Povijest ljudske gluposti

Evo kako se raspravljalo u drugom stoljeću poslije Krista.


U svojim „Istinitim raspravama“ (Il discorso vero), Celso kaže...

„Pustimo sad ono što se o Isusovim kazivanjima uistinu može prigovoriti, i pokušajmo ga promotriti kao istinskoga poslanika,, i pitajmo se, jeli on bio jedini koji je sišao tu dolje? Jer, ako kršćani ustraju da je bio jedini, tu ih se može uhvatiti u laži i kontradikciji,, jer ti isti kršćani tvrde da su došli mnogi drugi , pa čak i u grupama od 60 i 70 odjednom. I na njegovom grobu vidješe još 2 poslanika, jer „sin božji“ nije mogao sam pomaknuti kamen, već je trebao pomoć, jedan drugi se ukazao stolaru u vezi Marijine trudnoće, a jedan treći da bi pobjegli u Egipat“.


Ali pustimo Celsa koji je ionako bio heretik, i promotrimo što kaže Justin mučenik.


Sveti Justin mučenik (Flavia Neapolis, 100. – Rim, 165.), Katolička Crkva ga slavi kao sveca, mučenika i ubraja ga među Crkvene Oce.
Justin piše Rimskome Caru Antoninu Piu, (Antoninus Pius, rimski car od 138. do smrti 161. i četvrti iz perioda Pet dobrih careva. Adoptivni sin cara Hadrijana.) u nadi da se zaustave progoni protiv kršćana.


„Gledajte da onaj kojeg mi obožavamo je jednak vašim,, vi sami znate o koliko Zeusove djece pišu pisci koje obožavate, Hermes Trismegistus, Dioniz, Heraklo. I to što nam prigovarate da je razapet (razapinjanje na križ je bila smrtna kazna za ustanak protiv rimske države), pa i to je zajedničko mnogim vašim nabrojanim“.


Dakle dok heretik Celso kaže da ih je bilo puno, Justin mučenik kaže Rimljanima, naš je kao i vaši Zeusovi sinovi...
Jer tako se raspravljalo u intelektualnim krugovima drugog stolječa, dok su spoznaje i sječanja na minule događaje još bila svježa.

Iako nas pokušavaju uvjeriti kako je Isus poslan/došao zbog svijeta, jer je bog ljubio čovječanstvo, istina je sasvim drukčija, a to nisu uspjeli sakriti ni kanonski evanđelisti, koji su svoja evanđelja pisali pod teološkim diktatom tada nove crkve.

Matej tako priča...

Matej 15,22
I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!
Matej 15,23
Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama.
Matej 15,24
On odgovori: Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.
Matej 15,25
Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!

(ženi koja očigledno nije pripadala domu Izraelovom, Isus tada reče nešto vrlo ružno)

Matej 15,26
On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.
Matej 15,27

(žena koja nije pripadala domu Izraelovom tada se lukavo pozvala na Isusovu taštinu)

A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!
Matej 15,28
Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.


Po Ivanu, Isus je božje ime obznanio apostolima, odnosno dvanaestorici koji su ga pratili. Ime je očigledno tajno, obzirom da nigdje u Novom zavjetu nije spomenuto, a očigledno nije Jahve Starog zavjeta, jer to ime nije tajno i jer Isus kaže da njegovog oca „nitko nikad nije vidio“, a svi koji su čitali Stari zavjet znaju da su ga vidjeli milijuni. Također uporno ponavlja da ne moli za svijet

Ivan 17,6
Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali.
Ivan 17,7
Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao
Ivan 17,8
jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao.
Ivan 17, ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji.

Zadnju potvrdu (u ovom postu) kako Isus nije mario za pogane, već izričito i samo za dom Izraelov, nalazimo u trenutku kad Isus šalje apostole u „svijet“.

Matej 10,5
Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite!
Matej 10,6 Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!

U Imotski došli svemirci i ostavili svoj pečat na dnu Modrog jezera. Kako znamo da su svemirci? Jednostavno, nisu spalili žito kao u glupoj Engleskoj, već po domaći, dečki uzeli motiku i zasukali rukave. Dok svi Imoćani znaju da od motike nema kruha,,, a kamoli Mercedesa.

Kao epidemiolozi zaraznih bolesti i znanstvenici u području javnog zdravstva ozbiljno smo zabrinuti zbog štetnih utjecaja na fizičko i mentalno zdravlje prevladavajućih politika koje se tiču bolesti COVID-19 te preporučujemo pristup koji nazivamo – Ciljanom zaštitom (Focused Protection).

Dolazeći i slijeva i zdesna, i iz cijelog svijeta, svoju smo karijeru posvetili zaštiti ljudi. Trenutačne politike zaključavanja proizvode razorne učinke na kratkoročno i dugoročno javno zdravlje. Rezultati (nabrojimo ih samo nekoliko) uključuju niže stope cijepljenja u dječjoj dobi, pogoršanje ishoda kardiovaskularnih bolesti, manje preventivnih pregleda za rak i pogoršanje mentalnog zdravlja – što dovodi do prekomjerne smrtnosti u godinama koje dolaze, a radni ljudi i mlađi članovi društva snose najveći teret. Onemogućivanje redovitoga školovanja velika je nepravda.

Održavanje ovih mjera sve dok cjepivo ne postane dostupno prouzročit će nepopravljivu štetu, a siromašni će biti nesrazmjerno oštećeni.

Srećom, naše razumijevanje virusa raste. Znamo da je mogućnost smrti od bolesti COVID-19 više od tisuću puta veća kod starih i nemoćnih nego kod mladih. Doista, za djecu je COVID-19 manje opasan od mnogih drugih bolesti, uključujući gripu.

Kako imunitet u populaciji raste, rizik od infekcije za sve – uključujući i one ranjive – pada. Znamo da će sve populacije na kraju doseći imunitet stada – tj. točku na kojoj je stopa novih infekcija stabilna – i da tome može pomoći cjepivo (ali i da ne ovisi o njemu). Cilj bi nam stoga trebao biti minimizirati smrtnost i društvenu štetu dok ne postignemo imunitet stada.

Najsuosjećajniji pristup koji uravnotežuje rizike i koristi od dostizanja imuniteta krda je omogućiti onima koji su u minimalnom riziku od smrti da normalno žive svoj život kako bi izgradili imunitet na virus prirodnom infekcijom, istodobno bolje štiteći one koji imaju najveći rizik. To nazivamo – Ciljanom zaštitom.
Usvajanje mjera za zaštitu ranjivih osoba trebao bi biti središnji cilj odgovora javnog zdravstva na COVID-19. Primjerice, starački domovi trebali bi koristiti osoblje sa stečenim imunitetom i provoditi česta PCR testiranja ostalog osoblja i svih posjetitelja. Rotacija osoblja trebala bi biti svedena na minimum. Umirovljenicima koji žive kod kuće namirnice i ostale potrepštine trebalo bi dostavljati u njihove domove. Kad god je moguće, s članovima obitelji trebali bi se susretati vani, a ne u zatvorenom prostoru. Sveobuhvatan i detaljan popis mjera, uključujući pristupe višegeneracijskim kućanstvima, može se primijeniti u svakodnevnom životu, i to je u potpunosti u okviru djelovanja i kompetencija radnika u javnom zdravstvu.

Onima koji nisu ranjivi treba odmah omogućiti da nastave normalno živjeti. Jednostavne higijenske mjere, poput pranja ruku i boravka kod kuće tijekom bolesti, trebali bi primjenjivati svi kako bi se smanjio prag imuniteta krda. Škole i sveučilišta trebaju biti otvoreni za nastavu uživo. Treba nastaviti s izvannastavnim aktivnostima, poput sporta. Mlade odrasle osobe s niskim rizikom trebaju raditi na uobičajen način, a ne od kuće. Trebali bi se otvoriti restorani i druge poslovne aktivnosti. Umjetnost, glazba, sport i druge kulturne aktivnosti trebale bi se nastaviti. Ljudi koji su više izloženi riziku mogu sudjelovati ako žele, dok društvo u cjelini uživa zaštitu koju ranjivima pružaju oni koji su izgradili imunitet krda.

Dana 4. listopada 2020. ovu su izjavu napisali i potpisali u Great Barringtonu u Sjedinjenim Američkim Državama:

Dr. Martin Kulldorff, profesor medicine sa Sveučilišta Harvard, biostatističar i epidemiolog sa specijalizacijom u otkrivanju i praćenju izbijanja zaraznih bolesti i procjenama sigurnosti cjepiva.

Dr. Sunetra Gupta, profesorica na Sveučilištu Oxford, epidemiologinja s iskustvom u imunologiji, razvoju cjepiva i matematičkom modeliranju zaraznih bolesti.

Dr. Jay Bhattacharya, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Stanford, liječnik, epidemiolog, zdravstveni ekonomist i stručnjak za javnu zdravstvenu politiku s naglaskom na zarazne bolesti i ranjive populacije.

https://gbdeclaration.org/

Krajem 18-tog stoljeća u biltenima židovskih zajednica u Americi, počela se učestalo ponavljati priča o 6 milijuna židova kojim je u istočnoj Europi ugrožen život zbog gladi, prijetnji istrebljenjem, bolesti itd.
Razlozi stradanja su se mijenjali, zemlje u kojim se to događa također, ali sve su pod zajedničkim nazivom „istočna Europa“ (ne slučajno, kasnije ću objasniti zašto), ali ono što se nikad ne mijenja je „čarobna brojka od 6 milijuna.

Krajem 19 i početkom 20 stoljeća, tu su priču preuzele vodeći listovi, dnevnici i tjednici, u Americi. Pa tako američke novine Sun 06.06. 1915 piše da su u Rusiji 6 milijuna Hebreja umire zbog progona, maltretiranja i gladi. New York Times 18. 10. 1918 piše da 6 milijuna Hebreja ima potrebu za pomoć . 08. 09. 1919 taj isti New York Times piše da su 6 milijuna Hebreja u Ukrajini i Poljskoj dobili obavijest da će biti totalno istrebljeni. New York Times 12.11.1919 „6 milijuna Hebreja u Europi svedeno na siromaštvo, glad i bolest". Atlanta constitution veljača 1920 „skupljeno 50.000 $ za spašavanje života 6 milijuna Hebreja u Europi. New York Times 1938 „6 milijuna Hebreja, bez skrbi i ikakvih mogućnosti,polako umire u Europi". Te iste stvari su pisane 1902, 1911 i 1926 u Britanskoj enciklopediji.

Možemo se stoga zapitati kako je moguće da se od kraja 18 stoljeća, a intenzivno 50 godina prije samog holokausta, uvijek vrti ista brojka? I na kraju uistinu umire 6 milijuna Hebreja, i to od strane onih koje nitko nikad nije spomenuo, ali znamo iz povijesti , kako su bili uporno i obilato financirani upravo iz te iste Amerike (često spominjana obitelj Bush).

Nećemo ovdje nastaviti s pričom zašto su židovske zajednice, krajem 18 stoljeća, pokrenule tu priču, jer povod je očigledan, povratak na rodnu grudu! Već ćemo pokušati objasniti čaroban broj od 6 milijuna.

U Bibliji Jahve objašnjava svom narodu da će otiči u progonstvo, ali im također obećava da će se vratiti, radi se naravno o babilonskom egzodusu, ali su rabini te nadasve kabalisti 18 stoljeća iskoristili jednu slučajnu grešku u svojim svetim spisima, gdje u riječi „vratit ćete se“ nedostaje židovsko slovo „vav“ koji po kabali numerički odgovara broju 6, što su oni protumačili „vratiti čete se- minus 6“ čega? Pa milijuna! A zašto milijuna?

Odgovor na ovo pitanje također nalazimo u Bibliji gdje u knjizi Izlazak piše da su iz Egipta izašli 600 tisuća Izraelita, ali napominje da je toliko izašlo onih koji su bili mladi u snazi, odnosno oni koji su Jahvi bili bitni za vođenje ratova. Ali ti mladi u snazi su vodili svoje žene i djecu jer „idi i množi se“ je jedan od najsvetijih židovskih božji zakon, znači puno djece, često i po nekoliko žena, a tu su naravno i starci. Znači svakom „mladom u snazi“ možemo pridodati još desetak ljudi, pa kad pomnožimo 600 tisuća s deset dobijemo čarobni broj 6 milijuna.

Priča je započela s upozorenjem na opasnost židovima u istočnoj Europi, a na kraju su najviše stradali židovi upravo iz istočene Europe, oni koje su nijemci zvali „Juden“. Jedan od odgovora zašto bi to moglo biti tako jest. Istočnu Europu su naseljavali židovi koji su to bili samo po vjeri, ali ne i po krvi, odnosno nisu bili Izraeliti već Hazari, tursko pleme iz, pretežno, Afganistana, stoga narod azijskih stepa koji je među prvim doša na ovo područje.

Hazarsko carstvo prostiralo sve od obala Crnog mora i Kaspijskog jezera do Urala i dalje na zapad do Kijeva. Moćno carstvo, stiješnjeno između kršćanstva i islama, poznato po jednoj povijesnoj zanimljivosti kad je njihovo plemstvo a kasnije i narod, prešli na Judaizam. Kad je carstvo propalo narod se povukao više na sjeverozapad, odnosno u istočnu Europu. Stoga, većina od 6 milijuna židova stradalih u holokaustu su bili Hazari a ne Izraeliti, potomci Jakovljevi.

Brojka od 6 milijuna pojavljuje se često u izraelskim novinama nakon što je država stvorena, pa tako imamo naslov „Napokon su Izraelci ponovo dostigli broj od 6 milijuna stanovnika“ (po popisu stanovništva iz 2008, 7,5 milijuna) ili „Iran prijeti 6 milijunima Izraelaca“ itd. Što opisuje koliko je taj broj, zbog ovdje opisanih razloga, ukorijenjen u psihu svih Izraelaca.