Povijest ljudske gluposti

Postoje datumi koji se uzimaju kao začeci nekih povijesnih događaja, ali oni to nisu.
7. listopada 2023 nije započeo sukob Izraela i Palestine u Gazi i na Zapadnoj obali.

Taj rat je započeo 29 11 1947 kad je Generalna skupština UN-a odlučila da se u Palestini treba stvor arapska i židovska država s Jeruzalemom kao slobodnim gradom pod upravom UN-a.

Taj rat je također započeo 1948 tijekom arapsko-izraelskog sukoba kad je su Izraelci zaposjeli oko 3400 km˛ teritorija više nego što im je određivao plan UN-a i zbjegom više stotina tisuća palestinskih Arapa u susjedne arapske zemlje.
Taj rat je započeo i 1956 kad Izrael zauzeo Sinaj i Gazu, u sklopu britansko-francuske vojne intervencije protiv Egipta zbog egipatskoga preuzimanja kontrole nad Sueskim kanalom.

Možda i 1967 kad je Izrael anektirao istočni Jeruzalem (Stari grad) na Zapadnoj obali i u Gazi uspostavio je vojnu vlast te počeo izgradnju poluvojnih naseobina, takozvani kibuci, koje su poslije prepuštene izraelskim Židovima, a koje se i dan danas doživljavaju kao neke farme, ili što ti ja znam, a u biti su strateški i naoružani židovski položaji oko pojasa Gaze od koje su napravili zarobljenički logor bez mogućnosti izlaska bilo na otvoreno more ili bilo gdje, a što je u konačnici dovelo do 7 listopada.

Niti 24. II. 2022. nije datum početka rata u Ukrajini, jer rat je tek nastavak politike drugačijim sredstvima. Taj rat nije započeo niti 2014, kad je zapad državnim udarom izbacio s vlasti demokratski izabranog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukovića, a Rusija pripojila Krim, niti kad je zapad Minskim pregovorima zavlačio Rusiju kako bi naoružavali Ukrajinu.

Taj rat nije započeo ni zbog gladomora, gdje Ukrajinci propagandom doživljavaju sebe kao jedine žrtve ruske mržnje. Nije gladomor nastao zbog ruske mržnje već zbog idiotske komunističke poljoprivredne politike koja je seljake doživljavala kao klasne neprijatelj i koja je svoje gluposti kolektivizacije ponavljala u svim komunističkim zemljama (naročito u Kini) i čije su žrtve bili i Rusi a u postotku najviše Gruzijci, a što je zanimljivo, upravo pod vlašću jednog Gruzijca.

Taj rat je možda započeo 1954, ne zato što je Generalni sekretar SSSR, Ukrajinac Nikita Kruščov predao Krim Ukrajini, a što je još jedan dokaz da Rusija nije vladala Sovjetskim Savezom, već je vladala Komunistička Partija čiju su čelnici uživali Papinsku auru nepogrešivosti. Već zato što je Nikta oslobodio gro ukrajinskih nacista iz Staljinovih Gulaga, a koji su pod financijama CIA-e podrivali mržnju i niske strasti spram države u kojoj su Rusi stradali baš kao i svi ostali njezini narodi. Te stvarali uvjete vlastitog uništenja, jer što se u mržnji rađa, u tuzi umire.

Postoji mogućnost da sam preopterećen ljudskom glupošću, ali ljudska glupost nije za podcjenjivanje. Ljudska glupost nam je dala ideologije i vjere, a ove pak mržnju, ratove i genocide.

Ljudska glupost nam je dala netoleranciju spram druge boje kože, druge vjere, druge nacionalnosti, i što je najgore, spram drugačijeg načina razmišljanja.
Imamo za to primjer u našoj blogerskoj diki. Dika koja ima svoje mišljenje i stav, i to je sasvim u redu! Ali dika ne argumentira svoje stavove i mišljenja činjenicama i dokazima, već je argumentira stavom da su drugi i drugačiji budale, idioti i kreteni, znam da znate o kome govorim ;).

U svom izučavanju i opisivanju povijesti ljudske gluposti pokušavam objasniti zašto je to tako.
Otkrio sam tako što je razlog, pa čak i trenutak nastanka ljudske gluposti, jer je jasno opisan u bibliji i njegovom pandanu američkom Popol Vuh-u.

Postoji mogućnost da sam o ovoj temi već pričao, pa ako jesam, sad ćemo utvrditi gradivo, a ako nisam, što bi rekao Zlatko (ili Zlatan?) eto! (ili "evo"?).

Začetak ljudske gluposti nalazi se u Bibliji u priči o babilonskoj kuli. Po Bibliji ljudi su u to doba bili strašno moćni, pametni i što je najvažnije ujedinjeni, pa u želji da dostignu bogove, počeli su graditi kulu kojom su htjeli doseći nebo.
Ako smatramo da je Biblija riječ božja, onda moramo vjerovati da su ljudi u to doba uistinu bili moćni i pametni, i ne možemo vjerovati da su, tako pametni, uistinu mislili da će doseći nebo, kulom od 60-70 metara. Mora da je na stvari nešto sasvim drugo, uostalom, na nekoliko sati hoda od Babilona nalaze se planine visine do 2 kilometra, pa ako im je namjera bila samo visina, mogli su to učiniti puno brže i s manje napora.
U ovim pričama moramo shvatiti jednu bitnu činjenicu, odnosno da su pisane nekoliko tisuća godina kasnije, kad su ljudi već duboko zagrezli u ljudsku glupost.

Priča dalje kaže da su se bogovi, vidjevši rad ljudskih ruku, preplašili i rekli, "sad će ljudi biti poput nas" i, po Bibliji, odlučiše im pomiješati jezike.

Zahvaljujući Bibliji, ipak znamo da im nisu "pomiješali jezike"
jer nekoliko stranica ranije, gdje Biblija nabraja Noine potomke, za njih kaže da je svaki stvorio svoj narod sa svojim jezikom. Po mom mišljenju bogovi su ovdje primijenili taktiku "podjeli pa zavladaj" dajući ljudima sjeme njihove buduće gluposti u nacionalizmima, vjeri i ideologijama.

Gle slučajnosti i drugi kraj svijeta s kojim, po arheolozima i povjesničarima, nismo imali nikakav kulturološki kontakt, priča istu priču.
Popol Vuh kaže da su ljudi, stvoreni od boga, imali ogromnu inteligenciju, da su sve shvaćali brzo i lako, i to je zaprepastilo bogove koji su, u strahu od takvih ljudi, "stavili koprenu preko njihovih očiju" kako bi manje vidjeli i shvaćali.

Od savršenih ljudskih biča, do "prokleti od boga", sad stvaramo povijest "opravdanih" genocida i slavimo ubojstva onih koji su drugačiji. Vrijeme je da skinemo koprenu s očiju.

S autofagijom sam u suživotu zadnje dvije godine. Nije baš to neka idila, ali se podnosimo tako što jedno drugo ignoriramo.

Na autofagiju me je upozorio Mišek, pa sam pomislio da bi to mogao biti dobar način da si izbušim šlauf, koji me oko pasa počeo stezati i gušiti. I bilo je tako, šlaufa sam se riješio prilično bezbolno i u relativno kratko vrijeme.

Ipak, autofagija nije dijeta, već način zdravog života. Ritmom od 8 sati hranjenja i 16 sati posta, stvari se dupkom mijenjaju. Autofagija nastupa poslije 12 sati posta, kad mozak pošalje informaciju tijelu da više nema hrane, pa tijelo (stanice) počinje jesti ono što ima. A ono što ima su toksini, virusi, bakterije i kancerogene stanice, i ne samo što se autofagijom rješavamo tih štetnih tvari, nego stanica, tim procesom, stvara dodatnu energiju.

Za objašnjavanje procesa autofagije, japanac Ohsumi dobio je Nobela, ali to ne znači da se svi slažu oko njenih benefita, Amerikanci smatraju da je podvrgavanje autofagiji štetno, ali ja nemam problema s tim jer prepoznajem Amerikanca kad laže, a to je svaki put kad otvara usta.
Skraćeno, američka je medicina koncentrirana na bolest kao izvor zarade, pa joj zdravlje nije u interesu.
Nakon dvije godine uspio sam skratiti ritam na 7:17, ali nipošto gladovanje, jer sam primijetio da nakon 16 sati, još ne osjećam glad. Gladovanje i s njom izazvanu nelagodu nikad nisam imao za cilj, pa preporučam novim praktikantima da započnu ciklusima od 12:12 pa kad osjete sigurnost, na 10:14 te na 8:16, jer ponavljam, gladovanje nije cilj, niti dijeta, već suživot s tehnikom koja obećava zdraviji život.

Glasnogovornica Zakharova je na konferenciji za novinare odgovorila na pet točaka plana Zelenskog, nazvavši ih ništa više od “skupa nesuvislih slogana” i “krvave pjene na usnama neonacističkog ubojice”.

Komentirajući “histeriju” Kijeva oko poziva u NATO, ustvrdila je da je jedino mjesto koje Zapad vidi za Ukrajinu u svojoj “sigurnosnoj arhitekturi” “u lijesu, a ukrajinski građani u grobovima”.

“Zato su na vlast doveli ovog klauna koji je trebao dokrajčiti Ukrajinu kao državu i pobiti što više Ukrajinaca”, rekla je Zakharova.

“Uzeto zajedno, sve te točke i tajne podtočke nisu 'plan' za pobjedu Zelenskog. To je plan za nesreću Ukrajine i ukrajinskog naroda”, usmjeren na “još jednu iznudu novca i prezentaciju terorističkih sposobnosti Kijeva”.

..“Danas je Zelenski konačno dokazao svima da mrzi Ukrajince do te mjere da se može opisati kao ukrajinofobija”, zaključila je Zakharova.

Vjerujem da su mnogi na You Tube kanalu vidjeli lansiranje Muskove rakete Spcex i njegovo slijetanje doslovno na isto mjesto. Nema sumnje da je snimka impresivna, jer jednostavno tako nešto nismo još vidjeli, ali imali li mjesta čuđenju, šoku, nevjerici, oduševljenju?

Podvig Muskovog genija, ili genija njegovog tima, u sebi ne skriva nikakvu novu tehnologiju, osim možda kojeg novog kineskog čipa.
Ono što smo, u biti, gledali je preciznost dviju tehnologija prošlog stoljeća, odnosno nacističke raketne tehnologije i Teslinog bežičnog prijenosa signala.
Vjerovali ili ne, to je to! bilo mi je stoga malo tužno gledati oduševljenje Muskova tima u komandnom centru, nakon završetka cijele operacije.

Što smo s tim dobili?
Cilj cijelog pothvata je stvaranje višekratno upotrebljive letjelice za dosezanje orbite, i tako smanjili cijenu tih operacija.
Pa ipak, takvu letjelicu smo već imali, bija je to Space Shuttle, prekrasna letjelica koja se uzdizala u orbitu snagom raketnog pogona, a vraćala se svojom aerodinamikom i slijetala na pistu elegantno poput princeze.
Ispalo je ipak da je cijeli koncept nesiguran i opasan pa se od njega odustalo. Ipak imam pitanje, čini li vam se da je ovaj sistem slijetanja siguran? Znam da su astronauti pomalo suludi u svojoj hrabrosti, ali sumnjam da će uskoro ijedan sjesti u raketu koja tako prizemljuje.

Naravno i da je dodatni problem što, najveći dio tereta svakog lansiranja čini gorivo. Muskova raketa taj problem potencira, jer osim za polijetanje, sad mora imati gorivi i za slijetanje. A što će smanjiti dozvoljenu kilažu tereta koji se prevozi u orbitu i povećati njegovu cijenu.
Osim što će ova tehnologija, ako se bude koristila, mjeriti svoju korisnost u cenat gore cenat dole, moramo reći i da ne posjeduje nikakav istinski tehnološki napredak za ikakva putovanje izvan naše orbite.
Sažetak? Tu smo, više manje, gdje smo i bili.

Ako preskočimo antiku, a to znači i cijelu bibliju, i stari i novi zavjet, jer antika je trajala sve do pada Rima.
Ako preskočimo stoljeće sedmo, u kojem je netko došao al to nije bio moj hrvatski narod, ili možda tek ona polovica mog naroda koja se danas lako prepoznaje po vlastitoj deklaraciji Partizana i Ustaša (ali to je druga priča).
Ako preskočimo najveći teror ljudske gluposti u mračnom ranom srednjem vijeku i njegovi potonji stoljetni ratovi europskih naroda
Ako preskočimo ono hebeno razdoblje prve polovine prošlog stoljeća, koje je doslovno izludjelo moj narod i cijelo njegovo potomstvo, čak i u 21 stoljeću (pogledajte samo jadnog freša i njegovih Teletabisa koji se od teme ne uspijevaju pomaknuti ni milimetar).
Onda kratku povijest ljudske gluposti možemo sažeti u kratko doba posljednjih 35 godina.

Kao što reče naš kolega Manga, ali i najmarkantniji brk HV-a, James Baker je došao Miloševiću i rekao mu povijesnu Titovu frazu "sačuvaj Jugoslaviju, (čuvajte bratstvo i jedinstvo kao.......) jer Amerika je imala planove s Jugom, al o tome kasnije.
Kad se Beker vratio u domovinu, brzo mu je domovina, zločestim Hrvatima, uvela embargo na uvoz oružja.

Ali Hrvati ne bi bili Hrvati kad ne bi znali i htjeli ratovati svaki put kad se za to ukaže prilika.
Brzo su potražili oružje kod onih za koje su znali da ne hebu američka embarga.
Kad su nam braća Rusi dali oružje, brzo smo Srbima pokazali zašto je Napoleon izjavio da su Hrvati najbolji ratnici na svijetu (nakon što su mu Hrvati spasili guzu od Rusa u spaljenoj Moskvi).
Kad se Jugoslavija raspala, kad je rat prestao, Hrvati su brzo pokazali da su bez rata tek obične pičkice.

Američki su ratni avioni, bez molbe i dozvole, prelijetali našu zemlju kako bi bombardirali srpske civile, njihove mostove koji su bili bez ikakvog vojnog značaja, televiziju i sve nebitno, s namjerom da se pokaže sila. I naravno, kako bi neiskorištene bombe bacali u naše more i na naše otoke.

Zašto?

Kao što sam rekao, Amerika je imala planove s Jugom, kad su im planove pomrsili Rusi i Hrvati, brzo su prešli na plan B.
Plan B je bio lukav plan da Albaniji, u zamjenu za Kosovo, odnosno veliku Albanije, stvori prijateljski teren za jednu od većih Nato baza sa strateškim položajem u idućem američkom planskom ratu u Ukrajini i konfrontacijom s Rusima.
Nato baza u Kučovu u Albaniji otvorena je 4. ožujka 2024. Druga Nato baza je već izgrađena u Rumunjskoj, koja je u zamjenu dobila olakšan i debelo nezaslužen ulazak u EU.

Ove jednostavne i lako dokažljive povijesne činjenice ukazuju da je ljudska glupost doslovno nemjerljiva, pogotovo kad se istina mora boriti s uvjetovanim uvjerenjima.

Iako sam "nagađao" da bi, ovogodišnja nagrada Nobel za mir, mogla otići u ruke Bidena, Zelenskog ili Netanyahua
pa čak i, zašto ne? Još jedna gospodinu Obami
jer što je tek jedna za takvog crmka koji je ratovao po cijelom svijetu svih osam godina svog mandata?

Ipak Nobelova nagrada za mir 2024. dodijeljena je Nihon Hidankyou, lokalnoj japanskoj organizaciji preživjelih od atomske bombe za njezine (uzaludne) napore “da postigne svijet bez nuklearnog oružja”.

Dogodi se tako, jednom u desetljeće, da nagrada ode u prave ruke!
Bez obzira na slučajnost, ili ne! Da se upravo ove godine najviše priča o nuklearnoj konfrontaciji i
slučajno ili ne, u dane kad je Iran "obznanio" posjed nuklearne bombe i ulazak u ponosnu obitelj nuklearnih sila, na sveopću cionističku tugu i žalost.

Hrvatskom biseru Dubrovniku je pripala neopisiva čast da u njemu Zelenski, gradu i svijetu, obznani ključnu točku njegovog "Plana pobjede". Ključna točka tog plana je genijalna Zelenkova ideja da se Ukrajina primi u Nato savez.
Zelenko nas tom idejom šokira svojih dobrih 2-3 godine, a prije toga, njemu slični, od 2014 godine, a prije toga od stvaranja tog saveza, kao "tajni plan" za koji SSSR nije trebao da čuje ;)
Ulazak u Nato je bio "tajni plan" svih rusofobnih država koje sa sjeverozapada okružuju majku zemlju. Trenutni "tajni plan" za liječenje teške bolesti rusofobije, za koju nema lijeka ni cjepiva, leži u ideji da Amerikanci prvi napadnu, a zatim će svi hrabri neliječeni bolesnici, jurišati glavom bez obzira (naprijed ili nazad, ovisno o situaciji).

Možda griješim ali, ideja da netko drugi ratuje umjesto tebe, i nije baš tako genijalna. Da su Nato zemlje imale muda ratovati protiv Rusije, primili bi Ukrajinu u svoj savez već odavno. Ipak izgleda da je ideja bila vidjeti kako će to Ukrajina s njihovim "moćnim oružjem", pa tek onda procijeniti vlastite šanse. Ispalo je da je procjene vlastitih šansi, nakon svega viđenog, jednaka nuli, pa Zelenski seljaka svoju "genijalnu ideju" od Washingtona preko Brisela do Dubrovnika, te ga danas očekujemo kako svoju propovijed promovira na vlastitom štandu benkovačkog sajma.

Zapad ovih dana ima sasvim drugu "genijalnu ideju", ali i ta je u Zelenkovom stilu, ono kad te očaj tjera da se sve više glupiraš.
Ideja je, učiniti nešto (bilo što) što bi natjeralo Rusiju da sjedne za pregovarački stol i, u zamjenu za određene privremene ustupke nekih Ukrajinskih teritorija, dopusti Ukrajini ulazak u Nato.
Problem jest u tome što zapad ne može učiniti baš ništa što bi navelo Rusiju na taj ustupak, jer Rusija nije sa zapadom ovce pasla..
jer Rusija nikad više neće biti naivna i vjerovati ikome išta...
jer Rusija nije izgubila preko 100.000 vojnika, kako bi Ukrajina ne kraju ipak ušla u Nato i dovela nuklearno oružje na vrata Moskve i St Petersburga..
jer Rusija danas ne pobjeđuje samo na bojnom polju već i na geopolitičkom i ekonomskom..
jer se Rusija nije pokazala država sponzor terorizma i genocida poput SAD-a, a što, izvan bolesnog zapada, priznaje cijeli svijet
a što se jasno ovih dana vidi na općoj skupštini UN-a.