Povijest ljudske gluposti

Jeste li čuli priču o Vasi Ladačkom?,,, pardon, kriva tema,,,,
Jeste li čuli priču o ljudskoj gluposti? Tema je doduše široka, ali je istina kratka i glasi „ne vjeruj u ono što većina vjeruje“.
Jeste li čuli priču o „dobrom pastiru“, tom omiljenom liku kršćanske teologije? Dobri pastir čuva svoje stado, zašto? Jer je dobar i želi da su mu ovčice na sigurnom? Ili možda da musti ih, ošišati, zaklati i pojesti, želi biti on a ne vuk? Doduše ovce su njegovo vlasništvo i tu je pastir u pravu, ali ako sagledamo dublju istinu, vidjet ćemo da je ovci sasvim svejedno.
Za razliku od čovjeka, ovca nije glupa, već jednostavno nema izbora. Ovci dlaka raste non stop cijeli život, pa kad bi slučajno, jednoj od njih, došlo u svijest kako bi bilo lukavo sakrit se od „dobrog pastira“ i sreću potražiti na dalekim zelenim livadama lišenih pastirskog noža i vučjih očnjaka, sudbina bi ih svejedno sustigla, te bi im dlaka rasla do duljine koja bi im sprječavala gledanje, kretanje i hranjenje, te bi tako ostale nepomične sve do neminovne smrti.
Čovjek i ovca su se prvi put susreli u Gan Edenu (ograđen i zaštićen vrt, smješten u Edenu, odnosno u području između Turske i kaspijskog mora). Ovca je stvorena u tom zemaljskom raju prepunom biljaka pogodnih za ljudsku prehranu (?). Čovjek ne, jer biblija kaže da je stvoren i stavljen u Gan Eden, kako bi taj rajski vrt obrađivao, a naravno i ovčice čuvao.
Odnos čovjeka i ovce je od prvih dana bio vrlo prisan, ali je čovjek iz tog odnosa uvijek odlazio nekako lišen istinskog zadovoljstva. „Svevideći“ Elohim spozna stoga da društvo životinja čovjeku nije dovoljna, pa mu odluči stvoriti ženu. Elohim koji je pucnu prstima i stvorio cijeli svemir, zasuče rukave i dade se u ozbiljan posao. Najprije je uveo čovjeka u duboki san, zatim mu je otvorio meso s bočne strane i izvadio nešto (biblija ne kaže što, a ponajmanje da je riječ o rebru) čime će stvoriti ženu, otvorenu ranu je potom zatvorio (zvuči li možda poznato?). Stvorenu ženu je prozvao iša jer je od iš nastala, a kako iš znači muško, onda iša znači muška. Na to je čovjek oduševljeno uzviknuo „napokon ona prava, kosti od mojih kostiju i meso moga mesa!“ što napokon odagnava svaku sumnju da je, ne doduše žena, već Eva, klon, ne čovjeka (jer izvan Gan Edena,kako nam kaže sam Kain, sve je vrvjelo od homo Sapiensa), već Adama. I tako je Adam zamijenio ovcu svojom Evom, a ono što im je ostalo zajedničko je dlaka koja raste u beskraj.