Povijest ljudske gluposti

24.06.2021., četvrtak

Mašta može svašta

Mašta uistinu može svašta, mašta može napraviti čovjeka,, i naravno ženu. Iako plod mašte, čovjek je bio potreba, jer svi si žele olakšati si posao! Ali žena je bila izmaštana mašta, upravo zato su je Romulanci, Klingonci ili Vulkanci napravili, kako biblija kaže, na svoju sliku,, da im bude lijepa, pa da ih mogu, kako biblija kaže, uzimati koje god i koliko god su hitjeli.
Muškarac je pak bio potreba kako bi rudario u južno afričkim i južno američkim rudnicima koje su Romulanci, Vulkanci ili Klingonci otvorili prije 450.000 godina.
Posljedice; muškarci su od onda pa sve do današnjeg dana izvitopereni, kvrgavi, mišićavi, nezgrapni, živčani, nasilni (tko ne bi bio nakon tisuće godina prisilnog rada!). žene, s druge strane, se i dalje šminkaju (jeste li znali da mnoge mitologije kažu kako su umjeće šminjkanja, ženama prenjeli anđeli/bogovi), dižu prsa, ističu guzice, nose potpetice da im noge budu duže, a sve to kako bi se svidjele muškarcima koji ih podsijecaju na mile Vulkance, Romulance ili Klingonce (vjerojatno ovo zadnje).
Iz cijele ove priče nastala je religija koja fanaticima svih vjera omogućava da svoju izvitoperenost, kvrgavost, mišićavost, živčanost i nasilnost, proglase voljom božjom.




21.06.2021., ponedjeljak

Pentagonovo izvješće



Dugo se iščekivalo Pentagonovo izvješće o snimkama nepoznatih letjelica koje su snimili njihovi vlastite borbene letjelice. Za razliku od prijašnjih izvješća i izjava koja su baratala informacijama vanjskih izvora, ovaj put je riječ o informacijama iz samog pentagona, koja, hajdemo biti iskreni, su mogla biti vojna tajna još narednih 50 godina.
Najvažniji detalj cijele ove priče je dakle činjenica da pričamo o podacima samog pentagona, i upravo tu cijela priča,, kako bi rekao Đole „poprima sasvim drugi ton“. Zašto bi pentagon objavio snimke koje su van svake sumnje vojna tajna, a zatim najavio izjavu o tome?
Odgovor je sasvim jednostavan, a glasi „najava“. Ovaj put, za razliku od dugogodišnje prakse i npr. Projekta „Plava knjiga“ odgovori nisu jednostavni i samozvani stručnjaci ne pokušavaju ljude praviti budalama, jer ovaj put nije kriva Venera ili bilo koji drugi prirodni fenomeni. Ovaj put „stručnjaci“ zaključuju „nemamo dokaza da se radi o izvanzemaljcima“.
I toj se izjavi nema što dodati ni oduzeti, pentagon je zaključio da fenomen postoji, ali nema (kao što nema!) dokaza da se radi o vanzemaljcima. Možda su Kinezi (mada Kinezi kažu da to nisu oni), možda su Rusi (koji mudro šute) ali svi znamo (jer nismo blesavi) da se radi o tehnologiji dvadeset generacija iznad onog što imamo danas i na osnovu čega možemo sami zaključiti o čemu se radi.
U cijeloj našoj povijesti se nalaze izvješća o sličnim pojavama,, uzmimo samo povijest starog rima gdje Plinije stariji daje barem tridesetak izvješća sličnih pojava (od kojih sam mnoge stavio u svoje postove). I ne radi se ovdje o mašti i mitologiji, kako voli maštati Geomir, jer iza tih izvješća nema priča, već su to jednostavna suhoparna povijesna izvješća, kao na primjer,, dana tog i tog, godine te i te viđeno je jarko svijetlo koje je preletjelo mjesto to i to,,, itd.
Možemo stoga zaključiti da nas pentagon psihološki priprema za nove vijesti i objave.

13.06.2021., nedjelja

U porazu i pobjedi

Glas u noći tvoje ime tužno doziva,
Ja si lice krijem, pokrivam ga rukama,
Ti si pala onog puta, nisi uspjela,
Al' diži glavu, ne daj se,
Tvoja djeca bodre te.

Kad hladne kiše padaju il' oganj žari zemlju tu,
Ljepota tvoja ostaje, jer sam tu i čuvam te,
Ja te volim, dobro znam, kad ti pjevam osjećam,
Da smo kao jedno mi, u porazu i pobjedi.

Opet tvoje ime je na onim usnama,
A sad rukom držim čvrsto grb na grudima,
Pobjedom si onu nadu ti probudila,
Da smo kao jedno mi,
Slušaj kada kažem ti.

Sa vrha Velebita,
Zaori jeka hrvatska,
Neka tvoji valovi,
Nose priču o tebi,
Da me čuju pjevat ću,
Onu pjesmu najljepšu,
Gubila il' dobila,
Zauvijek si moja voljena.

Zaprešić Boys


11.06.2021., petak

Ponosno stajanje


Danas počinje Europsko prvenstvo u nogometu 2020. Slažem se da je to smiješna činjenica, jer izgleda da smo izumili vremenski stroj, te se vratili godinu unazad da svi zajedno odigramo ovo prvenstvo. Ali valjda je ova covid situacija dovoljno izblesirala narod da nam je danas sve normalno, čak i ono što nikad nije bilo i nikad nije smjelo biti normalno.

U nedjelju će svoje prvenstvo započeti i Hrvatska protiv domaćina Engleske i čiji su se mediji, uoči utakmice, raspisali u jednoj nenogometnoj temi, odnosno o tome hoće li Hrvatska nogometna reprezentacija, klečanjem podržati pokret „black live matter“? A na što je iz hrvatskih redova odgovoreno da u hrvatskoj tradiciji klečanje nije simbol borbe protiv rasizma.

Ovdje međutim treba biti precizniji i decidiraniji, Hrvatska nema simbol borbe protiv rasizma jer nikad rasisti nismo bili, baš kao nijedan narod s ovih prostora, baš kao i nijedan slavenski narod na svijetu. Uostalom, kad bi i imali takav simbol, to sigurni ne bi bilo klečanje, jer klečanje je simbol pokajanja, a Hrvati se, za razliku od Engleza, nemaju zašto kajati. Sam čin klečanja, nadalje, kao da je podmetnut od strane bijele supremacije, kao da su se željeli narugati naivcima cijelog svijeta, jer je upravo klečanje način na koji je ubijen George Floyd, pa zar je to čin koji treba slaviti i uvijek iznova ponavljati?

Ali ako je klečanje čin pokajanja, onda Englezi definitivno moraju klečati jer je rasizam duboko u njihovoj kulturi koja je tim mentalnim stavom uspjela opljačkati pola svijeta. Kao da to nije dovoljno, njihovi potomci su stvorili još dvije rasističke države par excellence, SAD, a nadasve Republiku Južna Afrika gdje su Englezi, osim rasizma, uveli i prve koncentracijske logore za civilno stanovništvo (njihov izum! Njihov ponos! Kojim su također kasnije opteretili druge narode), u kojim su, zbog zanemarivanja i gladi, stradali i mnogi Hrvati jer su se borili na strani Bura (Burski ratovi).

Englezi uistinu moraju klečati zbog sva počinjena povijesna zla! Ali odakle im potreba da pokajanja za svoja zla, sad dijele s narodima koji ni luk jeli ni luk mirisali? Zašto bi u nedjelju Hrvati klečali? Kad mogu ponosno stajati.

02.06.2021., srijeda

Pitalica br.6

Zašto se Južni pol zove Antarktik?



Nema medvjeda

Naziv Arktik potječe od riječi arctos, što je grčka riječ koja znači medvjed. Ime potječe od zviježđa koje predstavljaju veliki i mali medvjed. Oni su viđeni na sjevernoj hemisferi gdje pokazuju sjevernu zvijezdu, otuda i ime Arktik.
Antarktik znači "nijedan medvjed nije mitski". Istina je da na Antarktiku nema medvjeda, ali ime dolazi od rimske verzije grčke riječi koja je Antarktike . “Anti-” je obično sinonim za suprotno kako na engleskom tako i na grčkom. Ime stoga znači suprotno od Arktika, na suprotnoj strani, gdje se ne vidi sazviježđa malog i velikog medvjeda, a činjenica da na Arktiku uistinu postoje medvjedi a na Antarktiku ne, je tek zabavna slučajnost. Pravo ime bi stoga moglo biti „Nema medvjeda“.

31.05.2021., ponedjeljak

Carska nomenklatura

Ona voli metafore, kad se riječi fino slože,
Kompozicije što voze kroz pejsaže, proze,
Fraze što teku, k'o potočić žubore,
Rečenice što više se pjevaju neg' zbore,
Od uzleta poete njoj zastaje dah,
Od riječi leptirića što vrludaju kroz zrak,
Dušu zahvatio nemir,
Kad dotaknem zvijezde, zaplovim u svemir
I kako čovjek je mali, a život je k'o rijeka,
Možda još večeras upozna mog,
Mog Veseljka,
Moj Vili moj Loli, on igrat se voli
Moj Veseljko,
Moj Džimi, moj Džoni vidi eno ga doli Moj kreveljko,
Moj Rico moj Riki vidi ga kliki je veseljko,
Moj Kiklop, moj Roko gleda te okom
Ja razmisljam .
Ona voli stihove i stilske figure, inačice, poredbe, lepršave strukture
Treperi joj duša i dah zastane na kratko, kad emecije krenu iz gorkog u slatko
Asonanca, aliteracija, u mislima joj krčka
Šum šaša dok se šalša na špaheru krčka
Ona voli kad se priča o besmislu i smrti, taj vrtlog života pamet joj zavrti,
Pričam joj dalje o melankoliji i sjeti, nadolivam vino i kažem:
Ovaj život je kratak, zašto nebi bili sretni,
A u mislima mi samo, kako 'tija bi joj metnit
Svog Veseljka
Moj Vili moj Loli, on igrat se voli
Moj Veseljko,
Moj Džimi, moj Džoni vidi eno ga doli Moj kreveljko,
Moj Rico moj Riki vidi ga kliki je veseljko,
Moj Kiklop, moj Roko gleda te okom
Molim te nemoj me smatrati stokom, neotesancem i idiotom,
Samo se zezam, stvarno ne znam čemu sve ovo, al' znam sto posto
Ti me vec smatras stokom neotesancem i idiotom
Samo se zezam, stvarno ne znam zašto se ne želiš igrat s mojom motkom,
Jer čuna je ko kamen i stremi ka visini,
Kupin joj se svitli, ka' lanterna u tmini,
Zub vremena je gricka, kao more stijene,
Kad bi barem tvoji zubi malo radili za vrijeme, moj veseljko,
Moj Vili moj Loli, on igrat se voli
Moj Veseljko,
Moj Džimi, moj Džoni vidi eno ga doli Moj kreveljko,
Moj Rico moj Riki vidi ga kliki je veseljko,
Moj Kiklop, moj Roko gleda te okom
Vili, loli, Džimi, Džoni, Rico, Riki, Kiklop, Roko
Vili, loli, Džimi, Džoni, Rico, Riki, Kiklop, Roko
Vili, loli, Džimi, Džoni, Rico, Riki, Kiklop, Roko
O draga o slatka o slowbradawiov

The Beat Fleet

30.05.2021., nedjelja

Fiksacija na braću

S obzirom na to da Raptor 22, avion kojeg je Američki kongres zbog razloga nacionalne sigurnosti, zabranio prodaju, možemo reći da je u Parizu, za relativno jeftine pare, kupljeni najbolji avioni na tržištu.

Sasvim je drugo pitanje je l' Rafalea najjeftinije za korištenje i održavanje jer, sigurno nije! Sat leta košta 17.000 €, rakete Meteor (za koje ne znamo jesu li ponuđene u ugovoru) košta oko dva milijuna eura (po komadu), raketa zrak-zrak MICA košta 1 milijun € (po komadu). Kod Rafalea nema velikog filozofiranja oko popravka i održavanja, kad nešto ode, mijenja se cijeli blok oko kojeg je registriran kvar, što je jednostavno ali i skupo.

Francuska, za razliku od Švedske, Amerike i Izraela nije ponudila nikakvu bitnu ekonomsku suradnju, pa bi ti avioni od „povoljnog", mogli postati „daleko od povoljnog“, al će i dalje ostati najbolji avioni koje možeš kupiti, a s obzirom na to da su ih Francuzi napravili tek nešto više od 200,, pa, još malo pa nestalo!

„Hrvatskom kupnjom francuskih Rafalea pozabavili su se i inozemni stručni mediji i jedno od pitanja koje se postavlja je za što će Hrvatska koristiti tako napredan i tehnički sofisticiran avion. Njihov zaključak je da Hrvatska gotovo sigurno neće sudjelovati u nekim novim misijama poput, primjerice, zaštite zračnog prostora baltičkih država te da će svoje avione koristiti jedino za zaštitu vlastitog zračnog prostora. Stoga smatraju da sve mogućnosti kupljenog aviona sigurno neće biti iskorištene.“

S druge strane

''Nabava i korištenje novih Gripena ne stvara dodatne troškove, koji se često povezuju s korištenim avionima, i možemo potvrditi da su u ponudi za Gripene transparentno navedeni i uključeni svi troškovi. Ponuda također uključuje vrlo atraktivan financijski model za Hrvatsku, koji bi omogućio otplatu u dužem razdoblju, uključujući i poček od 2023. do 2025. Godine. Partnerstvo sa Švedskom i Saabom donijelo bi Hrvatskoj puno više prednosti, poput dugoročne suradnje s Regionalnim centrom za zrakoplovstvo, lokalnom obrambenom industrijom i akademskom zajednicom, čime bi se stvorilo oko 500 visokotehnoloških radnih mjesta.

Zašto onda Rafalea? Pa iz istog razloga zbog kojeg smo u prvom natječaju željeli kupiti izraelske F16 s naprednom izraelskom elektronikom! To su jedina dva aviona u cjelokupnoj ponudi koja su nadmoćni MiG-u 29 kojeg braća posjeduju i koje su braća dobili kao skupi, vrlo skupi poklon.

Iako star avion sa zastarjelom elektronikom (koja će se modernizirati ako braća budu jako dobra) MiG 29 zbog nadmoćnih letnih sposobnosti i naoružan jednako kvalitetno kao i NATO avioni, je respektabilni avion, a pari (ako ne i bolji) s najnovijim F16.

Možemo stoga bez ikakve sumnje zaključiti da „smo“ u oba kruga natječaja odabrali jedini ponuđeni avion koji je nadmoćan MiG-u 29, a da je sva druga logika pala u vodu. Zašto? E pa ne znam he-he!

27.05.2021., četvrtak

Idioti

Ne! Ne radi se o nekoj množini knjige Fjodora Dostojevskog (u tom trenutku većina blogera ispusti uzdah olakšanja).

Ne radi se također ni o ribarenju i ribarskom prigovaranju duša blogerske zajednice, niti o ogovaranju njenih pojedinca, a najmanje o nekom Hektorovićevom domoljublju prema blogerskoj zajednici (u tom trenutku većina blogera ispusti uzdah razočaranja).

Radi se o nečem mojem (u tom trenutku blogerske se oči raširiše u strahu), gdje pričam o ljudima, kroz povijest (u tom trenutku većina blogera zgrabi miša i odlučno klikne na „X“ kojim se ovaj post šalje u zaborav).

Idiot nije uvijek bio idiot. U demokratskoj Ateni, ta riječ je označavala ljude koje se nisu bavili poslovima zajednice, odnosno nisu se bavili politikom. Atenski idioti su stoga bili robovi, žene ili imigranti koji nisu imali pravo doći na brdo Pnyxa i glasati o temi dana. Jer demokracija u Ateni je bila takva, svi građani Atene koji imaju pravo glasa, tog se dana skupljaju na brdo Pnyxa u središtu Atene, jer je to bio najveći slobodan prostor u gradu, i aklamacijom podržavali prijedlog ili ga ružnim dovikivanjem i izrazima nezadovoljstva, odbijali.

Ali idiota u Ateni je bilo puno više od gore nabrojanih, mnogima je bila dovoljna demokratska spoznaja, da ako žele (baš kao i danas), mogu ići i glasati, ali većina je tada obično imala nekog drugog posla (sex, droga i rock and roll).

Kad su teme o koji se raspravljalo na brdo Pnyxa bile dosadne, otkrilo bi se da nema kvoruma (baš kao i danas u saboru) odnosno, došlo je premalo ljudi da bi se donijela pravovaljana odluka. Tada bi gradski čelnici poslali policjote da skupi ljude po gradu.

Kako su međutim i ti policjoti bili robovi, nisu mogli na silu prinuđivati slobodne građane, pa su primjenjivali lukavu taktiku. Na ulicama i trgovima Atene, raširili bi svježe obojeni konop i njime gurali građane prema mjestu odlučivanja, ako bi tko pokušao zaobići ili preskočiti konop, policjoti bi se potrudili da boja ostane na njihovim tunikama.

Iako je Atena bila bogat grad, većina Atenjana je imala samo jednu tuniku, pa ako je ne bi uspio oprati ili zamijeniti, bio je označen te prisiljen platiti globu zato što glumi idiota.

Poruka dana, nemojte glumiti idiote!

25.05.2021., utorak

Krugovi bez žita

Kako bi dovršili jučer započetu temu, recimo da se kabala i kabalisti skrivaju iza svoje mistike kako bi prekrili izraelitski nacionalizam. Kombiniranje svetog pisanog teksta s numeričkom vrijednosti slova, njihovog odnosa u riječi i rečenici, može se kemijati svaka ideja, pa čak i ona o pogromu „vlastitog“ naroda.

Ali pogledajmo što kabala kaže na jučer započetu temu.

Rabin Michael Laitman, kabalist koji, da bi objasnio prošlost, sadašnjost i budućnost ljudske vrste, na komad papira nacrta veliki krug i kaže da je to sfera, misleći valjda da život, ljude, planet, ili nešto više, nešto manje, pa i nešto (vrag će ga znati) pokraj toga.

U tom krugu nacrta manji krug i kaže da taj krug predstavlja Izrael. Iz tog manjeg kruga nacrta strjelice koje zrače unutar velikog kruga, i tvrdi da to označava zadaću Izraela da utječe na ljudsku vrstu.
Na kraju nacrta još jedan mali krug, ali ovaj put izvan velikog i što je dalje na papiru moguće, i kaže da je to Izrael u svojim korijenima, odnosno; korijeni Izraela su izvan sfere, odnosno ljudske vrste.

Ako stoga iz ove priče eliminiramo nacionalistička bulažnjenja, ostaje nam priča od jučer o našem porijeklu iz zemlje sv. Martina,, ili sv. Jurija,, meni svejedno!

24.05.2021., ponedjeljak

Zemlja sv. Martina


Jednom davno, u zabačenom engleskom seocetu pronađeno je nešto doista neobično. Seljani Woolpita pronašli su dvoje djece, brata i sestru, potpuno zelene kože. Bilo je to ljeto u 12. stoljeću u jednom od najplodnijih dijelova srednjovjekovne Engleske. Iako je to bilo gusto naseljeno područje, seljani su se i dalje grčevito držali svojih korijena i svojih mitova i legendi. Priča o zelenoj djeci iz Woolpita ide nekako ovako.

Seljani su odrađivali svoje svakodnevne zadaće kad su otkrili dječaka i djevojčicu. Par je govorio bizarnim jezikom kojeg nitko nije razumio i nosili su odjeću kroja i materijala koju nitko nikad nije vidio. Djeca su odbila jesti bilo što osim sirovog graha. Zbog straha, djecu su držali u karanteni neko vrijeme, nakon čega je zemljoposjednik Sir Richard de Caine primio djecu u svoje okrilje i uskoro su ih krstili.

Dječak je imao problema s prilagodbom na novi život i nedugo nakon dolaska u Woolpit se razbolio i umro. Djevojčica je preživjela, počela je učiti engleski i polako mijenjala boju kože. Jednom kad je naučila dovoljno engleskog za sporazumijevanje, ispričala je da dolazi iz zemlje Svetog Martina. Zemlja je to slična ovoj, ali vječno obasjana sjajem sunca ranog predvečerja i svi ljudi su tamo zeleni. Stalno su gledali preko rijeke i vidjeli su zemlju koja je bila puno svjetlija od njihove domovine. Kako su brat i sestra došli na drugu stranu rijeke, nikad nije razjašnjeno. Djevojčica je govorila da su čuvali stoku kada su otkrili jednu špilju. Ušli su špilju i odjednom ih je iznenadila jarka svjetlost. Oboje su pali i kada su se probudili su bili u Woolpitu.
Djevojčica je ostala živjeti u selu gdje je dobila posao kod de Cainea. Na kraju je promijenila ime i udala se za kraljevskog dužnosnika u grad sedamdesetak kilometra udaljenom od Woolpita, te danas mnogi istraživači pokušavaju naći njeno potomstvo.

Zohar, knjiga iz koje Kabala vuče svoj misticizam, pisan je pretežno na aramejskom jeziku, a djelomice i na hebrejskom. Za razliku od drugih židovskih izvora, Zohar priča da je Adam imao oca i majku ali ga je „bog“ uzeo i odveo na drugo mjesto.

Dali je Adam uzet iz zemlje sv. Martina? Pitam to zbog niz jednostavnih razloga.

Ako se pažljivo pogleda i razmisli, vidjet će se da homo sapiens u mnogom razlikuje od svih zemaljskih stvorenja.
Kad to kažemo odmah pomislimo na ljudsku inteligenciju, i nismo u krivu, iako su hominidi na zemlji već par milijuna godina i uglavnom su živjeli poput drugih životinja, homo sapiensu je trebalo samo 5-6 (15-40 ako se promotri teorija o pretpotopnim civilizacijama)tisuća godina od prvog poznatog pisanog slova do odlaska na mjesec. Nema te Darwinove evolucije koja može objasniti tako brzu encefalizaciju ljudske vrste, encefalizacija koja je povećala volumen ljudske glave i prisilila ljudsku vrstu na ubrzani porod, te se zbog toga i za razliku od drugih zemaljskih stvorenja rađamo prerano i potpuno bespomoćni. Ali kod čovjeka je „evolucija“ zakazala i u drugim stvarima

Sva se zemaljska stvorenja kreću s lakoćom i elegancijom, čovjekov hod nezgrapan i tvrd. Ljudi oduvijek pate od preopterećenosti kičme i bolova u donjem djelu leđa, dok nijedan primat nema tih problema. Sva zemaljska stvorenja su adaptirana za jednu ili više ekoloških niša, čovjek nije prilagođen niti za jednu!

Ovakvi goli bez krzna da nas zaštiti od najobičnije ogrebotina,što je bio evolucijski korak unazad jer smo morali klati životinje i njihovim se krznom zaštiti, bez kandža i ralja, spori i nejaki, slabog sluha i vida, ne pripadamo nigdje. Ako je hladno smrznemo se, u ravnicama smo prespori da pobjegnemo ili uhvatimo hranu, doslovno u svakoj ekološkoj niši imamo prejaku konkurenciju za preživjeti, a da ne govorimo o kosi koja raste u beskraj, pa ti pokušaj loviti ili bježati s dva metra kose kroz gusto raslinje.

Ipak najveći problem nam je sunce, baš kao da nismo iz ovog sunčevog sustava već iz zemlje sv. Martina gdje je sunce puno blaže. Ljudi zbog toga dobivaju očnu mrenu, koža nam pri izlaganju pocrveni a možemo dobiti i rak kože, koja druga zemaljska zvijer ima taj problem? Naša inteligencija je misterij, baš kao i naša neprilagođenost ovom planetu i baš kao i dvjesto dnk sekvenci koje ne dijelimo s nijednim bićem na kugli zemaljskoj.

Ali misterij i anomalije ne postoje, postoji samo znanost koja ih ne može objasniti,, jer... nije kamen kriv što je pretežak za ljudsku ruku.

21.05.2021., petak

Smija do neba

Blogerice svih zemalja ujedinite se! Jer došao je vilimstvoir koji će Vam objasniti zašto je muškarac glava kuće, zašto je upravo njegova fotelja (tron) točno ispred televizije, a u njegovoj čvrstoj desnici simbol moći... daljinski.

Iako su ove božje istine dokaz svih dokaza, mračne feminističke sile pokušale su izbrisati svaki trag njihovog internetskog postojanja. Ali ne i od vilimstvorovih budnih očiju, vilimstvor koji štiti danu nam realnost i vilimstvor koji (kao što znamo) gnječi glavu zmije, otrovnice, bludnice iz pakla.

Priča seže u same začetke zemaljskog postojanja kad je mlađi brat Set ubio Ozirisa u borbi za prijestolje. Ozirisova supruga/sestra (blizanka) Izida uspjela je oživjeti Ozirisovo tijelo tek toliko da s njim začne Horusa. Nakon čega je nastala borba Seta kao pretendenta i Horusa kao zakonitog nasljednika.

Set i Horus su dugo nadmetali, ali ključni događaj se zbio kad se Set sam pozvao u goste kod Izide i Horusa, po običajima bio je lijepo ugošćen, ali te noći Set se uvuče u Horusovu postelju i učini posao koji već čine svi pedofili ovog svijeta.

Ali Horus ne bi bio Horus, da se dao tek tako... pa u samom činu uspije zadržati Setovo sjeme u svojoj ruci. Od Horusovog sjemena Izida sutradan začini salatu Setu, koji ništa ne sumnjajući, s guštom smaže.

Kad je došao dan odluke i kad je skupština bogova morala odlučiti tko ima pravo na prijestolje, bogovi su uvidjeli da je Horusovo sjeme u Setovom tijelu,, legende doduše kaži da je Seta izdalo zlatni krug koji mu je izrastao na čelu, ali svi mi znamo da su bogovi imali trikoder ( baš onaj iz Zvijezdinih Staza), te s njim lako detektirali tko je tu koga.

Horus je tako (ak me razmete), zauzeo svoje prijestolje i daljinski kao simbol svoje moći.

19.05.2021., srijeda

Nije sve u rimi..


Ubio sam je
Bila je zmija
Ubio sam je
Jer mi je u dvorištu bila

Da svaki život vridi
Nije pusta fraza
Ali zmiju u mom dvorištu
Čeka smrtna kazna

Ubio sam je
I sad mi je ža
Jer u dvorištu
Imam i miša dva

Hebiga, nemoš imat sve
Nit je sve u rimi!!

18.05.2021., utorak

Grci dobili-Grci izgubili

U posljednjem postu sam spomenuo Bitku kod Gaugamele, ako pitate bilo kojeg povjesničara, pa i našu Galaxi (a iza kojih stoji i sva holivudska moć), tko je tu bitku dobio? Svi će zborno-složno odgovoriti, Grci! A zašto je to dalje od istine da dalje ne može biti? Pa zato što povijest nije znanost već politika, a politika je majka svih laži.

Prije par godina su se vodili pregovori između Grčke i bivše Yu republike Makedonije, oko imena te države koje bi pasalo obim stranama i kojim bi se ukinuo grčki veto ulaska Makedonaca u EU. Kad se pročulo da su obje strane bliske kompromisu oko imena „Sjeverna Makedonija“, grčki nacionalisti su izašli na ulice većih i manjih grčkih gradova u znak protesta. Pri tome su u rukama držali komad papira na kojem je bila karta današnje Makedonije s upozorenjem da tamo žive Slaveni. Logika im je trebala glasiti: „ako su Slaveni, kako mogu pretendirati na jedno grčko ime?“, jer kako rekoh, svi će vam povjesničari, pa i naša Galaxi, reći da su kod Gaugamele pobijedili Grci, a ne Makedonci.

Grci, Iliri, Dačani, Tračani su stanovnici Balkana kojim je bila zajednička kultura, vjera i običaji koju danas zovemo grčka kultura, jer su se za nju Grci izborili, a svi iz povijesti znamo da Grcima ne treba vjerovati ni kad darove nose. Doduše ta se poslovica odnosi na Danajce koji su opsjedali Troju, ali i tu su poslovicu koja ih ocrnjuje, Grci objeručke prihvatili kako bi prisvojili i tu nezasluženu slavu (tko su bili Danajci, pogledajte u linku).

Tko su onda bili Makedonci? Odgovor mnogi znaju, pa većinu ipak šokira, Makedonci su bili Iliri! Druga činjenica koju mnogi znaju, ali većinu ipak šokira jest: Iliri su Slaveni! Pa je mapa koju su grčki nacionalisti prikazivali točna, iako oni, kao i mnogi nacionalisti, nisu u stanju shvatiti njezino značenje.

Dokaz da su Makedonci Iliri odnosno Slaveni, jest makedonski antički grad iz četvrtog stoljeća prije Krista, Slavenskog! A ne grčkog imena, Bela Zora, danas arheološko nalazište.

Sve se ove činjenice mogu elaborirati nadugo i naširoko, ali ovdje moramo paziti na tanku blogersku koncentraciju, vratimo se stoga Bitki kod Gaugamele, Alexandar je u svojim redovima imao tek sedam tisuća Grka koje je silom mobilizirao kad je pohodom na Grčku napravio silne ratne zločine, ali ipak bilo ih je samo sedam tisuća je Grci nisu htjeli pratiti Alexandra u njegovom pohodu.

Darije III je pak u svojim redovima imao deset tisuća grčkih plaćenika, ljude koji nisu bili na silu novačeni, već ljudi kojim je rat bila profesija, dakle elitne postrojbe. Stoga u srazu deset tisuća perzijskih Grka i sedam tisuća makedonskih Grka (minus onoliko koliko ih je poginulo u dvije prijašnje bitke protiv Darijevih satrapa) , pobijedili su oni koji su imali manje Grka. Možemo stoga sa sigurnošću reći da su u Bitki kod Gaugamele, Grci izgubili.

17.05.2021., ponedjeljak

Golijat? No problem!

Unatoč opće prihvaćenom uvjerenju, protumačeno kao čudo božje kao posljedica Davidove vjere u boga, ovdje ću činjenicama dokazati da jadan Golijat, nije imao nikakve šanse protiv strašnog Davida.
Iako biblija ima problema s ovom pričom, što sam već objasnio u postu In vino veritas, David nikakvih problema nije imao za ubiti Golijata, jednostavno je uzeo praćku i iz sigurne udaljenosti srušio Golijata, čiča mića gotova je priča.

Zašto jadni Golijat nije imao nikakve šanse protiv strašnog Davida, pokušat ću objasniti tako što ću vas upoznati s ova dva lika. Postoji teorija ga je Golijat imao problema s vidom kakav često prati gorostasne ljude. Biblija kaže da kad je Golijat silazio s brda gdje se nalazila filistejska vojska, kako bi otišao u susret Davidu, ispred njega je stupao njegov štitonoša. Dakle, ne iza njega, ne pokraj njega,. Već ispred njega, što bi moglo značiti da je Golijat imao problema s dubinom vida pa je za silazak morao pratiti svog štitonošu.

Drugi navod biblije kaže da je Golijat, vidjevši Davida, ljutitu rekao “zar sam ja pseto da na mene ideš štapovima?” radi se dakle o množini “štapovi”, dok ista biblija kaže da je David bio naoružan štapom, dakle jednina, pa je drugi problem Golijata mogao biti dupli ili zamućeni vid na daljinu. Što nadalje objašnjava i zašto se Golijat nije pokušao izmaknuti ili štitom zaštiti kad je David zavitlao praćkom. Golijat je bez sumnje bio strašan ratnik u klasičnoj bliskoj borbi, ali David je bio nešto drugo, tko je bio David?

David sam sebe opisuje ovako; „Čuvao sam ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, ja bih potrčao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio“.

David je dakle bio pastir koji onda kao i danas provode dugo vrijeme sami sa svojim stadima, ljeti u planinama čuvajući stada i svoje živote od vukova, medvjeda a u Davidovom slučaju i od lavova. Takvi ljude život pretvori u čudake, samotnjake, divljake i uglavnom nedruštvene osobe (zato izraelski vojnici kažu Davidu „znamo zlobu u tvom srcu“), ali ujedno i nevjerojatno snažne, okretne i ljude velike hrabrosti.

Takve osobe su teško trpjele druge osobe i tuđa naređenja, pa se nikako nisu mogle uklopiti u klasične vojne postrojbe koje su zahtijevale disciplinu i strogo izvršavanje naređenja. David je stoga sa sebi sličnima, bio pripadnik tako-zvane lake pješadije, u povijesti poznatiji kao čarkaši.

Dokaz da je David bio pripadnik lake pješadije, odnosno čarkaš, se nalazi u bibliji kad kaže; „Šaul obuče Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mjedenu kacigu i stavi mu oklop. Pripasa Davidu svoj mač preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa reče Šaulu: »Ne mogu hodati u tome jer nisam navikao.« Zato sve skinu sa sebe". Čarkaši su odlazili u rat naoružani onim čime su znali baratati, odnosno onim čime su se u divljini branili od divljih zvijeri. U Davidovom slučaju, sa štapom i praćkom.Najpoznatija bitka u kojoj su se čarkaši iskazali je bitka kad je Alexandar Makedonski postao Alexandar Veliki, odnosno bitke kod Gaugamele protiv Perzijanaca i Darija III.

Kad su obje vojske bile raspoređene jedna nasuprot drugoj, Alexandar je izveo nevjerojatan manevar: na čelu svoje konjice krene desnim bokom iza svojih postrojbi. Zbunjeni Darije poslao je svoju elitnu konjicu da prati Alexandrovo kretanje i njegove namjere. Kad je Alexandar došao do kraja svojih redova, naglo ih zaobiđe te se u galopu zaputi prema sredini perzijske vojske pravo prema Dariju.

Darijeva konjica koja ih je pokušala spriječiti, nije vidjela da se iza Alexandrove konjice i u prašini koja je ona digla, nalazila postrojba čarkaša koji su ih pratili u punom trku, te zametnula boj s Darijevom konjicom, koja je tako bila spriječena zaustaviti Alexandrov napad.

Iz svega navedenog, jasno vidimo da jadan Golijat, nije imao ama baš nikakve šanse protiv strašnog Davida. David se i kasnije u bibliji pokazao kao loš čovjek pa ga je i sam Jahve kaznio ne dozvoljavajući mu da gradi njegov hram.

14.05.2021., petak

Pitalica br.5

Kako se zvao mač kojeg je kralj Artur izvukao iz kamena?



Legendi je desetak, verzija te priče je još više, ali ako pokušamo napraviti neku kompilaciju, shvatili bi da je došlo do brkanje pojmova.

U bezbroj verzija i odnosa likova u priči, te pokušaja da se od legendarnog kralja napravi povijesna ličnost na ponos nacije, zanemario se jedan tada običan predmet, mač! To što je ponos engleske nacije upitno kad je riječ o kralju Arturu, je drugi par postola, al recimo da je današnja engleska krv mix njemačkih Anglosasa, vikinških Normana i druge vikinške krvi, ostaci Rimljana koji su osnovali kraljevstvo Sjeverna Umbrija i opet njemačke krvi koja je zauzela prijestolje, dok je Artur bio kralj Brita, odnosno istinskih britanskih domorodaca koji su se protiv gore navedenih borili, i čiju razrijeđenu krv danas možemo naći još samo u Welšana (možda i Škota).

Ipak kako stvari stoje, Artur je imao dva mača, jedan koji mu je dao pravu moć i kojeg je još kao dijete izvukao iz kamena, kao dokaz da je upravo on sin kralja Uthera Pendragona i kraljice Igraine. I drugi poznatiji, čarobni mač koji mu je dala Gospa od jezera zvan Excalibur , kojim je Artur ratovao. Odgovor na pitanje bi stoga bilo, nikako! Jer taj mač nije imao ime ili ga legende nisu zapamtile.

Navodno Excalibur znači pravi čelik. Pravi čelik su imali Vikinzi 500 godina kasnije i s njim pokorili pola Europe. Pravi čelik je bila velika prednost u ona vremena kad su zbog loše kvalitete željeza i kovanja, mačevi se često savijali ili pucali. Jedino je pitanje odakle „pravi čelik“ u Arturova vremena.

13.05.2021., četvrtak

Marija

Ane i Joakim su bili među najbogatijima ljudima u Izraelu. Joakim je imao ogromna stada i cijelu vojsku pastira koji su o stadima brinula. Ana je bila iz doma Davidova pa je imala pravo na odjeću koja je bila ukrašena kraljevskim obilježjima.

Kako danas tako i onda, Joakim kao bogat poslovni čovjek, često je izbivao iz kuće, nadzirući svoje pastire i svoja stada, Ana je zbog toga često sebe nazivala udovom. Ali Ana je imala i drugu tugu, bila je jalova (u ono vrijeme, kako često na Balkanu danas, jalovost je uvijek bila ženina), zbog toga se često molila živom bogu Izraelovom, da joj podari dijete, kao što je učinia i Sari, koja je također bila jalova.

U jednoj od tih molitva, ukazao joj se anđeo Gospodina, kazavši joj da je Gospodin uslišao njene molitve, na što Ana reče „ako rodim, bilo muško ili žensko, pružit ću to kao zavjet Gospodinu, mom Bogu, i služit će mu za sve dani njegova života ".

Anđeo Gospodina ode i kod Joakima i reče mu da požuri kući jer je Ana trudna, na što Joakim reče "Dovedite mi deset janjadi bez mane i bez mrlje. Oni će biti za Gospodina, Boga moga. Dovedite mi i dvanaest nježnih teladi: bit će za svećenike i za vijeće staraca ; i također stotinu djece za sve ljude ".

Stotinu djece? Shvaćamo što su radili s janjadi i teladi, ali što su radili sa stotinu djece? Shvaćate li sada zašto evanđelje po Jaskovu nije ušlo ni na cool ni na top listu biblije? I zašto se već stoljećima smrzava na fresh listi koju teolozi zovu Protoevanđelja?

Nažalost Anina prisega da to što rodi biti cijeli život u službi boga živoga, bila je iskrena, pa je tu prisegu trebala izvršiti djevojčica koju je Ana rodila i dala joj ime Marija.

Kad je Marija navršila dvije godine, otac Joakim reče supruzi Ani „odvedimo je u hram kako bi ispunili obećanje koje smo dali“ na što Ana odgovori „pričekajmo još godinu dana kako se Marija ne bi osvrtala za roditeljima. U judejskoj, tako i rabinskoj tradiciji, bilo je legitimno imati intimne odnose s djevojčicama od tri godine i jednog dana. Stoga jako je vjerojatno da je Marija lik sušte suprotnosti od kršćanskog lika, odnosno „djevice“ već je vjerojatnije da je bila seksualni objekt hramskog svećenstva. Kažu da kad je Marija s tri godine ulazila u hram, nije se ni osvrnula za roditeljima.

Kad je napunila dvanaest godina, održano je svećeničko vijeće; rekli su: "Evo, Marija je u hramu Gospodnjem navršila dvanaest godina. Što ćemo sada s njom da ne zagađuje hram Gospodnji?". Odlučili su stoga okupiti sve jeruzalemske udovce i lutrijom predate Mariju. Golub je sletio na glavu Josipovu, koji se međutim pobunio, govoreći da on već ima djece, da je star i da mu ne treba djevojčica. Svećenici su mu zaprijetili pa Josip pokunjeno odvede Mariju kući, te joj reče "Primio sam vas iz hrama Gospodnjeg i sada vas ostavljam u svojoj kući. Izvršit ću svoje građevinske radove ( jer je Josip, kao stolar, odlazio na terene raditi kuće, danas bi rekli bauštelac) a poslije ću se vratiti k vama: Gospodin će vas čuvati".

Josip je često išao na svoje sezonske radove koji su trajali po šest mjeseci. Nakon jednog takvog povrataka, kad je Marija imala šesnaest godina, Josip pri povratku kući zatekne Mariju trudnu, te usklikne „Kojim ću licem gledati Gospodina, Bože moj? Kakvu ću molitvu podići za ovu djevojku? Primio sam je kao djevicu iz hrama Gospodina, a ne.... Tko mi je prijetio? Tko je počinio ovo nepoštenje u mojoj kući, zagađujući djevicu? Je li mi se ponovila priča o Adamu? Kad je, zapravo, Adam bio u času doksologije, zmija je pronašao Evu samu i zaveo je: tako se i meni dogodilo ". Josip nazove Mariju i reče joj: "Ljubljena od Boga, zašto si to učinio i zaboravila Gospodina, Boga svojega? Zašto si obeshrabrila svoju dušu, ti koja si odgojena u svetinji nad svetinjama i dobivala hranu iz ruke anđela? ". Na što Marija gorko zaplakala govoreći: „Čista sam i ne poznajem nijednog muškarca." Josip je upita: „Odakle onda ono što je u tvojoj maternici?" Odgovorila je: "(Kako je istina da) Gospodin, moj Bog, živi , što je u meni ne znam odakle dolazi ".

11.05.2021., utorak

Mare


Inamora se duša samo jednon,
a maća miljun puti sva...
Nima sapuna da je opere,
ni šalbuna, sode kauštike,
kad je jubav satare...

Mare je isto jubila,
bila je kontra fameja...
Ka Romeo i Julija,
al se nije ubila,
bidna je poludila...

A Mare luda smije se...
I sedan banki prošla je...
Nije ka siromaji
na kontejneru u nevoji,
bidna kopa ta zbog jubavi...

A Mare luda smije se,
ni ćeri, sina, fameje...
Po škovacama kopa ta,
ka i dite nedužna,
lipog lica svetica...

Madre Badessa

Ovaj post je prolog mog idućeg, sličnog naslova, kojeg hoću/neću (jerbo sam se teke štufa) napisati ovih dana.

08.05.2021., subota

Zašto nismo cool blogeri?

Moj prvi SF „roman“
Godina je 2228! Naravno da je godina 2228 i da je priča smještena u budućnost, jer za napisati SF „roman“ u sadašnjosti, treba imati mašte.
Dakle godina je 2228, upravo završava 1209 val korone. Ja sam pun quraz star, a i brate, pun quraz mi je svega, ustvari svi smo pun quraz stari i svima je pun quraz svega, pa smo svi na Normabelu, Prostamolu i plavim tableticama.

Nakon 2021 g. Kad su ljudi zbog korone počeli
umirati kao muhe poslije Raid-a, polako smo prestali umirati od drugih bolesti,
s vremenom su prestali umirati i od starosti, automobilskih nesreća, poplava,
požara itd. Doslovno smo postali imuni na sve! Osim naravno korone, od nje smo
i dalje masovno umirali. U Indiji se pogrebne lomače nisu više gasile, na
zapadu su se groblja počela širiti na štetu poljoprivrednih površina, a
farmaceutska industrija je počela otkrivati i proizvoditi 20 različitih cjepiva
dnevno.

Boli smo se njima ujutro i navečer, a preko
vikenda, zbog slobodnog vremena, bili smo na anti-covid infuziji. Nakon deset
godina od pustog farmaceutskog koktela, naša tijela su počela reagirati, bolje
da vam ne pričam kako su reagirala, ali kad već pitate! Ljudi su mijenjali boju
kože, postajali su zeleni, plavi ljubičasti, duginih boja i boja razlivenog
akvarela, što je naravno stvorila nove nacionalizme te je nastala velika seoba naroda,
stvarajući istobojne nacije, ali bolest je bila svladana. Statistika je i dalje
bilježila valove korone, ali nas više nije bilo briga, ništa nam više nije
moglo nauditi, postali smo besmrtni.

Godina je 2228 i zemlja je naseljena sa 105 milijardi ljudi. Zbog manjka prostora svijet se počeo prostirati na katove, pa ih danas postoji četiri. Prvi kat najbliže zemlji služi za poljoprivredu, drugi kat za primijenjene znanosti, treći kat je podijeljen na dvije hemisfere, u jednoj obitavaju republikanci u svim svojim svjetskim oblicima a u drugom demokrati sa svim svojim svjetskim podvrstama, na četvrtom katu najbliže suncu Maja Šuput hvata brončanu put pokraj svoje osobne tvornice tekućeg pudera. Dnevni porast stanovništva je van pameti, ali nema problema!
Iako se danas kao i u prošlosti uglavnom rađaju idioti, ipak zbog ogromnog
prirasta stanovništva i igre velikih brojeva, svakodnevno se rodi 20 Nikola Tesla, 10 Alberta Einsteina i 5
Srinivasa Ramanujana koji su znanost i proizvodnju podigli na razine da je
svega viška a sve su pustinje prekrivene kupusom i keljem.

Nestalo nam je jedino metala, pa smo idiote
poslali u svemir da rudare, naselili smo njima cijeli sunčev sustav, otišli su i
mnogi naši blogeri, ali nas to nije usrećilo, i dalje se svemirskim internetom
javljaju iz svojih svemirskih prostranstva, šalju nam svoje čušpajze, rimovanke, žalopojke i
fotografije svoje sreće, s vječnim pitanjem koje se s njihovih usana ne skida
već 207 godina „zašto nismo cool blogeri?“.

07.05.2021., petak

Samo je jedna Atlantida (kraj)

Samo je jedna bila Atlantida i nikad je nećemo naći, jer od nje nije ostao niti pepeo.

Zanimljivo koliko je razdoblje prije 12.000 godina bilo napredno kad nam je uspjelo ostaviti ovu priču s tako preciznim detaljima. Heliosove vatrene kočije, odnosno asteroid, došle su iz pravca sjevernog neba i sazviježđa Bika. Zaobišle sunce i prema zemlji se vračale na južnom nebu, gdje su „preplašene od Kentaura" (Strijelac) ili po drugoj mitologiji gdje su zapele o rep Škorpiona, ali sve je to isto područje neba jer rep Škorpiona gleda prema Strijelcu. Kako bilo tu je asteroid, privučen zemljinom gravitacijom, skrenuo s puta, kojeg mitologija zove "vječni namotani put".

Asteroid je ušao u zemljinu atmosferu u južnoj hemisferi, pržeći sve pod sobom u pravcu sjevera, sreća je što se pod njim uglavnom nalazio Pacifik. Nad sjevernom Amerikom došlo je iz pravca sjevero-zapada, ali sada je topio kilometarske naslage leda, koje su se, kao i u Europi, prostirale sve do ispod Velikih jezera, jer se Sjeverni pol tada nalazio puno južnije.

Nad sjevernom Amerikom Zeusova strijela je pogodila taj projektil od željeza i kobalta, ili konkretnije zbog ogromne vrućine i trenja, asteroid se raspao na dva veća djela, što je uveliko spasilo zemlju jer bolje dva manja udarca nego jedan veliki. Raspršeni manji dijelovi su pogađali današnju državu Južna Carolina i Floridu, u čijim kraterima su nastale njihove poznate močvare.
Oba komada pala su u Atlantik u predjelu kojeg danas zovemo Bermudski trokut, takvom silinom da su probili zemljinu koru, napravivši ogroman pritisak na zemljinu magmu, i po prvi put su sunčeve zrake osvijetlile podzemlje Hada.

Pritisak na magmu je bio tako ogroman da je magma probila po svim atlantski rasjedima koji se protežu pravcem sjever-jug točno sredinom Atlantika, gdje se na svoju nesreću nalazila Atlantida, bila je to Platonov jedan strašan dan. Erupcija magme duž atlantskog rasjeda stvorila je šupljinu u njegovim slojevima, šupljina koja je nagnula obje Amerike prema istoku, pa se i danas u podmorju američkih istočnih obala mogu vidjeti korita rijeke, istovremeno zapadna Amerika se uzdigla pa danas imamo planinsku kičmu koja se proteže niz obje Amerike. Atlantida nije bila te sreće, kao manji kontinent usred tog rasjeda, potonuo je u stvorene praznine, ne u ocean već doslovno u slojeve magme, bila je to jedna Platonova užasna noć.

Od udara asteroida, majka Gea je okrenula lice, sjeverni pol se popeo i zauzeo sadašnji položaj, upravo zbog toga i danas ispod leda sjevernog pola istraživači nalaze ostatke prastarih šuma. Sibir je otišao sjevernije i postao nepodoban za život mamuta i dlakavih nosoroga, a što se dogodilo da su naizgled trenutno zamrznuti, e to vam nemam pojma, jer za tako nešto su trebale temperature ispod -70 stupnjeva Celzija (što je svakako i bilo moguće u svim tim klimatološkim previranjima).

Južni pol koji se nekad nalazio u povoljni zemljinim širinama, sad je otišao na jug, nije naravno odmah smrznuo i zbog toga danas imamo karte poput one Piria Reisa koje pokazuju Južni Pol bez leda. Kako su pusti tsunami utjecali na civilizaciju koja se, kako danas tako i onda, uglavnom nalazila na obalama mora, prepuštam vam na maštu.
Kako je majka Gea okrenula lice, ljudi su izgubili zvijezde, pa kad se civilizacija oporavila, počelu su stvarati zvjezdarnice, kako bi ponovo našli red na nebu.

06.05.2021., četvrtak

Cijepite se Astrom i J & J!!!

Autor S. Filipović 4/05/2021

Danska neće uključiti Johnson & Johnson cjepivo u svoj program imunizacije od Covida uslijed zabrinutosti zbog krvnih ugrušaka, prema izvještajima medija. Vlasti u Danskoj su izuzetno oprezne i isključuju i AstraZeneca cjepivo. Više lokalnih medija izvijestilo je o ovome u vijestima u ponedjeljak pozivajući se na neimenovane izvore.

Cjepivo kompanije Johnson & Johnson privremeno je suspendirana u SAD i EU prošlog mjeseca uslijed izvještaja da se kod velikog broja ljudi razvio rijedak krvni ugrušak nakon što su primili cjepivo. Isporuke s obje strane Atlantika nastavljene su, osim u Velikoj Britaniji, koja uopće nije odobrila cjepivo.

Danske vlasti odlučile su se za oprezniji put, iako je Reuters izvijestio da bi izuzeće J&J cjepiva moglo značajno da odloži napore za cijepljenje ove države.

Danski zdravstveni zvaničnici odustali su od cjepiva kompanije AstraZeneca, također navodeći rizik od nastanka krvnih ugrušaka. U ožujku je Danska postala prva država na svijetu koja je privremeno obustavila vakcine AstraZeneca, ali za razliku od europskih susjeda, ta suspenzija je postala trajna.

Nakon zabrane AstraZenece, Svjetska zdravstvena organizacija saopćila je da danske vlasti istražuju isporuku neiskorištenih doza u siromašnije zemlje, usprkos tome što su vakcinu označile kao „stvarni rizik od ozbiljnih neželjenih efekata“.

Danska je započela cijepljenje u prosincu, a do početka ove godine odobrila je četiri cjepiva – AstraZeneca, Johnson & Johnson, Moderna i Pfizer / BioNTech. Uz najnovije otkazivanje, Danci će sada moći da koriste samo vakcine Moderna ili Pfizer / BioNTech.

Iako su AstraZeneca i Johnson & Johnson isključeni iz nacionalnog programa cijepljenja, danski list Ekstra Bladet izvijestio je kasnije u ponedjeljak da će biti dozvoljeno dobrovoljno cijepljenje s ova dva cjepiva.


Hoće li Hrvatska biti jedna od siromašnih zemalja koja će dobiti na dar cjepivo koje Danci ne žele? S obzirom na to da naši “stručnjaci”, svi redom prvenstveno političari, poručuju svojim građanima “cijepite se čim god stignete”, jer (po njima) korist je veća od rizika. Ali rizik svakog pojedinog građana nije stvar statistike već njegova osobna kocka, jer u prošlom postu na temu, vidjeli smo da rizik i nije tako mali i da su brojke alergijskih reakcija, kud I kamo veće.

05.05.2021., srijeda

Samo je jedna Atlantida (treči dio)

Što se onda dogodilo prije 11.500 godina. Mitologija priča;


Phaethon nije bio lošiji od bogova u ljepoti i ponosu. Epafu, Zeusovom sinu, to se nije svidjelo i tijekom nekog spora je Phaethon nazvao potomkom običnog smrtnika. Phaethon je bio duboko uvrijeđen tim riječima, ali Epafovo samopouzdanje izazvalo je sumnje u njemu i on je otišao majci po objašnjenje.

Klymene je uvjeravao Phaethona u njegovo božansko podrijetlo, a ako on, kažu, ne vjeruje svojoj majci, onda može ići izravno Heliosu i pustiti ga da samo pokuša poreći svoje očinstvo.

Dakle, Phaethon je otišao u palaču Helios. Bog sunca obradovao se njegovom dolasku i javno izjavio da je Phaethon njegov sin. Ali čak ni ove riječi nisu umirile Phaetona. tražio je dokaz. Helios je ustao sa svog prijestolja i zakleo se vodama rijeke Styx (to jest najsvetijom i najneraskidivijom zakletvom) da će ispuniti bilo kakav zahtjev svog sina kako bi odagnao njegove sumnje. No, Phaethonov zahtjev pokazao se nečuvenim: zamolio ga je da mu posudi solarnu kočiju na jedan dan u kojoj se Helios probija nebom. Helios se zgrozio i počeo odvraćati sina: Phaethon se nikada neće nositi s krilatim konjima i sa strahom koji će ga obuzeti na nevjerojatnoj visini. Ali Phaethon je stao na svoje i Helios je ispunio njegov zahtjev.

Sve se dogodilo točno onako kako je Helios predvidio. Ponosni mladić nije dugo uživao u svom putovanju. Konji su odmah osjetili da njima vlada nesigurna, nenaviknuta ruka i napustili su "vječni namotani put". Isprva su letjeli previsoko, prema zviježđima Škorpiona i Bika, no onda su se uplašili Kentaura (zviježđe Kentaur) i spustili se na samu zemlju. Vrućina solarne kočije zakuhala je rijeke Tanais (Don), Eufrat, Orontes, Istres (Dunav), Tiber i Nil prestrašeno su pobjegli na sam kraj svijeta i tamo sakrili svoje izvore, pa od tada nitko nije mogao pronađite ih (i doista, pronađeni su tek u prošlom stoljeću).

Požar niskoletačke kočije Heliosa izgorio je plodne ravnice Arabije, Nubije i Sahare i pretvorio ih u neplodnu pustinju. Spalio je kožu stanovnicima Afrike, a oni su zauvijek ostali crni. Mora su se počela sušiti od nesnosne vrućine, a zemlja je pukla, po prvi put otvorivši sunčevim zrakama pristup u podzemni svijet Hada. Napokon, majka zemlja Geja okrenula je lice prema nebu i zlokobno pozvala vrhovnog boga Zeusa: sve dok možete oklijevati, svijet će uskoro izgorjeti, nebesa će se srušiti i sve će se pretvoriti u izvorni Kaos! Vrhovni bog intervenirao je i udario Phaethona perunom, "ukrotivši plamen žestokim plamenom".

Phaethonov put preko neba bio je prekinut, inače bi život na zemlji prestao. Naravno, napravio je puno problema, ali ljudi se nisu mogli načuditi njegovoj hrabrosti. Nimfe, koje su pronašle izgorjeli pepeo Phaethona na obali Eridana, napisale su na svom nadgrobnom spomeniku riječi koje se mogu pročitati na spomenicima herojima: "Usudio se do velikog, pao je."

Iz ove mitološke obrade valja zapamtiti riječi “. Mora su se počela sušiti od nesnosne vrućine, a zemlja je pukla, po prvi put otvorivši sunčevim zrakama pristup u podzemni svijet Hada. Napokon, majka zemlja Geja okrenula je lice prema nebu zlokobno pozvala vrhovnog boga Zeusa”

(nastavak slijedi)

04.05.2021., utorak

Cijepite se Modernom!!!

autor: Danijel Klaić 3/05/2021

Dr Charles Hoffe, obiteljski doktor iz Kanade, kaže kako je počeo primjećivati čudne stvari vezano za cjepivo kojim je cijepio svoje pacijente. Radi se o genetskom mRNAcjepivu proizvođača Moderna. Kao primjer navodi anafilaksu (teška alergijska reakcija) koja bi se prema navodima proizvođača trebala pojavljivati u 1 na 100.000 slučajeva. Međutim u njegovoj praksi su se pojavile 2 takve reakcije već u prvih 900 cijepljenih. Šanse za to su izuzetno male i to je indikator da su rezultati sigurnosnih studija znatno „uljepšani“ i ublaženi.

Nakon takvih događaja, poslao je email svojim kolegama i ljudima zaduženima za provođenje programa cijepljenja u kojima je upozorio na te stvari i upitao bi li možda trebalo pauzirati program. Međutim kao odgovor dobio je prijetnju prijave, oduzimanje licence i apsolutnu zabranu da govori išta o cjepivima. Ali kako je sve više ljudi dolazilo s nuspojavama, nije mogao šutjeti i poslao je otvoreno pismo regionalnoj ministrici zdravstva dr. Bonnie Henry i tako je dospio u fokus javnosti.

Jedan njegov pacijent je umro od srčanog udara, iako ne postoji dokaz da je smrt povezana sa cjepivom, postoji snažna sumnja. Čovjek nije imao srčanih problema, a nakon cijepljenja se osjećao jako loše, danima, sve do svoje iznenadne smrti. Kaže da su ga najviše razljutila 3 slučaja, njegovih dugogodišnjih pacijenata, koji su ostali trajni invalidi već nakon prve doze Moderninog cjepiva.

Prvi slučaj je 38-godišnja žena koja je imala anafilaktičku reakciju 15 minuta nakon cjepiva. Nakon što je otišla doma, spavala je svaki dan do 5 popodne, potpuno iscrpljena. Razvila je BellsPalsy (paralizu lica) koja je bila izuzetno bolna, iako takva stanja obično nisu bolna i brzo prođu. Od cjepiva je prošlo 3 mjeseca, ona je i dalje vrlo loše, ima glavobolje i vrtoglavice svaki dan, ne može raditi i ne može voziti auto. Dr Hoffe strahuje da bi to moglo biti trajno stanje.

Nakon toga spominje 81-godišnju pacijenticu, koja nakon cijepljenja trpi strahovite boli u vratu, ramenima i glavi. Ruke su joj toliko slabe da ne može otvoriti niti paketić maramica. Kaže da je žena rekla da više nema nikakvu želju za životom, zbog konstantne boli koju trpi.

Treći pacijent je čovjek koji ima konstantnu bol u lijevoj ruci, trnce u prstima i slabost ruke. Nakon tjedan dana ruka mu je oteknula ispod lakta i simptomi se razvijaju dalje, što upućuje na nekakav daljnji proces.
Doktor Hoffe kaže da se uglavnom radi o neurološkim nuspojavama. Puno pacijenata mu govore da više ne mogu niti spavati kao prije. Zabrinut je za svoje pacijente dugoročno, jer zna da ova cjepiva nisu testirana u nikakvim dugoročnim studijama, i da mRNA tehnologija nikada prije nije korištena na ljudima.

Zatim spominje nešto interesantno – sva tri spomenuta slučaja radi se o pripadnicima kanadskih domorodačkih naroda (indijanska plemena). To je zato jer je Kanada odlučila da će oni prvi biti cijepljeni, jer su navodno „najugroženija skupina“. Ovo je jako zanimljiv podatak, ako gledamo iz povijesne perspektive, na koji način su zapadne nacije tretirale domorodačka plemena u Americi, Australiji, Africi …

Na kraju doktor Hoffe kaže da je službeni sistem prijavljivanja nuspojava cjepiva osmišljen tako da to mogu raditi samo doktori i da svaka prijava traje oko pola sata. Doktori nemaju vremena, pogotovo za takav posao, koji im je neplaćen. To je u startu snažna anti-motivacija za prijavljivanje bilo kakvih nuspojava. A osim toga kaže da u tom formularu postoje rubrike za uobičajene nuspojave normalnih cjepiva, ali ne postoje rubrike za neurološke nuspojave ovih novih, mRNA cjepiva.

Što se točno događa zasad se ne može tvrditi ali doktor Hoffe sumnja da je problem u tzv. „spike-proteinu“ koji se nalazi prirodno u našim tijelima. Nakon cijepljenja tijelo može razviti imunološki odgovor na neki dio tijela. Upravo u tome on vidi jedini mogući razlog zašto u cijelom svijetu dolazi do ogromnog povećanja broja pobačaja.On smatra da tijela žena razvijaju imunološki odgovor na vlastitu placentu (posteljicu) i da su zapravo cijepljene protiv budućih trudnoća. Zbog toga je jako zabrinut za svoje pacijente.

Spomenuo je i svojeg dugogodišnjeg pacijenta, koji je prije 20 godina dobio multiplu sklerozu nakon cijepljenja protiv gripe. Taj pacijent je odlučio cijepiti se i protiv COVID-a i nakon tog cjepiva stanje mu se značajno pogoršalo. To je indikacija da mRNA cjepivo ima utjecaj na neurološki sustav.
Ovo su apsolutno šokantne informacije, a dolaze iz iskustva jednog jedinog doktora. Postavlja se pitanje koliko još ima takvih slučajeva za koje ne znamo? Zašto doktori šute? A oni koji se usude progovoriti, zašto im se to zabranjuje? Je li cilj medicine čuvati ljudsko zdravlje ili interese proizvođača cjepiva? Logična pitanja na koja nemamo odgovor.

03.05.2021., ponedjeljak

Samo je jedna Atlantida (drugi dio)

Ako ipak zanemarimo Zeusa I njegovu srdžbu, postoje priče koje kazuju što se nadalje dogodilo. Nakon poraza pod Atenom, atlantiđanska vojska se počela povlačiti, ali su ih Grci pratili preko Apenina do Pirineja, gdje je započela odlučujuća bitka. Ali usred bitke dogodilo se ono što se dogodilo Atlantidi, velika svjetska katastrofa koja se zastrašujućom snagom obrušila i na Pirineje i gdje su obje vojske stradale.

Platon nam dakle govori da se Atlantida nalazila iza Heraklovih vrata I da je iza nje nalazio još jedan continent nastanjen ljudima, ali najvažnija informacija koju nam Platon daje je godina te katastrofe.

Razgovor Solona i svećenika Saisa vodio se oko 570.g.pr.Krista, a prema predaji Atlantida je potonula oko 9500. g.pr.Krista. Ta godina se može jako dobro uklopiti u godinu kada je, po procjeni današnjih stručnjaka u geologiji i paleontologiji, došlo do dramatičnih promjena u klimi sjevernog Atlantika. Kad se brojke zbroje i oduzmu, dolazimo do legendarne godine 11.500 (do 12.000) prije Krista. Godine kad je prestalo ledeno doba (barem za nas na zapadu) i kad je došlo do trenutnog smrzavanja mamuta i krznatih nosoroga u tada klimatološki umjerenom području Sibira, prepunog biljne hrane za te velike biljoždere.

Atlantida se dakle nalazila između Azora i Sargaškog mora. Na sjeveroistoku otoka nalazile su se planine koje su Atlantidu štitile od smrznute Europe koja se sjeverno od Alpa, nalazila pod kilometarskim nanosima leda. Na samo vrhu tog trokutastog otoka nalazio se vulkan, pa kad bi otoku prilazili s istoka, prvo što biste vidjeli je taj vulkan, stoga i riječ Atl znači “kamen u vodi” ili hrid.

Na zapadu otoka nalazile su se plaže i brojna ušća rijeka koje su se slijevale s brdovitog sjevera. U ta ušća su male jegulje iz Sargaškog mora na Golfskoj struji dolazila na hranjenje, a niz Golfsku struju (koja tada zbog prirodne prepreke tog malog kontinenta, nije odlazila do Europskih obala koje su zbog toga i bile zaleđene) vračale se do Sargaškog mora na mriješćenje. Kad je Atlantida potonula (jer ona jeste doslovno potonula) Golfska struja je došla do Europe i tada je počelo njeno odleđivanje. Jegulje je pak zadesila gorka sudbina opasne migracije preko cijelog Atlantika, sve do dalekih europskih obala, jer nisu mogli protiv milijunima godina starog uvjetovanog ponašanja. Ogroman broj malih jegulja i danas strada na tom iscrpljujućem putu od Sargaškog mora do Europe, i nijedna evolucijska navada ne bi podržala takav pomor, osim navedenog uvjetovanog ponašanja jedne vrste koja se, na svoju štetu, morala prilagoditi novim uvjetima.

Atlantidu su naseljavali kromanjonci, ljudi crvene boje kože, kako su zbog bogatstva i moći smatrani kraljevi među ljudima. Crvena je boja ostala boja svih kraljeva odnosno „kraljevski grimiz“. Kad se iz Europe približavalo Atlantidi, po danu se mogao vidjeti dim koji je vijorio iz vulkana, što danas prezentira zastava kao simbol prepoznavanja nečije moći. Kad bi se približavali noći, vidio se žar vulkana koji je bio u čestoj erupciji, baš poput Etne danas. Taj sjaj danas možemo vidjeti u blještavim metalima na vrhovima svih naših vjerskih zdanja.
Te iste simbole ne možemo naći u običajima naroda srednje Amerike (obzirom da je Atlantida bila svjetska civilizacija), iako su krvlju i jezično bili povezaniji s Atlantiđanima nego mi Europljani, jednostavno kut prilaska Atlantidi, narodima srednje Amerike, nije davao istu sliku.

Kromanjonski Atlantiđanin, da ne bi bilo zabune, spada u vrstu ranih homo sapiens sapiens, u potpunosti sličan današnjim ljudima. Razlikovali su se od tadašnjih europskih homo sapiens sapiens, jedino po visini, jer europski homo se miješao s niskim (140 cm) neandertalcima pa se njihova visina spustila na 160-180 cm, dok su kromanjonci bili redovito visoki od 180- 200 pa o više cm, pretpostavlja se da je to stvorilo legende o patuljcima, ljudima i vilenjacima.

(Nastavak slijedi, moram kraće jer mi mago brzo gubi koncentraciju)

02.05.2021., nedjelja

Cijepite se Pfizerom!!!


Pfizeru 2,3 milijarde dolara kazne za mito liječnicima i prikrivanje nuspojava lijekova

Autor: Ksenija Končevski , 03. rujan 2009. u 22:00 u 22:00

Američki farmaceut imao ustaljenu praksu prijevara, podmićivanja i obmanjivanja

Američka farmaceutska tvrtka Pfizer mora platiti rekordnih 2,3 milijarde dolara odštete zbog lažnog promoviranja, podmićivanja i prikrivanja nuspojava od uzimanja lijekova. Taj najviši iznos kazne u farmaceutskom sektoru oštar je udarac Pfizeru, ali ujedno i upozorenje američkim kompanijama da ne pribjegavaju neetičkom poslovanju.
Opomena farmaceutima

Najveći svjetski proizvođač lijekova Pfizer, koji je lanjske godine uprihodio 48,3 milijarde dolara, još je u siječnju obznanio da se zadužio za 2,3 milijarde dolara da bi mogao pokriti iznos odštete. Istraga koja je zaključena priznanjima krivnje dvojice bivših Pfizerovih direktora za prodaju završena je nagodbom.

Naime, optužbe koje se stavljaju na teret Pfizeru zbog ustaljene prakse prijevara odnose se na promidžbu trinaest lijekova, među kojima su Bextra, Viagra, Zoloft i Lipitor. Iz ureda američkog tužiteljstva nakon objave presude su poručili da kazna treba biti opomena svim proizvođačima lijekova te da će poslovanje Pfizera u sljedećih pet godina nadzirati Health and Human Source Department.
Lijek protiv bolova Bextru, koji može izazvati srčani udar, američki je farmaceut lažno promovirao, a liječnike poticao da ga propisuju i za tegobe koje nisu od artritisa. Pfizer se tereti i da je liječnicima davao pogodnosti da bi oni poslije promovirali lijekove i za stanja koja nisu navedena u uputama i u većim dozama nego što je bilo propisano unatoč mogućim fatalnim nuspojavama.
“I dok su u Pfizeru pregovarali o prijašnjim prijevarama, i dalje su kršili iste zakone u promidžbi nekih drugih lijekova”, rekao je odvjetnik Mike Loucks, a doktore koji su na to pristali častili su ljetovanjima, golfom, masažama.
Iako se sudski sporovi s korporativnim divovima mogu činiti kao uzaludna borba, šestogodišnji spor s američkim Pfizerom bivšem je tvrtkinom zaposleniku Johnu Kopchinskom donio 51,5 milijuna dolara od milijardu dolara koliko od ukupnog iznosa rekordne odštete otpada na privatne tužbe. To je, naime, iznos koji američki farmaceut mora isplatiti samo svom bivšem trgovačkom predstavniku Kopchinskom, jednom od zviždača koji se usprotivio prodaji sumnjiva lijeka protiv bolova Bextra.

Profit iznad svega

Kopchinski, koji je 2003. dobio otkaz u kompaniji, podigao je privatnu tužbu protiv Pfizera dvije godine prije nego što je Bextra povučena s tržišta. Nakon što je izgubio posao u Pfizeru, Kopchinski je ostao i bez godišnje plaće od 125.000 dolara. Kopchinski je kazao da ga je zaprepastila Pfizerova taktika prodavanja Bextre. Kao bivši veteran Zaljevskog rata, Kopchinski je rekao da se u vojsci od njega zahtijevalo da pod svaku cijenu štiti ljude, a dok je radio u Pfizeru, od njega se očekivalo da pod svaku cijenu brani profit, čak i kada je u pitanju ugrožavanje ljudskih života. Inače, Kopchinskom će zajedno s još pet zviždača pripasti ukupno 102 milijuna dolara.

01.05.2021., subota

Prvomajski bljesak


Možemo li slaviti prvi svibanj i vojno redarstvenu akciju bljesak?
Naravno da možemo!
Prvi svibanj je praznik rada. A akcija bljeska, odličan posao.
Danas stoga, lijevi i desni hrvati mogu zajedno nazdraviti
I pretvoriti prvi svibanj u nacionalni dan pomirbe naše zajedničke gluposti. He-he

30.04.2021., petak

Samo je jedna Atlantida (prvi dio)

Mnogi od nas su zasigurno gledali bar jedan od sijaset dokumentaraca koji se bave otkrivanjem Atlantide. Traže je od Biminija do sjevernog pola, od Španjolske do Jadrana, a skoro svaka takva priča završi na sredozemnom otok Santorini.
Ali samo je jedna Atlantida, ona Platonova, jer Platon je Atlantidu smjestio precizno u vremenu i prostoru, stoga otok Santorini, iako je doživio sličnu sudbinu Atlantide, nikako ne može biti taj mitološki otok.

Kad proučavamo djela klasične antike, možemo zauzeti dva stava, ili je priča maštovita legenda, mitologija i bajka, ili možemo zauzeti stav da je priča istinita i nastaviti istraživati. Jedini neprimjereni stav je da kazivanja prihvatimo kao djelomično točna, pa onda nadopunjavati s našim teorijama. Stradanje otoka Santorini se dogodilo 1600 godina prije Krista, pa bi razvijene civilizacije poput Grčke i Egipta imale jasno sjećanje na taj događaj, kao što ga i imaju ili kao što mi danas imamo „jasnu“ povijest staru tek tisuću godina, ne bi nikad stoga jednu poznatu povijesnu činjenicu zamijenili za neki davni nepoznati mitološki događaj.

Što preko Platona znamo o Atlantidi

Priča dolazi indirektno od Solona, zakonodavca, velikog državnika i najbogatijeg čovjeka drevne Grčke, koji je oko 560 g.pr.Krista boravio u Egiptu. Hijeratičko (svećeničko) vijeće božice Neith od Saisa, zaštitnice učenja, povjerilo je Solonu da su njihovi arhivi stari tisućama godina. Ti zapisi govore o kontinentu s one strane Heraklovih stupova, koji je potonuo oko 9560.g.pr.Krista. Priča je tada prešla od Solona preko Dropida i Kritije Starijeg do Kritije Mlađeg, a od njega oko 400.g.pr.Krista do Platona. Platon ne zamjenjuje Atlantidu s Amerikom, s obzirom da izričito kaže da zapadno od Atlantide postoji kontinent. On govori o oceanu preko Heraklovih stupova (Gibraltarskog tjesnaca) i naziva Mediteran “samo lukom”. Upravo u taj ocean on stavlja otok-kontinent veći od Libije i Azije zajedno (ovdje Libija ima značenje teritorija koji se nalazi zapadno od Egipta do Gibraltara, a Azija je današnja Mala Azija).

U središtu Atlantide postojala je plodna ravnica zaštićena planinama od sjevernih vjetrova. Klima je bila suptropska i Atlantiđani su dva puta godišnje kupili ljetinu. Zemlja je bila bogata mineralima, metalima i poljoprivrednim proizvodima. Otok je bio središte bogate trgovine i velikog prometa. Industrija, obrt i znanost su cvjetali na Atlantidi. Ponosila se mnogim lukama, dokovima i kanalima za navodnjavanje. Platonovo spominjanje luka, brodova i trgovačkih veza s vanjskim svijetom indicira rabljenje prekooceanskih brodova. Vladari te zemlje vladali su čvrsto nad ljudima i zemljom na svom otoku i duboko u Europi i Africi. Atlantida je bila vlasništvo Posejdona, boga mora.

Posejdon se zaljubio u Kleito i sagradio je na sredini otoka hram, te je nastambu okružio prstenovima zemlje i vode da bi je zaštitio. Zgrade su bile izgrađene od crvenog, bijelog i crnog kamena, a Posejdonov hram je bio okružen zlatnom ogradom, zidovi od srebra, a zgrade ukrašene zlatnim ornamentima. Tu su kraljevi Atlantide održavali svoje skupštine. Kraljevi su bili potomci Posejdona i Kleito koji su podijelili otok, a najstariji Atlas, prvi kralj Atlantide, imao je kontrolu nad središnjim gradom na brdu i okolnim područjem. Izvan grada ležala je plodna ravnica okružena kanalom koji je služio za skupljanje voda sa planina kojom se navodnjavala ravnica. Ravnica je sa vanjskim rubovima otoka bila povezana mostovima na kojima su bile kule i vrata. Na sjeveru otoka su bile planine koje su sezale do neba. Na obroncima šarali su plodni pašnjaci, jezera i sela. Na temelju Platonovih podataka Atlantida je imala brojnu i organiziranu vojsku i mornaricu koja je omogućila kraljevima Atlantide da prošire svoju moć preko mora do našega svijeta.

Na temelju podataka koje nam Platon daje može se u grubim cratama izračunati da se vojska sastojala od 480000 pješaka, 120000 konjanika, 10000 teških i 60000 lakih borbenih kola s ukupno 160000 momaka i 240000 mornara. Dolazimo do brojke od oko milijun ljudi pod oružjem.
Samo velika ravnica na jugu imala je, sudeći prema Platonovim navodima, površinu od oko 200000 četvornih kilometara. U njoj je živjelo marljivo ratarsko stanovništvo s navodnjavanim vrtovima, pa se iz toga nadalje može preračunati da je ukupno stanovništvo brojalo najmanje dvadeset ili, vjerovatnije, četrdeset milijuna duša. Čini se da je narod otoka živio u dvije epohe.

U prvoj su se ponašali blago i mudro, te dijelili narav svojih božanskih predaka. Posjedovali su istinski veliki duh koji je sjedinjavao pravičnost i mudrost. Prezirali su sve osim vrlina, nisu ozbiljno uzimali posjedovanje zlata i druge imovine koja im je izgledala teretom i nisu bili zatrovani luksuzom. Ljudi Atlantide cijenili su drugarstvo i prijateljstvo više od bilo kakvog materijalnog posjedovanja i bogatstvo ih nije lišavalo njihove samokontrole. U drugoj epohi, Platon nam govori o moralnom padu Atlantiđana, kada su prevladavali pohlepa i egoizam. Božanski dio njihove prirode s vremenom je degenerirao, te su konačno bili zatrovani pohlepom i zavišću. Atlantiđani su već tada bili gospodari više od polovice Sredozemlja i odlučili su da bi Grčku, Egipat i preostale slobodne zemlje trebalo porobiti.

Prešli su u naš svijet s ogromnom vojskom, ali nisu izvojevali pobjedu na brzinu jer su poraženi pred Atenom. Što se kasnije događalo poznato je s puno manje detalja jer je Platonov glavni dijalog Kritija ostao nedovršen, no iz kratkog sažetka u tekstu Timej doznajemo kraj. Uviđajući da je časna rasa bila u najbijednijem stanju i da su divljački navalili na čitavu Europu, Afriku i Aziju, Zeus im je nanio strašnu kaznu. Zeus je na njima iskalio svoj bijes i u potpunosti uništio njihovu civilizaciju. Atlantidu su potresli snažni potresi i potopi, i potom je, u jednome groznom danu i jednoj užasnoj noći otok nestao u morskim dubinama. Iz tog razloga je more u tom području nepristupačno i neprohodno, jer se na tom putu nalaze velike mase mulja i blata potonulog otoka.


(Nastavak idući tjedan)


29.04.2021., četvrtak

Onaj koji brani onog...


Mirko iz Miljevca je pisac, scenarist, režiser, glavni glumac i lik gdje glumi samog sebe u filmu „Sam protiv svih“. Mirko je Rambo, Bond,, James Bond, Conan barbarin, Rocky Balboa. Mirko je Jason Bourne, Batman i Superman i svi ostali likovi koji su se samostalni usudili oduprijeti zloći i nepravdi.

Mirka napada (a i on njih) grupica prekrasnih ljudi. Njihovi blogovi mirišu na cvijeće, odišu inteligencijom i ljubavlju, njihova duhovnost nema premca. Sve je puno cvijeća, srdašca, anđela i svilenih oblaka. Sve je puno pjesme i spretnih doskočica, svi se grle i ljube,, a nadasve, svi su lijepi (ako i nisu, stave neku sliku)!

Ali lako je ljubiti sebe i sebi slične, treba poput Isusa ljubiti leprozne, sakate i one koji nas ne ljube i nisu nam slični. Ta se grupica blogera, unatoč svojoj blogerskoj maski, ujedinila u konspiracijsku grupu ujedinjena u mržnji, u mržnji protiv naše dike iz Miljevaca.

Nije ni Mirko baš neki prekrasni tip, ali Mirka valja respektirati jer, za razliku od njih, ne glumi ono što nije, Mirko je Mirko i kvit, Mirko se nalazi u osvetničkom pohodu iz tko zna kojih pobuda, to zna on i neprincipijelna koalicija koja mu se suprotstavlja.

Ali što smo mi ostali blogeri krivi? Tko je kome posudio 50€? Tko ih nije vratio? Tko je koga želio prcati za novce? Koga briga? To su vaše osobne stvari koje bi trebali rješavati među sobom, a ne javno na internetu na vlastitu sramotu.
Predstavio sam likove onako kako sam ih upoznao, ali što je u srži problema nemam pojma, tko je u pravu a tko u krivu? Ne znam i nije me briga, ali znam da će u mojim očima profitirati onaj koji prvi prestane.

28.04.2021., srijeda

Tko to more platiti

U svijetlu posljednja dva posta koja aludiraju na univerzalni dohodak (UD) u post-tržišnom svijetu i uobičajenog pitanja „tko će sve to platiti“ , kojeg je čak i inteligentni Raspudić jednom postavio, recimo da je novac tek simbol bogatstva, ne i bogatstvo u svojoj biti.

Kako je IzgubljenaUGalaksiji:) naglasila da posljednjih dana prati baš ovakve tekstove, odlučio sam da ovdje, u zajednici s posljednja dva posta, napravim prašnjavi srednjovjekovni triptih. Jer unatoč renesansi i industrijskoj revoluciji, novac je ipak antički i srednjovjekovni proizvod kao potreba i velika vrijednost u svijetu niske proizvodnje, u kojem nisu svi mogli imati sve.

U petnaestom stoljeću kad su Španjolci „otkrili“ Ameriku i njegov Eldorado, u Španjolsku su se slijevale ogromne količine zlata. Gro tog zlata je odlazio vladajućoj obitelji, velikaškima, vlasnicima brodova, trgovcima, ali kad su svi navedeni obogatili, dio tog bogatstva dođe i do malog čovjeka, sitnog trgovca ili seljaka.

Ali, što da radi seljak s prekomjernom dozom zlata? Može doduše kupiti novi plug i jačeg konja koji će ga vuči, može kupiti novu sjekiru, pilu, novu haljinu ženi i sebi nove cipele i... ma shvaćate kamo ovo ide.
Problem je, u društvu petnaestog stoljeća u slaboj, neefikasnoj i sporoj proizvodnji. Kovač doduše može napraviti novi plug ili sjekiru, ali u selu u kojem odjednom svi imaju šaku zlata i u kojem odjednom svi žele nove alatke, haljine i cipele, selo bi trebao barem desetak novih kovača, krojačica i postolara.

U slabo razvijenoj ekonomiji sa slabo razvijenom proizvodnjom, zlato je novac u polupraznom dućanu, ako postoji nestašica robe, novac nema vrijednost! Shodno tome, prava vrijednost nije novac već proizvod.

Pitanje stoga „tko će sve to platiti, u kontekstu UD“ u svijetu hiperproizvodnje (bazirane svakog dana sve više na robotici), ne samo hrane, već doslovno svega je bezmisleno. Ali proizvodnje sve nekvalitetnijih proizvoda koji se moraju sve češće bacati kako bi se kupovala nova (jer proizvodna traka u ovom ekonomskom sistemu ne smije stati da ne bi došlo do kolapsa) nema smisla!

U prepunim dućanima novac gubi vrijednost, upravo zato su stvari sve jeftinije, nova sjekira koju je bivši seljak morao čekati danima i masno platiti, sad košta 39,99 kn, postole u Kineza 25 kn, nova haljina u Pepka 28,79 a masu robe prodaje se „sve po 9, sve po 7 itd. kn“.

Sulud ekonomski sistem koji stvara sve više smeća kako proizvodnja ne bi stala, nepotrebno troši ograničene zemaljske resurse, dok istovremeno u zemljama trećeg svijeta svakih osam sekundi jedno dijete umire zbog gladi, zanemarivanja i ratova.

Sve ove probleme može riješiti današnja visoko industrijalizirana hiperproizvodnja, ali problem je još uvijek u novcu, pa višak proizvoda ne može doći do onih koji novac nemaju. Jer sulude ekonomske teorije, podložne teoriji kaosa, proizvode ekonomske krize kojih u biti nema, već postoje samo u glavama i „računima“ ekonomskih analitičara koji nijednu ekonomsku krizu nisu uspjeli predvidjeti i zaustaviti, već samo analiziraju njegove posljedice i razloge zbog kojih su došle.

Danas se svijet približava brojci od devet milijardi duša, ali ova zemlja može prehraniti duplo više ljudi što se samog potencijala proizvodnje hrane tiče, dok dobro usmjerena investicija lako od pustinje napravi plodno tlo. Ali ćemo za minerale ipak morati početi odlaziti rudariti u kakav asteroidni pojas jer željezna rudača i reciklirani metal nemaju ni približno istu kvalitetu, a da o problemu rijetkih metala ne govorim.
Kakva nas budućnost čeka tek je za vidjeti, ali se već sada može naslutiti da su duboke države prihvatile pravac djelovanja baziran na novoj ekonomskoj paradigmi, problem ostaje samo što bogati žele ostati bogati, odnosno, na vlasti.

27.04.2021., utorak

Nekršćanske pobude

Papa prijeti bez potrebe?

U posljednjem postu sam rekao da je svjetski dug nastao iz nekršćanskih pobuda, ali to nipošto nije razlog (a trebao bi biti) zbog kojeg nam papa prijeti sudbinom Ananije i Safire.

Novi svjetski poredak koji započinje ovim velikim resetom, najavljen ili predviđen je još prije 60 godina, kad je nastala, ne bez razloga dugovječna, serija Star Trek koja nam priča o budućnosti čovječanstva u svijetu bez novca. U svijetu gdje nitko ne radi za novac već iz čisto intelektualnih pobuda, svijet gdje naizgled, nitko nema nikakvih potreba, a ako ih ima, te su potrebe podmirene. Ipak to je utopijski svijet koji očigledno, ni ideološki ni praktično, ne može funkcionirati, jer postavljaju se dva ideološko/praktična pitanja; zašto kapetan Picard mora imati veću kabinu od konobara u U.S.S. Enterprise kafiću i tko kapetanu Picardu svakog jutra posprema krevet (pitati tko im čisti sanitarne prostore je već bez veze)?

Zašto veliki reset i novi svjetski poredak?

Prije no što razglabamo ovu temu, dopustite da vam odmah dam i odgovor, nemam pojma! Nedavno sam čitao da je unutarnjo/vanjski (koja je razlika? Koga briga?) dug SAD-a 26 bilijuna $. Jesam li pogrešno pročitao? Možda je malo više bilijuna, možda malo manje? Nebitno! Kad raspravljamo o bilijuna $ u kontekstu duga, stvar postaje toliko besmislena da količina nije ni bitna, stoga jeli 5? 50? Ili 500, ne čini nikakvu razliku, takav novac ne postoji! Nikad nije štampan! Postoji tek kao cifra/podatak u nekom trezorskom zapisu na nekom kompjuteru koje već sutra neka sunčeva baklja može izbrisati. Uostalom SAD ne poznaju broj bilijun (10 na 12-tu) već ona označava milijardu (10 na 9-tu) pa je za njih bilijuna u biti trilijun, pa što se tiče trilijuna, nedavno sam načuo da je njihov dug 50-60 takvih $.
Taj dug, međutim, možemo osjetiti kad SAD-e prdne, pa cijeli svijet prestane disati u iščekivanju povoda, jel to bilo nešto s razlogom? Ili je slučajno izletjelo? Jer nekršćanske pobude su taj dug pretvorile u tisuće Trident balističkih projektila s termonuklearnim bojevim glavama, pa čovjek nema pojma jel gore što je s razlogom ili što im je nešto slučajno izletjelo.

Francuska 2020. posuđivala milijardu eura dnevno, u istoj godini svaki stanovnik francuske je na ime kamata na dug izdvajao 518 €. Jesu li Francuzi zbog toga lošije živjeli? Teško je reći. Osobni mislim da nisu i da su svakako bolje živjeli od Hrvata. Francuski dug je u 2020. godini dosegnuo je kolosalnu svotu od 2.650,1 milijarde eura. Puno ili malo? Prema SAD-u takoreći ništa, ali je to bila sasvim pristojna svota kojom su Francuzi, iz nekršćanskih pobuda, osposobili svoju vojnu industriju da stvori lovac bombarde Rafal, kojeg sad Hrvatska iz nekršćanskih pobuda, s poklonjenim novcem EU, želi/mora kupiti.

Često nam domaći ekonomisti pokušavaju objasniti problem javnog duga, uspoređujući ga s kućanskim proračunom, kako bi mi obični ljudi mogli shvatiti. Ono što ipak morate znati, je da u svim tim slučajevima imate posla s lažovima, što na kraju krajeva, svi ekonomisti i jesu (ekonomija također nije znanost). Državne financije nemaju nikakve veze ni sličnosti našim kućanskim financijama, kako? Pa upravo sam to opisao, što je država zaduženija bolje živi, za razliku od kućanstva.

Pa u čemu je onda razlika? Kad se kućanstvo zaduži, zaduži se od vlasnika novca, odnosno onog tko ima pravo novac štampati, odnosno od banke, i taj novac s kamatama mora vratiti. Kad se država zaduži, zaduži se od financijskih institucija i banaka. A u čijem su vlasništvu financijske institucije, u vlasništvu države? Ili u privatnom vlasništvu koje tim istim državama mora plaćati porez? Nemate li osjećaj da tu netko nekoga hebe i da se novac vrti u krug? Istina je da države taj novac vračaju i to s kamatama, ali očigledno nijednu državu to ne zabrinjava jer ovako ili onako, kućanstva su krajnji vladini zajmodavci.

Svaki put kad kupite čokoladicu, dio tog novca ide proizvođaču koji plaća porez državi, dio ide trgovcu, koji plaća porez državi, a dio državi, u iznosu od 25%, dajete državi direktno vi u vidu PDV-a. Obična raja i naša kućanstva su stoga glavni financijer cijele ove igre oko zaduživanja/vraćanja i trošenje najbogatijih, koji, za razliku od nas, to mogu jer imaju kreditni rejting.

Novac nije bogatstvo, novac je moć, to bi danas trebalo biti svima jasno. Ali novac je i apstraktni pojam kojeg ne možeš pojesti niti koristiti u bilo koje praktične svrhe izvan konteksta ekonomskog sistema u koje živimo. Novac je moć u smislu posjedovanja onog što na svijetu postoji, a ako posjeduješ ono što na svijetu postoji, onda si vlasnik, gazda, vladar.

Priča o dugu je besmislena, a još je besmislenija tvrdnja da posuđujemo od naše djece. Pravi dug bi bio kad bi bili dužni Plejadanciima ili Kasiopejciima, ali ako smo dužni sami sebi, na to možemo samo slegnuti ramenima. Veliki reset to i čini, sliježe ramenima na navodni dug i stvara novi ekonomski poredak u kojem će kućanstva umjesto poreza, dati sve što ima u zamjenu za hranu energiju i „mir u kući“.

23.04.2021., petak

Papine prijetnje

Homilija je tumačenje riječi božje kao jedne od prvih svećeničkih dužnosti, a za koju se preporučuje da traje najviše osam minuta, koliko je prosječni slušatelj koncentriran. U homiliji svećenik mora imati smisao za stvoriti sintezu poznavanjem Biblije i praćenjem medija da bi se moglo govoriti o aktualnim događajima, i ne improvizirati.

11 travnja papa je održao homiliju, govoreći o temi privatnog vlasništva. Tema je izazvala veliku pažnju te mnoge reakcije, obzirom da je to tema koja je podložna različitim interpretacijama. Znajući dobro tko je papa i da kao predstavnik jedne od najutjecajnijih sila na međunarodnoj razini, kaže samo ono što ima ili može imati posljedice, ili može biti tek priprema za nešto što će se dogoditi prije ili kasnije. Papa očito ne govori tek da bi nešto govorio, stoga su njegove riječi podvrgnute mnogobrojnim analizama socijalnog, ideološkog, političkog i ekonomskog karaktera. Papin diskurs može stoga potencijalno uvjetovati status naših života zbog međunarodnih programa koji rade na planiranju ili programiranju života naroda.

Bit papine homilije leži u tvrdnji da dijeljenje imovine ili vlasništva, nije komunizam, već kršćanstvo u svom najčišćem obliku. Komentirajući iz „djela apostolskih“ kako među apostolski sljedbenicima nitko nije smatrao svojim vlasništvom ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko. Papa je ovdje citirao kraj 4 i 5 poglavlje djela apostolskih gdje se kaže da među njima nije bilo potrebitih, jer svi koji su nešto posjedovali, to bi prodali i novce stavili pred noge apostola, koji su zatim dijelili po potrebama.

Ovo nas svakako tjera na razmišljanje o današnjim eksperimentima s univerzalnim dohotkom koji dozvoljava čovjeku da živi u miru i bez posla uz uvjet da se odreknu nekih prava, a neka od tih prava bi vjerojatno bila i privatna imovina. Iz biblijskog primjera i današnjih eksperimentima s univerzalnim dohotkom, u oba slučaja postoje oni koji primaju novac, i koji ga zatim dijeli na način koji je njima shodan.

Ali što se događa u tim i takvim zajednicama, također nam govori biblija. Ananija i Safira, muž i žena koji su se uključili u tu apostolsku sektu, prodali su svoje polje, ali su odlučili zadržati dio prihoda koji su morali staviti pred apostolske noge. Kako i danas tako i u biblijska vremena u tim je sektama postojala stroga kontrola, pa je najprije pred Petrom ispitan muž Ananija te pogubljen, isto se kasnije dogodilo Safiri, što je izazvalo veliki strah u zajednici.

Kako znamo da ih je ubio Petar ako se to biblija eksplicitno ne kaže? Prvo, to nam govori zdrava logika, drugo to kaže sam papa 13 listopada 2018, gdje odgovarajući na pitanje jednog svećenika o crkvenim skandalima u Lombardiji, papa odgovara doslovno ovako „mora biti skandala, skandal je od početka pred crkvom. Pomislite na Ananiju i Safiru, ova dvojca koja su htjela prevariti zajednicu, taj skandal je rezolutno riješio Petar, odsjekavši glave obojice.

Nema stoga sumnje da papa zna da je Petar ubio bračni par jer su se usudili ne predati sav novac. Na jednoj audijenciji u Vatikanu 2019 papa se ponovo dotiče apostolske zajednice, među kojom je sve bilo zajedničko, ali da je bilo i onih poput Ananije i njegove žene Safire koji su htjeli dio zadržati za sebe i bili kažnjeni. Jer kaže papa „ne vjerovati iskrenosti dijeljenja, zapravo znači njegovanje licemjerja, okrenuti se od istine, postati sebičan, ugasiti vatru zajedništva sa sudbinom mraza unutarnje smrti".

Zašto se papa stalno vrača na temu dijeljenja dobara? Osima ako ne želi sugerirati moguće zakonodavne intervencije, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, koje bi dirale privatno vlasništvo u točno određenom smjeru, jer moćnici uvijek diraju privatno vlasništvo drugih ali ne i svoje.

Nema sumnje da je s papom Franjom crkva okrenula svoje novo lice. Teološka tajna o smrti Ananije i Safire je napokon razotkrivena, i iskorištena kao prijetnja u svrhu novog svjetskog poretka, ili ako hoćete velikog reseta, poravnavanja dugova stvorenih iz nekršćanskih pobuda. Cijepite se stoga i predajte svoje vlasništvo u iščekivanju milosti apostolske, ili će uz blagoslov crkve, letjeti glave svih današnjih i budućih „Ananija i Safira“.

22.04.2021., četvrtak

Znanstvene krajnosti

Matematika je jedina prava znanost! Svi znaju da je 2+2=4, barem u našem svemiru, Pitagorin, i sve ostale matematičke poučke, nitko ne propituje, niti postoje matematičari koji se u nečemu ne slažu. Doduše u staroj antici je broj uvijek bio broj nečega, dok je broj danas tek simbol, ali to je tek cincilator problem (nešto zuji, znači kvar je u struji). U matematici postoje problemi koji još nisu riješeni, ali bar se svi slažu da nisu riješeni i traži se genijalac koji će ih riješiti. Kao da to nije dosta, pojavi se lik Srinivasa Ramanujan, samoukog matematičara, koji izbacuje jednadžbe kao iz rukava, a koje ne može ni sam objasniti. Danas zato postoje instituti koje se bave Ramanujaninim jednadžbama kako bi sama matematika učinila kvantni skok u svoju znanstvenu budućnost i budućnost ostalih znanosti.

Povijest uopće nije znanost, bez obzira na to što se njen rad pokušava bazirati na znanstvenim načelima. Povijest se ne bazira na znanstvenim zakonima, osim ako zakonom ne smatramo uzrečicu „tko povijest ne uči, osuđen je da je ponavlja“ a što jednako važi kako za narode tako i za učenike u školi. Povijest (što se povjesničara tiče) se jedino bazira na uzrečici „što se babi tilo, to se babi snilo“.

Hrvati i Srbi nemaju pojma što se dogodilo u domovinskom ratu, ili se barem oko toga ne mogu složiti. Što se događalo u imotskoj krajini prije samo 200 godina, nitko nema pojma. Ako govorimo o drugom svjetskom ratu, postoji samo Istina s veliki „I“, a preispitivanje tih događaja je krajnje uvredljiva psovka koju „pošteni povjesničari“ ne trpe, i zovu je „revidiranje povijesti“. Revidiranje je tako, u povijesti, došlo na loš glas, ali revidiranje „poznatog“ je ono što bi svaka znanost, po dokazanim i priznatim znanstvenim načelima, morala raditi, jer da toga nema kemija bi još bila alkemija, a astronomija tek astrologija. Nema stoga sumnje, povijest kao najbitnija komponenta našeg društva, koja drži civilizaciju na okupu kao zbir naših sjećanja i naših korijena, uopće nije znanost. Naše je civilizacija tako osuđena na tisuću puta revidiranu povijest, naša povijest je povijest spaljenih knjižnica koja su nam govorile tko smo i što smo, kako bi od istine stvorili anatemu ili prokletstvo stavljeno na stranu, jer se istina ne smje znati

Sve ostale znanosti su tu negdje između. Sve su naravno, u svojim načelima, ozbiljnije od povijesti. Pa ipak, za razliku od matematike, ako imamo neko mišljenje o bilo kojoj temi, od medicine do arheologije, od fizike do biologije, uvijek možemo tražiti „drugo mišljenje“ i uvijek ćemo to drugo mišljenje naći, jer u svim tim znanostima koje se nalaze između matematike kao vrhunaravnoj znanosti i povijesti koja uopće nije znanost, uvijek ćemo naći znanstvenike koji se ne slažu, i uvijek je u pravu onaj kojeg podržava financijska, ideološka ili politička moć.

Matematika je jedina prava znanost upravo zato što novac, ideologija i politika nad njom nemaju nikakvu moć. Ako stoga postoji bog, nema sumnje da je matematičar.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.