Povijest ljudske gluposti

Ako vjerujete da je biblija riječ božja, zašto je ne čitate? Zar vas ne zanima što vam vaš bog ima reći?

Jahvu se svakodnevno moralo obezbjediti vino i ostalih alkoholnih pića, kako Biblia barata hina-ma i mjeh-ovima, mjera je nepoznata ali stručnjaci smatraju da se radi o 4-5 litara alkohola. Nevjerovano? Da! Zato i kažem da bibliju treba čitati.

Podatak da je Jahve pio, možda objašnjava činjenicu da se priča o Davidu i Golijatu, ponavlja tri puta (ako je uistinu biblija inspirirana od boga,, što dođe na isto kao da ju je sam pisao), i to u tri različite verzije.

Evo kako ja to vidim.
U ranim jutarnjim satima (jer Jahve je bio vojnik pa je ustajao uz zvuk vojničke trube) Jahve se zabavlja pisanjem ili inspiriranjem svog velebnog djela (koja će postati najprodavanijom knjigom u povijesti ljudskog roda), dok je strpljivo čekao isporuku svog omiljenog pića.

Tog jutra dok je pisao (ili inspirirao), upravo se nalazio na poglavlju Prva knjiga o Samuelu i to na sedamnaestom poglavlju. Tu nam je ispripovijedao priču kako je mladi David, jednim udarcem svoje praćke, oborio diva Golijata. zatim ga je ubio, odsjekavši mu glavu njegovim vlastitim mačem.
I tako mu je proteklo jutro.

Poslijepodne nakon ručka i koje čašice vina, Jahve je nastavio sa svojom omiljenom aktivnošću, aktivnošću koja će od njega napraviti najvećom facom u svemiru.
Upravo se u svom inspiriranju (ili pisanju) nalazio na 21 poglavlju Druge knjige o Samuelu, u kojom nam priča da je Golijata ubio Elhanan (?).

Kasno navečer, kad je vino već zamijenio jačim alkoholnim pićima, Jahve se u svom pisanju/inspiriranju, već nalazio na prvoj knjizi Ljetopisa, i to na poglavlju 20. U tom poglavlju nam Jahve kaže da. Niti je David ubio Golijata, niti je Elhanan ubio Golijata, niti je Golijata itko ubio. U tom poglavlju Elhanan je ubio Lahmija, Golijatova brata.

Došli smo tako od tvrdnje da je David ubio Golijat, do tvrdnje da je Elhanan ubio Lahmija, kojoj verziji da vjerujemo? Lako bi mogli pomisliti da je ona trijezna i koju svi poznajemo, najbliži kandidat za istinu, ali što je s onom, in vino veritas?

Nakon što ga alkohol i ponavljanje "iste" priče izmorilo, Jahve je zaspao za pisačem/inspirirajućim stolom, s perom u jednoj a inspiracijom u drugoj ruci. Dok mu je s kuta usana curila slina, tiho je mrmljao "mislim da je Elhanan,, mislim....".

Sveti rat protiv Madijanita

Papa Franjo, u jeku krize s Islamskom državom, je rekao da su "sveti ratovi" uvreda Bogu. Biblija nam, u Knjizi brojeva 31. ipak priča sasvim dugu priču, gdje Jahve naređuje sveti rat protiv Madijanita, hebrejskog naroda direktne Abramove loze preko njegove priležnice Ketura.


31 1 GOSPOD reče Mojsiju:

2 » Osveti sinove Izraelove za zlo koje im nanesoše Madijaniti; poslije čega ćeš se pridružiti svojoj rodbini[. «

3 Mojsije reče puku: »Nek' se muškarci među vama opreme za vojnu. Oni će marširati protiv Madijana za izvršiti obvezu GOSPODOVU nad Madijanom.

4 Vi će te poslati u vojnu tisuću ljudi po plemenu, od svakog plemena Izraelovog. «

5 On diže dakle među tisućama Izraelovim[ jednu tisućicu po plemenu, to jest 12.000 ljudi opremljenih za poći u vojnu.

6 Mojsije ih posla u vojnu, po jednu tisuću po plemenu; on ih posla u vojnu, njih i svećenika Pinhasa, sina Eleazarovog, koji imaše u rukama pribore *svetište i trube za signale.

7 Oni pođoše u vojnu protiv Madijana kako to GOSPOD bijaše zapovjedio Mojsiju i oni pobiše sve ljude.

8 Osim tih žrtava, oni pobiše također kraljeve Madijana: Evija, Rekema, Sura, Hura i Reva, pet kraljeva Madijana. Oni još ubiše mačem Balama, sina Beorova.

9 Sinovi Izraelovi zarobiše žene Madijanke s njihovom djecom; oni uzeše sve njihove životinje, sva njihova stada, sva njihova dobra.

10 Oni popališe Madijanitima sve nastanjene gradove i sva njihova taborišta.

11 Potom oni odnesoše sav plijen i sve što bijahu zarobili od ljudi i od životinja.

12 Oni dovedoše zarobljenike, ratni ulov i plijen Mojsiju, svećeniku Eleazaru i zajednici sinova Izraelovih; oni ih dovedoše u tabor u ravnice Moaba koje obrubljuju Jordan na visini Jerihona.

13 Mojsije, svećenik Eleazar i svi odgovorni zajednice iziđoše za susresti ih ispred tabora.

14 Mojsije se naljuti protiv poglavara označenih za voditi postrojbe, glavare tisućica i stotica, koji se vraćahu iz tog pohoda.

15 » Što! Reče im on, vi ste ostavili na životu sve žene!

16 Ipak to su one iste - za vrijeme Balamove stvari - koje su nagovorile sinove Izraelove na nevjernost GOSPODU, prilikom stvari Peorove, tako da se jedna nevolja obori na zajednicu GOSPODOVU.

17 Eh dobro, sada, pobijte sve dječake i pobijte sve žene koje su poznale muškarca u bračnom zagrljaju.

18 Ali, sve djevojčice koje nisu upoznale bračni zagrljaj, njih sačuvajte u životu za sebe.

Zanimljivo da sam na internetu našao ispravan prijevod stiha 31.18. (odnosno ovog zadnjeg) gdje se kaže djevojčice. Djevojčice je točan prijevod, za razliku od mnogih naših obiteljskih biblija, gdje se, da se vjernici ne bi šokirali, kaže djevojke. Pa ipak, na životu su ostavljene samo ženske osobe koje se nisu spojile s muškarce, a kako je hebrejski običaj spajanja s vrlo mladim curama, tako su na životu ostale samo djevojčice. Spomenimo samo da je Rebeka došla za Izaka u dobi od tri godine, dok je Sara došla za Abrama sa svojom dojiljom.


Podjela plijena


25 GOSPOD reče Mojsiju:

26 - » Ti sam, sa svećenikom Eleazarom i poglavarima zajednice, načinite račun o onome što ste zarobili od ljudi i životinja.

27 Ti ćeš podijeliti između bojovnika i sve zajednice ono što je zarobljeno.

28 Uzet ćeš jedan namet za GOSPODA na bojovnike koji su išli u vojnu, uzimajući jednog čovjeka na 500 i jednu životinju na 500 za goveda, magarce i sitnu stoku.

29 Vi će te to uzeti od njihovog dijela i dati svećeniku Eleazaru kao namet dužan GOSPODU.

30 A, na dio sinova Izraelovih, ti ćeš uzeti pedesetinu od ljudi, od goveda, od magaraca, sitne stoke i svih životinja; i dat ćeš ih *levitima koji obavljaju službu *boravišta GOSPODOVOG. «

31 Mojsije i svećenik Eleazar učiniše ono što GOSPOD bijaše zapovjedio Mojsiju.

32 Ono što bijaše zarobljeno, ono što bijaše ostalo od plijena koji su uzele postrojbe u vojni, sastojalo se od:
675.00 glava sitne stoke,

33 72.000 krupne stoke,

34 i 61.000 magaraca;

35 glede ljudskih osoba, tj. žena koje nisu upoznale bračnog stiska, njih bijaše u svemu 32.000.

36 Polovica doznačena onima koji bijahu u vojni dizala se na: - 337.500 glava sitne stoke;

37 namet za GOSPODA predujmljen na sitnu stoku bijaše 675 glava;

38 - goveda: 36.000 glava na koje namet za GOSPODA bijaše 72 glave;

39 - magaraca: 30.500 na koje namet za GOSPODA bijaše 61 glava;

40 - ljudske osobe; 16.000 na koje namet za GOSPODA bijaše 32 osobe.

41 Mojsije dade predujmljeni namet za GOSPODA svećeniku Eleazaru, kako mu to GOSPOD bijaše zapovjedio.

Kao što vidimo, Jahve je dobio 72 goveda, 61 magarca i 32 osobe. Ali kako su jedine preživjele osobe djevojčice, Jahve je dobio 32 djevojčice. Što je radio s njima?

Slučaj Brexit i hr. medija

Sjećate li se kako su, početkom korona krize, svi vladajući političari i novinari vodećih medija, bili uporni u traženju da se samo njihovim informacijama vjeruje, te da svi ostali koji daju informacije koje tvrde nešto drugo, šire dezinformacije koje ugrožavaju živote te bi trebali zakonski odgovarati?
Zasigurno se sjećate, zar ne? E sad, bilo za dobro ili za loše, ali bio je to uvod suspendiranje mnogi ustavnih i zakonom zajamčenih građanskih prava. Prava koje jedno tijelo, poput Nacionalno kriznog stožera, nije imalo zakonsko pravo donijeti, dok druga traže dvotrećinsko saborsko izjašnjavanje.
Da bi provjerili dosljednost vladajućih struktura i novinara vodećih medija, podsjetimo se nekih njihovih nedavnih izjava i tvrdnji.

Referendum o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji održan je 23. lipnja 2016. Biračko tijelo glasovalo je većinom 51,9% za izlazak zemlje iz Europske unije. Odaziv je bio 72,2%.
Bio je to dakle referendum s visokim odazivom i pristojnom pobjedom jedne strane, pravi festival demokracije, kako neki vole reći. Samo se prisjetimo ovdje pod kojim referendumskim preduvjetom i rezultatom je prošao referendum o ulasku Hrvatske u EU.

Ali demokracija nije nešto previše omiljeno u glavama naših političara i novinara liberalne orijentacije, pogotovo kada se kosi s njihovim pogledom na svijet. Ubrzo su stoga uslijedile neobične izjave o tome kako britanski političari nisu smjeli dozvoliti referendum, stav koji objašnjava sudbinu mnogih hrvatskih referenduma i uloga kakvu je npr. odigrao notorni, ali očigledno i naivni Kuščević. Uloga koja me neodoljivo podsjeća na ovu današnju našeg Nacionalnog stožera.

Ali bilo je još naivnih i prozaičnih izjava u stilu kako je "britanski narod pogriješio".
Glupošću se nikad nije stjecala moć, reći stoga da jedan od najmoćnijih naroda na svijetu (narod koji je stvorio (a i dan-danas posjeduje) carstvo u kojem sunce nikad ne zalazi. Narod koji preko svog centra financijske moči u City of London kroji tokove novca u, više-manje, cijelom svijetu i narod koji, preko svoje filijale u liku SAD-a ima ogromnu vojnu moć) pogriješio mogu samo političari i novinari koji besramno vode hrvatski narod iz krize u krizu.

Sjedjelo je nakon toga tri i pol godine medijskog pranja mozga o tome kako treba održati novi referendum, kako je narod uvidio grešku i da bi sada ishod bio sasvim drugačiji. U jeku britanske borbe za dogovorni razlaz s EU, na hrvatskim televizijama prikazivali su se prosvjedi protivnika Brexita i izjave pojedinca kako ne žele napustiti Europu. I sve tako do šoka kad je premjer Boris Johnson, iznerviran igrom koja se vodila u engleskom parlamentu, sazvao nove izbore. S obzirom na to da je Brexit glavna tema tih izbora, bio je to u biti novi referendum, u kojem su pobornici izlaska iz EU premoćno pobijedili, a od naših se notornih političara i novinara više ije mogla čuti niti riječ.

Nisu li stoga, ovdje dokazane laži onih koji nam kroje mišljenje, zavjera protiv istine? I nije li danas, u ovoj nastaloj krizi, njihovo, skoro manično traženje prava na jedinu i od njih stvorenu istinu, uvid u novu zavjeru, ali ovaj puta u zavjeru protiv neke teorija zavjera. Od kojih bi jedna mogla i glasiti ovako "Sve je ovo veliki eksperiment da se vidi koliko narod, podvrgnut strahu, može tolerirati gubitak svojih građanskih prava".

Slučaj klimatskih paničara i ravnozemljaša

Kod nekih zavjera onih koji planiraju događaje u našem svijetu, dodavanje pridjeva "teoretičar zavjere" nije dovoljan, već, kad im je teorija na slabim temeljima, postoji potreba stvaranja protu-teorije zavjere, koja bi u najmanju ruku bila bar jednako "idiotska". Slučaj je to onih koji ne vjeruju u globalno zatopljenje i ravnozemljaša. Sigurno se stoga bezbroj puta čuli kako se onima koji se protive da CO2 uzrokuje zatopljenje, odgovara sa "mora da si od onih koji vjeruje i u ravnu zemlju".

Ovdje bi sad iznio neke brojke koje neću dokazivati, jer to bi predugo trajalo. One otvorenog duha, koje to ipak zanima, lako će se snaći na internetu, upravo kao što sam i ja.
Sva ljudska emisija CO2 (naše tvornice, automobili itd.) iznose tek 1% svih emisija ovog planeta (vulkani, truljenje biljnog i životinjskog svijeta te naših oceana, koja btw na niskim temperaturama bliže polovima vrše ponovnu adsorpciju CO2). Upravo stoga stoji tvrdnja da kad bi naša civilizacija udvostručila izgaranje ugljikovodika (što je nemoguće jer ga nema toliko), temperatura bi porasla tek za 0,1-0,2%.

CO2 je vrlo "loš" staklenički plin, jer blokira sunčevu svjetlost tek na dva uska frekvencijska vala. "Najbolji" staklenički plin je vodena para, nad kojim nemamo nikakav utjecaj, jer, između ostalog (isparavanja oceana), ovisi i o snazi magnetnog polja zemlje i sunca u zaustavljanju kozmičkih zraka koje utječu na naoblaku. Utjecaj CO2 u stakleničnim plinovima stoga iznosi tek mizernih 4%. pa je utjecaj ljudske vrste na planet 4% o naših 1% (ak me razmete).

Kako se ovi podaci ne bi širili, stvorena je protu teorija o ravnoj zemlji.

Teorija o ravnoj zemlje je uistinu jedna urnebesno nevjerojatna priča, koja nas želi uvjeriti da su bili ispravni antički i srednjovjekovni stavovi da je zemlja ravna ploča.
Istina je dijametralno suprotna, nikad u antici ili srednjem Vjeku (osim u jednom kratkom razdoblju kasne antike o kojem ćemo pričati) nitko nije vjerovao u ravnu zemlju.



Tvrdnju da je zemlja globus potvrdio je još u antici Aristotel, tvrdnjom da kad mornari putuju na jug, tvrde da se sazviježđa pomiču i uočavaju se nove, što je moguće samo ako je zemlja globus. Druga mu se tvrdnja zasniva na sjeni zemlje koju vidimo kad zaklanja mjesec, ta sjena je obla s bilo koje pozicije a tako nešto je moguće samo ako je predmet koji stvara sjenu, u obliku kugle. Tu je naravno i Ptolomej koji kaže da mornari s mora najprije ugledaju vrhove planina, zatim njegovo podnožje a tek na kraju plaža

Jedino kratko razdoblje vjerovanja u ravnu zemlju započinje s prvim kršćanima, koji progonjeni i mučeni, mrze grčko/rimski svijet u kojem žive, te svoju istinu pronalaze u bibliji ( okrivljenje 7.1, prorok Izaija, psalm 104) i u tvrdnji o 4 kuta zemlje. Međutim već tada su pravi znalci kršćanske teologije bili posramljeni tim tvrdnjama, riječima da se to mora prestati širiti jer će reći pogani pomisliti da smo neznalice.

Već 200-te g. novog doba engleski monah Johannes de Sakrobosko piše trakt "De sfera" o tvrdnji da je zemlja u obiku sfere.Ta se knjiga brzo našla kao standardna na svim europskim učilištima, te je bila među prvima kad je 1471 štampana nakon izuma štampe.

U 7 stolječu koji se smatra najtamnijim djelom mračnog srednjeg vjeka, kad je kultura i znanje bilo na najnižim granama, jedan drugi engleski monah Beda (sv. Beda časni), u jedno svom traktu piše "mi zovemo zemlju globus, ne zato što ne postoje nepravilnosti u formi planina, već zato što njen opseg u cjelini prikazuje savršen globus"

Najsmješnija je priča (u koju i dan-danas većina vjeruje) o intelektualnom sukobu Kristofora Kolomba i učenjaka iz Salamanke, gdje se tvrdi da ti navodno znalci, uvjereni u ravan oblik zemlje nisu odobrili putovanje. Ali ta priča nam ne dolazi iz povijesti, već iz SAD-a kad je Washington Irving, početkom 19 stoljeća, u svojoj knjizi "Život i putovanja Kristofora Kolumba" iznio tu tvrdnju, i postigao veliki uspjeh s obzirom na to da je od prije Kolumbo u Americi bio smatran velikim herojem. Kao što smo već rekli, u to doba svi su znali da je zemlja globus. komisija koju je oformila Kraljica Isabela je u biti imala problem s Kolumbovim izračunima udaljenosti. pa je tako Kolumbo tvrdio da je Indija udaljena 4.500 km. dok danas znamo da je udaljenost između Španjolske i Indije, ploveći prema zapadu 22.000 km. pa su stoga, navodni učenjaci iz Salamanke bili u pravu. Pitanje jeli i Kolumbo bio u pravu, i jeli on možda, u dogovoru s Isabelom (kako tvrdi jedna njena pra-pra-unuka u nedavnom intervju jednom novinaru) tražio kopno upravo na toj razdaljini, odnosno Ameriku radi osvajanja. A kako je Kolumbo znao za Ameriku? Pa nije bila velika tajna. Vikinzi su je otkrili davno prije. Templari su (arheološki dokazano) tamo bili, jer su na bliskom istoku saznali za legendu o zvijezdi Meriki koju treba slijediti do zemlje velikog blaga. a kako je templarski službeni jezik bio Francuski pa se Merika izgovarala la Merika, znalo se i njeno ime.

Godine 1885 William Carpenter piše knjigu "100 dokaza da zemlja nije sfera". Prvi dokaz kaže "dovoljno se popet balonom u vis, da se vidi da je zemlja ravna". Ali većina tih dokaza zvuči otprilike ovako "Bog kao sveznajući, zna da ljudi za život trebaju ravnu površinu, pa je u svojoj milosti stvorio ravnu zemlju". Bili su to začeci ravnozemljaša, koji su sredinom 20-tog stoljeća u SAD-u oformili Flat Earth Society. I to baš nekako u vrijeme kad se u Švedskoj počelo maštati o karbonskom porezu, kojeg su odavno i prije svih uveli. Nekako u vrijeme kad je Margaret Thatcher, iznervirana sukobom s rudarima, počela razmišljati o alternativnim izvorima energije. Nekako u vrijeme kad je SAD-e shvatio da bi mogao proizvoditi i skupo prodavati alternativne izvore energije zemljama trećeg svijeta.

Činjenica da jedna zavjera ima svoju protu zavjeru koja je brani, pa se danas protivnici klimatskih promjena, koji ne tvrde da se zemlja ne zagrijava (mada je i to za raspravu), već da to ne uzrokuje CO2, redovito uspoređuju s ravnozemljašima koje su sami stvorili.

Slučaj korone i 5G mreže

O ovoj temi neću dugo jer, iako ima ozbiljnih sumnji u raznim teorijama zavjere oko korona virusa, pomisao da 5G mreža uzrokuje zarazu je apsolutno idiotska. Ali i kao takva uspijeva skupiti veliki broj pristalica, što dokazuje da ljudima možeš "prodati" apsolutno sve. U ovoj priči meni je bitno jedno, a to je da jedna zavjera stvara idiotsku protuzavjeru, kako bi se pokušalo ušutkati one koji sumnjaju.

Za razliku od svih starih tekstova drevnih naroda diljem planete, u drevnim indijskim tekstovima postoji i nešto vise, one su doslovno enciklopedije znanja.
U jednom od tih tekstova piše

u svemiru postoje 8.4000.000 oblika života
od toga 500.000 vodenih
2.000.000 drveća, biljaka i trava
1.100.000 insekta i reptila
100.000 letećih vrsta
300.000 životinja
te 400.000 humanoidnih vrsta od kojih su nas mnoge posjetile

Ako i na tren pomislimo da je ovdje riječ o razigranoj mašti pisca, posjetimo se da tako stavljamo sebe u kontekst pisca, sebe koje možemo pojmiti sve ono sto smo spoznali tijekom našeg doba pa tako i u SF djelima, ali nitko ama bas nitko ne može razmišljati, pa onda ni maštati o stvarima koje ne može pojmiti. pitajmo se stoga odakle takva mašta ljudima čiji se vidici, po našem shvaćanju, trebali biti ograničeni najbližom planinom.

Postoje dakle 400.000 vrsta humanoida od kojih su mnoge stigle do nas i to su oni o kojim pričaju svi drevni tekstovi. Tekstovi u kojim pričaju svoju povijest. Ali ne onu lažnu današnju u kojoj se svi narodi veličaju do razmjera neukusa, već onu iskrenu. Židovi tako za sebe kažu "jeli smo travu kao stoka, a onda su došli oni i dali nam žito".

U tami koja nas prekrila i čije je izvore lako dokučiti, postalo je normalno da ako kažeš da je svemir pun života onda si seronja, ali ako kažeš da vjeruješ u jednoga boga, onda si dobar i pametan, maltene plemenit.

Pa evo u što uistinu tvrdimo da vjerujemo.

S obzirom na to da je vječan, bog je prije stvaranja svemira, cijelu vječnost bio sam, a vječnost nije određeno vrijeme ili nešto sto se prostire od ovog vremena u prošlost ili od ovog vremena u budućnost, već odsutnost od vremena. Stoga "vječni bog" nije živio neko vrijeme sam, već je sam proživio vječnost, ne djelić vječnosti na njen manji ili veći dio, jer u vječnosti takvi pojmovi ne postoje, vječnost je VJEČNOST!.
Iz te letargije ga je prenula misao da stvori svemir, te poput Thanosa pucne prstima.
Nakon 14 milijardi godina, sto je leptirov ekvivalent vječnost, odluci stvoriti biće sebi nalik (?!?)

Biće sebi nalik? Hajdemo ovo pokušati razmotriti. Imamo dakle oči, u što je bog svojim očima cijelu vječnost, u toj bezsvemirskoj praznini gledao (dali je praznina uopće postojala)?
Imamo uši, što je slušao?
Imamo nos, što je disao i mirisao?
Imamo usta, ruke, pišu i guzu (da ne pitam). Imamo noge, na čemu je stajao?

Kad stvori biće nalik njemu, bog reče da stvori Adamafar, a prema bibliji (svaki put kad spomenem bibliju mislim na sve moguće izvore, kako na našu koju imamo kod kuće, tako i na Toru, petoknjižje pisano na originalnom starohebrejskom, na aramejsku bibliju, na Etiopsku koja sadrži i knjigu Henoka, pa i na Kuran koji sadržava iste priče) bog učini Adamafar od nečega (jer nije bilo dovoljno da poput Thanosa pucne prstima) svojega što sadržava njegovu sliku (DNK?) i nečega što je našao na zemlji (homo erektus?) jer afar znači zemlja, prašina ili ako baš hoćete glina. Ali u bibliji ne piše da je napravio Adama s glinom, zemljom ili prašinom, jer nedostaje ono "sa", već samo Adam-afar, što bi se stoga moglo jednostavno prevesti sa "zemljanin". Zanimljivo je također da u originalu Adam se uvijek piše u množini, što znači da je napravljena grupa Adama, a kako su po opisu stvoreni sistemom kojeg mi danas zovemo genetski inženjering, očigledno su svi Adami bili klonovi, baš poput klonova iz filma "Klonovi napadaju" iz serijala Zvjezdani ratovi ili kao vojska klonova iz starih indijskih tekstova za koju kažu da je bila stvorena za odrađeni rat, i nakon njega bila uništena jer je bila previše opasna.

Nakon što je stvorio Adame na mjestu koje stari tekstovi definiraju kao istok, ali isto tako bi moglo značiti i kao mjesto iskona ili prapočela, bog ih stavi u rajski vrt, a čiji doslovni prijevod s originala znači, ograđen i zaštićen vrt smješten u mjestu zvanom Eden. Ostatak rajske priče se nalazi je jednom od prethodnih postova (Priča o ljudskoj gluposti i dlake koja raste u beskraj).

U zamjenu za njihovu poslušnost bog , Adamima i Evama dade život vječni i slobodu izbora, odnosno slobodnu volju. Ali kao sveznajući, bog je trebao znati da slobodna volja i poslušnost ne idu zajedno. Stoga nakon prvog izbora kojeg su učinili slobodnom voljom, bog im odluči uskratiti vječni život i raj zemaljski.

Nakon nekog vremena (Jahve je poznat po prevrtljivosti) bog odluči ponovo ljudima vratiti vječni život. Razmišljajući kako da to učini, odluči poslati jednu trećinu sebe, u liku sina. Ne znamo doduše dali je prije znao da ima sina, ali znamo da ga nikad nije spominjao. Učini stoga tako da pošalje svog sina među ljude, da im propovijeda ljubav i da ga ovi (valjda oduševljeni njegovom retorikom) pogube na križu. Te kroz taj barbarski čin zasluže život vječni, uz uvijte da kroz vjekove nastave jesti meso njegova sina.

To je dakle priča koju bi svi trebali vjerovati kako bi bili obdareni milošću božjom. Nažalost u to može vjerovati samo onaj koji o svojoj vjeri baš nikad nije razmišljao niti je ozbiljno shvaćao. međutim ako tako radite, bit ćete ljudi koji su ozbiljno shvaćeni i prihvaćeni. Ako pak kažete najlogičniju stvar na svijetu, da je svemir pun života, onda ste luđaci koji ne zaslužuju nikakvu pažnju. Ali zasigurno zaslužujete prijezir svake vjerničke duše.

Iz Egipta su izašla 12 izraelskih plemena, među kojima pleme Danita. Po bibliji Dan je bio sin Bele, jedne od Jakovljevih priležnica. Po grčkoj mitologiji pleme Danajaca je poteklo od mitskog kralja Danaja koji je bio Belov sin. Po židovskoj mitologiji, oni su živjeli sa Egipćanima pout braće, sve dok Egipat nije počeo prevladavati, pa su morali otiči. Po grčkoj mitologiji Egipt je bio Danajov brat koji je počeo prevladavati, pa je Danaj morao otiči. Grčka mitologija u biti priča kako je Egipt imao 50 sinova, dok je Danaj ima 50 kćeri. Egiptov zahtjev je bio da Danaj dade sve svoje kćeri njegovim sinovima, zbog čega je Danaj morao pobjeći. Homer kroz svoja djela zove grke Danajci, u čemu je štos i jeli Homer bio u pravu?
Kad je Shlimann otkrio danajske grobnice u Mikeni, otkriveno je mnogo zanimljivih stvari. Jedna od njih je poludragi kamen, koji čuva u atenskom muzeju, visok dvanaestak centimetra koji s prednje strane ima prikaz onog što su mogli vidjeti, oni rijetki koji su imali pristup na ulaz u Jahvin hram, odnosno, u prvom planu je Zavjetni kovčeg iza njega u perspektivi tri stepenice i oltar na kojem su mu palili ono što je on volio mirisati.
Kako su Mikenci odnosno Danajci znali ono što su u ono vrijeme znali tek rijetki Izraeliti koji su imali pristup hramu? možda se tajna krije u biblijskoj tvrdnji da su sve te stvari radili obrtnici Danovog plemena.
Između ostalog postoje i tri nadgrobne stele s tri prikaza složene kao filmske sličice na kojima je prikazano sljedeće.
Na prvoj se vidi masa vode s gornje strane, masa vode s donje strane a između lik u tunici i sa štapom, kojeg slijedi jedna egipatska ratna kola. Na drugoj steli je lik u tunici okrenut i proteže štap prema već prevrnutim kolima. Na trećoj steli je slika kola i konja koji se utapaju u vodi, sve u svemu jasan prikaz Mojsijevog prelaska preko voda Jan Suf-a, jer preko Crvenog mora nikad nisu prešli, niti to biblija igdje spominje.
Imamo dakle Dana, sina od Bele i Danaja Belovog sina. imamo Danajce i Danite. Imamo sve te divne stvari pronađene u Mikeni koje predstavljaju sjećanje na svoje korijene. Imamo biblijsku apokalipsu koja spominje sva izraelitska plemena koja će se spasti, a među njima nema Danita, što znači da su oni davno prije izašli iz židovske povijesti i stvorili svoju, puno veću i poznatiju.
Ali kako je jedno pleme stočara, kako zamišljamo izraelitska plemena, završilo u Grčkoj? Na tom nam odgovor daje Debora, jedna od rijetkih žena koja se uzdigla na položaj sutkinje, opisane u 4 i 5 poglavlju Knjige Sudaca, jedne od najstarijih knjiga koje se nalaze u bibliji.
U jednom odlomku u tijeku priprema za ratove koje su Izraeliti stalno vodili, Debora se žali zato što pojedina plemena ne sudjeluju, pa kaže, "Dalad se odmara iza Jordana, a Dan, zašto se nalazi na brodovima?".
Trebamo li stoga rekonstruirati mediteransku povijest? Tko su uostalom bili Shardana, koji su brodovima ratovali za Faraone? A tko su Keltima bili Tuata de Danan (u prijevodu narod Danan). Daniti su dakle bili dobri obrtnici, kojima nije bio problem napraviti brodove i pobjeći iz ratnog ludila u zemlji Kanaan i ratničkog zagrljaja gospodara Jahve (iako je istina, iz biblijskih priča, da su Daniti bili u stalnoj potrazi za svojim teritorijem), koji je sebe nazivao Iš Milhama, odnosno "čovjek od rata". Očigledno je međutim da su to svoje ratno ludilo proširili diljem Mediterana, što ih je odvelo pravo pod zidine Troje, gdje su zaradili nelaskavu titulu onih čijih se darova treba čuvati. Jer njihovi darovi su bili rat, kao sjeme zla ili kakav zarazni virus kojeg su ponijeli iz zemlje Kanaan.
.

U svojoj mladosti moj je djed vozio kar (zapregu, kočiju ili kako god želite) u Bosnu kako bi prodao rakiju (dalmatinsku lozu i ono smeće što je pravio od smokava). Kod jednog domaćina, koji ga je pozvao na ručak, moj je se djed prije jela po navici prekrižio, na šaljivu primjedbu domaćina, zašto to radi kad bog ionako ne postoji, moj je djed dao klasični vjernički odgovor "možda postoji možda ne postoji ali meni nije teško se prekrižiti".
Vjernicima se uistinu nije teško prekrižiti, pa ni Nedeljom otiči na misu i tako odraditi svoje obaveze prema svojoj vjeri i bogu. Ono što teško pada ogromnoj većini vjernika je čitanje biblije, pa o svojoj vjeri znaju samo ono što im je, na misi, rekao njihov svećenik.
Zanimljivo je da crkva nikad u narodu nije stvarala naviku ili dala preporuku da se biblija čita, a kamo li da je uvela takvu obavezu, kao u drugim religijama, gdje često vidimo Tibetance ili Židove duboko udubljen nad svojim svetim tekstovima. Postoji za to kakav razlog? Naravno! Jer čitanje biblije je najbolji put ka ateizmu.
Čitanje biblije je uistinu opasno za inteligentnu vjerničku dušu, jer podliježe zakonitostima teorema o "sedmoj feti ili sedmom zalogaju".
Znate li što je teorem sedmog zalogaja? Ne? Sad ću Vam objasniti.
Zamislite da Vas na ručak ili večeru pozove osoba od povjerenja ili neki poznati kuhar, pa Vam prije serviranja glavnog jela objasni da je riječ o rijetkom i tajnom receptu koji je u njihovoj obitelj skriven stoljećima. Svakako čete pri tome, lišeni ikakve sumnje, sladostrasno navaliti na jelo i pri prvom zalogaju oduševljeno klimati glavom. Isto čete ponoviti i pri dugom zalogaju, pa ni treći Vas neće pokolebati. Pri četvrtom zalogaju će se ipak uvući crv sumnje, pri petom ćete biti zbunjeni, pri šestom čete još uvijek, iz pristojnosti šutjeti, ali ćete pri sedmom nervozno ustvrditi, "pa ovo je pura (žganci, palenta, ili kako god želite)!".
Našu vjeru je, doslovno, izmislio Sv. Pavle koji Isusa nikad nije upoznao, pa je počeo pričati stvari koje su ga dovodile u stalni konflikt sa Sv. Petrom. Iako su kasniji teolozi taj konflikt zataškali, jer u imali potrebu za likom blizanaca (Petar i Pavle) koji bi, u poganskom Rimu, zamijenili likove Romula i Rema io ostalih čestih blizanaca iz rimske mitologije. Teolozi su tu vjeru, uspješno pretvorili u monoteizam, iako njen osnivač, u prvoj poslanici Korinćanima, jasno kaže "Iako ima mnogo takozvanih Bogova i Gospodara (a zatim potvrđuje), kao što i ima mnogo Bogova i Gospodar, za nas postoji samo jedan.
Mog se djeda jako dobro sjećam, iako mi je, od njegove smrt, prošao veći dio života. Moj je djed bio jako inteligenta čovjek, ali nikad nije uspio doći do "sedmog zalogaja", jer nije se to moglo u doba kad je, za preživjeti, trebalo otići u polje po mraku i vratiti se po mraku. Moj djed je u svojoj sobi imao veliku škrinju u kojoj je držao stvari od vrijednosti (zanimljivo da su unutra bili i bajami i orasi) i u koju nikad nisam uspio povirit, tek bi iz daljine uspio nazreti da je unutra bila presvučena crvenim plišom. U toj škrinji je bila i jedna debela dječja biblija prepuna ilustracija (doslovno slikovnica), i tek bi ponekad moja baka, u večernjim satima, gledala, rukom dirala i vjerničkim oduševljenje komentirala te dječje slike.

Nakon kratkog izleta u današnju stvarnost, bez obzira koliko nadnaravno izgledala, vratit ću se da završim temu kojom sam započeo ovaj blog.
Kao što smo vidjeli, "elohim" (množina) ne znači bog. Isto vrijedi za sve stare spise, poput Ilijade i Odiseje gdje se pojavljuju theosi. Theosi (množina) su kasnije, raznim izvedenicama na latinski postali deosi, deo ili na današnjem talijanskom dio, odnosno bog. od theosa smo također dobili riječ teorija, što u originalu na grčkom jeziku, nikad nije imalo značenje koje mu prepisujemo danas, već je označavalo grupu ljudi koji nešto promatraju. Theosi su stoga "promatrači" upravo onako kako je ta biča vidio i zvao Henok, jedan od biblijskih patrijarha koji je pisao stvari koje teolozi, stvarajući novu religiju, nisu mogli pojmiti, pa je iz biblije izbačen. Upravo kao i desetine drugih knjiga, za koje znamo da su postojale jer se u bibliji spominju, ali ih nema, poput knjige "Jehovini ratovi". Stoga biblija često kaže "kao što piše u knjizi..." ali te knjige nema. Zato toliko o tome da je biblija "riječ božja" jer ako je ikad i bila (a nije), odavno su je zamijenile, izokrenule, oduzele i nadodale političke potrebe vremena kroz koja je prolazila.
Stari Sumerani su za ta ista bića imali naziv "anunaki" (množina), što u općeprihvaćenom prijevodu znači "ono koji su s neba sišli na zemlju", što je vrlo "lijep" opisni naziv. Moram ipak reći da je jedan talijan nedavno predložio jedan drugi prijevod, te bi po njemu anunaki značilo "najvažnije zemaljsko sjeme", što, meni osobno, ne čini neku bitnu razliku, obzirom na sumersku priču o stvaranju čovjeka (tema u koju za sada neću ulaziti). Recimo samo da je prva biblijska knjiga Stvaranje ili Geneza, kopija starijih sumerskih mitologija, pa po teolozima ispada da su sumerski originali mitologija, bajka, mašta a ti isti prijepisi u bibliji "riječ božja". Spomenimo još ovdje jednu sitnicu o tome kako Izraeliti nisu nikome krali tekstove, kako bi se moglo pomisliti. Biblija spominje sve narode bliskog istoka tog doba, osim Sumerana, jer Sumerani su bili oni. Uostalom svi znamo da je Abraham došao iz sumerskog grada Ur.
Stari indijski tekstovi ih zovu "deve" (množina) što bi trebalo značiti "svijetli ili sjajni". Ali u, meni nepoznat, svijet indijski tekstova neću ulaziti, recimo samo da je prepun eksplicitnih prikaza tehnologije kojeg su ta bića posjedovala, iste tehnologije koju su posjedovali i biblijski elohim, i koje bi bilo lako prepoznati da ih nisu prekrile tisuće godina lažnih i krivih prijevoda, brisanja i nadopisivanja.
Tko je to i zašto radio? Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavno jer ljudska pohlepa, ako izuzmemo najnaivnije, svima jako dobro poznata.
S prvim nagovještajem najveće prijevare u povijesti i riječima Sanchunathona, smo započeli ovaj blog. Pa iako je i sam bio svećenik, upravo je on razotkrio buduće namjere svoje branše.
Za početak moramo razjasniti pojam "svećenik" kojeg danas doživljavamo kao one koji brinu o našim dušama (brinući usput i o svom bogatstvu naravno, upravo kao što su radili tisućama godina). Staro-zavjetni svećenik nije bio ništa slično, između ostalog i zato što u starom zavjetu nema ama baš ništa duhovnog, upravo kao što možete vidjeti u opisu mog bloga. Židovi i dan-danas znaju reći da oni o onostranom ne znaju ništa, jer im "njihov" (Jahve) o tome ništa nije rekao. Svećenici stoga nisu bili čuvari ljudskih duša, već zaposlenici hrama, a u hramu je doista živio On, Jahve! Svećenici su stoga bili posrednici između vladara i naroda,l prikupljali poreze i služili Jahve, i to u najdoslovnijem smislu riječi, jer su u samom hramu bili njegove sluge. što im je, naravno, bilo od velike koristi, pa i danas postoji poslovica "što bliže oltaru...". Zanimljivo je pritom pripomenuti zanimljivu zgodu kad Jahve govori Mojsiju i kaže mu, reci Aronu (vrhovnom svećeniku) da mi više ne šalje sluge bez ruku i nogu, patuljke i sluge s manama u očima (slobodano prepričavanje) kako bi mi posluživali hranu (nevjerovano ali bibliju je dovoljno pročitati da se shvati da bog kojeg nam religija prodaje, u biti lik koji je bio gladan umoran često šporak pa se morao prati, odmarati i hraniti, i koji nema baš ljubavi prema osakaćenima. ali u tom pogledu je Jahve još i tolerantan, jer egipatski "bogovi" ne samo da nisu trpjeli tjelesne mane svojih slugu, već su izričito zahtijevali da budu fizički lijepi,zdravi i mladi.
Zanimljivo je da Sanchunathon prepoznaje namjere svojih prethodnika i kolega još 1200 prije Krista, obzirom da je populacija elohima, anunakia, theosa itd. tada (prema starim spisima) još uvijek bila brojna i snažna. Pa ipak prave su promjene započele oko 500-te prije Krista, pojavom velikih proroka i mislioca, poput Bude u Indiji, Konfucija (učitelj fung) i Lao Ce (stari majstor) u Kini itd. kad su se posvuda u svijetu stari tekstovi počeli čitati u duhovnom i religioznom kontekstu. Razlog za to je svakako slabljenje (ili odlazak?) te populacije, koja koincidira s rađanjem velikih imperija, poput npr. Rimskog Carstva. Svećenici ili oni koji su do tada bili "bliže oltaru", nisu htjeli izgubiti bogatstvo, moć i utjecaj kojeg su do tada imali. A kako su bili jedini pismeni u narodu, lako su, sitnim izmjenama teksta, napunili svoje prazne hramove, duhovnim i nevidljivim božanstvima. A narod koji je, u svom neznanju, i od prije imao potrebu za moćnom zaštitom, lako je prihvatio sve što mu se nudi, obzirom da dolazi od ljudi kojim su i do tada vjerovali.
Svaka religija je kao veliki plus davala odgovore na strah svih strahova, na strah od smrti. što je svakako još jedna prijevara nad prijevarama, jer ako život poslije smrti postoji super, svi ćemo si ga uzeti, ako ne postoji nitko od nas to neće niti primijetiti, niti se do dana današnjeg itko vrtao da bi iskazao kakvu žalbu, pa ni pohvalu.