Povijest ljudske gluposti

Rat u Ukrajini temelji se na lažima - lažima o tome kako je počeo, kako ide i kako će završiti.


Kažu nam da Ukrajina pobjeđuje, a zapravo gubi. Kažu nam da rat jača NATO, a zapravo ga iscrpljuje. Rečeno nam je da je najveći problem Ukrajine nedostatak sredstava od američkog Kongresa dok zapravo Zapad ne može proizvesti dovoljno streljiva - problem za koji će trebati godine da se riješi. Rečeno nam je da Rusija trpi veće gubitke dok Ukrajina zapravo ostaje bez vojnika - još jedan problem koji novac ne može riješiti.

Rečeno nam je da je svijet uz nas, dok zapravo Globalna većina vjeruje da je politika SAD-a vrhunac ludosti. Rečeno nam je da ne postoji prilika za postizanje mira kada smo zapravo odbacili više mogućnosti za sporazumno rješenje. Rečeno nam je da će Ukrajina, ako se nastavi boriti, poboljšati svoju pregovaračku poziciju, dok će zapravo uvjeti postati mnogo gori od onoga što je već bilo dostupno i odbijeno.

Ipak, laži će uspjeti odugovlačiti rat. Kongres će izdvojiti više sredstava. Rusija će uzeti više teritorija. Ukrajina će mobilizirati više mladih muškaraca i žena da ih ubace u stroj za mljevenje mesa. Nezadovoljstvo će rasti. Na kraju će doći do krize u Kijevu i vlada Zelenskog će biti srušena.

A onda, kada rat konačno bude izgubljen, kada cijela zemlja bude ležala u tinjajućim ruševinama na pogrebnoj lomači koju su sami napravili, lažljivci će reći "dobro, pokušali smo." Spriječivši bilo kakvu alternativu, okaljavši sve koji govore istinu kao marionete neprijatelja, lažljivci će reći “Dali smo sve od sebe. Suprotstavili smo se Putinu.”

Dapače, ustvrdit će, uspjeli bismo da nije bilo pete kolone Putinovih apologeta koji su Ukrajincima zabili nož u leđa. Zatim će, prebacivši krivnju i potapšavši se po ramenima, bezbrižno krenuti u sljedeći rat, kao što su krenuli na Ukrajinu nakon katastrofa u Afganistanu i Iraku.

Laži su sveobuhvatne - ali će djelovati.

target=_blank>David Sacks (strojni prijevod)

Henry Kissinger jednom je prigodom rekao kako nije pametno biti neprijatelj Amerike, ali da je pogubno biti njen saveznik.
Kako je biti neprijatelj Amerike, saznale su nekoliko najsiromašnijih zemalja svijeta Vijetnam, Laos, Afganistan, Jemen i tako dalje.
Kako je pogubno biti i saveznik i neprijatelj Amerike, saznao je Irak
Kako je pogubno biti američki saveznik, upravo doznaje Ukrajina.

Iako su od majdanskih događaja Amerikanci uložili 300 milijardi dolara u Ukrajinu, Amerika samo po sebi nije u recesiji, jer uložen novac se vratio u američku vojnu industriju i obogatio sve koji su s njom u vezi, to je onaj bum milijuna vrijednih nekretnina koje posljednjih godina niču u okolici Washingtona DC, a o kojim sam već pričao. Činjenica je i da uložen novac izvučen iz federalnih rezervi je u biti dug, koji se neumoljivo približava četrdeseto trilijardi (po američkom sistemu brojanja) izmužene iz besmrtne i nepresušne krave muzare zvane FED.

Dok su gledali američkog lidera u Rey Ban cvikama, kako se rukuje sa zrakom, kako imenuje pogrešna imena i zove već davno mrtve ljude, europski političari su rekli "to je naš vođa, to je naš uzor!" i slijedili Bidena na svaku stranputicu na koju ih je vodio.

Nije se doduše pristojno rugati starijim ljudima, ali bi Amerikanci trebali naći nekoga pristojnog i sa srcem, koji bi Joa primio za ruku i odveo do najbliže stolice, kako ne bi pao.
Ali je nepristojno od europskih političara reći da ih nije briga što narod govori i misli, i da će podržati Ukrajinu usprkos njima.

Oružje kojeg su Europljani poslali u Ukrajinu i koje je u Ukrajini spaljeno, stvoreno je od pravog novca, zarađenog proizvodnjom i trgovinom, i za razliku od američkog posuđenog od tko zna koga i koje će se vratiti tko zna kada, Europski ima svoju težinu.

Težina tog novca se ovih dana, valja traktorima po europskim ulicama, i više se nijedan europski političar ne osjeća sigurno. Dijete pedofilske traume se ovih dana osjeća kao Jupiter, ili u najmanju ruku kao Napoleon, želi poslati svoje i europske vojnike u Ukrajinu.
Pogrešne odluke su dovele do panike, a panika je zapjenila usta zbog mržnje. Ali dovoljno je bila brza reakcija Moskve, da se svi poklope ušima i počnu mantrati "ne mi, ne mi", dok je naš anemični, u Parizu, poručio da će on objasniti Ukrajini kako se pobjeđuje.

Hoće li hrvatski vojnik potražiti "treću sreću" u srazu s Rusima? Nakon Napoleona, Prvog svjetskog rata, Hrvati su svoju treću sreću potražili u Drugom svjetskom ratu, četvrti pokušaj si možemo priuštiti samo ako nam noge smrde do neba i ako zaključimo da smo "tu" za quraz i totalno nepotrebni, pa je onda i bolje da nas nema.

Kad je aktivni vojni pilot američkih zračnih snaga Aaron Bushnell dobio poziv da se hitno spremi kako bi bio raspoređen u Izrael u sklopu svojih vojnih dužnosti, Aaron Bushnell je učinio nezamislivo


Dana 25. veljače 2024., Aaron Bushnell, 25-godišnji vojnik Zračnih snaga Sjedinjenih Država, počinio je čin samospaljivanja ispred ulaznih vrata veleposlanstva Izraela u Washingtonu, D.C. Tijekom incidenta, Bushnell je prosvjedovao zbog " ono što ljudi doživljavaju u Palestini od strane svojih kolonizatora" i izjavio je da "više neće biti sudionik u genocidu" prije nego što se polio zapaljivom tekućinom i zapalio. Dok je gorio, Bushnell je više puta vikao "Oslobodite Palestinu!" dok su lokalne hitne službe stigle na lice mjesta. Umro je nekoliko sati kasnije u lokalnoj bolnici.

"Ruski oporbeni vođa Aleksej Navaljni umro je prirodnom smrću od krvnog ugruška, izjavio je u nedjelju šef ukrajinske vojne obavještajne službe (GUR) Kirilo Budanov, a prenosi novinska agencija UNIAN.

"Možda ću vas razočarati, ali ono što znamo je da je stvarno umro od krvnog ugruška. I to je više-manje potvrđeno. To je ono što znamo", rekao je Budanov novinarima odgovarajući na pitanje zna li obavještajna služba "na koji način je ubijen".

Rekao je da ove informacije nisu preuzete s interneta. Po njegovim riječima, riječ je o prirodnoj smrti."


U prijevodu, za one koji ne govore Ruski, Ukrajinski, Švedski, Švapski i ostale jebene jezike, recimo na Hrvatskom ono što ni hrabri Budanov nije smio javno reći.
Navaljni je umro "prirodnom smrću" kojom ovih dana redovno umiru "laboratorijski miševi" cijepljeni mRNA cjepivom.

Ruski veleposlanik pri UN-u, izjavio je da još uvijek postoji mogućnost da Ukrajina, kao država, preživi u nekom obliku. Ta bi Ukrajina, naravno, trebala biti demilitarizirana, pacificirana, neutralna, bez rusofobije i uzdizanja ratnih zločinca, poput Stefana Bandere, u heroje Ukrajine.
Diplomatskim rječnikom, ova izjava znači da će doći trenutak kad takva mogućnost više neće postojati. Diplomatski rječnik zvuči sasvim logično, jer nije za očekivati da će Rusi trošiti živote svojih vojnika, da bi kasnije trgovali o bilo čemu.

Kako je vidljivo, ruski uvjeti nisu ekstremni već sasvim logični, za razliku od "Ukrajinskih" odnosno "Zelenskovih", koji je dekretom zabranio pregovore s Rusima, ali koji, unatoč tome, daje svoje uvjete.

Ti uvjeti glase: Ruska kapitulacija, povlačenje sa svih ukrajinskih teritorija, plaćanje ratne reparacije i (slušaj sad) odricanje od nuklearnog oružja.
Jedan engleski novinar, blizak vladi i vojnim krugovima, objavio je članak u kojem tvrdi da se potajno razmišlja o nuđenju Rusiji pregovore kojim bi tražili mir u zamjenu za teritorij.
Prevedeno na "diplomatski jezik", nudili bi Rusiji ono što već ima ili će uskoro osvojiti, za još jednu "Minsk prevaru" kojom bi dobili primirje i vrijeme za novo naoružavanje ili novi jeftini pokušaj uvlačenja Ukrajine u Nato.

Ruski veleposlanik Vasily Nebenzya je već upozorio UN da ne postoje "okupirani teritorij" u Ukrajini jer su te teritorije referendumom pripojene Rusiji, a po Ruskim zakonima niti Putin nema pravo o njima pregovarati.
Zapad naravno ne priznaje te referendume, ali zapad treba podsjetiti na svoje prevare i laži, samo jednom imenicom, Kosovo.

Glupost ima tisuću lica, ili po zadnjem računanju 1800 odnosno broj sankcija Rusiji, broj koji i dalje raste istim tempom koji Rusi napreduju na fronti.
U prošlo postu sam napisao da su sankcije produkt onog koji ne zna što da radi, imam za to i dokaz.

Poput oružja kojeg je zapad slao Ukrajini, i koji je svaki ponaosob trebao donijeti prekretnicu u ratu na strani Ukrajine, a u tome nije uspio, i sankcije su imale isto propagandno zaleđe.

Pisalo se tako da kad isključe Rusiju iz SWIFTA, Rusija biti u nemogućnosti trgovati s bilo kim.
Ne shvaćam poantu da bi neka bankarska aplikacija mogla spriječiti poslovanje između dvije strane koje žele poslovati, ali je očigledno netko imao osjećaj svoje nadnaravne božanske moći.
Dvije (tri, pet, deset i tako dalje) strane koje su željele poslovati, nastavile su poslovati, pa je Ruski izvoz već nadmašio prijeratnu razinu.

A u čemu je glupost?

Sva poslovanja koja se obavljaju preko SWIFTA, prolaze kroz monitore NSA, pa tako američka obavještajna agencija ima uvid u sva svjetska poslovanja.
Dok je trgovala preko SWIFTA, sva je ruska trgovina bila Amerikancima vidljiva, Amerikanci su tada znali doslovno sve o Rusiji.
Danas ne znaju ništa.

Carson je došao u Moskvu obaviti posao, ne baš dobar posao jer se nije dobro spremio, ali ipak posao znakovitog imena "intervju stoljeća", ono što je pokupio usput je radikalizacija vlastitih stavova.

Nakon stotine milijuna pregleda Putinovih razmišljanja na različitim platformama, Carlson je bio gost mnogih panela na kojim je pokušao objasniti šok viđenim i radikalizaciju vlastitih stavova.

Ono što je Carlson vidio u Moskvi je sjaj grada kakav u Americi ne postoji više od 70 godina. Vidio je čiste ulice grada i moskovskog metroa, vidio je bezbrižne građane u punim trgovačkim centrima i restoranima, vidio je grad bez kriminala i shvatio je da je kriminal izbor kojeg ne morate imati.

Rad mladog ruskog you tubera, ovih dana, skuplja tisuće lajkova istim takvim slikama St. Petersburga i Moskve na kojim zahvaljuje Bidenu i sankcijama koje su uzdigle Rusiju, zahvaljujući mogućnošću da Ruska zarada ostaje u Rusiji i da se u njoj ponovo reinvestira.

Dali vam je sve to čudno?
Sankcije su posljednji čin nekoga tko ne zna što da radi. Istina je da su sankcije ubile stotine tisuća iračke djece od gladi, ali nijedne sankcije nisu nikad srušile nijedan režim ni postigle željeni cilj.

Kad pak primijeniš besmislene sankcije na samodostatnu zemlju poput Rusije, dobiješ čisti kontraefekt.
Možda je intervju s Putinom intervju stoljeća, ali spoznaja da su sankcije od Rusije stvorile petu ekonomsku silu svijeta i prvu ekonomsku silu u Europi, jer Njemačke više nema na toj karti, je zgoditak stoljeća.

Istina i laž imaju istu tržišnu vrijednost, jer oboje imaju svoje kupce.
Ako izuzmemo teška vjerska, filozofska i znanstvena pitanja, istinu i laž možemo podvrgnuti poznatim testovima utvrđivanja.

Uzmimo na primjer trenutno naj aktualniji primjer, smrt Navalnog.
Da bi se policijskim metodama utvrdilo moguće ubojstvo, koriste se dva faktora, prilika i motiv.

Osumnjičenik broj 1, po globalnoj propagandi je Putin, uzmimo stoga njegove prilike. Putin je prilika imao milijun, jer ako je dovoljna sekunda da se nekoga ubije i zbrojimo s vremenom koliko je Navalni u pritvoru/zatvoru, dobijemo taj broj.

Problem je motiv jer samo po zapadnoj propagandi je Navalni bio politička ugroza Putinu, s obzirom na to da mu popularnost nikad nije prelazile jadnih 4%. Navalni je završio u zatvoru jer je kršio zakon, a na slobodi ili u zatvoru, Putin nikad nije imao motiva ubiti Navalnog.

Padom najutvrđenijeg grada u Donbasu, ukazala se potreba za nekom jačom proturuskom propagandom. Smrt Navalnog je stoga imala motiv, ali i priliku kad je dan ranije gospođa Navalni došla u posjet mužu. Jeli iskoristila priliku? Jeli sudjelovala namjerno ili nenamjerno, siguran sam da ćemo do kraja priče i to saznati.

Kod utvrđivanja istinitosti, često je korisno pratiti trag novca.
Baš tu klimatološka laž nailazi na najveću prepreku jer, teorija globalnog zatopljenja kaže da će se, zbog porasta temperature, otopiti polovi, da će razina mora rasti i ugroziti populaciju koja je najgušća u priobalnom području.
Što kaže trag novca?

Gro svjetskih investicija se slijeva upravo u priobalna područja, želite li reći da najbogatijim ljudima na svijetu, korporacijama i državama nitko nije rekao za klimatološku opasnost?

Česta laž koja trenutno plaši Teletabise je ruska prijetnja. Pri tome je totalno nebitno što Rusi nisu ni riječju ni djelom prijetili nikom, bitno je da propagandna mašinerija tako kaže.
A što globalni zapad poduzima po tom pitanju? Apsolutno ništa! Nit se naoružava, niti mobilizira, niti pokreće industriju za proizvodnju deficitarnog oružja i municije koja je nestala u ukrajinskim ravnicama, čudno? Ne, normalno.

Freško mi se stisnul od straha da bu Rusi do Zagreba prihajali, jer su mu tak rekli oni koji postuliraju.

Postulirati bi trebalo uzeti kao riječ mjeseca, jer to se dela, jer bo NATO izgubit ne-sme (pobedil bu kasnije, za godinu-dvije, pet, dvadeset...)

Postulira se da da je pobjeda Ukrajine pobjeda NATO, shodno tome poraz Ukrajine je i poraz NATO.

Postulirati znači uzeti nešto kao istinito pa onda i kao polaznu točku. Kad je Ukrajina izgubila "istina" se nastavila "postulirati" i širiti svoju polaznu točku.

Teoretski to je trenutak kad se "istina" razotkrije kao laž a "polazna točka" kao šupak svijeta.

Ipak, freševi svijeta ne žele biti šupak svijeta, pa postuliranju nam kraja.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća Nada Malanima je mrgodno otpjevala o tome da je hladno s obzirom na to da "sunce zimi rano liježe, jer ne može više". Nisam siguran ali čini mi se da su i The Beatles, tih godina, pjevali kako nam dolazi novo ledeno doba.
Baš kao i sada, i tad sam imao šesnaest godina i sjećam se prekrasnih ljeta i strašnih zima. Mnogima se stoga činilo da nam je ponovna sudbina ganjanje ogromnih mastodonta, kosmatih nosoroga i vunastih mamuta zaleđenim ravnicama buduće Europe, pa ipak, neki su znali bolje.

Zlo koje nikad ne spava, je znalo bolje. Jer zlo koje nikad ne spava je budno u uvijek "atento".

Zlo koje nikad ne spava obraća pažnju na stvari koji drugi, obični ljudi, ne obraćaju, pa je zlo koje nikad ne spava znalo za ritmove zemlje, njene oscilacije i razmake tih oscilacija, i sukladno njima pravili planove.
Jedna od tih oscilacija je dekadna Pacifička (DPO), koja u pravilnim dekadnim ritmovima u svoje dubine guta toplinu površinskih voda, stvarajući debele i široke slojeve arktičkog leda, ili suprotno.

Tajna koje je zlo znalo, a običan mali čovjek nije obraćao pažnju jest, da ta dekadna oscilacija traje pola stoljeća.
Mogli bi u klimatološke zavrzlame uvesti i Atlantsku dekadnu oscilaciju te ritmove El Ninjo i La Ninja, ali tajna ostaje u ljudskoj psihi.

Pedeset godina u ljudskom životu ostavlja dubinu iskustva koje formira ličnost. Ako imate dublje sjećanje ili ste isto zamijetili na slikama i starim filmovima, svi su tada nosili šešire ili kape, dok su "mudri" međusobno došaptavali da "čizma glavu čuva". Bila je to generacija odgojena na Pacifičkoj oscilaciji koja je gomilala led na Antarktiku.
Buduća generacija je naslijedila ispuštanje dubinske akumulirane pacifičke topline, za koje je zlo ovog svijeta, bilo, tehnološki i propagandno, dugo spremno.

Dočekalo nas je stoga kraj svijeta ako ne primijenimo novu tehnologiju solarnih panela, vjetrenjača i električnih automobila, te naravno porez na ugljični otisak na kojeg je naš mago posebno osjetljiv.

Izrasla je stoga generacija buntovnih neznalica koje slijepo slijede Gretu i paraju gume dizelašima.

Kako ova dekadna prijevara dolazi svome kraju, zlo koje obitava na daleko zapadu, vraća se starim trikovima i već prošle godine je zaradilo 238 milijardi $ na prodaji oružja.

Kad oružje pjeva, majke plaču! ovog puta su to ukrajinske i palestinske majke, sutra već mogu biti ponovno naše.