Povijest ljudske gluposti

nedjelja, 24.03.2024.

Zlata vridna brukva

Iako sam bezbroj puta ponovio da Isusova smrt na križu nije ništa neobično ni novo u povijesti smrti kojom su kažnjavani politički neprijatelji Rima
ipak nešto neobično u cijeloj priči ima.

Smrt na križu je osmišljena tako da pruža što veću i što dužu patnju prije smrti. Na križu se stoga, umiralo nekoliko, pa i do tjedan dana, a smrt bi nastupila, najvjerojatnije, iscrpljenošću i trovanjem krv zbog zabijenih čavla.
Čavli su se zabijali tako da ne uzrokuju dugotrajno krvarenje, dok istovremeno moraju uzrokovati što veću patnju, a sve u želji da se zaplaše sadašnji i budući neprijatelji Rima.

Jedna od manje poznatih činjenica je način zabijanja čavla u noge kažnjenika. Čavli su se zabijali kroz petnu kost u bočnu stranu križa, izazivajući neopisivu bol i skoro nikakvo krvarenje, zbog pomanjkanja krvnih žila u tom predjelu.

Zbog svega ovoga, jasno je da Isusovo raspeće ima nekoliko neobičnosti.
Isus nije bio na križu nekoliko dana, jer ga onda, zbog trovanja krvi, nitko ne bi mogao spasiti, Isus je bio na križu tek nekoliko sati, te je "umro" iznenađujuće brzo, a da su mu čavli bili zabijeni kroz petu, a potom spašen, ostao bi invalid do kraja života.

Isus je, navodno, umro iznenadno brzo jer je bio proboden kopljem, ili je probadanje kopljem trebalo provjeriti njegovu smrt.
Nijedna od tih tvrdnji nije ispravna, a pogotovo činjenica da je utvrđenom smrću, odmah skinut s križa i odveden u već pripremljenu grobnicu, jer su leševi kažnjenika ostajali visjeti i po nekoliko dana.

Izgleda da je smrt na križu bila riskantna, ali pažljivo smišljena varka, kojom bi se Isus spasio smrti, pri čemu su zaobiđene nekoliko pravila rimskog razapinjanja.

Prvo i najčudesnije je priča o kocki rimskih vojnika, oko jednog Isusovog čavla, koja je rimskim vojnicima, očigledno, bila zlata vrijedna.
Isus je stoga razapet jedim čavlom, što je izazvalo obilatije krvarenje, te je stoga morao biti brže skinut s križa.
Isus ni na koji način nije mogao tako brzo umrijeti na križu, a probadanje kopljem nije bio uobičajen način izazivanja smrti iz samilosti
po rimskim običajima, smrt iz samilosti, na križu, se izazivala lomljenjem potkoljenica, nakon čega se osuđenik više nije moga odupirati nogama o križ te bi ostao samo visjeti na rukama, a što je izazivalo smrt gušenjem zbog nemogućnosti disanja.

Ispalo je tako da je čavao, "zlata vrijedan rimskim vojnicima", bila također, zlata vridna brukva Isusu i svim njegovim pomagačima.

Ako Vas baš zanima, priča dalje kaže da je sa svojom porodicom i pomagačima, brodom pobjegao u Marseille, gdje se priča račva i stotine teorija zavjere zbog uništavanja dokaza od strane crkve.

Uobičajena i sasvim obična smrt na križu tom dobu, morala je biti smislena u trenutku stvaranja nekog boga, ali ničeg neobičnog nema čak i u činjenici da je Isus preživio vlastito raspeće, jer tako nešto se sigurno događalo u tisućljetnoj povijesti Rima, čak je jedan takav slučaj prikazan u popularnoj seriji "Stari Rim".

Da ne bi bio prikazan kao neprijatelj Rima, čijoj publici je trebao biti predstavljen, smišljena je žrtva Isusa kojom oslobađa čovječanstvo od "Istočnog grijeha".
Naravno da je to tek jedna Pavlova nebuloza jer sam biblija kaže da su Adam i Eva protjerani iz raja zbog predostrožnosti, a ni najveći crkveni umovi današnjice ne mogu naći poveznicu između Pavlovog umovanja i starozavjetne priče.

Istočni grijeh ne postoji, nitko od nas nije rođen s grijehom i nemamo razloga zahvaljivati nikome na nikakvom otkupljenju.
Isus je razapet kao židovski revolucionar i neprijatelj Rima, koliko ga ta činjenica čini pozitivnim ili negativnim likom, stvar je procjene i afiniteta.
- 15:25 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.