili kod turskih seljaka na teškom radu, nakon nekoliko godina odlazili su u janjičarske jedinice, dok je manjina onih pametnijih, možda i ljepši ali nadasve ambicioznijih, jer ambicioznost je bila osobina koju je Sultan najviše cijenio, odlazili na poduku direktno kod Sultana na dvor (koji doduše nije nimalo ličio na europske dvorove i palače već je to bio ograđen i zaštićen skup samostalnih prostorija u velikom parku, koji je Turke podsjećao na šatorske gradove azijskih stepa s kojih su potekli.


Ta janjičarska ambicija sa stečenim položajima koji nisu bili nasljedni, je bila ona prava sila koja je Osmansko carstvo dovela do neslućenih visina, jer je uvijek iznova stvarala ambiciozne mlade vođe koji su morali početi iz početka. Kad su janjičari postali moćniji od Sultana i kad su zahtijevali da njihove pozicije mogu naslijediti njihova djeca, carstvo je propalo.


Zanimljivo je također da je Bosna bila oslobođena od regrutiranja njihove djece, međutim kako su odvožena djeca često napredovala u službi te postajali bogati i to bogatstvo slali svojim obiteljima, Bosna je svojevoljno od Sultana tražila da se i njihova djeca regrutiraju.

- 09:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 02.02.2021.

Sedmi zalogaj

Zanemareni post

U svojoj mladosti moj je djed vozio kar (zapregu, kočiju ili kako god želite) u Bosnu kako bi prodao rakiju (dalmatinsku lozu i ono smeće što je pravio od smokava). Kod jednog domaćina, koji ga je pozvao na ručak, moj je se djed prije jela po navici prekrižio, na šaljivu primjedbu domaćina, zašto to radi kad bog ionako ne postoji, moj je djed dao klasični vjernički odgovor "možda postoji možda ne postoji ali meni nije teško se prekrižiti".

Vjernicima se uistinu nije teško prekrižiti, pa ni Nedeljom otiči na misu i tako odraditi svoje obaveze prema svojoj vjeri i bogu. Ono što teško pada ogromnoj većini vjernika je čitanje biblije, pa o svojoj vjeri znaju samo ono što im je, na misi, rekao njihov svećenik.

Zanimljivo je da crkva nikad u narodu nije stvarala naviku ili dala preporuku da se biblija čita, a kamo li da je uvela takvu obavezu, kao u drugim religijama, gdje često vidimo Tibetance ili Židove duboko udubljen nad svojim svetim tekstovima. Postoji za to kakav razlog? Naravno! Jer čitanje biblije je najbolji put ka ateizmu.
Čitanje biblije je uistinu opasno za inteligentnu vjerničku dušu, jer podliježe zakonitostima teorema o "sedmoj feti ili sedmom zalogaju".

Znate li što je teorem sedmog zalogaja? Ne? Sad ću Vam objasniti.

Zamislite da Vas na ručak ili večeru pozove osoba od povjerenja ili neki poznati kuhar, pa Vam prije serviranja glavnog jela objasni da je riječ o rijetkom i tajnom receptu koji je u njihovoj obitelj skriven stoljećima. Svakako čete pri tome, lišeni ikakve sumnje, sladostrasno navaliti na jelo i pri prvom zalogaju oduševljeno klimati glavom. Isto čete ponoviti i pri dugom zalogaju, pa ni treći Vas neće pokolebati. Pri četvrtom zalogaju će se ipak uvući crv sumnje, pri petom ćete biti zbunjeni, pri šestom čete još uvijek, iz pristojnosti šutjeti, ali ćete pri sedmom nervozno ustvrditi, "pa ovo je pura (žganci, palenta, ili kako god želite)!".

Našu vjeru je, doslovno, izmislio Sv. Pavle koji Isusa nikad nije upoznao, pa je počeo pričati stvari koje su ga dovodile u stalni konflikt sa Sv. Petrom. Iako su kasniji teolozi taj konflikt zataškali, jer u imali potrebu za likom blizanaca (Petar i Pavle) koji bi, u poganskom Rimu, zamijenili likove Romula i Rema i ostalih čestih blizanaca iz rimske mitologije. Teolozi su tu vjeru, uspješno pretvorili u monoteizam, iako njen osnivač, u prvoj poslanici Korinćanima, jasno kaže "Iako ima mnogo takozvanih Bogova i Gospodara (a zatim potvrđuje), kao što i ima mnogo Bogova i Gospodar, za nas postoji samo jedan.

Mog se djeda jako dobro sjećam, iako mi je, od njegove smrt, prošao veći dio života. Moj je djed bio jako inteligenta čovjek, ali nikad nije uspio doći do "sedmog zalogaja", jer nije se to moglo u doba kad je, za preživjeti, trebalo otići u polje po mraku i vratiti se po mraku. Moj djed je u svojoj sobi imao veliku škrinju u kojoj je držao stvari od vrijednosti (zanimljivo da su unutra bili i bajami i orasi) i u koju nikad nisam uspio povirit, tek bi iz daljine uspio nazreti da je unutra bila presvučena crvenim plišom. U toj škrinji je bila i jedna debela dječja biblija prepuna ilustracija (doslovno slikovnica), i tek bi ponekad moja baka, u večernjim satima, gledala, rukom dirala i vjerničkim oduševljenje komentirala te dječje slike.

- 11:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 31.01.2021.

Hrvatska posla

Ovih su dana (kao i desetak puta svake godine) ponovno aktualni ustaško/partizanski poslovi, odnosno glodanje idiota koji misle da su zauzeli jedini ispravni stav. U svezi pitanja, tko je u pravu? Hajdemo spomenuti dvije činjenice.

1) Za razliku od prvog svjetskog rata, gdje su pomahnitali generali svih vojski, vršili genocid nad vlastitim vojnicima, u drugom svjetskom ratu, ti isti generali i generalčići, su vršili genocid nad civilima bilo tuđeg bilo svojeg naroda. Ali ono što je najvažnije i što nitko ne smije smetnuti s uma, genocide i ratne zločine su vršile ama baš sve vojske! Od ustaša i partizana, do Rusa, Amerikanca, Japana, Engleza i Taliana. Naravno nitko nije bio ravan nacistima, ali ipak, prečesto se zaboravlja razaranje Dresdena i podcjenjuje ratni zločin američkih atomskih bombi. Od ratnih zločina su (kako to uvijek biva) abolirani pobjednici, jer oni pišu povijest, ali priznajmo sami sebi, abolirani su i Nijemci i Taliani! I to iz dva razloga, zato što pripadaju zapadnom kulturnom krugu i zbog njihove ekonomske moći.

2) Druga činjenica je više pitanje, koliko će sve to još trajati? Ima li još živih sudionika događaja? Ili se sve svodi na pitanje, tko je ubio čijeg djedu? Kublaj kan je izvršio genocid na građanima Pekinga nakon što ga je razorio, pa ipak ga danas slavimo u filmovima gdje je prikazan kao simpa čovječuljak. Njegov djed Đingis kan je osvajao gradove po sistemu „il se predajte ili vršimo genocid“. Pa je ipak slavljen u filmovima kao veliki vojskovođa. O Aleksandru Makedonskom se ne prestaju pjevati ode i slaviti ga kao osvajača, pa ipak Aleksandar je, prije polaska na svoj osvajački put izvršio genocid nad dva grčka grada, te uspio prikupiti tek 7 tisuća grčkih vojnima, dok je ostalih trideset bilo Makedonci i Iliri. Pa ipak Grci ga ne prestaju prisvajati i obožavati, bez obzira na to što neki spisi kažu da je Aleksandar za razgovor s grčkim generalima trebao prevoditelja. Crkva je poslala križare u osvajanje Jeruzalema, ali kad su ušli, križari nisu u gradu ostavili jednu jedinu živu dušu, pa ipak crkva i dalje uživa veliko povjerenje i poštovanje u društvu.

Stoga, što je ratni zločin i genocid? Nešto što određuju pobjednici? Nešto čija osuda ima rok trajanja? Ili tek povijesna poanta sa svojim političkim kontekstom?

U svrhu shvaćanja konteksta povijesti u političke i ekonomske svrhe, ponovit ću iznimno zanimljiv post kojeg se ipak, apsolutno nitko nije usudio komentirati, bez obzira na to što u njemu ne pokušavam negirati, umanjiti ili relativizirati holokaust, jer naciste po tom pitanju nitko ne može abolirati, pa ipak to činimo kad kažemo da su to učinili nacisti a ne npr. Nijemci, jer ne zaboravimo da se iz svijeta (Srbije, Francuske te različitih slavnih ličnosti) često čuje da su Hrvati genocidan narod, te se ne krive ustaše, a još manje partizani.


Tajna broja


Krajem 18-tog stoljeća u biltenima židovskih zajednica u Americi, počela se učestalo ponavljati priča o 6 milijuna židova kojim je u istočnoj Europi ugrožen život zbog gladi, prijetnji istrebljenjem, bolesti itd.
Razlozi stradanja su se mijenjali, zemlje u kojim se to događa također, ali sve su pod zajedničkim nazivom „istočna Europa“ (ne slučajno, kasnije ću objasniti zašto), ali ono što se nikad ne mijenja je „čarobna brojka od 6 milijuna.

Krajem 19 i početkom 20 stoljeća, tu su priču preuzele vodeći listovi, dnevnici i tjednici, u Americi. Pa tako američke novine Sun 06.06. 1915 piše da su u Rusiji 6 milijuna Hebreja umire zbog progona, maltretiranja i gladi. New York Times 18. 10. 1918 piše da 6 milijuna Hebreja ima potrebu za pomoć . 08. 09. 1919 taj isti New York Times piše da su 6 milijuna Hebreja u Ukrajini i Poljskoj dobili obavijest da će biti totalno istrebljeni. New York Times 12.11.1919 „6 milijuna Hebreja u Europi svedeno na siromaštvo, glad i bolest". Atlanta constitution veljača 1920 „skupljeno 50.000 $ za spašavanje života 6 milijuna Hebreja u Europi. New York Times 1938 „6 milijuna Hebreja, bez skrbi i ikakvih mogućnosti,polako umire u Europi". Te iste stvari su pisane 1902, 1911 i 1926 u Britanskoj enciklopediji.

Možemo se stoga zapitati kako je moguće da se od kraja 18 stoljeća, a intenzivno 50 godina prije samog holokausta, uvijek vrti ista brojka? I na kraju uistinu umire 6 milijuna Hebreja, i to od strane onih koje nitko nikad nije spomenuo (?), ali znamo iz povijesti , kako su nacisti bili uporno i obilato financirani upravo iz te iste Amerike (često spominjana obitelj Bush).

Nećemo ovdje nastaviti s pričom zašto su židovske zajednice, krajem 18 stoljeća, pokrenule tu priču, jer povod je očigledan, povratak na rodnu grudu! Već ćemo pokušati objasniti čaroban broj od 6 milijuna.

U Bibliji Jahve objašnjava svom narodu da će otiči u progonstvo, ali im također obećava da će se vratiti, radi se naravno o babilonskom egzodusu, ali su rabini te nadasve kabalisti 18 stoljeća iskoristili jednu slučajnu grešku u svojim svetim spisima, gdje u riječi „vratit ćete se“ nedostaje židovsko slovo „vav“ koji po kabali numerički odgovara broju 6, što su oni protumačili „vratiti čete se- minus 6“ čega? Pa milijuna! A zašto milijuna?

Odgovor na ovo pitanje također nalazimo u Bibliji gdje u knjizi Izlazak piše da su iz Egipta izašli 600 tisuća Izraelita, ali napominje da je toliko izašlo onih koji su bili mladi u snazi, odnosno oni koji su Jahvi bili bitni za vođenje ratova. Ali ti mladi u snazi su vodili svoje žene i djecu jer „idi i množi se“ je jedan od najsvetijih židovskih božji zakon, znači puno djece, često i po nekoliko žena, a tu su naravno i starci. Znači svakom „mladom u snazi“ možemo pridodati još desetak ljudi, pa kad pomnožimo 600 tisuća s deset dobijemo čarobni broj 6 milijuna.

Priča je započela s upozorenjem na opasnost židovima u istočnoj Europi, a na kraju su najviše stradali židovi upravo iz istočene Europe, oni koje su nijemci zvali „Juden“. Jedan od odgovora zašto bi to moglo biti tako jest. Istočnu Europu su naseljavali židovi koji su to bili samo po vjeri, ali ne i po krvi, odnosno nisu bili Izraeliti već Hazari, tursko pleme iz, pretežno, Afganistana, stoga narod azijskih stepa koji je među prvim doša na ovo područje.

Hazarsko carstvo prostiralo sve od obala Crnog mora i Kaspijskog jezera do Urala i dalje na zapad do Kijeva. Moćno carstvo, stiješnjeno između kršćanstva i islama, poznato po jednoj povijesnoj zanimljivosti kad je njihovo plemstvo a kasnije i narod, prešli na Judaizam. Kad je carstvo propalo narod se povukao više na sjeverozapad, odnosno u istočnu Europu. Stoga, većina od 6 milijuna židova stradalih u holokaustu su bili Hazari a ne Izraeliti, potomci Jakovljevi.

Brojka od 6 milijuna pojavljuje se često u izraelskim novinama nakon što je država stvorena, pa tako imamo naslov „Napokon su Izraelci ponovo dostigli broj od 6 milijuna stanovnika“ (po popisu stanovništva iz 2008, 7,5 milijuna) ili „Iran prijeti 6 milijunima Izraelaca“ itd. Što opisuje koliko je taj broj, zbog ovdje opisanih razloga, ukorijenjen u psihu svih Izraelaca.

- 11:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 29.01.2021.

Otkriće Amerike

Karta Piri Reis, karta je svijeta koju je 1513. godine sastavio osmanski admiral i kartograf Piri Reis, prikazuje zapadne obale Europe i sjeverne Afrike te obalu Brazila i Antarktike bez leda s razumnom točnošću. Kako sa sigurnošću znamo da Piri Reis nije otplovio spomenute obale, možemo, također sa sigurnošću znati da je admiral, tu svjetski poznatu kartu, kopirao od kopija kopija koje su se širile svijetom od onog što je uspješno spašeno iz aleksandrijske biblioteke koju su u pepeo pretvorili kršćani a zatim muslimani, veliki ljubitelji samo svoje istine.
Toliko o temi jesu li američke obale bile poznate u tom dobu ali i davno prije.



Poznavanje tih obala ali i njenih bogatstva, natjeralo je Vatikan na zabranu putovanja preko Atlantika svim kršćanskim zemljama, kako u složenim europskim političkim uvjetima tog doba, nijedna zemlja ne bi stekla prednost, a i zato što je prema tom bogatstvu, velike aspiracije imao i sam Vatikan

U arhivima Vojvotkinje Isabele Medina Sidonia da Toledo pronađeni su dokazi da je španjolska, unatoč zabrani Vatikana, poduzimala ta putovanja, s kojih su se vraćali velikim količinama zlata, ali ne i da je njena obitelj financirala Kristofora Kolumba. Tako da izgleda da je cijela priča kasniji konstrukt , koji bi sakrio španjolsko nepoštivanje vatikanskih naredbi

Na plakatu koji se i danas prodaje u Vatikanu, s popisom svih rimskih namjesnika Krista, počevši od sv. Petra. Za Inocenta VIII potvrđuje se da je čovjek mira. No što je nevjerojatnije, dodaje se da je "pomogao Kristoforu Kolumbu", što nikada nije rečeno u 500 godina povijesti.



Epigraf na grobu Inocenta VIII u Vatikanu sadrži naznaku koju znanstvenici uvijek tumače kao anakronizam. Iako je postavljena 1621. godine pod vodstvom pape Pavla V. Borghesea, restrukturiranjem Vatikanskog tajnog arhiva, ploča fotografira glasnu neizgovorenu stvarnost, gdje se u trećem retku pojavljuje ova rečenica: "Novi orbis sua aevo inventi gloria", ili "Tijekom njegova pontifikata slava otkrića novog svijeta ”.



Pečatna medalja Inocenta VIII, Giovannija Battiste Cyba (1484.-1492.), Genoveškog građanskog pape iz Grčke koji je bio "sponzor" Kristofora Kolumba i koji je umro samo 7 dana (začudo na sam dan Sv. Kristofora) prije njegova odlaska. Ekspedicija je zbog papine smrti (ili ubojstva s namještanjem datuma smrti) otkazana, jer naravno nije postojala potreba da se dokazuje ono što je već dokazano. Ekspediciju je dakle naručila Rimska crkva pod pontifikatom pape nazvanog i "pomorskim papom" i čija je grobnica u Svetom Petru jedina prenesena iz starog u novu Vatikansku baziliku. U neobičnom poklonu pontifiku, pogođenom "damnatio memoriae", zahvaljujući i njegovom nasljedniku, Španjolcu Rodrigu Borgiji odnosno papa Aleksandar VI, koji će otkrivene zemlje dodijeliti okrunjenim glavama svoje Španjolske.

- 12:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 27.01.2021.

Neka čovjek preuzme božju glupost

Atrahasis,

Prigovori donjih bogova

[1] Kad su bogovi bili čovjek
radili su prisilni rad, trpjeli su se.
Zaista je sjajno bilo božanstvo
prisilni rad bio je težak, jada previše:

[5] sedam velikih bogova Anune opterećivalo je
Igigi-godsnote s prisilnim radom.

[Lacuna]

[21] Bogovi su kopali vodotoke,
kanali koje su otvorili, život zemlje.
Igigi-bogovi kopali su vodotoke
kanali koje su otvorili, život zemlje.


[25] Igigi-bogovi iskopali su rijeku Tigris
a Eufrat nakon toga.
Izvori koje su otvorili iz dubine,
bunari ... uspostavili su.
...
Nagomilali su sve planine.

[Nedostaje nekoliko redaka]

[34] ... godine mučenja.

[35] ... ogromna močvara.
Brojili su godine mučenja,
... i četrdeset godina, previše!
... prisilni rad koji su nosili noću i danju.
Žalili su se, osuđivali,

[40] mrmljajući u jarku:
"Suočimo se s našim predradnikom, županom,
mora nam skinuti naš teški teret!
Enlil, savjetnik bogova, ratnik,
dođi, uklonimo ga iz njegova stana;

[45] Enlil, savjetnik bogova, ratnik,
dođi, uklonimo ga iz njegova stana! "

[Nedostaje nekoliko redaka]

[61] "A sad oni, pozovite na bitku,
bitka pridružimo nam se, ratovanje! "
Bogovi su čuli njegove riječi:
zapalili su svoj alat,

[65] zapalili su svoje prostore,
i plamen njihovih radnih košara.
Otišli su, jedan i sve,
do vrata boravišta ratnika Enlila.
...
Ustanak donjih bogova

[70] Bila je noć, napola kroz sat,
kuća je bila okružena, ali bog nije znao.
Bila je noć, napola kroz sat,
Ekur je bio okružen, ali Enlil nije znao!

[Nedostaje nekoliko redaka; veliki bogovi šalju glasnika]
Veliki bogovi pošalju glasnika

[132] Nusku je otvorio vrata,
uzeo oružje i otišao ... Enlil.
U skupštini svih bogova,

[135] kleknuo je, ustao, objasnio zapovijed,
"Anu, tvoj otac,
vaš savjetnik, ratnik Enlil,
vaš župan, Ninurta,
a vaš izvršitelj Ennugi poslao me da kažem:

[140] 'Tko je poticatelj ove bitke?
Tko je poticatelj tih neprijateljstava?
Tko je objavio rat,
ta je bitka dotrčala do vrata Enlila?
U ...

[145] prestupio je zapovijed Enlila. '"
Odgovor donjih bogova

"Svatko od nas bogova objavio je rat;
...
Postavili smo ... un uzbuđenje,
pretjerana dosadnost nas je ubila,

[150] naš je prisilni rad bio težak, jada previše!
Sad, svi mi bogovi
je riješio obračun s Enlilom. "

[Veliki bogovi odlučuju stvoriti čovjeka, da oslobode niže bogove njihove bijede.]
Prijedlozi Ea, Belet-ili i Enkija


[a1] Ea se spremio za razgovor,
i rekao bogovima, svojoj braći:
"Kakav ih klevet optužujemo?
Njihov prisilni rad bio je težak, njihova bijeda previše!

[a5] Svaki dan ...
negodovanje je bilo glasno, mogli smo čuti galamu.
Tamo je ...
Prisutna je primalja Belet-ili.note
Neka onda stvori čovjeka, čovjeka,


[a10] Neka nosi jaram!
Neka nosi jaram!
Neka čovjek preuzme božju glupost. "
Prisutna je babica Belet-ili.

[190] Neka primalja stvori čovjeka!
Neka čovjek preuzme božju glupost. "
Sazvali su i pitali božicu
primalja bogova, mudra Mami: napomena
"Hoćete li biti boginja rođenja, stvoriteljica čovječanstva?


[195] Stvorite ljudsko biće da nosi jaram,
neka nosi jaram, zadatak Enlila,
neka čovjek preuzme božju glupost. "
Nintu se spremio za govor, bilješka
i rekao velikim bogovima:

[200] "Nije na meni da to radim,
zadatak je Enkijev.
On je taj koji čisti sve,
neka mi priskrbi glinu kako bih mogao napraviti izradu. "
Enki se spremio za govor,


[205] i rekao velikim bogovima:
"Prvog, sedmog i petnaestog dana u mjesecu,
dopustite mi da uspostavim pročišćenje, kupku.
Neka se zakla jedan bog,
onda neka se bogovi očiste potapanjem.

[210] Neka Nintu pomiješa glinu sa svojim tijelom i krvlju.
Neka taj isti bog i čovjek budu temeljito izmiješani u glini.
Čujmo bubanj ostatak vremena.

[215] Od Božjeg tijela neka ostane duh,
neka živi zna svoj znak,
da ga se ne zaboravi, neka ostane duh. "
Veliki bogovi Anune, koji upravljaju sudbinama,

[220] odgovorio je "da!" u skupštini.
Stvaranje čovjeka

Prvog, sedmog i petnaestog dana u mjesecu, bilješka
uspostavio je pročišćenje, kupku.
Zaklali su Aw-ilu, koji je imao inspiraciju, u njihovoj skupštini.

[225] Nintu je miješao glinu sa svojim tijelom i krvlju.
Taj isti bog i čovjek temeljito su bili pomiješani u glini.
Ostalo vrijeme bi čuli bubanj.
Od mesa boga ostao je duh.
Živima bi to znalo.

[230] Da ne bi smio biti zaboravljen, duh je ostao.
Nakon što je pomiješala glinu,
pozvala je Anunnu, velike bogove.
Igigi, veliki bogovi, pljunuli su na glinu.

[235] Mami je natjerala Radiya da govori,
i rekao velikim bogovima:
"Naručili ste mi zadatak i ja sam ga izvršio!
Zaklali ste boga, uz pamet

- 13:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 23.01.2021.

Korona party diljem svijeta

kako medicinski djelatnici padaju s nogu zbog covid plandemije.



Ovo je nedavni party u bolnici Dubrava,

A ovo party diljem svjetskih bolnica, među kojim i bolnica Dubrovnik

party
part
par

iz prikazanog je očito da se nalazimo u velikoj opasnosti i da je većina onih najizloženijih virusu, otišlo na kvasinuu

- 08:45 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.01.2021.

Oni koji misle i oni koji mrze

U ovom postu ćemo popričati o onima koji misle, a koje , oni koje mrze, zovu antivakseri. Mi ćemo te ljude ipak zvati „oni koji misle“, odnosno oni koji razmišljaju o cijepljenju, o njegovim prednostima i zamkama, dok ćemo naziv „antivakseri“ prepustiti onima kojim nije stalo do razmišljanja i proučavanja, već samo do svoje mržnje i potrebe za vrijeđanjem.

Ustvrdimo najprije da „oni koji misle“ kažu da za pad povjerenja u cijepljenje, nisu krivi oni, već loše iskustvo sve većeg broja ljudi, kojim cijepljenje nije donijelo zdravlje.

„Oni koji misle“ nisu ni protiv cjepiva ni protiv cijepljenja, dapače, „oni koji misle“ znaju i kažu da je cjepivo i cijepljenje, najveći izum u povijesti medicine, jer se bazira na sistemu „bolje spriječiti nego liječiti“.

„Oni koji misle“ su protiv toga da se cjepivo proizvodi po kapitalističkom ekonomskom sistemu što manjeg ulaganja i za što veći profit, jer to nisu šarafi, već sredstvo koje ubrizgavamo u našu djecu. „Oni koji misle“ su također protiv kalendara cijepljenja, jer, oni malo stariji će se možda sjetiti protiv čega su se oni cijepili, a protiv čega se sve cijepe naši unuci, često i cijelim nizom koktel cjepiva koje djeca teško podnose.

„Oni koji misle“ se također protive da za eventualne nuspojave, ne odgovara ni doktor koji cijepi, ni ustanova u kojoj radi, ni država koja je cjepivo kupila, a najmanje proizvođač odnosno farmaceutska industrija koje ga je proizvela i koja se pred zakonom izborila, ne samo da skrati skupocjeno ispitivanje lijeka, već da je unaprijed abolirana za sve tužbe zbog mogućih nuspojava. Za eventualne nuspojave će odgovarati (bolom i patnjom) jedino roditelj koji je ionako bio silom zakona prisiljen cijepiti vlastito dijete

Što stoga misliti o ljudima koji žive da bi mrzili i koji žive da bi vrijeđali, kad podržavaju ljude koji u svojim laboratorijima mogu smućkati što god žele u korist profita, a da za to nemaju nikakvu zakonsku odgovornost, a za moralnu tko te pita.

Zar to nisu oni isti ljudi iz tvornice Du Pont, čiji su kemičari (ah ti kemičari) izmisli teflon i njima premazivali tave iz kojih smo svi mi jeli? Teflon je zapravo plastika, punim imenom poli-tetra-fluoretilen i kod njega je sporna kemikalija PFOA koja je prikladno dobila ime "vječna kemikalija" jer se gotovo ne može razgraditi. Ostaje dakle u tijelu cijeli život a neki stručnjaci smatraju da preko 90% svijetske populacije ima teflona u sebi, a kako je visoko kancerogen (a što su dotični dugi niz godina znali i skrivali), danas imamo pandemiju tumora, jedinu pravu pandemiju u svijetu.
Pandemiju o kojoj nitko baš ne razmišlja (sve dok od tumora ne oboli) jer farmaceutska industrija ionako dobro zarađuje od lijekova za njihovo neuspješno liječenje, i zato što voli zračiti ljude, i zato što voli ogromne donacije za pronalazak lijeka, a koje bi stale da se lijek pronađe.

- 08:43 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 19.01.2021.

A gdje ti je maska?

Jučer sam otišao u grad obaviti par poslova. Otišao sam junački, doslovno herojski! Bez ijedne maske! Iako ih u kući vidiš na svakom koraku; nove, šporke, oprane koje se suše, osušene itd.

I što sad? Čistu maramicu stavim na usta i naravno nos, da ne kažu da mi “pišo” viri, te hrabro uđem u prvi dućan. U dućanu samo mater i kćer, mate s maskom a curici maska visi niz jedno uho. Maska djevojčice izvorno bijele boje, sad je boje bilo kojeg predmeta bijele boje kojeg nosiš mjesec, mjesec I pol dana bez mijenjanja I pranja.

Strogo držim distancu tiskajući maramicu na lice kako ne bi itko zarežao na mene, svi me ignoriraju, osim djevojčice. “A gdje ti je maska?”, “Lucija!” strogo će mater kćeri, “ali nema masku” uporno će kćer, iznervirana mati kojoj je usput postalo malo neugodno, još strožim glasom zaprijeti kćeri “Lucija!!”. Vidjevši da s materom nema smisla razgovarati, djevojčica se obrati direktno meni “a gdje ti je maska?”, taman da joj izustim kakav suvisli odgovor, kad mate zgrabi kćer za ruku I doslovce je izbaci iz dućana.

“Imate li kakve maske?” upitah blagajnicu,” ima” reče, pokazujući prstom na police iznad njene glave, dokazujući tako dvije stvari; prva da su najskrivenije stvari one koje ti se nalaze pod nosom, a druga da imaju maske! Naravno da imaju maske, kad dođe ljeto I sladoledari će ih imati, budu li moči prodavati sladoled. Izađem iz dućana I tražim način kako se kutija otvara da dođem do toliko potrebne maske, kad na pakovanju zamijetim kung-fu slova.

Ljutito dođem kući I govorim supruzi; “hebeni Kinezi, prvo su nam prodali virus a sad nam prodaju maske”. Nakon što sam se raskomotio sjednem u fotelju i upalim internet da pogledam najnovije vijesti, kad me, kao prstom u oko, razveseli vijest…

“Korona im napunila kasu: Kina je lani svakome stanovniku Zemlje prodala čak 40 zaštitnih maski! Jedini na svijetu su profitirali od epidemije”

Naravno da nisu jedini na svijetu profitirali, al nema veze. Dakle 40 maski je otprilike 30 kn. puta sedam milijardi to ispada… a tu je naravno i cjepivo kojeg je Srbija odobrila...

- 12:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 15.01.2021.

Teorija o ravnoj zemlje

Teorija o ravnoj zemlje je uistinu jedna urnebesno nevjerojatna priča, koja nas želi uvjeriti da su bili ispravni antički i srednjovjekovni stavovi da je zemlja ravna ploča.
Istina je dijametralno suprotna, nikad u antici ili srednjem vijeku (osim u jednom kratkom razdoblju kasne antike o kojem ćemo pričati) nitko nije vjerovao u ravnu zemlju.

Tvrdnju da je zemlja globus potvrdio je još u antici Aristotel, tvrdnjom da kad mornari putuju na jug, tvrde da se sazviježđa pomiču i uočavaju se nova, što je moguće samo ako je zemlja globus. Druga mu se tvrdnja zasniva na sjeni zemlje koju vidimo kad zaklanja mjesec, ta sjena je obla s bilo koje pozicije a tako nešto je moguće samo ako je predmet koji stvara sjenu, u obliku kugle. Tu je naravno i Ptolomej koji kaže da mornari s mora najprije ugledaju vrhove planina, zatim njegovo podnožje a tek na kraju plaža

Jedino kratko razdoblje vjerovanja u ravnu zemlju započinje s prvim kršćanima, koji progonjeni i mučeni, mrze grčko/rimski svijet u kojem žive, te svoju istinu pronalaze u bibliji ( okrivljenje 7.1, prorok Izaija, psalm 104) i u tvrdnji o 4 kuta zemlje. Međutim već tada su pravi znalci kršćanske teologije bili posramljeni tim tvrdnjama, riječima da se to mora prestati širiti jer će pogani pomisliti da smo neznalice.

Već 200-te g. novog doba engleski monah Johannes de Sakrobosko piše trakt "De sfera" o tvrdnji da je zemlja u obliku sfere.Ta se knjiga brzo našla kao standardna na svim europskim učilištima, te je bila među prvima kad je 1471 štampana nakon izuma štampe.

U 7 stoljeću koji se smatra najtamnijim djelom mračnog srednjeg vijeka, kad je kultura i znanje bilo na najnižim granama, jedan drugi engleski monah Beda (sv. Beda časni), u jedno svom traktu piše "mi zovemo zemlju globus, ne zato što ne postoje nepravilnosti u formi planina, već zato što njen opseg u cjelini prikazuje savršen globus"

Najsmješnija je priča (u koju i dan-danas većina vjeruje) o intelektualnom sukobu Kristofora Kolomba i učenjaka iz Salamanke, gdje se tvrdi da ti navodno znalci, uvjereni u ravan oblik zemlje, nisu odobrili putovanje. Ali ta priča nam ne dolazi iz povijesti, već iz SAD-a kad je Washington Irving, početkom 19 stoljeća, u svojoj knjizi "Život i putovanja Kristofora Kolumba" iznio tu tvrdnju, i postigao veliki uspjeh s obzirom na to da je od prije Kolumbo u Americi bio smatran velikim herojem. Kao što smo već rekli, u to doba svi su znali da je zemlja globus. komisija koju je oformila Kraljica Isabela je u biti imala problem s Kolumbovim izračunima udaljenosti. pa je tako Kolumbo tvrdio da je Indija udaljena 4.500 km. dok danas znamo da je udaljenost između Španjolske i Indije, ploveći prema zapadu 22.000 km. pa su stoga, navodni učenjaci iz Salamanke bili u pravu. Pitanje, jeli i Kolumbo bio u pravu? I jeli on možda, u dogovoru s Isabelom, kako danas tvrdi njena pra-pra-unuka Vojvotkinja Isabela Medina Sidonia da Toledo, u nedavnom intervju jednom novinaru. A u čijim arhivima postoje dokazi o financiranju puta po kojim je vidljivo da se točno znalo gdje se ide, tražio kopno upravo na toj razdaljini, pa je put u Ameriku ostvaren radi osvajanja. A kako je Kolumbo znao za Ameriku? Pa nije bila velika tajna. Vikinzi su je otkrili davno prije. Templari su (arheološki dokazano) tamo bili, jer su, navodno, na bliskom istoku saznali za legendu o zvijezdi Meriki koju treba slijediti do zemlje velikog blaga. a kako je templarski službeni jezik bio Francuski pa se Merika izgovarala la Merika, znalo se i njeno ime.

Godine 1885 William Carpenter piše knjigu "100 dokaza da zemlja nije sfera". Prvi dokaz kaže "dovoljno se popet balonom u vis, da se vidi da je zemlja ravna". Ali većina tih dokaza zvuči otprilike ovako "Bog kao sveznajući, zna da ljudi za život trebaju ravnu površinu, pa je u svojoj milosti stvorio ravnu zemlju". Bili su to začeci ravnozemljaša, koji su sredinom 20-tog stoljeća u SAD-u oformili Flat Earth Society. I to baš nekako u vrijeme kad se u Švedskoj počelo maštati o karbonskom porezu, kojeg su odavno i prije svih uveli. Nekako u vrijeme kad je Margaret Thatcher, iznervirana sukobom s rudarima, počela razmišljati o alternativnim izvorima energije. Nekako u vrijeme kad je SAD-e shvatio da bi mogao proizvoditi i skupo prodavati alternativne izvore energije zemljama trećeg svijeta (baš poput Hrvatske).

Činjenica da jedna zavjera ima svoju protu zavjeru koja je brani, pa se danas protivnici klimatskih promjena, koji ne tvrde da se zemlja ne zagrijava (mada je i to za raspravu), već da to ne uzrokuje CO2, redovito uspoređuju s ravnozemljašima koje su, lažljivi klimatolozi, sami stvorili.

- 13:05 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.01.2021.

Zanemareni post

Zanemareni postovi spadaju u prve postove koji nisu bili vidljivi na blogu


Sanchuniathon


Sanchuniathon definitivno spada među prvim koji su znanstvenim metodama razotkrili prijevaru kojom su se drevni tekstovi, zbog novca, moći i prestiža, počeli čitati i tumačiti u alegorijskom, mitološkom i teološkom ključu.

Sanchuniathon je bio Feničanski povjesničar iz 12 stoljeća prije Krista, te stoga govorimo o suvremeniku Trojanskih ratova i židovskom osvajanju obećane zemlje nakon egipatskog egzodusa. Od njegova djela „Feničanska povijest“ ostali tek fragmenti jednog citata na grčkom jeziku od Filon iz Biblos (64–141 nove ere) i prenesena od Euzebije iz Cezareje, oca crkve, rođenog u Cezarei 265 g. odnosno u današnjem Izraelu, u njegovom djelu Praeparatio evangelica.

U svom djelu Euzebio citira Filona koji prenosi stare Sanchuniathonove tekstove. U tom djelu Sanchuniathon prepoznaje da „božanstva“ nisu Bogovi nebeski shvaćeno u teološkom smislu, već jednostavni smrtnici, muški i ženski, koji nisu imitirani zbog svoje mudrosti i vrlina, već zbog punine njihove izopačenosti i pokvarenosti, činjenica koju lako možemo prepoznati u biblijskom Yahweh-u, ako tu istu knjigu čitamo otvorena uma doslovno kako piše, što je svakako jedan od najpoštenijih pristupa starim tekstovima. Nakon ove opservacije Sanchuniathon žestoko kritizira svoje prethodnike, koji su živjeli nakon tih događaja, zbog lažne i proizvoljne interpretacije u alegorijskom ključu, realnih i istinitih događaja, kojim potpuno iskrivljuje priču o „bogovima“.
Nakon čega Filon iz Biblosa dodaje:
„Najnoviji pisci koji su se bavili sakralnom poviješću odbacili su činjenice tog načela i izmislili alegorije i mitove. Oni su kombinirali ove mitove na takav način da su obavili priču u takvoj tami, da više nije moguće prepoznati istinite činjenice“

Dakle: Filone kaže da su u 1200 prije Krista već postojali oni koji su osudili prijevaru koju su činili svećenička kasta. Koji su uzeli stvarne i istinite priče, te ih prekrili mitovima i alegorijama ... i da je to u osnovi ono što se i danas događa i u koje nas i dalje tjeraju da vjerujemo ... Te nastavlja "Ali on - to jest Sanchuniathon - naišao je na neke knjige Tota, koje su bile iskrivljene okultizmom i sakrivene u hramu Amon, posvetivši se njihovom proučavanju kako bi razumio što je to što nije bilo dato svima na spoznaju i da skine sve mitove u kojima su prave činjenice o primitivnim vremenima bile su kamuflirane. Naravno kasnije su svećenici koji su živjeli nakon njega htjeli ponovno prikriti istinu i vratiti se mitu, i od tada su nastale misterije koje još nisu bile uvedene, pa govorimo o Grcima, poput Hesioda, koji su iz tih priča izvukli svoje kozmogonije, titanomanije i gigantomanije, prenoseći tu mitologiju i gušeći istinu.

Ova Filonova posljednja rečenica je savršen sažetak:

"Naše uši su od djetinjstva navikle na njihove izume jer već stoljećima nas čekićare tim fantazijama, te tako čuvaju nevjerojatnu priču koju prenose [...] Ovi fantastični izumi postali su baština iz koje se ne možemo odvojiti, tako da se istina čini fantazijom, dok krivotvorene priče imaju sva obilježja istine ”.

- 11:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 12.01.2021.

Pitalica 2

Nakon Isusovog uskrsnuća a prije uzašašća, Isus se sastao na večeri s 11 svojih učenika, pitanje je, koji je učenik falio? Volio bi najprije čuti Vaša razmišljanja, nakon kojih ću Vam dati svoj odgovor, jer iako smatram da će mnogi dati točan odgovor, ipak smatram da će mnogi shvatiti zanimljivost tog odgovor.



Uistinu sam ovo pitanje smatrao vrlo lakim, ali s malom zamkom u vezi Jude. Naravno da Juda prvi pada na pamet s obzirom na to da je par dana prije izdao Isusa, pa ipak Juda je bio prisutan tom sastanku, što dakako postavlja mnoga pitanja.
Onaj koji je tom sastanku nedostajao je Toma zvani blizanac, svi ćete se vjerojatno sjetiti da je Toma došao kasnije i kad su mu apostoli o tome pričali, rekao je da ne vjeruje dok ne stavi prste u Isusove rane, te tako zaslužio novi nadima nevjerni Toma.
Toma zvani blizanac je također zanimljiv lik jer iako mu je nadimak „blizanac“ nikad nije navedeno, čiji je blizanac? Hajdemo stoga napraviti jedan misaoni pokus, ako imamo jednu povezanu grupu ljudi (apostoli), s jednim karizmatičnim vođom (Isusom), i kad te ljude predstavljamo,, ovo je Petar,, ovo je Šimun,, a ovo je Toma zvani blizanac, bez da navedemo čiji blizanac,, možemo li smatrati logičnim da je riječ o blizancu karizmatičnog vođe?

- 16:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.01.2021.

Zanemareni post

Daniti i Danajci

Iz Egipta su izašla 12 izraelskih plemena, među kojima pleme Danita. Po bibliji Dan je bio sin Bele, jedne od Jakovljevih priležnica. Po grčkoj mitologiji pleme Danajaca je poteklo od mitskog kralja Danaja koji je bio Belov sin. Po židovskoj mitologiji, oni su živjeli sa Egipćanima pout braće, sve dok Egipat nije počeo prevladavati, pa su morali otiči. Po grčkoj mitologiji Egipt je bio Danajov brat koji je počeo prevladavati, pa je Danaj morao otiči. Grčka mitologija u biti priča kako je Egipt imao 50 sinova, dok je Danaj ima 50 kćeri. Egiptov zahtjev je bio da Danaj dade sve svoje kćeri njegovim sinovima, zbog čega je Danaj morao pobjeći. Homer kroz svoja djela zove grke Danajci, u čemu je štos i jeli Homer bio u pravu?

Kad je Shlimann otkrio danajske grobnice u Mikeni, otkriveno je mnogo zanimljivih stvari. Jedna od njih je poludragi kamen, koji čuva u atenskom muzeju, visok dvanaestak centimetra koji s prednje strane ima prikaz onog što su mogli vidjeti, oni rijetki koji su imali pristup na ulaz u Jahvin hram, odnosno, u prvom planu je Zavjetni kovčeg iza njega u perspektivi tri stepenice i oltar na kojem su mu palili ono što je on volio mirisati.
Kako su Mikenci odnosno Danajci znali ono što su u ono vrijeme znali tek rijetki Izraeliti koji su imali pristup hramu? možda se tajna krije u biblijskoj tvrdnji da su sve te stvari radili obrtnici Danovog plemena.
Između ostalog postoje i tri nadgrobne stele s tri prikaza složene kao filmske sličice na kojima je prikazano sljedeće.

Na prvoj se vidi masa vode s gornje strane, masa vode s donje strane a između lik u tunici i sa štapom, kojeg slijedi jedna egipatska ratna kola. Na drugoj steli je lik u tunici okrenut i proteže štap prema već prevrnutim kolima. Na trećoj steli je slika kola i konja koji se utapaju u vodi, sve u svemu jasan prikaz Mojsijevog prelaska preko voda Jan Suf-a, jer preko Crvenog mora nikad nisu prešli, niti to biblija igdje spominje.
Imamo dakle Dana, sina od Bele i Danaja Belovog sina. imamo Danajce i Danite. Imamo sve te divne stvari pronađene u Mikeni koje predstavljaju sjećanje na svoje korijene. Imamo biblijsku apokalipsu koja spominje sva izraelitska plemena koja će se spasti, a među njima nema Danita, što znači da su oni davno prije izašli iz židovske povijesti i stvorili svoju, puno veću i poznatiju.

Ali kako je jedno pleme stočara, kako zamišljamo izraelitska plemena, završilo u Grčkoj? Na tom nam odgovor daje Debora, jedna od rijetkih žena koja se uzdigla na položaj sutkinje, opisane u 4 i 5 poglavlju Knjige Sudaca, jedne od najstarijih knjiga koje se nalaze u bibliji.

U jednom odlomku u tijeku priprema za ratove koje su Izraeliti stalno vodili, Debora se žali zato što pojedina plemena ne sudjeluju, pa kaže, "Dalad se odmara iza Jordana, a Dan, zašto se nalazi na brodovima?".
Trebamo li stoga rekonstruirati mediteransku povijest? Tko su uostalom bili Shardana, koji su brodovima ratovali za Faraone? A tko su Keltima bili Tuata de Danan (u prijevodu narod Danan). Daniti su dakle bili dobri obrtnici, kojima nije bio problem napraviti brodove i pobjeći iz ratnog ludila u zemlji Kanaan i ratničkog zagrljaja gospodara Jahve (iako je istina, iz biblijskih priča, da su Daniti bili u stalnoj potrazi za svojim teritorijem), koji je sebe nazivao Iš Milhama, odnosno "čovjek od rata". Očigledno je međutim da su to svoje ratno ludilo proširili diljem Mediterana, što ih je odvelo pravo pod zidine Troje, gdje su zaradili nelaskavu titulu onih čijih se darova treba čuvati. Jer njihovi darovi su bili rat, kao sjeme zla ili kakav zarazni virus kojeg su ponijeli iz zemlje Kanaan.

- 11:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.01.2021.

Kozmologija plazme

Vidim da su prošla dva posta o kozmologiji podigla veliku prašinu na blogu, što samo potvrđuje izreku naših starih sa se iza dobrog konja praši. Ovaj treći post ipak nije namijenjen onima kojim moje pisanje vrijeđa na razini da su vlastito vrijeđanje i govor mržnje pobrkali s argumentima, već onima koji su napisano i izrečeno, tek eto „primili na znanje“. A primili su „na znanje“ zato što su shvatili da ja ne namećem mišljenja i da se ne suprotstavljam „službenoj znanosti“ koja i sama kaže da su njihove teorije, ipak samo to, „teorije“ a nikako i dokazane istine! Već u tom kontekstu ukazujem da postoje i drugačija znanstvena mišljena, a koja su također samo teorije, nikako i dokazane istine.

Kako se svi pozivaju na znanost i bezimene znanstvenike, želim Vas ovdje upoznati s predavanjem profesora Wallace Thornhilla


- 12:02 - Komentari (18) - Isprintaj - #

subota, 09.01.2021.

Čudovišta u svemiru

Svemir kojeg gledamo je fantastičan svemir. Svemir kao stvoren za snimanje fantastičnih serijala „Zvjezdane staze“, „Zvjezdana vrata“, „Zvjezdani ratovi“ itd. Svemir koji dozvoljava savijanje prostora ili putovanje kroz vrijeme. Pun nevidljivih čudovišta koja žive u tami, pa im je tama i crnilo u samom nazivu, poput tamne materije, crne rupe ili tamne energije.

Svemir koji ima svoj početak i svoj kraj, jer to je ono što možemo pojmiti u materijalnom svijetu, ono što ne možemo pojmiti prepuštamo bogu i „znanosti“ zvanom religija ili "krajnjom utjehom" za sve nepojmljivo, a što me asocira na razdvajanje otpada, pa imamo kantu za papir, kantu za.... stoga pojmljivo bacamo u znanost, nepojmljivo u religiju i imamo umnu ekologiju u svom svome sjaju.

Svemir nepojmljivih prostranstva, ali i prečicama koje čine dohvatljivim svaki njen kutak (jer to je ljudska potreba), poput Einstein–Rosenova mosta ili crvotočine kako je zovu u prije navedenim serijalima, ili warp pogonom (kojeg znanost dozvoljava) koji se u tim istim SF serijalima koristi.

Svemir kojeg dakle gledamo je najfantastičniji svemir koje možemo zamisliti! Takvog ga volimo, takvog ga želimo, pa ga stoga takvog i imamo.

Postoji teorija da je izvor svega naš um ili naša svijest, da je um jedino iskonsko božanstvo! Stvorio je „nas“ kao unikatnu jedninu, ali smo se „mi“, u svrhu samospoznaje, morali projicirati kako bi se u tom zrcaljenu mogli sagledati, pa smo tako, u našem „svemiru“ stvorili ne-iskonsku dualnost, plus-minus, muško-žensko, dobro-zlo, stvari koje zagađuju ali istovremeno i stvaraju naš osobni svemir, sukobom ekspanzije dualnosti i sažimanja ka praiskonskoj jednini.

Ako sve to i jeste tako, kako je naš um uspio stvoriti baš ovakav svemir? Možda upravo zato što ga je takvog želio, kao što sam opisao gore, i-ili možda zato što ga je promatrao (želio promatrati) kroz krivo/ispravnu dioptriju. Kriva ili ispravna dioptrija kojom promatramo svemir je gravitacija. Sve ali ama baš sve što promatramo u svemiru, planete, sunca i sunčeve sustave , galaksije, galaktičke klastere, pa čak i teoretske paralelne svemire, promatramo kroz njihovu gravitacijsku interakciju, promatrajući tako, vidimo nepojmljivo ogromne energije pa smo ih prisiljeni tumačiti fantastičnim svemirom kojeg poznamo. Svemirom punog čudovišta.

Pa koji je problem u gravitacijskoj dioptriji? Sva poznata međudjelovanja posljedica su tih 4 temeljnih međudjelovanja, odnosno 4 temeljnih sila prirode, gravitacija, slaba i jaka nuklearna te elektromagnetska. Pa dok su slab i jaka nuklearna sila beskrajno veće od gravitacijske, ipak nisu pogodne za promatranje svemira jer su razdaljine njihovog međudjelovanja beskrajno male i svode se razine subatomskih čestica, izvan tih razina, njihova je snaga proporcionalno beskrajno mala.

Gravitacijska i elektromagnetska međudjelovanja su beskonačna, pa stoga i pogodna za promatranje svemira, međutim elektromagnetska sila je skoro pa beskrajno jača od gravitacijske, pa ako gravitacijsku silu mjerimo kao 1, onda elektromagnetsku mjerimo s 10 na 36-u pa je razvidno da elektromagnetskom dioptrijom nikakva svemirska čudovišta ne bi postojala.

Dajmo primjer u zemaljskim relacijama da lakše pojmimo; zamislimo da moramo izmjeriti cestu ili još bolje autocestu, za tu potrebu, kao mjernu jedinicu, koristimo kilometar, jer je autocesta duga a kilometar, u zemaljskim uvjetima, je najveća mjerna jedinica. Kad je tako (ispravno) mjerimo, dobit ćemo jednu razumnu i shvatljivu brojku, ali ako je idemo mjeriti dioptrijom centimetra ili ne daj bože milimetra, dobit ćemo jedno pravo malo zemaljsko čudovište.

- 09:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 08.01.2021.

Rulja

Ujedinjena politička scena, zajedno sa svojim ujedinjenim novinarskim satrapima, napokon su jučer poručili podijeljenom hrvatskom narodu, Vi ste idioti!

Prvenstveno HTV a zatim i svi dnevnici ostalih mejnstrim televizija u hrvatskoj, prigodom izvještavanja o događajima u Washingtonu i upada skupine demonstranata u zgradu Kongresa,doslovno su se natjecali tko će više puta, tu skupinu demonstranata, nazvati „ruljom“. Na momente, u tom gadljivom pretjerivanju, učinilo mi se da glavna vijest nije politički nemir u Washingtonu, već činjenica da te nemire radi „rulja“.

HTV, koji se često zna pohvaliti da svoj posao radi profesionalno, te da izvještava stručno i nepristrano, jučer nam je, doslovno cijeli dan, nametala političko mišljenje, činjenica koja bi trebala uvrijediti svaku osobu kojoj je stalo do svog intelektualnog integriteta. Pri svemu tome nije uopće bitno jeste li ljubitelji ružnog, antipatičnog i glupog Trumpa, čiji pobornici uistinu izgledaju kao rulja. Ili preferirate zlatouste, zgodne i simpatične ljubitelje američke vojne industrije, čiji je jedini politički cilj ratom širiti tržište za svoj omiljeni proizvod.

U cijeloj toj američkoj prići, tko god bio na vlasti, policija će i dalje ubijati crnce, frustrirani ljubitelji oružja će i dalje raditi masakre po američkim školama, dok će SAD i dalje voditi ratove i svakog desetljeća izazvati novu svjetsku ekonomsku krizu.

Našim političarima i naravno novinarima, je ipak najbitnije da mi kao narod zauzmemo pravovjerni stav i da naravno proširimo naše podjele, kad smo već u tome tako dobri. Kao da nam nije dosta njihovih kriza, ratova, virusa i na desetke cjepiva svih smućkanih i (pazi ovo) provjernih u rekordnih 6 mjeseci, kao i domaćih potresa, pa se sad još moramo brinuti o tamo nečijoj rulji.

- 09:08 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< veljača, 2021  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Veljača 2021 (17)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (10)
Studeni 2020 (7)
Listopad 2020 (9)
Rujan 2020 (5)
Kolovoz 2020 (8)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (10)
Listopad 2019 (1)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • U politici i religiji ljudi svoje stavove i uvjerenja, skoro uvijek, stijću iz druge ruke i bez provjere. Od strane drugih "autoriteta" koji ni sami nisu provjerili o čemu se radi, nego su ih neprovjerene preuzeli treće ruke , čije mišljenje nije vrijedilo ni pišljiva boba.
    Mark Twain

Linkovi

  • https://www.youtube.com/watch?v=rkNS2daTeDk

Politička stvarnost

  • Kad se fašizam vrati, neće reći da se zove fašizam, niti će paradirati u crnim košuljama s agendom progona židova. Reći će da se zove antifašizam.

Svijet u kojem živimo

  • Pogledajte nas, sve je izvrnuto, sve je naopako! Doktori uništavaju zdravlje, lijekovima koji uništavaju imunitet. Odvjetnici uništavaju pravdu, jer "pravda" je samo za moćne i bogate. Učitelji uništavaju znanje, jer za dobru ocjenu trebaš dati traženi, a ne točan odgovor. Religije uništavaju duhovnost, jer duhovnost je slobodno, osobno i neograničeno istraživanje svojih unutarnjih duhovnih svjetova, a ne rigorozno čamljenje u dogmama koje se ne smiju preispitivati. Vlade uništavaju slobodu, to danas svi vidimo.