Povijest ljudske gluposti

Karta Piri Reis, karta je svijeta koju je 1513. godine sastavio osmanski admiral i kartograf Piri Reis, prikazuje zapadne obale Europe i sjeverne Afrike te obalu Brazila i Antarktike bez leda s razumnom točnošću. Kako sa sigurnošću znamo da Piri Reis nije otplovio spomenute obale, možemo, također sa sigurnošću znati da je admiral, tu svjetski poznatu kartu, kopirao od kopija kopija koje su se širile svijetom od onog što je uspješno spašeno iz aleksandrijske biblioteke koju su u pepeo pretvorili kršćani a zatim muslimani, veliki ljubitelji samo svoje istine.
Toliko o temi jesu li američke obale bile poznate u tom dobu ali i davno prije.



Poznavanje tih obala ali i njenih bogatstva, natjeralo je Vatikan na zabranu putovanja preko Atlantika svim kršćanskim zemljama, kako u složenim europskim političkim uvjetima tog doba, nijedna zemlja ne bi stekla prednost, a i zato što je prema tom bogatstvu, velike aspiracije imao i sam Vatikan

U arhivima Vojvotkinje Isabele Medina Sidonia da Toledo pronađeni su dokazi da je španjolska, unatoč zabrani Vatikana, poduzimala ta putovanja, s kojih su se vraćali velikim količinama zlata, ali ne i da je njena obitelj financirala Kristofora Kolumba. Tako da izgleda da je cijela priča kasniji konstrukt , koji bi sakrio španjolsko nepoštivanje vatikanskih naredbi

Na plakatu koji se i danas prodaje u Vatikanu, s popisom svih rimskih namjesnika Krista, počevši od sv. Petra. Za Inocenta VIII potvrđuje se da je čovjek mira. No što je nevjerojatnije, dodaje se da je "pomogao Kristoforu Kolumbu", što nikada nije rečeno u 500 godina povijesti.



Epigraf na grobu Inocenta VIII u Vatikanu sadrži naznaku koju znanstvenici uvijek tumače kao anakronizam. Iako je postavljena 1621. godine pod vodstvom pape Pavla V. Borghesea, restrukturiranjem Vatikanskog tajnog arhiva, ploča fotografira glasnu neizgovorenu stvarnost, gdje se u trećem retku pojavljuje ova rečenica: "Novi orbis sua aevo inventi gloria", ili "Tijekom njegova pontifikata slava otkrića novog svijeta ”.



Pečatna medalja Inocenta VIII, Giovannija Battiste Cyba (1484.-1492.), Genoveškog građanskog pape iz Grčke koji je bio "sponzor" Kristofora Kolumba i koji je umro samo 7 dana (začudo na sam dan Sv. Kristofora) prije njegova odlaska. Ekspedicija je zbog papine smrti (ili ubojstva s namještanjem datuma smrti) otkazana, jer naravno nije postojala potreba da se dokazuje ono što je već dokazano. Ekspediciju je dakle naručila Rimska crkva pod pontifikatom pape nazvanog i "pomorskim papom" i čija je grobnica u Svetom Petru jedina prenesena iz starog u novu Vatikansku baziliku. U neobičnom poklonu pontifiku, pogođenom "damnatio memoriae", zahvaljujući i njegovom nasljedniku, Španjolcu Rodrigu Borgiji odnosno papa Aleksandar VI, koji će otkrivene zemlje dodijeliti okrunjenim glavama svoje Španjolske.

Atrahasis,

Prigovori donjih bogova

[1] Kad su bogovi bili čovjek
radili su prisilni rad, trpjeli su se.
Zaista je sjajno bilo božanstvo
prisilni rad bio je težak, jada previše:

[5] sedam velikih bogova Anune opterećivalo je
Igigi-godsnote s prisilnim radom.

[Lacuna]

[21] Bogovi su kopali vodotoke,
kanali koje su otvorili, život zemlje.
Igigi-bogovi kopali su vodotoke
kanali koje su otvorili, život zemlje.

[25] Igigi-bogovi iskopali su rijeku Tigris
a Eufrat nakon toga.
Izvori koje su otvorili iz dubine,
bunari ... uspostavili su.
...
Nagomilali su sve planine.

[Nedostaje nekoliko redaka]

[34] ... godine mučenja.

[35] ... ogromna močvara.
Brojili su godine mučenja,
... i četrdeset godina, previše!
... prisilni rad koji su nosili noću i danju.
Žalili su se, osuđivali,

[40] mrmljajući u jarku:
"Suočimo se s našim predradnikom, županom,
mora nam skinuti naš teški teret!
Enlil, savjetnik bogova, ratnik,
dođi, uklonimo ga iz njegova stana;

[45] Enlil, savjetnik bogova, ratnik,
dođi, uklonimo ga iz njegova stana! "

[Nedostaje nekoliko redaka]

[61] "A sad oni, pozovite na bitku,
bitka pridružimo nam se, ratovanje! "
Bogovi su čuli njegove riječi:
zapalili su svoj alat,

[65] zapalili su svoje prostore,
i plamen njihovih radnih košara.
Otišli su, jedan i sve,
do vrata boravišta ratnika Enlila.
...
Ustanak donjih bogova

[70] Bila je noć, napola kroz sat,
kuća je bila okružena, ali bog nije znao.
Bila je noć, napola kroz sat,
Ekur je bio okružen, ali Enlil nije znao!

[Nedostaje nekoliko redaka; veliki bogovi šalju glasnika]
Veliki bogovi pošalju glasnika

[132] Nusku je otvorio vrata,
uzeo oružje i otišao ... Enlil.
U skupštini svih bogova,

[135] kleknuo je, ustao, objasnio zapovijed,
"Anu, tvoj otac,
vaš savjetnik, ratnik Enlil,
vaš župan, Ninurta,
a vaš izvršitelj Ennugi poslao me da kažem:

[140] 'Tko je poticatelj ove bitke?
Tko je poticatelj tih neprijateljstava?
Tko je objavio rat,
ta je bitka dotrčala do vrata Enlila?
U ...

[145] prestupio je zapovijed Enlila. '"
Odgovor donjih bogova

"Svatko od nas bogova objavio je rat;
...
Postavili smo ... un uzbuđenje,
pretjerana dosadnost nas je ubila,

[150] naš je prisilni rad bio težak, jada previše!
Sad, svi mi bogovi
je riješio obračun s Enlilom. "

[Veliki bogovi odlučuju stvoriti čovjeka, da oslobode niže bogove njihove bijede.]
Prijedlozi Ea, Belet-ili i Enkija

[a1] Ea se spremio za razgovor,
i rekao bogovima, svojoj braći:
"Kakav ih klevet optužujemo?
Njihov prisilni rad bio je težak, njihova bijeda previše!

[a5] Svaki dan ...
negodovanje je bilo glasno, mogli smo čuti galamu.
Tamo je ...
Prisutna je primalja Belet-ili.note
Neka onda stvori čovjeka, čovjeka,

[a10] Neka nosi jaram!
Neka nosi jaram!
Neka čovjek preuzme božju glupost. "
Prisutna je babica Belet-ili.

[190] Neka primalja stvori čovjeka!
Neka čovjek preuzme božju glupost. "
Sazvali su i pitali božicu
primalja bogova, mudra Mami: napomena
"Hoćete li biti boginja rođenja, stvoriteljica čovječanstva?

[195] Stvorite ljudsko biće da nosi jaram,
neka nosi jaram, zadatak Enlila,
neka čovjek preuzme božju glupost. "
Nintu se spremio za govor, bilješka
i rekao velikim bogovima:

[200] "Nije na meni da to radim,
zadatak je Enkijev.
On je taj koji čisti sve,
neka mi priskrbi glinu kako bih mogao napraviti izradu. "
Enki se spremio za govor,

[205] i rekao velikim bogovima:
"Prvog, sedmog i petnaestog dana u mjesecu,
dopustite mi da uspostavim pročišćenje, kupku.
Neka se zakla jedan bog,
onda neka se bogovi očiste potapanjem.

[210] Neka Nintu pomiješa glinu sa svojim tijelom i krvlju.
Neka taj isti bog i čovjek budu temeljito izmiješani u glini.
Čujmo bubanj ostatak vremena.

[215] Od Božjeg tijela neka ostane duh,
neka živi zna svoj znak,
da ga se ne zaboravi, neka ostane duh. "
Veliki bogovi Anune, koji upravljaju sudbinama,

[220] odgovorio je "da!" u skupštini.
Stvaranje čovjeka

Prvog, sedmog i petnaestog dana u mjesecu, bilješka
uspostavio je pročišćenje, kupku.
Zaklali su Aw-ilu, koji je imao inspiraciju, u njihovoj skupštini.

[225] Nintu je miješao glinu sa svojim tijelom i krvlju.
Taj isti bog i čovjek temeljito su bili pomiješani u glini.
Ostalo vrijeme bi čuli bubanj.
Od mesa boga ostao je duh.
Živima bi to znalo.

[230] Da ne bi smio biti zaboravljen, duh je ostao.
Nakon što je pomiješala glinu,
pozvala je Anunnu, velike bogove.
Igigi, veliki bogovi, pljunuli su na glinu.

[235] Mami je natjerala Radiya da govori,
i rekao velikim bogovima:
"Naručili ste mi zadatak i ja sam ga izvršio!
Zaklali ste boga, uz pamet

Teorija o ravnoj zemlje je uistinu jedna urnebesno nevjerojatna priča, koja nas želi uvjeriti da su bili ispravni antički i srednjovjekovni stavovi da je zemlja ravna ploča.
Istina je dijametralno suprotna, nikad u antici ili srednjem vijeku (osim u jednom kratkom razdoblju kasne antike o kojem ćemo pričati) nitko nije vjerovao u ravnu zemlju.

Tvrdnju da je zemlja globus potvrdio je još u antici Aristotel, tvrdnjom da kad mornari putuju na jug, tvrde da se sazviježđa pomiču i uočavaju se nova, što je moguće samo ako je zemlja globus. Druga mu se tvrdnja zasniva na sjeni zemlje koju vidimo kad zaklanja mjesec, ta sjena je obla s bilo koje pozicije a tako nešto je moguće samo ako je predmet koji stvara sjenu, u obliku kugle. Tu je naravno i Ptolomej koji kaže da mornari s mora najprije ugledaju vrhove planina, zatim njegovo podnožje a tek na kraju plaža

Jedino kratko razdoblje vjerovanja u ravnu zemlju započinje s prvim kršćanima, koji progonjeni i mučeni, mrze grčko/rimski svijet u kojem žive, te svoju istinu pronalaze u bibliji ( okrivljenje 7.1, prorok Izaija, psalm 104) i u tvrdnji o 4 kuta zemlje. Međutim već tada su pravi znalci kršćanske teologije bili posramljeni tim tvrdnjama, riječima da se to mora prestati širiti jer će pogani pomisliti da smo neznalice.

Već 200-te g. novog doba engleski monah Johannes de Sakrobosko piše trakt "De sfera" o tvrdnji da je zemlja u obliku sfere.Ta se knjiga brzo našla kao standardna na svim europskim učilištima, te je bila među prvima kad je 1471 štampana nakon izuma tiskarskog stroja.

U 7 stoljeću koji se smatra najtamnijim djelom mračnog srednjeg vijeka, kad je kultura i znanje bilo na najnižim granama, jedan drugi engleski monah Beda (sv. Beda časni), u jedno svom traktu piše "mi zovemo zemlju globus, ne zato što ne postoje nepravilnosti u formi planina, već zato što njen opseg u cjelini prikazuje savršen globus"

Najsmješnija je priča (u koju i dan-danas većina vjeruje) o intelektualnom sukobu Kristofora Kolomba i učenjaka iz Salamanke, gdje se tvrdi da ti navodno znalci, uvjereni u ravan oblik zemlje, nisu odobrili putovanje. Ali ta priča nam ne dolazi iz povijesti, već iz SAD-a kad je Washington Irving, početkom 19 stoljeća, u svojoj knjizi "Život i putovanja Kristofora Kolumba" iznio tu tvrdnju, i postigao veliki uspjeh s obzirom na to da je od prije Kolumbo u Americi bio smatran velikim herojem. Kao što smo već rekli, u to doba svi su znali da je zemlja globus. komisija koju je oformila Kraljica Isabela je u biti imala problem s Kolumbovim izračunima udaljenosti. pa je tako Kolumbo tvrdio da je Indija udaljena 4.500 km. dok danas znamo da je udaljenost između Španjolske i Indije, ploveći prema zapadu 22.000 km. pa su stoga, navodni učenjaci iz Salamanke bili u pravu. Pitanje, jeli i Kolumbo bio u pravu? I jeli on možda, u dogovoru s Isabelom, kako danas tvrdi njena pra-pra-unuka Vojvotkinja Isabela Medina Sidonia da Toledo, u nedavnom intervju jednom novinaru. A u čijim arhivima postoje dokazi o financiranju puta po kojim je vidljivo da se točno znalo gdje se ide, tražio kopno upravo na toj razdaljini, pa je put u Ameriku ostvaren radi osvajanja. A kako je Kolumbo znao za Ameriku? Pa nije bila velika tajna. Vikinzi su je otkrili davno prije. Templari su (arheološki dokazano) tamo bili, jer su, navodno, na bliskom istoku saznali za legendu o zvijezdi Meriki koju treba slijediti do zemlje velikog blaga. a kako je templarski službeni jezik bio Francuski pa se Merika izgovarala la Merika, znalo se i njeno ime.

Godine 1885 William Carpenter piše knjigu "100 dokaza da zemlja nije sfera". Prvi dokaz kaže "dovoljno se popet balonom u vis, da se vidi da je zemlja ravna". Ali većina tih dokaza zvuči otprilike ovako "Bog kao sveznajući, zna da ljudi za život trebaju ravnu površinu, pa je u svojoj milosti stvorio ravnu zemlju". Bili su to začeci ravnozemljaša, koji su sredinom 20-tog stoljeća u SAD-u oformili Flat Earth Society. I to baš nekako u vrijeme kad se u Švedskoj počelo maštati o karbonskom porezu, kojeg su odavno i prije svih uveli. Nekako u vrijeme kad je Margaret Thatcher, iznervirana sukobom s rudarima, počela razmišljati o alternativnim izvorima energije. Nekako u vrijeme kad je SAD-e shvatio da bi mogao proizvoditi i skupo prodavati alternativne izvore energije zemljama trećeg svijeta (baš poput Hrvatske).

Činjenica da jedna zavjera ima svoju protu zavjeru koja je brani, pa se danas protivnici klimatskih promjena, koji ne tvrde da se zemlja ne zagrijava (mada je i to za raspravu), već da to ne uzrokuje CO2, redovito uspoređuju s ravnozemljašima koje su, lažljivi klimatolozi, sami stvorili.

Zanemareni postovi spadaju u prve postove koji nisu bili vidljivi na blogu


Sanchuniathon

Sanchuniathon definitivno spada među prvim koji su znanstvenim metodama razotkrili prijevaru kojom su se drevni tekstovi, zbog novca, moći i prestiža, počeli čitati i tumačiti u alegorijskom, mitološkom i teološkom ključu.

Sanchuniathon je bio Feničanski povjesničar iz 12 stoljeća prije Krista, te stoga govorimo o suvremeniku Trojanskih ratova i židovskom osvajanju obećane zemlje nakon egipatskog egzodusa. Od njegova djela „Feničanska povijest“ ostali tek fragmenti jednog citata na grčkom jeziku od Filon iz Biblos (64–141 nove ere) i prenesena od Euzebije iz Cezareje, oca crkve, rođenog u Cezarei 265 g. odnosno u današnjem Izraelu, u njegovom djelu Praeparatio evangelica.

U svom djelu Euzebio citira Filona koji prenosi stare Sanchuniathonove tekstove. U tom djelu Sanchuniathon prepoznaje da „božanstva“ nisu Bogovi nebeski shvaćeno u teološkom smislu, već jednostavni smrtnici, muški i ženski, koji nisu imitirani zbog svoje mudrosti i vrlina, već zbog punine njihove izopačenosti i pokvarenosti, činjenica koju lako možemo prepoznati u biblijskom Yahweh-u, ako tu istu knjigu čitamo otvorena uma doslovno kako piše, što je svakako jedan od najpoštenijih pristupa starim tekstovima. Nakon ove opservacije Sanchuniathon žestoko kritizira svoje prethodnike, koji su živjeli nakon tih događaja, zbog lažne i proizvoljne interpretacije u alegorijskom ključu, realnih i istinitih događaja, kojim potpuno iskrivljuje priču o „bogovima“.
Nakon čega Filon iz Biblosa dodaje:
„Najnoviji pisci koji su se bavili sakralnom poviješću odbacili su činjenice tog načela i izmislili alegorije i mitove. Oni su kombinirali ove mitove na takav način da su obavili priču u takvoj tami, da više nije moguće prepoznati istinite činjenice“

Dakle: Filone kaže da su u 1200 prije Krista već postojali oni koji su osudili prijevaru koju su činili svećenička kasta. Koji su uzeli stvarne i istinite priče, te ih prekrili mitovima i alegorijama ... i da je to u osnovi ono što se i danas događa i u koje nas i dalje tjeraju da vjerujemo ... Te nastavlja "Ali on - to jest Sanchuniathon - naišao je na neke knjige Tota, koje su bile iskrivljene okultizmom i sakrivene u hramu Amon, posvetivši se njihovom proučavanju kako bi razumio što je to što nije bilo dato svima na spoznaju i da skine sve mitove u kojima su prave činjenice o primitivnim vremenima bile su kamuflirane. Naravno kasnije su svećenici koji su živjeli nakon njega htjeli ponovno prikriti istinu i vratiti se mitu, i od tada su nastale misterije koje još nisu bile uvedene, pa govorimo o Grcima, poput Hesioda, koji su iz tih priča izvukli svoje kozmogonije, titanomanije i gigantomanije, prenoseći tu mitologiju i gušeći istinu.

Ova Filonova posljednja rečenica je savršen sažetak:

"Naše uši su od djetinjstva navikle na njihove izume jer već stoljećima nas čekićare tim fantazijama, te tako čuvaju nevjerojatnu priču koju prenose [...] Ovi fantastični izumi postali su baština iz koje se ne možemo odvojiti, tako da se istina čini fantazijom, dok krivotvorene priče imaju sva obilježja istine ”.

Nakon Isusovog uskrsnuća a prije uzašašća, Isus se sastao na večeri s 11 svojih učenika, pitanje je, koji je učenik falio? Volio bi najprije čuti Vaša razmišljanja, nakon kojih ću Vam dati svoj odgovor, jer iako smatram da će mnogi dati točan odgovor, ipak smatram da će mnogi shvatiti zanimljivost tog odgovor.



Uistinu sam ovo pitanje smatrao vrlo lakim, ali s malom zamkom u vezi Jude. Naravno da Juda prvi pada na pamet s obzirom na to da je par dana prije izdao Isusa, pa ipak Juda je bio prisutan tom sastanku, što dakako postavlja mnoga pitanja.
Onaj koji je tom sastanku nedostajao je Toma zvani blizanac, svi ćete se vjerojatno sjetiti da je Toma došao kasnije i kad su mu apostoli o tome pričali, rekao je da ne vjeruje dok ne stavi prste u Isusove rane, te tako zaslužio novi nadima nevjerni Toma.
Toma zvani blizanac je također zanimljiv lik jer iako mu je nadimak „blizanac“ nikad nije navedeno, čiji je blizanac? Hajdemo stoga napraviti jedan misaoni pokus, ako imamo jednu povezanu grupu ljudi (apostoli), s jednim karizmatičnim vođom (Isusom), i kad te ljude predstavljamo,, ovo je Petar,, ovo je Šimun,, a ovo je Toma zvani blizanac, bez da navedemo čiji blizanac,, možemo li smatrati logičnim da je riječ o blizancu karizmatičnog vođe?

Daniti i Danajci

Iz Egipta su izašla 12 izraelskih plemena, među kojima pleme Danita. Po bibliji Dan je bio sin Bele, jedne od Jakovljevih priležnica. Po grčkoj mitologiji pleme Danajaca je poteklo od mitskog kralja Danaja koji je bio Belov sin. Po židovskoj mitologiji, oni su živjeli sa Egipćanima pout braće, sve dok Egipat nije počeo prevladavati, pa su morali otiči. Po grčkoj mitologiji Egipt je bio Danajov brat koji je počeo prevladavati, pa je Danaj morao otiči. Grčka mitologija u biti priča kako je Egipt imao 50 sinova, dok je Danaj ima 50 kćeri. Egiptov zahtjev je bio da Danaj dade sve svoje kćeri njegovim sinovima, zbog čega je Danaj morao pobjeći. Homer kroz svoja djela zove grke Danajci, u čemu je štos i jeli Homer bio u pravu?

Kad je Shlimann otkrio danajske grobnice u Mikeni, otkriveno je mnogo zanimljivih stvari. Jedna od njih je poludragi kamen, koji čuva u atenskom muzeju, visok dvanaestak centimetra koji s prednje strane ima prikaz onog što su mogli vidjeti, oni rijetki koji su imali pristup na ulaz u Jahvin hram, odnosno, u prvom planu je Zavjetni kovčeg iza njega u perspektivi tri stepenice i oltar na kojem su mu palili ono što je on volio mirisati.
Kako su Mikenci odnosno Danajci znali ono što su u ono vrijeme znali tek rijetki Izraeliti koji su imali pristup hramu? možda se tajna krije u biblijskoj tvrdnji da su sve te stvari radili obrtnici Danovog plemena.
Između ostalog postoje i tri nadgrobne stele s tri prikaza složene kao filmske sličice na kojima je prikazano sljedeće.

Na prvoj se vidi masa vode s gornje strane, masa vode s donje strane a između lik u tunici i sa štapom, kojeg slijedi jedna egipatska ratna kola. Na drugoj steli je lik u tunici okrenut i proteže štap prema već prevrnutim kolima. Na trećoj steli je slika kola i konja koji se utapaju u vodi, sve u svemu jasan prikaz Mojsijevog prelaska preko voda Jan Suf-a, jer preko Crvenog mora nikad nisu prešli, niti to biblija igdje spominje.
Imamo dakle Dana, sina od Bele i Danaja Belovog sina. imamo Danajce i Danite. Imamo sve te divne stvari pronađene u Mikeni koje predstavljaju sjećanje na svoje korijene. Imamo biblijsku apokalipsu koja spominje sva izraelitska plemena koja će se spasti, a među njima nema Danita, što znači da su oni davno prije izašli iz židovske povijesti i stvorili svoju, puno veću i poznatiju.

Ali kako je jedno pleme stočara, kako zamišljamo izraelitska plemena, završilo u Grčkoj? Na tom nam odgovor daje Debora, jedna od rijetkih žena koja se uzdigla na položaj sutkinje, opisane u 4 i 5 poglavlju Knjige Sudaca, jedne od najstarijih knjiga koje se nalaze u bibliji.

U jednom odlomku u tijeku priprema za ratove koje su Izraeliti stalno vodili, Debora se žali zato što pojedina plemena ne sudjeluju, pa kaže, "Dalad se odmara iza Jordana, a Dan, zašto se nalazi na brodovima?".
Trebamo li stoga rekonstruirati mediteransku povijest? Tko su uostalom bili Shardana, koji su brodovima ratovali za Faraone? A tko su Keltima bili Tuata de Danan (u prijevodu narod Danan). Daniti su dakle bili dobri obrtnici, kojima nije bio problem napraviti brodove i pobjeći iz ratnog ludila u zemlji Kanaan i ratničkog zagrljaja gospodara Jahve (iako je istina, iz biblijskih priča, da su Daniti bili u stalnoj potrazi za svojim teritorijem), koji je sebe nazivao Iš Milhama, odnosno "čovjek od rata". Očigledno je međutim da su to svoje ratno ludilo proširili diljem Mediterana, što ih je odvelo pravo pod zidine Troje, gdje su zaradili nelaskavu titulu onih čijih se darova treba čuvati. Jer njihovi darovi su bili rat, kao sjeme zla ili kakav zarazni virus kojeg su ponijeli iz zemlje Kanaan.

Vidim da su prošla dva posta o kozmologiji podigla veliku prašinu na blogu, što samo potvrđuje izreku naših starih sa se iza dobrog konja praši. Ovaj treći post ipak nije namijenjen onima kojim moje pisanje vrijeđa na razini da su vlastito vrijeđanje i govor mržnje pobrkali s argumentima, već onima koji su napisano i izrečeno, tek eto „primili na znanje“. A primili su „na znanje“ zato što su shvatili da ja ne namećem mišljenja i da se ne suprotstavljam „službenoj znanosti“ koja i sama kaže da su njihove teorije, ipak samo to, „teorije“ a nikako i dokazane istine! Već u tom kontekstu ukazujem da postoje i drugačija znanstvena mišljena, a koja su također samo teorije, nikako i dokazane istine.

Kako se svi pozivaju na znanost i bezimene znanstvenike, želim Vas ovdje upoznati s predavanjem profesora Wallace Thornhilla

Ujedinjena politička scena, zajedno sa svojim ujedinjenim novinarskim satrapima, napokon su jučer poručili podijeljenom hrvatskom narodu, Vi ste idioti!

Prvenstveno HTV a zatim i svi dnevnici ostalih mejnstrim televizija u hrvatskoj, prigodom izvještavanja o događajima u Washingtonu i upada skupine demonstranata u zgradu Kongresa,doslovno su se natjecali tko će više puta, tu skupinu demonstranata, nazvati „ruljom“. Na momente, u tom gadljivom pretjerivanju, učinilo mi se da glavna vijest nije politički nemir u Washingtonu, već činjenica da te nemire radi „rulja“.

HTV, koji se često zna pohvaliti da svoj posao radi profesionalno, te da izvještava stručno i nepristrano, jučer nam je, doslovno cijeli dan, nametala političko mišljenje, činjenica koja bi trebala uvrijediti svaku osobu kojoj je stalo do svog intelektualnog integriteta. Pri svemu tome nije uopće bitno jeste li ljubitelji ružnog, antipatičnog i glupog Trumpa, čiji pobornici uistinu izgledaju kao rulja. Ili preferirate zlatouste, zgodne i simpatične ljubitelje američke vojne industrije, čiji je jedini politički cilj ratom širiti tržište za svoj omiljeni proizvod.

U cijeloj toj američkoj prići, tko god bio na vlasti, policija će i dalje ubijati crnce, frustrirani ljubitelji oružja će i dalje raditi masakre po američkim školama, dok će SAD i dalje voditi ratove i svakog desetljeća izazvati novu svjetsku ekonomsku krizu.

Našim političarima i naravno novinarima, je ipak najbitnije da mi kao narod zauzmemo pravovjerni stav i da naravno proširimo naše podjele, kad smo već u tome tako dobri. Kao da nam nije dosta njihovih kriza, ratova, virusa i na desetke cjepiva svih smućkanih i (pazi ovo) provjernih u rekordnih 6 mjeseci, kao i domaćih potresa, pa se sad još moramo brinuti o tamo nečijoj rulji.

Poznat vam je lik Franje Šafraneka iz filma "Tko pjeva zlo ne misli"? Znate onaj lik koji smatra sebe najpametniji, najhrabriji itd. koji veli da bu ošel u Abesiniju boriti se i da bu bil pilot,, lik koji nije baš izmišljen, već je bio standard muške purgerske populacije tog doba, pa i desetljećima iza. Upravo takav standardan lik je bio i moj djed s majčine strane, lik koji je do svoje smrti tvrdio da ima ideju kako stvoriti perpetuum mobile, pa dok je to objašnjavao nama zbunjenoj unučadi, baka je mudro klimala glavom, danas vjerujem da je to radila više zato što je morala, a ne zato što je išta shvaćala.

Iz svog ranog (vrlo ranog) djetinjstva sjećam se njegove tvrdnje da je sunce ogroman grumen ugljena, i da će se ugasiti kad cijeli dogori. Dali je to bio još jedan „biser“ mog standardnog djede? Ne! To je bila općeprihvaćena teza tog doba, iako je tada prošlo više od desetljeća kako je eksplodirala prva atomska bomba.

Kad je eksplodirala prva atomska bomba, ljudi su se divili tom sjaju desetaka sunca, i tad im je pala na pamet ideja... ta ideja se relativno sporo probijala kroz um ljudi ali kad je zasjela, zasjela je vrlo čvrsto, sunce stvara energiju nuklearnom fuzijom, pretvarajući vodik u helij! U središtu Sunca, gdje se nalazi izvor energije temperatura doseže 15 milijuna kelvina. Stoga i danas stvara šok, čuđenje i nevjericu (čak i veću od izjave da je sunce grumen ugljena) tvrdnja, odnosno činjenica da je to samo teorija.

„Kakva vražja teorija??“ Čuo sam više puta „pa to sam učio u školi, nijedan mi profesor nije rekao da je to samo teorija!“ tako je, „nijedan“ profesor nikad ne kaže da je to samo teorija, možda zato što to ne zna, možda zato što je, poput većine znanstvenika duboko uvjeren u ispravnost te teorije, koja je btw razrađena do najsitnijih detalja, da ne vidi potrebu to naglašavati, pa ipak, to je teorija zato što znanost još nije našla načina da je dokaže.
Jedan od navodnih dokaza u prilog ovoj teoriji leži u činjenici da sunce emitira radijaciju, pa ipak sunce emitira i magnetno polje. Stoga će vam neki znanstvenici, a i svaki bolji električar, naglasiti da samo električna energija emitira magnetno polje, dok svaki električni uređaj, pa i kompjuter ispred kojeg sjedimo, emitira male količine radijacije.

Kažu da u središtu Sunca, gdje se nalazi izvor energije temperatura doseže 15 milijuna kelvina, međutim kad se stvaraju sunčeve pjege, koje su doslovno rupe u suncu, vidimo da je sunce iznutra crne boje, iz tih rupa ne zrači nikakva toplina, bez obzira što zemlja ipak dobiva više topline jer se rubovi sunčevih pjega, iz nekog razloga, pojačano pregrijavaju i emitiraju višak topline.

Zbog činjenice da je službena teorija o suncu ipak samo teorija, manjina znanstvenika osmislila je teoriju „električnog svemira „ koja smatra da je sunce električna grijalica koja energiju (električnu energiju) dobiva rijekama plazme koje vijugaju svemirom, uostalom sunce jeste div koji se sastoji od plinovite vruće plazme, koja je isprepletena s magnetskim poljima. Ali što da vam kažem? I ovo je samo teorija, jer da nije bila bi fakat. Ostaje ipak pitanje zašto, kao civilizacija, uporno ustrajemo na nedokazanim idejama?