novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

09

ned

08/20

Zagrljaj

groficinestijene.blog.hr








Sretna je
zemlja, vidi , sad kad ju je
spoznao bliže, polen po listu razasut,
zlatna prašina , duša njegova,




kolijevka u kojoj se budi i spava
I nebo puno svjetlosti
koju obožava,



nikad veći, žući, zlatnim prahom
grli svoje lati



I nebo ga u tom
zagrljaju prati….









nisi li?

usvijetutajni.blog.hr



Nisi imala pravo...na što? Na pogreške? Na lutanja? Nisi smjela dati dio sebe, bez previše očekivanja? Ne toliko puta, ne tako lakovjerno, ne iskreno? I što sad? Nisi li napokon, nakon svih tih možda krivih ali vjerojatno potrebnih skretanja, napokon shvatila da ništa od onoga što si bila ili davala nisi izgubila u nepovrat? Ako je svaka izdaja ili laž, svaka nepravda i polomila nešto u tebi, ako je i odlomila komade, gromade, planine....ti si još uvijek ti, daleko jača od svega toga?

Nisi li shvatila da nisi od stakla, nisi lomljiva? Malo si više od oklopa, malo si više od privida, malo si manje od ničega. Nije li strah jedini luksuz koji si nikako ne želiš priuštiti? Nisi li stoput tražila slobodu, tražila vjetar, tražila bijeg, tražila sebe...nisi li pronašla baš to, kroz cijelu tu povijest, kroz stotine života u jednome, kroz jedan život u stotinama njih?

I zašto se još bojiš, kad vidiš, po stoti put da ti ništa ne može stati na put? Ni pogreške ni drugi ni laž ni bol...nesloboda i nepravde. Imaš pravo na udahe, na vjetar i planine, na ono more koje te drži i na vjeru u sebe, jer si uvijek mogla i uvijek ćeš moći...živjeti svoju istinu. Samo to. I hrabrije je nego što misliš, čudnovata ptico.

Tko sam?...

dinajina-sjecanja.blog.hr







Nedjelja je. Probudio me zov pjesnikinje koja me je učila životu. Otvorih ponovo njenu zbirku poezije.
Srcu u nedelju, pjesma koja mjenja ritam srca. Ono zaboravlja poneke otkucaje, postavlja pitanja.

Što sam, tko sam? Neshvatljiv slučaj kao svaki slučaj.
Gdje je gnijezdo mojih praotaca?
Iz čijeg sam krila poletjala na ovo dugo putovanje snom?

Promatram povijest, vidim cijeli jedan život, milione života kao na dlanu. Neznana i znana lica, stranca na vratima svijesti, tuđe djedove, a možda su mogli biti moji, možda su ipak moji. Svi smo mi iz istog gnijezda poletjeli u svemir.

Tko sam?





U garderobi prirode mnoštvo kostima. Kostim pauka, galeba, poljskog miša, slona. Svi kao saliveni poslušno se nose dok ne dotraju i slično požutjelom listu, nekad prekrasne breze postane prah iz kojeg je satkan, sićušna struna koja zauvijek nevidljiva treperi u vjetru života.
Nisam mogla birati, ne, nisam birala, ali se ne žalim. Mogla sam biti manje poseban slučaj. Mrav iz mravinjaka, pčela iz zujećeg roja, samo djelić pejsaža kidan vjetrom. Netko mnogo manje sretan, odgajan za krzno ili vunu, za praznični sto, mogla sam biti nešto što pliva u beskrajnom oceanu, nešto što se praćaka u planinskom potoku ili treperi ispod povećala. Drvo uraslo u zemlju, kome se približava požar. Stabljika gažena slijedom neshvatljivih događaja, slon na stazi slonova.

Tko se krije u mom postojanju?




Oko mene na podu razbacane knjige, osjećam Dionizijski trenutak uživanja u čitanju i dočitavanju već pročitanog, dobro poznati osjećaj koji me uvijek vodio životom. Sudbina mi je bila naklonjena. Obdarila me sjećanjem na sretne trenutke.

Listopad i ja, nedjeljivost od rođendana. Moje buđenje je uvijek počinjalo pucketanjem suhog lišća, purpurom drveća, dozrijevanjem grozdanog trsja i najavom zime pune hladnoće. Danas slutim, zima koja dolazi će biti blaga i bez snijega. Stoljetni kalendar obećava sjemenju razbuktalo proljeće, a ljetu plodove zimskog sna.

Danas znam tko sam, a mogla sam biti ovo što sam, ali bez čudjenja u sebi, a to bi značilo, neko sasvim drugi. Bolje je ovako.

Isprepletoh poeziju pjesnikinje sa mojim mislima, isprepletoh ljepotu pjesnikinjinog talenta s mojim pokušajem da osmislim osjećaj koji vrije u meni.

Wislawa Szymborska, njena misaonost i osjećajnost, protkana gorčinom saznanja o bespomoćnosti suvremenog čovjeka da humanizira odnose među ljudima. Njeni me stihovi uvijek iznenađuju, uvijek me smiruju i ja onda nehotice vidim sebe i svijet drugačije. Wislawa je moderna Šeherzada koja svojom poezijom priča priče, pomaže mi da pobjedim osjećaj bespomoćnosti i da ostanem ono što jesam jer ona mi čudesnošću svoje duše poručuje da je život doista jednostavan i lijep.

Dijana Jelčić


Slučajno, pjesnik

astrosailor22.blog.hr

I u dalekome svijetu...a zapravo, upravo u dalekome svijetu
naša, domaća riječ, dublje u dušu zapada.

Nedavno sam "slučajno"-a što je na svijetu slučajnog osim nekih
bolesti, nekih gladi i tri brata Ćusa (ovo treće samo za neke bodule)-
naišao opet na A.B. Šimića. Uz isto tako "slučajnog" Srečka Kosovela,
sa kojim dijeli sličnu sudbu prerane smrti, pružio je ruku preko
Beskraja do moje sadašnjice. Koja nije tužna ni slučajna, ali joj
očito, na ovih četvrt opsega Zemlje od doma, fali čuti koju domaću.

Na sreću, na stranicama eLektire.skole.hr može se naći dobrih stvari, svaka
čast onome tko je smislio postavljanje toga na internet. To je nacionalno blago
i mora biti dostupno uvijek i svuda, a posebno onda i tamo kad je nemoguće
doći do knjige.

Čitajte pjesnike, oni su, stvarno, čuđenje u svijetu!

Ako su vam demode, pogledajte u ogledalo i zapitajte se je li sve u
redu s vašom sadašnjicom, kad više ne čujete pjesnike?!

Evo dvije "slučajne" od Šimića:

KONAC

Tijela ovih ljudi postaju okrugla,
tijela ovih drugih postaju sve tanja.
(O gdje je konac
ovog širenja i ovog utančanja?)

Čovječanstvo biva uže, neki ljudi širi:
skoro će po zemlji ići tek vampiri.

Zemlja biva pusta
nekoliko samo bića debljajući stenje.

Nevidljivim valom buja poživotinjenje
cijelom zemljom i k nebu se penje.
*


VELIKI UBIJAČ

I.
I opet jedan što je oružjem ubijo
od oružja bi ubit; sravnjen s onom zemljom
s kojom za života sravnio je mnoge.
Sad je kod njih: izmiješa se s njima.

II.
On pade. I kad pade vriska stade
oko njeg tiskaju se turaju se tuku
da nadu onog, da raskinu onog
što ubi ovog, koji ubio je mnoge.
U rukama je: već mu jedan iskopao oko,
drugi drži uho mu u zraku i najbliži
okrvavljenim zubima se cere, i teturaju
jer oni se odstraga naprijed guraju
da zateknu još štogod i barem ga se taknu.
I kad im umor svlada bijes i srdžbu,
počeše se da razlaze, jer - reče mnogi -
na njima nije da mu sude: za to tu je pravda.
Raziđoše se i ostatak ostaviše pravdi.

III.
Nad grobom ljudskog ubijača pravda bjesni i ljudi mru
i umrijet će još mnogi. Pravda smrću zbori.
I tko bi znao dokle će još ovaj koji tolike pomori
da rukom svoje pravde mrtav dalje mori!

Post bez ustručavanja

la-bruja.blog.hr

No sikiriki no, no sikiriki!!
Kare @jelen:'Moze novi post. Nemoj se ustručavati'.
Pa evo, ide novi,
Pišem bez ustručavanja.
Vruće je.
Jao kako je opako vruće.
Bura puše non stop.
Puše neka topla bura.
Kad ne puše topla bura,
Puše, dapače, vruća bura!
Jel to oksimoron?
Puše, mamu joj,
More je ledeno od pustog puhanja,
A zrak je bolesno vruć.
Kako od vruće bure more može postat ledeno - ne znam,
Al eto, ipak postaje.
Sutra još toplije,
Sutra još malo puhanja,
Da nam ne bude dosadno.

U našem selu je hitna.
U našem selu stoji zgrada hitne,
Pa i kombi hitne.
Ali,
Doktora nema ni za lijek.
All pun intended, kako god glupasto.
Jedan set doktora pokriva puno sela,
I naći se s njima,
Ma kakva potreba bila,
Nemilosrdna je kombinacija igara
Lovice-čovječe ne ljuti se-skrivača.
Mojoj nećakinji je danas trebalo.
Nakon voženja kilometrima i kilometrima uokolo,
Po regiji,
Bezuspješno,
Na kraju je dr.iz Zg. slala recept.
Na slijepo.

Nema doktora.
Nemojte biti bolesni i gotovo.



Dok se mi kuhamo,
Evo malo kaj Elon radi:
https://spaceflightnow.com/2020/08/06/falcon-9-starlink-9-blacksky-mission-status-center-2/

Idem sad bez ustručavanja
Spavati,
A možda i sanjati.
Ko će ga znat.







08

sub

08/20

Mhhhhh, livada, ajmo reć!

krizar.blog.hr

I dok polagano, čak senzualno, uvlačim se u, tako, dugo isčekivan zagrljaj, kao u zagrljaj mog najnježnijeg i najstrastvenijeg ljubavnika, u krevet moj, i dok pokrivam se livadastom, svilenom posteljinom pitam se -
Jesam li, u skorašnje vrijeme, išta dobro napravila ? -
Spuštajući glavu, na jastuk, livadom presvučenu, odgovor je - Ne znam!
Zadnja umorna misao prije sna mi je - Stvarno pojma nemam!

A VI ? Znate li?



PS. Nisam neka od fine, markirane odjeće.Traperice bijela T-šrt , patike, su mi je, izvanjski autfit. Al volim, svileno donje rublje i svilenu posteljinu. Kad zatvorim vrata doma mog ( di on već bio) hoću ćutjeti samo ugodu. Oazu gdje sam, sigurna, gdje je sve po mom, bar na par sati...mojih il naših zajedničkih. Stojte mi ponosno i zdravo ( il odmarajte isto tako). Pozzz topli iz konačnoooo tople tuđine, šaljem svima!

Tata, kupi mi...

yulunga2.blog.hr



Znate onu djecu koja kad dobiju ne znam kako vrijedan poklon/ igračku, dohvate šuškave papire u koje je taj poklon bio zamotan, pa se onda fino cijeli dan s njima zabavljaju?

Ma, znate, sigurno barem jedno takvo... e, otprilike takva vam i ja znam biti - pa kad se vratim iz dosadne kupovine svakodnevnih potrepština, ja (si) onda napravim zabavu :)















A čekajte samo dok dohvatim ona tri avokada što na zabavu čekaju već tri, četiri dana rofl















Emocionalno pražnjenje

athropa.blog.hr

Budim se iz popodnevnog sna. Počela sam spavati po danu. I noći. Treba mi neko vrijeme da vratim sve funkcije.
Čekam da motorika ponovno počne raditi. Dižem se i kuham kavu za sebe i muža. Pijemo kavu i jedemo čokoladni kolač.
Nekako je sve mirno. Ne radi se o uobičajenom zatišju koje na kraju ostavlja osjećaj napetosti zbog moguće oluje.

Osjećam neki čudni spokoj. Kao da je sve točno kako treba biti.
Život iz kojeg ne želim bježati. Budućnost kojoj se veselim.

Gledam kako je svaki dan jači. Iskreno se radujem i ponosna sam na svaku stvar koju odradi sam.
Pomalo mi i pomaže sad u kućanstvu. Budući da sam sad već poprilično okrugla, dobro mi to dođe.
Godine sam prije provela u pitanjima volim li doista. Sad sam posve sigurna.

Neobično je to znati. Ne pitati se. Prepustiti se uživanju u sitnicama koje nosi dan.
Nakon puno oluja, ovo zatišje djeluje tako umirujuće.

Mislila sam da mi trebaju oluje. Iskreno. Da mir nikako ne može biti pokretač i motiv.
Da za pravi pomak i stvaranje trebam nemir i komešanje. Sad kad je sve utihlo, shvaćam...
Jedini pravi pokretač, jedini pravi motiv, ljubav je sama.

Razumijeti ili ne??

star-rose-bloger.blog.hr

Stvari se ponekad odvijaju na svoj način.
Nepotrebno je da strepim unaprijed. Čarls Bukovski

Samo da budemo upoznati sa stvarima.. jer za sve je potreban razgovor tad se bolje razjasni.
Tko želi i zna... hm. Nemamo svi ista gledišta a samo malo osvrta i slika je drugačija.
Upornost i volja su dokaz, treba li veći?! Bez strepnja samo očuvanja onog izgrađenog stanja.
Sve se u svijetu gradi ako ne brzo se sve ruši. I boli a samo malo je potrebno da nešto traje.
Traje što vrijedi i godinama ne blijedi. Tek malo više dubine i ono ne zaboravi me.
Laž ne traje, ispliva na površinu a ovo drugo je roman koji ima svoju jačinu, kažu sudbinu.
Dakle pišimo dalje od važnog se ne odustaje, tek cvijet ima, zalijevajući opstaje.
Tako se zajedno, zalijevajući i njegujući dugo i duboko cvijet iz korijena postaje zdrav i lijep
zajednička briga ga osvjetljava i postaje atrakcija prava.

Što smo, nego ono što dajemo.


Izbor puta

primladenu.blog.hr

Biramo li putove sami, ili su nam određeni?
Što znači određenost u cjelovitosti Istine, a što u našim 'izdvojenim' svijestima?
Izazovna su to pitanja. Energije izdvojenosti ne nestaju tek tako, pa je normalno pitati se što se to ustvari događa? I...., krenuo sam putem otkrivanja.
Prvo pitanje izbora puta često mi je pokretalo razne pretpostavke i logičke tvorbe. Nekako su mi same po sebi te opcije stvaranja i određenosti djelovale suprostavljeno.
Da bi vidio i mogao nekako nadzirati procese gledanja trebalo je, po meni, vidjeti polazište ( motrište ). Već i u tome nailazim na širinu. Ja sam taj koji gleda, razmišlja, uspoređuje, prosuđuje. Sama moja individualnost je sačinjena neizmjernim polazištima i mogućnostima, a time i pretpostavkama na putu novih viđenja. Tako, već na startu, se suočavam sa neizmjerjem. Ipak, sve je to u meni; u mojim mislima. Vremenom sam uvidio, da je sve to 'svijet u mojim mislima'. Vidjeh i to da jest i ono što ja nisam. To mi donosi mogućnost osobnih promjena, koje nastaju iz odnosa mene i nemene. To je suprotnost koja generira promjene energijama, mjerljivim odnosima 'da' i 'ne'.
Sve to izgleda prihvatljivo, ali je bitno uočiti, da je sve, na taj način, u mislima; u imaginaciji. No, energije su već stvarne. One preskaću granicu stvarnosti i imaginacija. I, evo nas u 'nevidljivom svijetu' stvaranja. Time dosižemo moć motrenja, pa i 'djelovanja'. Ove apostrofe kod 'djelovanja' stavljam zbog, po meni, dualiteta djelovanja.
Ta dualnost proizlazi iz našega gledanja. Dualnost nije po sebi, nego po nama.Naše misli, pa i podržane logikom, mogu često vidjeti na razne načine, koji su u zadanom okviru, za sada, nepobitni.
Pogledamo li sada pitanja sa početka posta, već imamo neke elemente za rad na nekom viđenju.
Lako uoćimo da put biramo svakog trenutka. Svaki tren je novi početak. Konačno, i rođeni smo u trenutku. Kod rođenja već imamo nekoliko vidova kao: rođenje života, rođenje tijejela u i izvan majke, rođenje svijesti ... Takav se niz nastavlja, pa konačno dovodi do stalnoga rađanja. Je li taj slijed po našem izboru?
Imamo osjećaj odlučivannja i slobode, pa tako biramo svoj put. I davne mudrosti govore o darovanoj nam slobodi.
To su osjećaji slobode i biranja. Oni su osnova postojanja i života; vremena.Što je sa našim svijestima?
Svijest se oslanja na misao, a slijedi i osjećaje. Tim slijeđenjima je usporavana. Kada na njenom nivou donosimo odluke, one još dodatno kasne. Sa reakcijama uvijek kasnimo.
Ranije spominjane energije djelujuu u trenu. Kada bi odluke bile na njima, bila bi to istovremenost. To čak ni ne bi bile odluke, već takovost.
Pa, biramo li mi svoj put? Nešto biramo i nešto odaberemo. Birano i odabrano obično nam nije isto. Htijeli jesmo, ali to nije to. Kažu nam: 'To ste htjeli.', a mi: 'Ali nije to to.' Biramo li onda? Da, ali ne znamo što. Ne znamo kuda taj put vodi. Naslučujemo tek kratak prvi dio. Nastavak je često cijena za prva zadovoljstva.
Neka određenost ipak postoji. U trenutku Istine, sada, su zadana sva djelovanja. Ona su u skladu sa cjelovitosti. Cjelovitost ne može biti okrnjena. Svaki njen djelić je rezultat svih ostalih. Da, ali u istom trenu.
A koja je onda veza među trenucima? Te veze su date održivošću Cjeline. Promjene djelova ne narušavaju Njenu takovost, a to određuje njihovu usklađenost.. Čarobna harmonija. Harmonija Istine. Tko koga određuje? Sve je Cjelinomdato; Istinom dato.
A što je sa našom slobodnom voljom? Ona je na nivou naših svijesti. To je osjećaj koji nam se nudi i time nas vodi. Kuda? To uglavnom ne vidimo, osim možda tek kratki početni dio.
Eto, tako to uspjevam vidjeti. To mi izgleda savršeno. Naša sloboda nam je ipak dar.
Naš život nam je veliki dar.
A što možemo? Sve, ali i to je Istinom dato. Istini se možemo približavati sve do trenutka kada nam se svijest sa Njom poklopi. To ne mora značiti prestanak života, ali promjenu svijesti da.
Istina je svuda oko nas, a spoznajom tom i u nama.
Pa, tko nam bira put? Trebam li reči?
Dragi moji, radujte se životu; svakom djetetu, cvijetu, mravu, pčeli, travki, kamenčiću... Istina je u svemu. Ta će radost odrediti Vaš put. Tada Vi odabirete svoj put; put Istine, radosti i sreće koji djelite sa svima.

Voli Vas
Mladen ... wave

Lelek sebra...

dinajina-sjecanja.blog.hr






U kutku svemira, iza sedam vrata, sedam brda i sedam dolina,
u bumbaku svjetla, osmoga dana osmog mjeseca, u sazviježđu „lava“
se rodio pjesnik.

Promatram kobaltni beskraj ekvinocija noći… prelamenje sedmog u osmi dan…
Krije li zviježđe oslikano na lazuru noći u sebi tajnu postanka?… iskričava svjetlost tihuje odgovor… ne razumijem ga…
Je li uopće važno razumjeti govor zvijezda?...
Postoji li mjera vremena određena trenutkom rođenja?...
Kada i u kojem djeliću vječnosti nas dotakne sjaj zvijezde pod kojom smo rođeni?...
Dotakne li nas uopće?...

Tajna se vrtloži sama u sebi… zaobljuje svoju nedodirljivost u svijesti nedohvatnu dimenziju i za sada ostaje neriješiva enigma… snovita tajna Svemira… život utkan u poeziju vremena… vječnost zgusnuta u trenutak… u titraj oka… u ovo malo ništa u kojem se zrcali sve…

Na ušću Neretve se grle nebo, more i zemlja… trojstvo besmrtne ljepote nam je darovalo smrtan život… potčinilo nas vječnosti…čujem lelek sebra u sebi… vidim imaginaciju našeg kmetovanja nečem nepoznatom, nečem nedohvatnom… osjećam, ti naslućuješ moju misao…

Imaš li hrabrosti zakoračiti u tajnovitost tišine iza koje su skriveni izvori ljepote?

Čula sam tišinu, iza tišine muk vremena i dolina tvoje mladosti. U vlatima trave tragovi prohujalog vremena… iz tišine izranja glas praotaca.… na svetom brdu, u ledu podsvjesti ispisah riječ život i sačekah izlazak Sunca… doživijeh trenutak u kojem svjetlost bojom vjenčanice odjeva osmi dan...
Osjetih, ljubav je sreća i sloboda...

Udahnuh tišinu i začuh zov divljine, ostadoh blaga u snovima ali jaka u odlukama.

Romor jutrenja se slijeva u jecaj robovanju budnosti u ovoj sićušnoj mjeri našeg vremena.

Sretan ti rođendan!

Dijana Jelčić




Lav i vaga...

Nekim parovima zvijezde predviđaju da će zauvijek biti u ljubavi. Za ovu astrološku kombinaciju kažu da je neraskidiva. U pitanju su Lav i Vaga. Njih dvoje su najzanimljivija kombinacija Zodijaka, a posebno je dobar par ako je žena Vaga, a muškarac Lav.

Ovaj par jednostavno pruža jedno drugom baš ono što je potrebno i tu nema dileme da je sreća zagarantirana.
Oboje znaju biti itekako nježni, a u društvu poklanjaju pažnju kako ostalima tako i jedno drugom. Njihov život ponekad može biti zaista glamurozan, a kako oboje uživaju u tome, nema konflikta.

Što je najvažnije, oboje su vrhunski komunikatori i to je tajna njihove trajne ljubavi – kakav god problem da iskrsne, njih dvoje će ga riješiti razgovorom...

izvor... azra.ba... ono ja Vaga kao ne vjerujem u horoskop... smijem se sama sebi... i zato evo malo kiča...


07

pet

08/20

Konačno na domaćem terenu

maithreya.blog.hr

Ne znam kome će i hoće li značiti, ali potrebno je javiti se tu i tamo - dati signal da si živ pa da znaju. Želio bih odmah na početku staviti ovdje poveznicu na naše nedavno lutanje po Hahlićima koje je objavio kolega na svom portalu pa ako nekoga interesira, može, ako ništa drugo, baciti oko na fotografije i video:
Gospon Buco i nevjerojatni Hahlići

Trenutno smo na godišnjem odmoru, pri početku kraja prvog tjedna i ne-vrijeme koje se pojavilo diljem RH pokvarilo nam je planove za prvi tjedan. No, ostaje još jedan za koji se nadam da će dopustiti ostvarenje naših planinarskih zamisli. Treba ostati tajanstven pa ne mogu i ne želim odmah reći o čemu se radi. Ajmo samo reći da tura sadrži par destinacija i par dana lutanja. Treba iskoristiti slobodu za prave stvari, dakako.

U međuvremenu, broj ljudi zaluđenih planinarenjem (tzv. mountain junkies) raste te smo tako u srijedu sa prijateljima iz Zagreba po magli i kiši obavili uspon na Ivanščicu preko Mrzljaka. Vrijeme stvarno nije bilo pogodno, ali ja sam zadnja osoba koja neće reagirati pozitivno na impulse za odlazak u planine jer sam svjestan koliko je malo takvih ljudi. Prvi uspon na Ivanščicu u magli i pod jakom kišom te bez pogleda s vrha? Nema veze. Sada barem imaju razloga vratiti se ;)
Na facama se može vidjeti veliko zadovoljstvo - fotografirano na vrhu piramide na Ivanščici

Dva dana kasnije (danas) predvečer jurimo prema Ivanščici, ruta za uspon i silazak: Konj. Ovo su svojevrsne zadnje kondicijske pripreme za ono što slijedi sljedeći tjedan. Spremamo se mi već duže za veće/teže ture pa možete ovo shvatiti kao zezanciju.
Klasično špijuniranje vrha negdje sa staze Konj

Nakon stvarno dugo vremena u dobrom sam društvu braće Karaguj (istarski za sokola). Oni koji ga poznaju otprije, a nisu ga već jedno vrijeme vidjeli, ne bi Nikolu prepoznali - sad ima tijelo Ahileja, dolazi preko Konja na vrh za 35 minuta te se mnoge djeve crvene kada ga vide (a znate što to rumenilo na licu zapravo znači, ne?).
Istrijanka na Konju

Grudi Ivanščice - povratak ka staroj ljubavnici. Učka neka čeka...

Kod gospona Pasarića smo popili dvije Velebitske i malo mineralne (neki su ovih dana pili previše piva pa moraju stati i preuzeti natrag kontrolu u svoje ruke) kako bi proslavili Međunarodni dan piva. Uzdravlje!

Ne gubimo mnogo vremena na vrhu jer puše prohladan vjetar, a mi smo mokri od uspona. Ovo je kondicijski trening pa nema hlađenja i čekanja! Pri silasku nas je uhvatio mrak te smo zadnji dio Konja morali proći po mraku. Nismo mislili da će nam čeone lampe trebati pa ih nismo uzeli. Sve je prošlo dobro, ali vi budite pametniji pa ih uvijek nosite sa sobom kad idete kasnije popodne u brda. Za kraj Vam donosim dvije fotografije fotografirane s Velikog Konja. Malo smo bili prerani za onaj pravi zalazak, ali i ovo je dovoljno. Lijepo je biti malo doma :) Uživajte!
Veliki Konj gleda u Sunac

Veliki Konj i vatreni sunac

Konačno na domaćem terenu

maithreya.blog.hr

Ne znam kome će i hoće li značiti, ali potrebno je javiti se tu i tamo - dati signal da si živ pa da znaju. Želio bih odmah na početku staviti ovdje poveznicu na naše nedavno lutanje po Hahlićima koje je objavio kolega na svom portalu pa ako nekoga interesira, može, ako ništa drugo, baciti oko na fotografije i video:
Gospon Buco i nevjerojatni Hahlići

Trenutno smo na godišnjem odmoru, pri početku kraja prvog tjedna i ne-vrijeme koje se pojavilo diljem RH pokvarilo nam je planove za prvi tjedan. No, ostaje još jedan za koji se nadam da će dopustiti ostvarenje naših planinarskih zamisli. Treba ostati tajanstven pa ne mogu i ne želim odmah reći o čemu se radi. Ajmo samo reći da tura sadrži par destinacija i par dana lutanja. Treba iskoristiti slobodu za prave stvari, dakako.

U međuvremenu, broj ljudi zaluđenih planinarenjem (tzv. mountain junkies) raste te smo tako u srijedu sa prijateljima iz Zagreba po magli i kiši obavili uspon na Ivanščicu preko Mrzljaka. Vrijeme stvarno nije bilo pogodno, ali ja sam zadnja osoba koja neće reagirati pozitivno na impulse za odlazak u planine jer sam svjestan koliko je malo takvih ljudi. Prvi uspon na Ivanščicu u magli i pod jakom kišom te bez pogleda s vrha? Nema veze. Sada barem imaju razloga vratiti se ;)
Na facama se može vidjeti veliko zadovoljstvo - fotografirano na vrhu piramide na Ivanščici

Dva dana kasnije (danas) predvečer jurimo prema Ivanščici, ruta za uspon i silazak: Konj. Ovo su svojevrsne zadnje kondicijske pripreme za ono što slijedi sljedeći tjedan. Spremamo se mi već duže za veće/teže ture pa možete ovo shvatiti kao zezanciju.
Klasično špijuniranje vrha negdje sa staze Konj

Nakon stvarno dugo vremena u dobrom sam društvu braće Karaguj (istarski za sokola). Oni koji ga poznaju otprije, a nisu ga već jedno vrijeme vidjeli, ne bi Nikolu prepoznali - sad ima tijelo Ahileja, dolazi preko Konja na vrh za 35 minuta te se mnoge djeve crvene kada ga vide (a znate što to rumenilo na licu zapravo znači, ne?).
Istrijanka na Konju

Grudi Ivanščice - povratak ka staroj ljubavnici. Učka neka čeka...

Kod gospona Pasarića smo popili dvije Velebitske i malo mineralne (neki su ovih dana pili previše piva pa moraju stati i preuzeti natrag kontrolu u svoje ruke) kako bi proslavili Međunarodni dan piva. Uzdravlje!

Ne gubimo mnogo vremena na vrhu jer puše prohladan vjetar, a mi smo mokri od uspona. Ovo je kondicijski trening pa nema hlađenja i čekanja! Pri silasku nas je uhvatio mrak te smo zadnji dio Konja morali proći po mraku. Nismo mislili da će nam čeone lampe trebati pa ih nismo uzeli. Sve je prošlo dobro, ali vi budite pametniji pa ih uvijek nosite sa sobom kad idete kasnije popodne u brda. Za kraj Vam donosim dvije fotografije fotografirane s Velikog Konja. Malo smo bili prerani za onaj pravi zalazak, ali i ovo je dovoljno. Lijepo je biti malo doma :) Uživajte!
Veliki Konj gleda u Sunac

Veliki Konj i vatreni sunac

Samo je

sjedokosi.blog.hr

Otočkoj

dođu tako vremena
misli se nekud u prošlost vraćaju
provjeravamo sebe
osobine čije su u nama
nalik kome
imamo vrijeme ovog svijeta
Izmiče nam neumitno
još nismo na čistu sami sa sobom
za druge nije ni važno
kćeri obično očeve slijede
majka je majka
i kad ode misao za njom stremi
pronalaziš ljepotu tvog života
jer majka je ta što nam utire put
kome sam nalik
nevažno
o kome mislim nije bitno
ugrađeno je to odavno u nama
samo slijedimo put
oči zelene bit će u očima smeđim
pokreti i misli objedinjeni žive u nama
i samo je jedna mama

COMFORTABLY NUMB

tignarius.blog.hr

Uvijek sam se pitao kako prosječni i pristojni ljudi putuju kroz život i jeli im dosadno!
Zašto neće izkočiti iz trase i reći -
"Neću da budem Švabo u dotiranom filmu" (Nele)
Ili
Jesi li rođen da budeš šonjo? (Johny)

Uvijek sam se pitao, što mi nedostaje da postanem savršen?
Kasnije sam pročitao da je Isus rekao onom mladiću, prodaj sve podijeli siromasima i kreni Jablane...
Ha,ha...
Nisam tako savršen!
Bliži sam sinovima ovog svijeta, skupim cigarama, dobrim konjacima.......fast woman&slow horses

Ali sam tu kad treba savjete dijeliti!
Evo npr, Gea savjetujem već 15 godina i tovar ni da se pomakne!
Najvažnije je da smo svi mi na blogu dobrano "poremećeni" a ako ima pokoji koji nije, s vremenom postane.
Kako Chesterton reče;
Svi ljudi su obični ljudi.
Oni koji to znaju su, neobični!

I još jača!

Najneobičnija stvar na svijetu je običan čovjek i obična žena i njihova obična djeca."

Evo da ne budete comfortably!

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum