Povijest ljudske gluposti

Mnogi od nas su zasigurno gledali bar jedan od sijaset dokumentaraca koji se bave otkrivanjem Atlantide. Traže je od Biminija do sjevernog pola, od Španjolske do Jadrana, a skoro svaka takva priča završi na sredozemnom otok Santorini.
Ali samo je jedna Atlantida, ona Platonova, jer Platon je Atlantidu smjestio precizno u vremenu i prostoru, stoga otok Santorini, iako je doživio sličnu sudbinu Atlantide, nikako ne može biti taj mitološki otok.

Kad proučavamo djela klasične antike, možemo zauzeti dva stava, ili je priča maštovita legenda, mitologija i bajka, ili možemo zauzeti stav da je priča istinita i nastaviti istraživati. Jedini neprimjereni stav je da kazivanja prihvatimo kao djelomično točna, pa onda nadopunjavati s našim teorijama. Stradanje otoka Santorini se dogodilo 1600 godina prije Krista, pa bi razvijene civilizacije poput Grčke i Egipta imale jasno sjećanje na taj događaj, kao što ga i imaju ili kao što mi danas imamo „jasnu“ povijest staru tek tisuću godina, ne bi nikad stoga jednu poznatu povijesnu činjenicu zamijenili za neki davni nepoznati mitološki događaj.

Što preko Platona znamo o Atlantidi

Priča dolazi indirektno od Solona, zakonodavca, velikog državnika i najbogatijeg čovjeka drevne Grčke, koji je oko 560 g.pr.Krista boravio u Egiptu. Hijeratičko (svećeničko) vijeće božice Neith od Saisa, zaštitnice učenja, povjerilo je Solonu da su njihovi arhivi stari tisućama godina. Ti zapisi govore o kontinentu s one strane Heraklovih stupova, koji je potonuo oko 9560.g.pr.Krista. Priča je tada prešla od Solona preko Dropida i Kritije Starijeg do Kritije Mlađeg, a od njega oko 400.g.pr.Krista do Platona. Platon ne zamjenjuje Atlantidu s Amerikom, s obzirom da izričito kaže da zapadno od Atlantide postoji kontinent. On govori o oceanu preko Heraklovih stupova (Gibraltarskog tjesnaca) i naziva Mediteran “samo lukom”. Upravo u taj ocean on stavlja otok-kontinent veći od Libije i Azije zajedno (ovdje Libija ima značenje teritorija koji se nalazi zapadno od Egipta do Gibraltara, a Azija je današnja Mala Azija).

U središtu Atlantide postojala je plodna ravnica zaštićena planinama od sjevernih vjetrova. Klima je bila suptropska i Atlantiđani su dva puta godišnje kupili ljetinu. Zemlja je bila bogata mineralima, metalima i poljoprivrednim proizvodima. Otok je bio središte bogate trgovine i velikog prometa. Industrija, obrt i znanost su cvjetali na Atlantidi. Ponosila se mnogim lukama, dokovima i kanalima za navodnjavanje. Platonovo spominjanje luka, brodova i trgovačkih veza s vanjskim svijetom indicira rabljenje prekooceanskih brodova. Vladari te zemlje vladali su čvrsto nad ljudima i zemljom na svom otoku i duboko u Europi i Africi. Atlantida je bila vlasništvo Posejdona, boga mora.

Posejdon se zaljubio u Kleito i sagradio je na sredini otoka hram, te je nastambu okružio prstenovima zemlje i vode da bi je zaštitio. Zgrade su bile izgrađene od crvenog, bijelog i crnog kamena, a Posejdonov hram je bio okružen zlatnom ogradom, zidovi od srebra, a zgrade ukrašene zlatnim ornamentima. Tu su kraljevi Atlantide održavali svoje skupštine. Kraljevi su bili potomci Posejdona i Kleito koji su podijelili otok, a najstariji Atlas, prvi kralj Atlantide, imao je kontrolu nad središnjim gradom na brdu i okolnim područjem. Izvan grada ležala je plodna ravnica okružena kanalom koji je služio za skupljanje voda sa planina kojom se navodnjavala ravnica. Ravnica je sa vanjskim rubovima otoka bila povezana mostovima na kojima su bile kule i vrata. Na sjeveru otoka su bile planine koje su sezale do neba. Na obroncima šarali su plodni pašnjaci, jezera i sela. Na temelju Platonovih podataka Atlantida je imala brojnu i organiziranu vojsku i mornaricu koja je omogućila kraljevima Atlantide da prošire svoju moć preko mora do našega svijeta.

Na temelju podataka koje nam Platon daje može se u grubim cratama izračunati da se vojska sastojala od 480000 pješaka, 120000 konjanika, 10000 teških i 60000 lakih borbenih kola s ukupno 160000 momaka i 240000 mornara. Dolazimo do brojke od oko milijun ljudi pod oružjem.
Samo velika ravnica na jugu imala je, sudeći prema Platonovim navodima, površinu od oko 200000 četvornih kilometara. U njoj je živjelo marljivo ratarsko stanovništvo s navodnjavanim vrtovima, pa se iz toga nadalje može preračunati da je ukupno stanovništvo brojalo najmanje dvadeset ili, vjerovatnije, četrdeset milijuna duša. Čini se da je narod otoka živio u dvije epohe.

U prvoj su se ponašali blago i mudro, te dijelili narav svojih božanskih predaka. Posjedovali su istinski veliki duh koji je sjedinjavao pravičnost i mudrost. Prezirali su sve osim vrlina, nisu ozbiljno uzimali posjedovanje zlata i druge imovine koja im je izgledala teretom i nisu bili zatrovani luksuzom. Ljudi Atlantide cijenili su drugarstvo i prijateljstvo više od bilo kakvog materijalnog posjedovanja i bogatstvo ih nije lišavalo njihove samokontrole. U drugoj epohi, Platon nam govori o moralnom padu Atlantiđana, kada su prevladavali pohlepa i egoizam. Božanski dio njihove prirode s vremenom je degenerirao, te su konačno bili zatrovani pohlepom i zavišću. Atlantiđani su već tada bili gospodari više od polovice Sredozemlja i odlučili su da bi Grčku, Egipat i preostale slobodne zemlje trebalo porobiti.

Prešli su u naš svijet s ogromnom vojskom, ali nisu izvojevali pobjedu na brzinu jer su poraženi pred Atenom. Što se kasnije događalo poznato je s puno manje detalja jer je Platonov glavni dijalog Kritija ostao nedovršen, no iz kratkog sažetka u tekstu Timej doznajemo kraj. Uviđajući da je časna rasa bila u najbijednijem stanju i da su divljački navalili na čitavu Europu, Afriku i Aziju, Zeus im je nanio strašnu kaznu. Zeus je na njima iskalio svoj bijes i u potpunosti uništio njihovu civilizaciju. Atlantidu su potresli snažni potresi i potopi, i potom je, u jednome groznom danu i jednoj užasnoj noći otok nestao u morskim dubinama. Iz tog razloga je more u tom području nepristupačno i neprohodno, jer se na tom putu nalaze velike mase mulja i blata potonulog otoka.

(Nastavak idući tjedan)

Mirko iz Miljevca je pisac, scenarist, režiser, glavni glumac i lik gdje glumi samog sebe u filmu „Sam protiv svih“. Mirko je Rambo, Bond,, James Bond, Conan barbarin, Rocky Balboa. Mirko je Jason Bourne, Batman i Superman i svi ostali likovi koji su se samostalni usudili oduprijeti zloći i nepravdi.

Mirka napada (a i on njih) grupica prekrasnih ljudi. Njihovi blogovi mirišu na cvijeće, odišu inteligencijom i ljubavlju, njihova duhovnost nema premca. Sve je puno cvijeća, srdašca, anđela i svilenih oblaka. Sve je puno pjesme i spretnih doskočica, svi se grle i ljube,, a nadasve, svi su lijepi (ako i nisu, stave neku sliku)!

Ali lako je ljubiti sebe i sebi slične, treba poput Isusa ljubiti leprozne, sakate i one koji nas ne ljube i nisu nam slični. Ta se grupica blogera, unatoč svojoj blogerskoj maski, ujedinila u konspiracijsku grupu ujedinjena u mržnji, u mržnji protiv naše dike iz Miljevaca.

Nije ni Mirko baš neki prekrasni tip, ali Mirka valja respektirati jer, za razliku od njih, ne glumi ono što nije, Mirko je Mirko i kvit, Mirko se nalazi u osvetničkom pohodu iz tko zna kojih pobuda, to zna on i neprincipijelna koalicija koja mu se suprotstavlja.

Ali što smo mi ostali blogeri krivi? Tko je kome posudio 50€? Tko ih nije vratio? Tko je koga želio prcati za novce? Koga briga? To su vaše osobne stvari koje bi trebali rješavati među sobom, a ne javno na internetu na vlastitu sramotu.
Predstavio sam likove onako kako sam ih upoznao, ali što je u srži problema nemam pojma, tko je u pravu a tko u krivu? Ne znam i nije me briga, ali znam da će u mojim očima profitirati onaj koji prvi prestane.

U svijetlu posljednja dva posta koja aludiraju na univerzalni dohodak (UD) u post-tržišnom svijetu i uobičajenog pitanja „tko će sve to platiti“ , kojeg je čak i inteligentni Raspudić jednom postavio, recimo da je novac tek simbol bogatstva, ne i bogatstvo u svojoj biti.

Kako je IzgubljenaUGalaksiji:) naglasila da posljednjih dana prati baš ovakve tekstove, odlučio sam da ovdje, u zajednici s posljednja dva posta, napravim prašnjavi srednjovjekovni triptih. Jer unatoč renesansi i industrijskoj revoluciji, novac je ipak antički i srednjovjekovni proizvod kao potreba i velika vrijednost u svijetu niske proizvodnje, u kojem nisu svi mogli imati sve.

U petnaestom stoljeću kad su Španjolci „otkrili“ Ameriku i njegov Eldorado, u Španjolsku su se slijevale ogromne količine zlata. Gro tog zlata je odlazio vladajućoj obitelji, velikaškima, vlasnicima brodova, trgovcima, ali kad su svi navedeni obogatili, dio tog bogatstva dođe i do malog čovjeka, sitnog trgovca ili seljaka.

Ali, što da radi seljak s prekomjernom dozom zlata? Može doduše kupiti novi plug i jačeg konja koji će ga vuči, može kupiti novu sjekiru, pilu, novu haljinu ženi i sebi nove cipele i... ma shvaćate kamo ovo ide.
Problem je, u društvu petnaestog stoljeća u slaboj, neefikasnoj i sporoj proizvodnji. Kovač doduše može napraviti novi plug ili sjekiru, ali u selu u kojem odjednom svi imaju šaku zlata i u kojem odjednom svi žele nove alatke, haljine i cipele, selo bi trebao barem desetak novih kovača, krojačica i postolara.

U slabo razvijenoj ekonomiji sa slabo razvijenom proizvodnjom, zlato je novac u polupraznom dućanu, ako postoji nestašica robe, novac nema vrijednost! Shodno tome, prava vrijednost nije novac već proizvod.

Pitanje stoga „tko će sve to platiti, u kontekstu UD“ u svijetu hiperproizvodnje (bazirane svakog dana sve više na robotici), ne samo hrane, već doslovno svega je bezmisleno. Ali proizvodnje sve nekvalitetnijih proizvoda koji se moraju sve češće bacati kako bi se kupovala nova (jer proizvodna traka u ovom ekonomskom sistemu ne smije stati da ne bi došlo do kolapsa) nema smisla!

U prepunim dućanima novac gubi vrijednost, upravo zato su stvari sve jeftinije, nova sjekira koju je bivši seljak morao čekati danima i masno platiti, sad košta 39,99 kn, postole u Kineza 25 kn, nova haljina u Pepka 28,79 a masu robe prodaje se „sve po 9, sve po 7 itd. kn“.

Sulud ekonomski sistem koji stvara sve više smeća kako proizvodnja ne bi stala, nepotrebno troši ograničene zemaljske resurse, dok istovremeno u zemljama trećeg svijeta svakih osam sekundi jedno dijete umire zbog gladi, zanemarivanja i ratova.

Sve ove probleme može riješiti današnja visoko industrijalizirana hiperproizvodnja, ali problem je još uvijek u novcu, pa višak proizvoda ne može doći do onih koji novac nemaju. Jer sulude ekonomske teorije, podložne teoriji kaosa, proizvode ekonomske krize kojih u biti nema, već postoje samo u glavama i „računima“ ekonomskih analitičara koji nijednu ekonomsku krizu nisu uspjeli predvidjeti i zaustaviti, već samo analiziraju njegove posljedice i razloge zbog kojih su došle.

Danas se svijet približava brojci od devet milijardi duša, ali ova zemlja može prehraniti duplo više ljudi što se samog potencijala proizvodnje hrane tiče, dok dobro usmjerena investicija lako od pustinje napravi plodno tlo. Ali ćemo za minerale ipak morati početi odlaziti rudariti u kakav asteroidni pojas jer željezna rudača i reciklirani metal nemaju ni približno istu kvalitetu, a da o problemu rijetkih metala ne govorim.
Kakva nas budućnost čeka tek je za vidjeti, ali se već sada može naslutiti da su duboke države prihvatile pravac djelovanja baziran na novoj ekonomskoj paradigmi, problem ostaje samo što bogati žele ostati bogati, odnosno, na vlasti.

Papa prijeti bez potrebe?

U posljednjem postu sam rekao da je svjetski dug nastao iz nekršćanskih pobuda, ali to nipošto nije razlog (a trebao bi biti) zbog kojeg nam papa prijeti sudbinom Ananije i Safire.

Novi svjetski poredak koji započinje ovim velikim resetom, najavljen ili predviđen je još prije 60 godina, kad je nastala, ne bez razloga dugovječna, serija Star Trek koja nam priča o budućnosti čovječanstva u svijetu bez novca. U svijetu gdje nitko ne radi za novac već iz čisto intelektualnih pobuda, svijet gdje naizgled, nitko nema nikakvih potreba, a ako ih ima, te su potrebe podmirene. Ipak to je utopijski svijet koji očigledno, ni ideološki ni praktično, ne može funkcionirati, jer postavljaju se dva ideološko/praktična pitanja; zašto kapetan Picard mora imati veću kabinu od konobara u U.S.S. Enterprise kafiću i tko kapetanu Picardu svakog jutra posprema krevet (pitati tko im čisti sanitarne prostore je već bez veze)?

Zašto veliki reset i novi svjetski poredak?

Prije no što razglabamo ovu temu, dopustite da vam odmah dam i odgovor, nemam pojma! Nedavno sam čitao da je unutarnjo/vanjski (koja je razlika? Koga briga?) dug SAD-a 26 bilijuna $. Jesam li pogrešno pročitao? Možda je malo više bilijuna, možda malo manje? Nebitno! Kad raspravljamo o bilijuna $ u kontekstu duga, stvar postaje toliko besmislena da količina nije ni bitna, stoga jeli 5? 50? Ili 500, ne čini nikakvu razliku, takav novac ne postoji! Nikad nije štampan! Postoji tek kao cifra/podatak u nekom trezorskom zapisu na nekom kompjuteru koje već sutra neka sunčeva baklja može izbrisati. Uostalom SAD ne poznaju broj bilijun (10 na 12-tu) već ona označava milijardu (10 na 9-tu) pa je za njih bilijuna u biti trilijun, pa što se tiče trilijuna, nedavno sam načuo da je njihov dug 50-60 takvih $.
Taj dug, međutim, možemo osjetiti kad SAD-e prdne, pa cijeli svijet prestane disati u iščekivanju povoda, jel to bilo nešto s razlogom? Ili je slučajno izletjelo? Jer nekršćanske pobude su taj dug pretvorile u tisuće Trident balističkih projektila s termonuklearnim bojevim glavama, pa čovjek nema pojma jel gore što je s razlogom ili što im je nešto slučajno izletjelo.

Francuska 2020. posuđivala milijardu eura dnevno, u istoj godini svaki stanovnik francuske je na ime kamata na dug izdvajao 518 €. Jesu li Francuzi zbog toga lošije živjeli? Teško je reći. Osobni mislim da nisu i da su svakako bolje živjeli od Hrvata. Francuski dug je u 2020. godini dosegnuo je kolosalnu svotu od 2.650,1 milijarde eura. Puno ili malo? Prema SAD-u takoreći ništa, ali je to bila sasvim pristojna svota kojom su Francuzi, iz nekršćanskih pobuda, osposobili svoju vojnu industriju da stvori lovac bombarde Rafal, kojeg sad Hrvatska iz nekršćanskih pobuda, s poklonjenim novcem EU, želi/mora kupiti.

Često nam domaći ekonomisti pokušavaju objasniti problem javnog duga, uspoređujući ga s kućanskim proračunom, kako bi mi obični ljudi mogli shvatiti. Ono što ipak morate znati, je da u svim tim slučajevima imate posla s lažovima, što na kraju krajeva, svi ekonomisti i jesu (ekonomija također nije znanost). Državne financije nemaju nikakve veze ni sličnosti našim kućanskim financijama, kako? Pa upravo sam to opisao, što je država zaduženija bolje živi, za razliku od kućanstva.

Pa u čemu je onda razlika? Kad se kućanstvo zaduži, zaduži se od vlasnika novca, odnosno onog tko ima pravo novac štampati, odnosno od banke, i taj novac s kamatama mora vratiti. Kad se država zaduži, zaduži se od financijskih institucija i banaka. A u čijem su vlasništvu financijske institucije, u vlasništvu države? Ili u privatnom vlasništvu koje tim istim državama mora plaćati porez? Nemate li osjećaj da tu netko nekoga hebe i da se novac vrti u krug? Istina je da države taj novac vračaju i to s kamatama, ali očigledno nijednu državu to ne zabrinjava jer ovako ili onako, kućanstva su krajnji vladini zajmodavci.

Svaki put kad kupite čokoladicu, dio tog novca ide proizvođaču koji plaća porez državi, dio ide trgovcu, koji plaća porez državi, a dio državi, u iznosu od 25%, dajete državi direktno vi u vidu PDV-a. Obična raja i naša kućanstva su stoga glavni financijer cijele ove igre oko zaduživanja/vraćanja i trošenje najbogatijih, koji, za razliku od nas, to mogu jer imaju kreditni rejting.

Novac nije bogatstvo, novac je moć, to bi danas trebalo biti svima jasno. Ali novac je i apstraktni pojam kojeg ne možeš pojesti niti koristiti u bilo koje praktične svrhe izvan konteksta ekonomskog sistema u koje živimo. Novac je moć u smislu posjedovanja onog što na svijetu postoji, a ako posjeduješ ono što na svijetu postoji, onda si vlasnik, gazda, vladar.

Priča o dugu je besmislena, a još je besmislenija tvrdnja da posuđujemo od naše djece. Pravi dug bi bio kad bi bili dužni Plejadanciima ili Kasiopejciima, ali ako smo dužni sami sebi, na to možemo samo slegnuti ramenima. Veliki reset to i čini, sliježe ramenima na navodni dug i stvara novi ekonomski poredak u kojem će kućanstva umjesto poreza, dati sve što ima u zamjenu za hranu energiju i „mir u kući“.

Homilija je tumačenje riječi božje kao jedne od prvih svećeničkih dužnosti, a za koju se preporučuje da traje najviše osam minuta, koliko je prosječni slušatelj koncentriran. U homiliji svećenik mora imati smisao za stvoriti sintezu poznavanjem Biblije i praćenjem medija da bi se moglo govoriti o aktualnim događajima, i ne improvizirati.

11 travnja papa je održao homiliju, govoreći o temi privatnog vlasništva. Tema je izazvala veliku pažnju te mnoge reakcije, obzirom da je to tema koja je podložna različitim interpretacijama. Znajući dobro tko je papa i da kao predstavnik jedne od najutjecajnijih sila na međunarodnoj razini, kaže samo ono što ima ili može imati posljedice, ili može biti tek priprema za nešto što će se dogoditi prije ili kasnije. Papa očito ne govori tek da bi nešto govorio, stoga su njegove riječi podvrgnute mnogobrojnim analizama socijalnog, ideološkog, političkog i ekonomskog karaktera. Papin diskurs može stoga potencijalno uvjetovati status naših života zbog međunarodnih programa koji rade na planiranju ili programiranju života naroda.

Bit papine homilije leži u tvrdnji da dijeljenje imovine ili vlasništva, nije komunizam, već kršćanstvo u svom najčišćem obliku. Komentirajući iz „djela apostolskih“ kako među apostolski sljedbenicima nitko nije smatrao svojim vlasništvom ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko. Papa je ovdje citirao kraj 4 i 5 poglavlje djela apostolskih gdje se kaže da među njima nije bilo potrebitih, jer svi koji su nešto posjedovali, to bi prodali i novce stavili pred noge apostola, koji su zatim dijelili po potrebama.

Ovo nas svakako tjera na razmišljanje o današnjim eksperimentima s univerzalnim dohotkom koji dozvoljava čovjeku da živi u miru i bez posla uz uvjet da se odreknu nekih prava, a neka od tih prava bi vjerojatno bila i privatna imovina. Iz biblijskog primjera i današnjih eksperimentima s univerzalnim dohotkom, u oba slučaja postoje oni koji primaju novac, i koji ga zatim dijeli na način koji je njima shodan.

Ali što se događa u tim i takvim zajednicama, također nam govori biblija. Ananija i Safira, muž i žena koji su se uključili u tu apostolsku sektu, prodali su svoje polje, ali su odlučili zadržati dio prihoda koji su morali staviti pred apostolske noge. Kako i danas tako i u biblijska vremena u tim je sektama postojala stroga kontrola, pa je najprije pred Petrom ispitan muž Ananija te pogubljen, isto se kasnije dogodilo Safiri, što je izazvalo veliki strah u zajednici.

Kako znamo da ih je ubio Petar ako se to biblija eksplicitno ne kaže? Prvo, to nam govori zdrava logika, drugo to kaže sam papa 13 listopada 2018, gdje odgovarajući na pitanje jednog svećenika o crkvenim skandalima u Lombardiji, papa odgovara doslovno ovako „mora biti skandala, skandal je od početka pred crkvom. Pomislite na Ananiju i Safiru, ova dvojca koja su htjela prevariti zajednicu, taj skandal je rezolutno riješio Petar, odsjekavši glave obojice.

Nema stoga sumnje da papa zna da je Petar ubio bračni par jer su se usudili ne predati sav novac. Na jednoj audijenciji u Vatikanu 2019 papa se ponovo dotiče apostolske zajednice, među kojom je sve bilo zajedničko, ali da je bilo i onih poput Ananije i njegove žene Safire koji su htjeli dio zadržati za sebe i bili kažnjeni. Jer kaže papa „ne vjerovati iskrenosti dijeljenja, zapravo znači njegovanje licemjerja, okrenuti se od istine, postati sebičan, ugasiti vatru zajedništva sa sudbinom mraza unutarnje smrti".

Zašto se papa stalno vrača na temu dijeljenja dobara? Osima ako ne želi sugerirati moguće zakonodavne intervencije, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, koje bi dirale privatno vlasništvo u točno određenom smjeru, jer moćnici uvijek diraju privatno vlasništvo drugih ali ne i svoje.

Nema sumnje da je s papom Franjom crkva okrenula svoje novo lice. Teološka tajna o smrti Ananije i Safire je napokon razotkrivena, i iskorištena kao prijetnja u svrhu novog svjetskog poretka, ili ako hoćete velikog reseta, poravnavanja dugova stvorenih iz nekršćanskih pobuda. Cijepite se stoga i predajte svoje vlasništvo u iščekivanju milosti apostolske, ili će uz blagoslov crkve, letjeti glave svih današnjih i budućih „Ananija i Safira“.

Matematika je jedina prava znanost! Svi znaju da je 2+2=4, barem u našem svemiru, Pitagorin, i sve ostale matematičke poučke, nitko ne propituje, niti postoje matematičari koji se u nečemu ne slažu. Doduše u staroj antici je broj uvijek bio broj nečega, dok je broj danas tek simbol, ali to je tek cincilator problem (nešto zuji, znači kvar je u struji). U matematici postoje problemi koji još nisu riješeni, ali bar se svi slažu da nisu riješeni i traži se genijalac koji će ih riješiti. Kao da to nije dosta, pojavi se lik Srinivasa Ramanujan, samoukog matematičara, koji izbacuje jednadžbe kao iz rukava, a koje ne može ni sam objasniti. Danas zato postoje instituti koje se bave Ramanujaninim jednadžbama kako bi sama matematika učinila kvantni skok u svoju znanstvenu budućnost i budućnost ostalih znanosti.

Povijest uopće nije znanost, bez obzira na to što se njen rad pokušava bazirati na znanstvenim načelima. Povijest se ne bazira na znanstvenim zakonima, osim ako zakonom ne smatramo uzrečicu „tko povijest ne uči, osuđen je da je ponavlja“ a što jednako važi kako za narode tako i za učenike u školi. Povijest (što se povjesničara tiče) se jedino bazira na uzrečici „što se babi tilo, to se babi snilo“.

Hrvati i Srbi nemaju pojma što se dogodilo u domovinskom ratu, ili se barem oko toga ne mogu složiti. Što se događalo u imotskoj krajini prije samo 200 godina, nitko nema pojma. Ako govorimo o drugom svjetskom ratu, postoji samo Istina s veliki „I“, a preispitivanje tih događaja je krajnje uvredljiva psovka koju „pošteni povjesničari“ ne trpe, i zovu je „revidiranje povijesti“. Revidiranje je tako, u povijesti, došlo na loš glas, ali revidiranje „poznatog“ je ono što bi svaka znanost, po dokazanim i priznatim znanstvenim načelima, morala raditi, jer da toga nema kemija bi još bila alkemija, a astronomija tek astrologija. Nema stoga sumnje, povijest kao najbitnija komponenta našeg društva, koja drži civilizaciju na okupu kao zbir naših sjećanja i naših korijena, uopće nije znanost. Naše je civilizacija tako osuđena na tisuću puta revidiranu povijest, naša povijest je povijest spaljenih knjižnica koja su nam govorile tko smo i što smo, kako bi od istine stvorili anatemu ili prokletstvo stavljeno na stranu, jer se istina ne smje znati

Sve ostale znanosti su tu negdje između. Sve su naravno, u svojim načelima, ozbiljnije od povijesti. Pa ipak, za razliku od matematike, ako imamo neko mišljenje o bilo kojoj temi, od medicine do arheologije, od fizike do biologije, uvijek možemo tražiti „drugo mišljenje“ i uvijek ćemo to drugo mišljenje naći, jer u svim tim znanostima koje se nalaze između matematike kao vrhunaravnoj znanosti i povijesti koja uopće nije znanost, uvijek ćemo naći znanstvenike koji se ne slažu, i uvijek je u pravu onaj kojeg podržava financijska, ideološka ili politička moć.

Matematika je jedina prava znanost upravo zato što novac, ideologija i politika nad njom nemaju nikakvu moć. Ako stoga postoji bog, nema sumnje da je matematičar.

Kad divlja goveda traže svježe pašnjake u savani, hodaju u koloni. Ta se kolona može činiti kaotična i da svako šeta kako želi, ali nije tako. Na čelu kolone (nije Tito) su srednje važna goveda, oni pronalaze put, ispituju teren, izbjegavaju prepreke i opasnosti na koje nalete. Na kraju kolone su nevažna goveda, obično su to stariji, bolesni, itd. Oni su prva meta predatora koji krda napadaju potajice s leđa, i hvataju one koji su preslabi da bi se borili ili bježali. U sredini kolone su najvažnije krave, jer su u sredini kolone najzaštićeniji.

Kad krmača okoti mlade, prvo okoćeno ide na prvu sisu, drugo na drugu sisu, treće na treću sisu, četvrto na četvrtu sisu, peto na petu sisu, šesto na šestu sisu, sedmo na sedmu sisu, osmo na osmu sisu, je takav je red. Takav redoslijed jednog potomstva ostaje dok god su na sisi. Pa kad gazda pusti mlade da se nahrane, nastaje kaos i svi se bace na krmaču, naizgled bez ikakovog reda. Ali ako smo zabilježili mlade brojevima, vidjećate iza tog kaosa red, jer svi su se poredali po brojevima 1,2,3,4,5,6,7,.8.

Kad koke kljucaju u dvorištu, čine to naizgled bez ikakovog reda, ali red postoji. Prve u redu kljucanja su najvažnije koke, iza njih slijede manje važne koke, koje poberu ono što su važne previdjele, zanemarile il im se nije svidjelo. Međutim, ako kokama bacite gliste za hranu, nastaje kaos i svaka se bori za zalogaj te omiljene poslastice. Red više ne postoji i nastaje kaos.


P.S. OVA SLIKA NEMA VEZE S TEMOM POSTA, ALI OSTAJE DO DALJNJEGA NA SVIM MOJIM BUDUČIM POSTOVIMA, S RAZLOGOM.

Znate li koja je razlika između Dr. House i Sherlocka Holmesa?.. nikakava! Oboje su neurotični genijalci,, baš poput Sheldona. A znate li tko je Argan! E pa to vam je lik/simbol ostatak čovječanstva.

Jučer ujutro čitam na Blogu o osobnom iskustvu i osobnim simptomima osobe koja tvrdi da je preboljela koronu. Protiv nje se borila, kako sama kaže, poput Trumpa, vitaminima, aspirinima i Sumamedom. Sumamed je antibiotik koji je, poput ostalih antibiotika, efikasan protiv virusa baš kao i raketna topovnjača Kralj Petar Krešimir IV u direktnom srazu protiv muha i komaraca u ljetno doba.

Popodne na internetu čitam ovaj tekst

U kojem piše da neki tehnički direktor (još uvijek „navodni“) u neobaveznom razgovoru s nekom novinarkom koja ga je potajice snimala, kaže; kako je glavni cilj CNN-a bio maknuti Trumpa iz Bijele kuće i smatra da nije bilo CNN-a, to se ne bi dogodilo. Isto su tako prikazivali su Bidena dok 'đogira' i kako nosi Aviator naočale da bi mu digli popularnost (što me podsjetilo na nedavnu sliku Bidena kako se, glumeći Obamu, trčećim korakom pokušava popet na Air Force One, i pri tome se, naravno, tri puta se spotakne)

Nakon što su izbacili Trumpa iz ureda, sljedeći cilj im je podizanje svijesti o klimatskim promjenama, rekao je Charlie Chester (i dalje, navodni tehnički direktor CNN-a). Za podizanje svijesti o klimatskim promjenama uistinu treba CNN, jer propaganda i cenzura čini ono što znanost ne može. Propaganda ne ide bez cenzure jer propaganda i protupropaganda zbunjuju već zbunjene ljude, upravo zato covid bolesnici opisuju covid, simptomima gripe, te umišljaju da je to nešto sasvim novo.

U drugom djelu (još uvijek “navodni”) Chester s novinarkom razgovara o Covid-19 i kako CNN prenosi vijesti o pandemiji na način da povisi gledanost.

Također je rekao da CNN stalno ima prikaz umrlih od koronavirusa na ekranu kako bi povisili gledanost i da se često misli da bi bilo bolje kad bi taj broj bio viši - također zbog gledanosti. Navodi da se često zapita što oni rade i da ima problem s tim.
"Strah. Strah je ono što podiže brojke gledanosti. Strah je ono zbog čeka nastavljate gledati." navodi Chester.

U nizu slučajnosti, kakve se često u životu dogode, navečer gledam (vjerojatno po deseti put) epizodu Dr. House. U ovoj epizodi, na prekooceanskom letu se razboli jedan putnik. Sherlock Holmes %/$”,, pardon, Dr. House mora riješiti slučaj! U nizu nagađanja, kako to često biva, pomisli se na meningitis, obzirom da je meningitis zarazna virusna ili bakterijska bolest. I obzirom da Svi putnici “slučajno” doznaju dijagnozu, automatski se svi razbole istim simptomima kao I kod stvarno bolesnog. Odnosno svi su odjednom postali Molierov Argan odnosno oni koji se lijeće placebom poput Tik-Tak –a (po mogućnosti oni bijeli, zbog ozbiljnosti).

Propaganda uz pomoć cenzure čini ovaj svijet bolesnim, možemo stoga reći, covid bolest uistinu postoji! Covid bolest stanuje u glavama ljudi, upravo tamo gdje se oblikuje, razvija, modelira stvarnost ovog svijeta. Ako glava, mozak, svijest... kaže da ste bolesni, tijelo reagira, stvara simptome i razbolijeva se. Od toga se uistinu može umrijeti.

Zlatno doba
Ako ne u svim, a onu u većini svjetskih kultura postoji mit o dobu kad su ljudi bili sretni, bilo je to Zlatno doba. Iako svaka kultura ima neku svoju verziju, ono bitno je svima zajedničko...
ljudi
1 nisu umirali

2 nisu obolijevali

3 nisu morali raditi

Iako postoje mnoge varijacije na temu, brzo ćete shvatiti da se sve mitologije svode na isto doba ljudskog blaženstva i da biblijska priča o Adamu i Evi i raju zemaljskom, ulazi u istu domenu.

Zlatno doba je mitski prvi period čovjeka. Kada su besmrtni bogovi stvorili zlatnu rasu ljudi, nastalo je vrijeme prosperiteta i mira koje je omoguc
ilo svim živim bic
ima da žive u harmoniji, ljubavi i izobilju. Pa čak i kada je njihov put bio završen, smrt je dolazila u snu i bez bolova (nisu umirali ili odlazili su u snu je još jedna varijacija na temu).

Zlatno doba je okončala titanomahija, desetogodišnji rat između Zeusa i njegove braće protiv Titana, besmrtnih bogova s Kronosom na vlasti a koji su stvorili zlatnu rasu ljudi. Kada je Zlatno doba završeno, zlatna rasa je još uvijek postojala i hodala Zemljom kao dobroc
udni duhovi. Rat u kome su pobijedili olimpijci je bio završen i postignut je mir.



Između zlatne, srebrene, brončane i željezne rase, smjestilo se i još jedno doba, doba koje nije obilježeno nijednim metalom,, i o njemu piše i biblija. Koje je to doba?
odgovor, kao i uvijek, nakon nekoliko odgovora.

Doba heroja

Iako je ideju Zlatnog doba do nas donio Hesiod u dijelu „Poslovi i dani“ , sama ideja nije Grčka, niti je Grčka dio za sebe u tom grotlu bliskoistočnih ideja, legendi i mitologija.

Olimpijci su stvorili novu rasu ljudi, srebrenu rasu, inferiorniju od zlatne rase. Oni su bili nezreli i bilo im je potrebno sto godina da odrastu. Ali, kada su konačno odrasli živjeli su kratko. Oni nisu slušali bogove i prinosili im žrtve, ali nisu ni ratovali međusobno. Bića iz Srebrnog doba su poslana u Podzemni svijet i postala poznata kao blaženi duhovi Hada.
Treća generacija ljudi je bila brončana rasa. Ljudi brončane rase su bili jaki i ratoborni, naoružani brončanim oružjem i imali brončane kuće. Sve ih je ugrabila crna smrt, uništili su jedni druge i bili poslati u Podzemni svet zauvijek.

Nakon Brončanog doba nastaje Doba heroja. Zeus je stvorio časnu rasu heroja, koji su bili plemeniti i poštovali bogove. Očevi su im bili bogovi, a majke smrtne žene. On su bili heroji i slavno su se borili u Tebi i pod Trojom. Doba heroja spominje i biblija, kad su „sinovi božji“ sišli na zemlju i svidješe im se kćeri zemaljske, pa su ih uzimali sebi, koliko god su htjeli. Njihovi sinovi bili su, kaže biblija, davni heroji antike.

Ali kako to da u bibliji piše da su to „davni“ heroji antike, koji su se, kaže mit, borili pod Trojom, kad se bitka pod Trojom desila u „biblijska vremena“ odnosno u vremenima koje opisuje biblija? Troja je pala 23 travnja 1183 godine prije Krista, nekako u doba kad su Izraeliti zajedno s Egipćanima otišli u zemlju Kanaansku i kad je navodno Mojsije počeo pisati Toru. Istina je naravno da Mojsije nije napisao Toru (neki rabini sumnjaju da nije ni postojao) već je Tora napisana od jeruzalemskog svećenstva nakon povrata iz Babilona. Nije stoga čudno da su Drevni heroji, za njih bili antika.

Nakon Doba heroja nastupila je željezna rasa u svom željeznom dobu. To je vrijeme stalnog stresa i rada, ljudi stare brzo i stalno su opterec
eni problemima i pritiscima. Moral je nestao i ljudi se stalno suprotstavljaju jedni drugima, lažući i sijući nepovjerenje. Na vrhuncu ovog doba ljudi više neće osijećati sramotu ili žaljenje zbog grijehova i neće biti pomoći protiv zla. Čovječanstvo će ostaviti bogovi, Zeus će se vratiti jednog dana da uništi ovu rasu, kao što je to učinio u prošlosti.
Željezno doba je doba rata i industrije, doba kojem je najbolju kritiku da John Ronald Reuel Tolkien, u svom romanu Gospodar prstenova.

Levitski zakonik

3,3 Od žrtve pričesne, kao žrtvu paljenu, neka prinese loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine;

3,4 oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi.

3,5 Zatim neka Aronovi sinovi te dijelove sažegu na žrtveniku sa žrtvom paljenicom koja bude na drvima na vatri. To neka je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.

U Levitskom zakoniku su riječi božje gdje on naređuje kako se što radi. U ovom slučaju, kako se i koji dijelovi sala želi da se pale njemu za, kako piše, „ugodan miris“. U 28 poglavlju Knjige brojeva, Jahve više od 10 puta kaže „jer taj me miris smiruje“. I dodaje „ako pronađete nekoga tko koristi to salo, ubijete ga! Jer to salo je moje i nitko ga ne smje dirati“.

Da bi dobio taj miris koji ga smiruje, Jahve je naredio da se svakog dana u godini, zakolje jedno janje ujutro i jedno navečer, jer on je taj dim u svom šatoru, morao imati 24 sata na dan.

U Ilijadi i Odiseji, Homer je više od tridesetak puta naveo da su grčki Theoi voljeli istu stvar, miris zagorenog sala.
U knjizi „Bogovu i religija Starog Rima“ napisana od filologa Gian Matteo Corrias, govori o religiji Rimljana, prije nego je došla interpretatio graca ili „grčki prijevod“ gdje grčki pisci izjednačuju ostale bogove sa svojim panteonom pa su Amon, Osiride i Ptah, postali "Zeus", "Dionisio" i "Efesto". Što su dakle željeli rimski bogovi? Željeli su Omentum, odnosno onaj dio trbušnog sala žrtve, koji je namijenjen isključivo bogovima.

Mislite da je moguće da su pisci biblije, Homer, pisci Starog rima svi zajedno za svoje bogove izmislili istu stvar?

Prije desetak godina obznanjeni su radovi na prijevodu kineskog jezika, u kojem su njihovi bogovi željeli apsolutno istu stvar. Tu se pridodaju i Indijsku bogovi, Popol Vuh Maja Indijanaca itd.

A zašto je taj dim smirivao bogove? Zato što bio, i dan danas je ;) pun molekula slične molekulama endorfina, koje naš mozak proizvodi kad smo pod stresom i moramo se smiriti, možda i ljude stoga opušta i veseli miris roštilja.

U Aramejskoj bibliji piše da, kad se Noina arka nasukala na planini Ararat, tamo je bilo sve puno ljudi, tako da se Noa i obitelj dugo bojala iskrcati. Kad je napokon to učinio, napravio je ogromnu žrtvu paljenicu s velikim brojem životinja (čovjek bi se zapita čemu toliki trud oko arke), te nadalje kaže da su se bogovi oko dima skupljali kao muhe oko mesa, te od dima smireni, obećali da tako nešto više neće ponoviti.

Rasizam

Zašto je uvrjeda reći „je*eni crnac“? jeli uvrjeda „je*eni“ ili „crnac“, ili sve zajedno?
Zašto se kao rasizam ne valorizira „je*eni bijelac, žuti (žutac?), crveni (crvendać?)“? ili se možda i valorizira... ali bi bijelac ili ostatak zemaljske rasne boje samo slegnuli ramena, ili se samo uvrijedila na ono „je*eni“. U čemu je problem s „crnac“? u Americi se crnci međusobno pozdravljaju s „niger“ odnosno „crnče“, ali kažu da oni to međusobno mogu i da to onda nije uvreda, ali ako to izusti bijelac, onda jeste!

Pretpostavljam stoga da je ovdje riječ o američkoj povijesti robovlasništva i da je to činjenica koja vrijeđa Afroamerikance, ako je tako onda je to djelomično u redu, jer besplatan rad crnaca na plantažama pamuka je bila ona prevaga koja je učinila Ameriku jednom od najmoćnijih zemalja na svijetu. Taj besplatan rad je omogućilo bogatstvo koje Amerikanci danas pokazuju u svojim moćnim nosačima aviona, s kojim se hvale po svim obalama svijeta, s kojih polijeću moćni i preskupi lovci i bombarderi.

Besplatan rad koje je Americi omogućio slanje čovjeka na mjesec, i tisuće američkih atomskih bombi s kojim drže svijet na granici armagedona. Da bi shvatili o kojem bogatstvu besplatnog rada je riječ, recimo da danas, po američkim zakonima, potomci robova imaju pravo na obeštećenje na robovlasništvo koje su pretrpjeli njihovi preci, i to u punom iznosu po broju članova i godinama rada, za ubojstva, premlaćivanja i poniženja. Ali to Amerika ipak ne isplaćuje, jer ne može s obzirom na to da se radi o besmisleno basnoslovnom iznosu.

Pa ipak... tijekom zemaljske povijesti sve su rase doživjele holokaust robovlasništva. Crnačko robovlasništvo je u Americi trajalo stotinjak godina (?).opće robovlasništvo u kojem su trpjele sve race, pa stoga i crnci i bijelci, trajalo je tisućama godina.

Što mislite zašto u Veneciji postoji „Riva degli Schiavoni“ a koja se odnosi na Hrvate? Riječ Schiavoni dolazi od imenice schiavi odnosno robovi, pa iako će van mnogi povjesničari reći da to nije tako,, da se radi o riječi "slavi" odnosno Slaveni, ali s Talijanske gramatičke točke gledanja je to prevelika greška, stoga... e pa jeste tako! Nakon pada Rimskog carstva, dalmatinske obale su ostale nezaštićene (osim velikih gradova) pa su po Jadranu harali gusari (baš kao Amerikanci po Africi) koji su iz malih mista uzimali robove i prodavali ih u južnim obalama Mediterana i arapskoj španjolskoj. Mislite da su se Venecijanci libili zvati Hrvate „schiavi“? Kakvo mišljenje su imali o nama dokazuje i činjenica da, kad bi u Veneciji, u nekom kazališnom djelu, trebalo uprizoriti vraga, taj vrag je uvijek govorio hrvatskim jezikom.

Ustraju li Afroamerikanci, baš kao i Židovi, na svojoj tužnoj povijesti kako bi od toga imali koristi? Možda! Ali za razliku od Židova, to im ne uspijeva. Amerika je uvijek bila rasistička zemlja, ali u doba robovlasništva taj se rasizam nije odlikovao osobitom mržnjom, danas ipak da.

Mišljenja sam stoga da bi Afroamerikanci svoj „crnački ponos“ morali pretvoriti u pravi ponos i reći „da ja sam crnac i ponosim se tim“ te „uvredu“ pretvoriti u pohvalu. Baš kao što se Hrvati, unatoč svom robovanju, ponose svojim imenom.

Ramsay Bolton rođen Snow ne griješi i ne laže, njegova supruga Sansa Bolton rođena Stark ne griješi i laže. Ramsay Bolton je jednom ipak pogriješio kad je povjerovao da je njegova supruga iskrena i da griješi, i to ga je stajalo života, jer Sansa laže ali ne griješi.

Oboje su ipak nastupali sa svojih pozicija, Ramsay s pozicije moć a Sansa s pozicije nemoći. Ali oboje su nastupali s istim ciljem, stjecanje moći, gdje se laž i lukavost pokazalo moćnije od bahatosti i samodopadnosti.
Od Ramsaya Boltona su ljubitelji Igre prijestolja, uvijek mogli očekivati istinsku iskvarenost u najčišćem obliku, nije tu bilo mjesta sumnji, Ramsay je bio iskren i nepokolebljiv spram svojoj naravi i nikad, doslovno nikad nije dozvoljavao mjesto sumnji.

Ramsay Bolton nikad nije griješio, što dokazuje da je sve svoje bitke dobio i sve svoje neprijatelje porazio, osim zadnje. U svojoj iskrenosti, nije mogao shvatiti da će ga savladati najveća lažljivica serije, koja je zanat naučila na vlastitoj koži i od velemajstora Petyra Baelisha, a svi znamo da je sudbina učenika da nadraste učitelja, što je naravno Petyra stajalo života.

Junak serije Jon Snow rođen Aegon Targaryen je pak zanat učio od oca Eddarda i starijeg brata Robba, također ljudi koji su puno griješili i zbog toga izgubili život, živote najmilijih i kraljevstvo. Kad od takvih učiš, takva ti je i sudbina. Iako u igranoj seriji kažu da je rođen kao Targaryen, Jon Snow je ipak (po mom dubokom i lako dokazivom uvjerenju) rođen kao Baratheon, izvanbračni sin kralja Robert I Baratheon i, od kralja silovane majke, Lyanne Stark.

Kako to znamo? Pa ta je priča ispričana i u samoj igranoj seriji, ali u njoj nije potvrđena. Rhaegar Targaryen je spasio Lyannu Stark iz Robertovih ruku, oženio i priznao sina kojeg je nosila. Da ipak nije bio njegov sin, dokazuje genetika, na koju je pisac George R. R. Martin upozorio još u prvoj knjizi odnosno prvoj sezoni serijala, kad je Eddarda Stark proučavao knjigu velikih obitelji, i u kojoj se kaže da je Baratheonovo sjeme jako, odnosno da su svi crne boje kose. Genetski je nemoguće da dijete smeđokosih Starkova i serbrenokosih Targaryena, dobiju dijete crne boje kose.

Ali knjiga je jedno a igrana serija nešto sasvim drugo, tako u seriji nismo saznali da je Catelyn Stark ostala živa nakon crvenog vjenčanja, i da se Bronn, nakon što ga je vražićak Tyrion Lannister u zatvoru zamolio da po drugi puta bude njegov šampion koji će ga spasiti od smrtne kazne, nestaje iz priče, te se u Martinovim knjigama više ne pojavljuje.

Život Jona Snowa je stoga laž od samog početka, njegova djela su djela čovjeka koji griješi, jer je tako odgojen od ljudi kojim se divi. Jon stoga jedva preživi nakon što ga ustrijeli njegova ljubavnica Ygritte, zatim ipak umire od ruku vlastitih vojnika Crne straže, a zbog vlastitih grešaka je trebao umrijeti i u Bitki kopiladi, i to zasluženo! Jer je više od pola svojih sjevernjaka, zbog vlastitih emocija, odveo u smrt.
Od svega toga spasila la ga je laž zvana proročanstvo, jer po njoj on je bio taj, i koliko god da griješio, novčić sreće se uvijek okretao na njegovu stranu. Čovjeku kojem se može priznati samo hrabrost, na kraju kad je ispunio proročanstvo, sudbina mu se osvetila za njegove gluposti i slabost, jer je vlastitim rukama morao ubiti ženu koju voli.

Ramsay Bolton nije imao slabosti, bio je istinit i iskonski on od prvog do posljednjeg daha, a savladala ga je tek “laž“ njegove žene, što bi moglo značiti da je laž moćnija od istine, ili da su laž i istina dvije strane istog novčića, ili da u ovom matrix svijetu istina i laž ne postoje, što bi i moglo biti istina jer je nečija istina oduvijek bila nečija laž,, i obrnuto. Kako bilo, zbog sumnje u istinu i laž, neću ovaj post predstaviti na sam Uskrs, kad je i napisan, zbog senzibilnih vjerničkih duša, koje znaju ali ne žele znati da u ovo doba slave tek proljetni ekvinocij, već u Uskrsni ponedjeljak, kad u glavama, zbog mamurnosti, skakuću uskršnji zečevi, a drobovi su puni jaja i šunke. Ali tek da se zna, Ramsay Bolton je, poput „sina svijetla“, umro u istini dok je Jon Snow ostao živjeti u laži, baš poput „princa tame“ he-he.

Svi ljudi lažu je maxima koju smo naučili od Dr. Hausa i ona je istinita, obzirom da svi mi guramo kroz život sitnim lažima kako bi, koliko toliko, skrili svoje mane, neznanje, sve ono što nas razlikuje od “društveno prihvatljivog” i kako bi bili sami sebi prihvatljivi.
Ali sitna laž je istina samo ako i sami u nju povjerujete, ili je podijelite s nekim naivcem te u tom slučaju postaje tek sitna istina. Ako želite da laž postane stvarna istina, ona mora biti velika, jer samo velika laž ima šanse postati velika istina.

Velike laži koje su postale velike istine, možemo pratiti kroz povijest, a započeta je s religijama, zatim s demokracijom koja je u staroj Ateni bila velika istina, al je njenim povratkom kroz tisućljeća postala velika laž. Imamo zatim fašizam i komunizam, dvije strane istog novčića. Rasizam u koji i danas mnogi vjeruju a koji je u svojoj biti baziran na bezumnoj ekonomiji. Imamo veliku laž monetarnog sustava gdje nas liberali uvjeravaju da sto kuna i šnicla imaju istu vrijednost, ali šnicla je bila šnicla kroz cijelu povijest a sto kuna traje trideset godina i neće još dugo, zamijeniti će je sto eura, što je također novčanica čije pokriće se temelji na vjeru u banke i njen monetarni sustav, a ne na zlatu ili nečem drugom kako je bilo prije. Imamo nadalje klimatske promjene, ravnu zemlju, covid, cjepiva itd.

Kako bi mali ljudi povjerovali u veliku laž, koriste se ljudi s autoritetom. Sjećate se kad su Splićani za gradonačelnika izabrali Keruma, s tvrdnjom “ako je dobar za sebe, bit će dobar I za nas”,! Hmmm da... ali to ne ide baš tako.
Kad veliki autoriteti, koji su uvijek bili slabost malih ljudi, pričaju svoje velike laži s ciljem da postanu velike istine, što zbog učestalosti što zbog bahatosti, dogode se lapsusi, s kojim, ako želimo, možemo razotkriti istinu. Ali veliki autoriteti nisu bahati bez razloga I vrlo dobro znaju da mogu lapsusirati do besvijesti, jer osim velikih autoriteta i malih ljudi, postoje još samo teoretičari zavjere.

lapsusi

2010. godine Bill Gates je održao govor na TED Talku u kojem je govoreći o CO2 i rastu populacije rekao sljedeće: „Današnji svijet ima oko 6,8 milijardi ljudi i to ide lagano prema 9 milijardi. Ako napravimo dobar posao s cjepivima, zdravstvom, i reproduktivnim zdravstvenim uslugama, to možemo smanjiti za 10-15 %“

Zatim imamo Britanskog premijera Borisa Johnsona koji je u svom obraćanju naciji 2. 12. 2020 govoreći o planu cijepljenja izjavio kako postoje veliki logistički izazovi jer se „virus mora držati na -70 stupnjeva.“ (Celzijusa). Inače obična cjepiva se ne drže na tako niskim temperaturama, ali to je upravo temperatura na kojoj se moraju držati – živi virusi. Iz današnje perspektive ta izjava je još značajnija jer danas znamo da se upravo nakon početka cijepljenja u Britaniji, pojavio novi soj korone, tzv. Britanski soj.

Kanadski premijer Justin Trudeau izjavio je na konferenciji: „Poduzeli smo značajne korake kako bismo zaštitili Kanađane, pogotovo zbog prijetnji novih sojeva koji se trenutno razvijaju.“ Na našem jeziku ne zvuči toliko čudno, ali u engleskom glagol „develop“ se prevodi kao: razviti, izgraditi, konstruirati i to se obično ne koristi u smislu kad se nešto prirodno razvija. Dodatno upotrijebio je pasivnu formu „being developed“ što bi sugeriralo da netko razvija ili gradi te nove sojeve.

Onda imamo Joea Bidena, predsjednika kojeg je na vlast dovela kabala uz pomoć Big Tech giganata i ogromne prevare s glasačkim mašinama, u članku Krađa stoljeća. Biden je govoreći na podcastu sa svojim pristašama sve priznao i doslovce rekao: „Sastavili smo najveću organizaciju za izborne prevare u povijesti Američke politike.“

Na kraju spomenimo opet Billa Gatesa koji je na ljeto 2020. govoreći o virusu kritizirao neke države i njihov prelagani odgovor na virus. Izjavio je: „Moramo se pripremiti za sljedeći, a taj će im onda privući pažnju.“ Nakon toga on i žena razmijenili su značajne poglede i onda pogledali u kameru sa psihopatskim osmjehom na licu.

Znači Gates nam otvoreno poručuje da dolazi još gori virus i nova pandemija, a to je upravo ono što najavljuju i neki teoretičari zavjere. Plan je navodno cjepivima uništiti imunološke sustave, i onda pustiti novi virus (ili mutaciju) koji će izazvati puno veće posljedice i pomor stanovništva. Zato moraju cijepiti sve stanovnike, kako bi izbjegli „kontrolnu skupinu“, koja će biti zdravija kad novi virus dođe.

Također vijest iz susjedstva za koju znam da će se mnogi blogeri silno razveseliti; Liječnica Jovana Stojković jučer je privedena jer se sumnjiči da je počinila kazneno djelo širenja panike i nereda. Blic javlja da je u Srbiji trenutno akcija protiv “antivaksera”. Također prema Blicu, privedeno je 5 osoba.

Ali ima i pozitivnih vijesti; Prvostupanjski sud u Bruxellesu naložio je državi u srijedu 31. ožujka 2021. da u roku od 30 dana ukine iznimne mjere poduzete u kontekstu pandemije, nakon što je „Liga za ljudska prava“ (LDH) pokrenula prije tri tjedna u ime svih Belgijanaca tužbu za brzi postupak pred prvostupanjskim sudom u Bruxellesu. Novčana kazna od 5.000 eura dnevno donijet će se ako država ne izvrši odluku. Kaže članak belgijskog Le Soira od 31. 03. 2021.

Naš Mago od Kupusa je nepresušno vrelo inspiracije, pa je tako bio i Muza ovom mojem drugom, a zajedničkom trećom piramidalnom serijalu.

Kad govorimo o piramidama, uvijek pomislimo na piramide gizinog plato, a kako se ovaj moj blog zove „Povijest ljudske gluposti“ ne mogu a da ne istaknem bar jednu u vezi ovog platoa.

Kad god pokušate pročitati nešto o gizinim piramidama, u prvoj, drugoj ili eventualnoj trećoj rečenice se Gizin plato naziva nekropola. Nekropola kako svi znamo znači grad mrtvih, ali!! Niti tri zgrade čine grad, niti tri eventualno pokopana, ne znače njegovo stanovništvo.

Kažem „eventualno pokopana“ jer druga stvar u s vezi s ovom „nekropolom“ jest da u njoj nije pronađen nijedan mrtvac, nijedna mumija, nikakvo pogrebno pokućstvo, pribor, oruđe i sva ostala zlata i dragulji kakva smo pronašli u istinskoj staro-egipatskoj nekropoli, u Dolini kraljeva!

Mrtvaci se u gizinoj „nekropoli“ samo pretpostavljaju, jer arheolozi žele da piramide budu grobna mjesta, jer ako nisu, morali bi odgovoriti, čemu piramide služe? Čemu služi Keopsova piramida sa svim onim neprohodnim hodnicima nepogodnim za ljudsku veličinu, bez ijedne stepenice i praznim prostorijama koje su prigodno nazvali kraljeva i kraljičina odaja? E pa postoje (opet) mnoge teorije od kojih (odlučno) neću spomenuti nijednu.

Jedini pisani tekst u Keopsovoj piramidi su ostavili engleski istraživači, ali te ljude ne treba zvati istraživači već lopovi, jer sve čega su se domogli, odnijeli su u V.Britaniju, i huligani, jer su se često probijali kroz piramidu uz pomoć dinamita, a pisani tekst kojim su hvalili svoju prisutnost u piramidi su tek huliganski grafiti.

Jedini istinski pisani tekst u Keopsovoj piramidi, nalazi se na kraju uskok tunela (koje su inventivni arheolozi proglasili "ventilacijski otvori") koji izlazi iz kraljeve (ili kraljičine) prostorije. To su istraživanje proveli arheolozi zahvaljujući malenom robotu i nakon nekoliko metara naišli na pregradu, nakon toga pregrada je probušena i pronađena mala prostorija na čijem suprotnom zidu stoji kamen iz kojeg, vire dva metalna (bronza?) rukohvata. U nju gurnuta mala sonda s kamerom, te su na podu vidjeli pisane znakove. Kako ti znakovi, po mom saznanju, nisu prevedeni, možemo zaključiti da nisu pisani egipatskim pismom.