Povijest ljudske gluposti

Biblija je knjiga koja priča o ratovima koje je, Jahve sa svojim Izraelitima, vodio protiv drugih naroda u zemlji Kanaan. Kao takva, biblija je knjiga povijesti jednog malog i tada nevažnog naroda, kojeg predvodi jedan mali i tada nevažni Elohim, a sve ostalo je povijest ljudske gluposti.

Jahve i Izraeliti nikad (niti su ikad takvo što mogli zamisliti) nisu vodili ratove protiv poznatih, moćnih i velikih naroda popuit Egipćana, Babilonaca, Asiraca itd. već su vodili ratove protiv nepoznatih, jadnih i nemoćnih naroda, naroda koji su kao takvi bili „u rangu“ s Izraelitima.

U zemlji Kanaan Izraeliti su se sukobili s Maobitima, Amonitima, Edomitima, Amalekitima i Madinitima, kako bi, u toj škrtoj zemlji koja tada očigledno nije bila pustinja već stepa, oduzeli pašnjake i izvore vode toliko potrebne za tadašnju najbitniju ekonomiju tih pastirskih naroda.

Problem tih sukoba je pak moralne prirode iz dva razloga; prvo zato što su Moabiti i Amoniti bili Lotovi potomci, dakle Hebreji Nahorove loze. Edomiti i Amalekiti bili su Ezauovi potomci, dakle potomci Izraelova (Jakova) brata blizanca. Madianiti su bili direktno Abrahamovi potomci preko njegove priležnice Katura, dakle svi ti narodi su bili Hebreji i Izraelovi najbliži rođaci, koji su ostali živjeti u zemlji Kanaan kad su ovi pobjegli od gladi u Egipat. Druga moralna dvojba je direktna Jahveova naredba da se u tim sukobima doslovce zakolju i pogube svi, muškarci, žene, djeca pa često čak i njihova stoka.

Biblija je dakle knjiga koja priča o stvaranju nacije Izraela kroz ratove koje su vodili protiv najbližih rođaka, a predvođeni jednim Elohimom koji sam sebe definira kao čovjek od rata, odnosno ratnikom a nikako bogom ljubavi kako ga teologija želi predstaviti.

Iako sebe predstavlja kao "čovjek od rata", Jahve je bio beskrupulozan ali slab ratnik. Za tu tvrdnju dovoljno je vidjeti koliki komadićak zemlje je uspio osvojiti u razdoblju od dvije tisuća godina i usporediti koliko je za vrlo kratko vrijeme osvojio Aleksandar Makedonski. Pa čak i danas, za zadržati taj mali komadićak zemlje, Izraelcima trebaju avioni, tenkovi, rovovi i bodljikava žica.

Tko je izašao iz Egipta?

Zavjet, taj stari zavjet po kojem je ta knjiga dobila ime, je centralni dio te priče koja govori o stvaranju jednog naroda. Knjiga stoga govori o stvaranju naroda izraelita preko dvanaest Jakovljevih sinova, rodonačelnika dvanaest izraelskih plemena. Priča koja je možda (a možda i ne, jer se ne zna sa sigurnošću) trebala završiti još za života te iste dvanaestoro braće, kad su zbog gladi završili u Egiptu (ostavljenih od JHVH koji u Egipat nije smio nogom kročiti), i iz kojeg se za života nisu vratili.
Po tradiciji (koja je u kršćanskom svijetu važnija od bilo kojeg pisanog nasljedstva) iz Egipta su izašli Hebreji, vođeni Mojsijem koji je također bio sin Hebreja.
Po bibliji, što se jasno vidi u svađi JHVH i Mojsija kad je nastala panika oko zlatnog teleta, JHVH osuđuje Mojsija da su NJEGOVI (dakle Egipćani) napravili kip zlatnog teleta, i sad govore MOJIMA (dakle Hebrejima) "evo Elohima koji vas je izveo iz Egipta", nakon čega ih je JHVH želio ubiti ali mu Mojsije to nije dozvolio. Biblija stoga govori da su iz Egipta izašli Hebreji i Egipćani, i da je Mojsije također bio Egipćanin.
Aramejska biblija pak kaže da su iz Egipta izašli sami Egipćani, te da je Mojsije bio sin Ekhnatonovih svećenika. Ako znamo priču o Ekhnatonu (to vam je onaj čudni lik izdužene glave i lica, uskih očiju, oštrog nosa, mršav ali povećeg trbuščića, koji je dao napraviti svoj lik gdje je prikazan gol i bez spolnih organa), prvom faraonu koji je štovao jednog boga, odnosno sunce po imenu Aton. Ako znamo da je iz toga proistekao sukob s moćnim svećenstvom Tebe, štovatelje boga Amona i ostalih božanstva. Ako znamo da je svećenstvo Tebe povratilo svoju moć nakon faraonove prerane, a vjerojatno i nasilne smrti. Ako znamo da se njegov sin rodio kao Tutankhaton, a kasnije preuzeo ime Tutankamon (jedna teorija tvrdi da se u priči o Tutankamonu i njegovoj smrti, kriju korijeni priče o Isusu), onda i shvaćamo zašto je Mojsije s djelom naroda i vojske morao (ili želio) otići iz Egipta.
Morali ili željeli, za našu je priču nebitno, bitno je da znamo nekoliko činjenica o izlasku. JHVH je dao naređenje "svom narodu" da proda sva svoja imanja, pa su ti ljudi, kako jasno piše u Bibliji, izašli iz Egipta sa 7 tona vrijednih metala, od čega 1,2 tone zlata. izašli su također dobro naoružani i opremljeni, što ruši svaku nesuvislu holivudsku teoriju o hebrejskom ropstvu u zemlji egipatskoj. Također, taj narod nikad nije prešao crveno more, jer za takav podvig bi trebalo pravo čudo nekog pravog boga, što JHVH svakako nije bio. Prešli su, kako jasno u bibliji piše Yam Suf, odnosno more trske kakvih u tim krajevima ima podosta s prosječnom dubinom od 1,5-2 metra, pa za sam prelazak nije trebalo božje čudo već povoljni meteorološki uvjeti.
Što ih je pak čekalo u "obećanoj zemlji, u sljedećem nastavku. Ovdje još samo recimo da, ako su iz Egipta izašli samo Egipćani onda su izašli Egipćani. Ako je izašao miješan narod, kako to tvrdi Biblija, onda su izašli pomiješani. Ali ne možemo reći da su izašli Hebreji kao to voli tradicija. Hebreji su Hebreji i većina ih u ono vrijeme još živi u Sumeru ili Babilonu odakle je i sam Abraham došao. Mnogi, odnosno cijeli ostatak Abrahamove obitelji cijelo ovo vrijeme je i dalje živjela u zemlji Kanaan (kao što ćemo vidjeti). Ako su iz Egipta doista izašli potomci Jakovljevi, onda moramo govoriti da su izašli Izraeliti, jer uostalom Biblija jeste knjiga o stvaranju naroda Izraelita.