Povijest ljudske gluposti

Dala mi je mara sijeno i rekla da je trava, pomislih, mare koji ti je blog? Ali sijeno-trava je bila prava i odvela me u svijet sanja.

I sanja je bila prava, tamnokosa, tamnoputa, duga vrata i dugih nogu i rekla mi je je da sam zgodan, pogledah se onako kvrgavog ćoškastog muškog i pomislih,, možda!

A sanja mi je rekla da će me uzeti zdušno i strasno, kako samo lezbijka zna, i da će cijelim tijelom proći sve moje točke od a do G, rekoh tiho u sebi,, jeeeee....

I uzela me sanja pod svoje, ispod svoga, nad svoga i s boka. I uzela me sanja use, nase i podase i sve je bilo okejjj.

Od sanje me uzela Tonje i govorom mržnje mi rekla da je to samo muški fetiš i da ne mogu biti majka! Ja da ne mogu biti majka? Koji ti je Tonje blog?

Norveška Narodna Moralna Milicija (skraćeno NNMM) je Tonji rekla svoje, napravila zapisnik i rekla joj okvirno godine koje će da broji,, te braganjom zapasala obližnji fjord.

Nekako uporno ovih dana slušamo iz Brazila optužbe da smo rasisti i ljutito nam jebu mate bjelačku. Možemo prihvatiti da su ljuti, ali takve optužbe smo slušali i prije, pogotovo iz Francuske. Rasisti smo zato što nemamo nijednog crnca u reprezentaciji. Iste optužbe se ne čuju za reprezentaciju Japana, mada, nije na meni da sudim, ali znam da je narod Japana jedan od žešćih rasista na globusu.

Zašto Brazilci i Francuzi imaju toliko crnaca u svojim sportskim ekipama, a Hrvati ne?

Crnci su u Brazil došli kao robovi, a nijedno se robovlasničko društvo ne može održati bez duboko ukorijenjenog rasizma.

Francuze imaju crnce zato što su bili i ostali kolonijalno i neokolonijalno društvo. A eksploatacija afričkih zemalja i njenog crnog stanovništva nije moguća bez duboko ukorijenjenog rasizma.

Što onda da radi jadni bijeli Hrvati koji ni luk jeli ni luk mirisali, nit robove kupovali niti prodavali, niti afričke zemlje eksploatirali, nit se na njima bogatili?

Oduvijek imamo bjelački rasizam, ali danas imamo i crni rasizam, žuti rasizam i rasizam duginih boja onih koji mrze sve one koji se, poput njih, ne jebu u dupe.

Ono nevjerojatno u izmaštanom, ali toliko stvarnom, svijetu Johna Ronalda Reuela Tolkiena a koje je nam je spektakularnom ekranizacijom prenio Peter Jackson, nisu orke, trolovi i goblini, jer takve na dnevnoj bazi vidimo širom političke scene dičnog zapada. Nisu ni zmajevi ni morgotov balrog, ono nevjerojatno je da se Frodo u Propetom poniju sela Bree, spotakne o nečiju nogu, padne, prsten mu poleti u zrak te mu se vrati točno na prst i još mu se natakne!
E to je ono nevjerojatno! Toliko nevjerojatno da takva glupost nikad ne bi pala na pamet akademiku Tolkienu koji, ni kao filolog nikad ne bi uspio naći ime za takvu glupost.
Istina je u biti puno prozaičnija i prizemnija. Frodo se sa svojim prijateljima u Propetom poniju vratio hobitskim navikama, dobro su se zabavili, pjevali i napili se, zabavljajući tako cijelu krčmu, te na kraju u cilju zaokruživanje cijele predstave, nataknu prsten kako bi sve šokirao svojim nestajanjem.

Enti su drevna rasa 'pastira drveća. Oni su rođeni od zemlje i stari su kao planine, baš kao i mnoge vrste drveća, postoje i mnoge vrste Enta. Na dugom, jako duuugom sastanku na kojem su Enti odlučivali hoće li ići u rat, bukva i hrast, kesten i putin, jasen i grab su ipak odlučili da u rat moraju ići! Kao stari i mudri znali su da ne mogu ignorirati zlo ovog svijeta i da je rat za spas ljudi, pravedan rat.

Gondor je bio u velikoj opasnosti, a narod Gondora je bio narod Boromira i Faramira, čija je krv čuvala narode Međuzemlja. Lukavom strategijom Sauron je posla gusare da napadnu gondorske priobalne gradove, upravo zbog toga Minas Tirith nije imao dovoljno vojske da se obrani.
Kad je pridobio vosku duhova s planine, Aragorn je otišao u priobalje spasiti gondorske gradove i uništiti gusare, nakon čega je ispunio želju tog prokletog naroda i oslobodio ih prisege, poklanjajući im smiraj smrti. Aragorn je stoga pritekao u pomoć Minas Tiritha na čelu gondorske vojske oslobođenih gradova.

Ljudska priroda je ljudska priroda, a ljudska sudbina je ljudska sudbina! Sve se ovo moralo učiniti i sve se ovo moralo upravo ovako dogoditi jer, unatoč propagandi, milost Valara u stvarnosti i zbilji ne postoji.


davno nestale Entice

Uspješno mlačenje prazne slame zahtjeva tvrdoglavu upornost, stojički stav i nadasve pristojnu dozu ineligencije. Mnogi na blogu misle da je mlatiti praznu slamu lako, da je to šala. Upravo zbog takvog stava imamo mnogo neuspješnih mlataća prazne slame.

Mlačenje prazne slame nije korisna aktivnost, da se odmah razumijemo. Mlačenje prazne slame je umjetnost kojoj treba pristupiti s potrebnom dozom ozbiljnosti, ali i pomiriti se s kruhom i vodom.

Moram stoga uputiti kritike nekim mlatiocima prazne slame, blogerima popuit milog mage koji, iako uporno pokušava, toj aktivnosti pristupa površno, nepoštivanjem pravila struke te nadasve krivim mlatilom, te mlatara praznu slamu o svemu i svačemu, degradirajuči tako ovu vrhonaravnu umjetnost do razine kiča.

Da bi pošteno izmlatili praznu slamu moramo to raditi i srcem i dušom. Moramo se baviti ozbiljnim stvarima, stvarima od životnog značaja sve do globalne razine. Ali ujedno i stvarima koje nipošto ne zanimaju onih 90% populacije koja posjeduje manje od 10% globalnog bogatsva. Tek onda ste na konju, tek onda ste mlačenje prazne slame doveli do razine koju malo, malo tko shvača. razinu neshvačenog umjetnika koji čeka generaciju naših unika i praunuka.

Tek onda ste izbjegli zamku kiča koji krasi, kako naše blogerske stranice, tako i masovnu pop kulturu.