05

nedjelja

rujan

2021

U raskoraku želja i stvarnosti

Kao iz vedra neba:
- Znam da neću imati više djece, a volio bih.
- Kako znaš da nećeš?
- Pa pokušali smo ... i stalno pokušavamo, smije se, jer je situacija naprosto neizvedivo nemoguća.
- Hahahaha, pa kakve to veze ima sa mnom?

Nije objasnio, a ja nisam inzistirala na pojašnjenju. Možda mi je, malo nespretno, pokušao nešto reći, iako nisam baš sigurna što.

- Znaš, ja od tebe ne dobivam ništa bez čega ne mogu, rekla sam, do tebe je hoćeš li ispuniti svoje želje ili nećeš. Naš je odnos prelijep, takav nikada više neću ostvariti ni sa kim. Sretna sam da sam uopće doživjela jedno ovakvo iskustvo u ovim godinama. Hoće li se nastaviti ili ne, do tebe je. Jedino što želim je da budeš sretan i da se ostvariš u svakom smislu. Sa mnom ili bez mene.

Nije komentirao ništa, samo me, još malo čvršće stisnuo u zagrljaj i gurnuo mi nos u uho, na što su mi se nakostriješile sve dlake na tijelu.

Onda je doletjela malecka, legla na mene, obgrlila me ručicama i rekla:
- Tako je lijepo mekano na Juliji !
Onda je i on legao povrh malecke, dok sam ja ispod njih dvoje jedva disala i kmečala, pa smo se tako škakljali i smijali.

Život čine male stvari, vesele, vedre i nježne.
Naš život nije uvijek veseo i vedar, al nježan jest.
Uvijek.

01

srijeda

rujan

2021

Čitanje misli ili ... ?

Sjedimo na terasi. Pijemo kavu iz iste šalice, svatko surfa po svom mobitelu i svako malo podijelimo kakvu zgodnu sličicu ili šalu. Proleti mi misao o sladoledu. Skrenem pogled s mobitela na njega, on me pogleda i kaže: Idem ti kupiti sladoled.

Vozimo se. Neka me sitnica podsjeti na meni dragu osobu koje više nema i nekako potonem. Pogleda me i kaže: Što se desilo? Nekako mi nisko vibriraš. Jesi dobro?

Legnem pored njega na kauč. Ušuškam se i onda pomislim da sam trebala skinuti čarapice jer mi je pretoplo. Kako mi misao završi, on ustane, skine mi čarapice sa stopala i kaže: Tako će ti biti udobnije.

Dobijem želju da pojedem pizzu. On uzima mobitel i naruči je.

Ovo su svakodnevne situacije. Često se događaju i zbunjuju me.
Prije nego uopće progovorim što želim, on to učini.
Je li moguće da me tako dobro poznaje ili mi zaista čita misli?


17

utorak

kolovoz

2021

Šapat maestrala

- Molim te ...
- Reci to još jednom.
- Molim te ... šapnem nježno.
- Daj još ...
- Molim te ... šapnem nježnije.
- ... još ...
- Molim te ... šapnem najnježnije.
.
.
.
- Češkaš me kao maestral ... sav sam ti za maženje ...

22

četvrtak

srpanj

2021

Mala dječja glavica puna teških misli

- Što radiš? - upita me mala mišica.
- Gledam nešto na mobitelu.
- Smijem li i ja s tobom?
- Naravno, pa ti si moja prijateljica.

Ugnijezdi se pored mene, nasloni mi glavu na rame i obgrli me rukom preko prsa, a nogu prebaci preko mojih nogu.

- Julija, što si ti mom tati?
- Prijateljica, kao i tebi.
- A šta si ti i prije ovdje stanovala?
- Jesam.
- A zašto je došao moj tata?
- Zato što je htio, kad mu ti dođeš, jedno mirno i sigurno mjesto za tebe. I zato što vas ja, oboje, jako volim.
- Aha ... klima potvrdno glavom i vidim da je zadovoljna odgovorom.
- Voljela bi da tata ima curu? - upitam.
- Pa ... ne bih ... mama bi se onda ljutila.
- Ali i ona je imala druge dečke, pa se tata nije ljutio. Htio je da bude sretna.
- Ali sada nema. Ja bi najviše voljela da se tata i mama pomire, ali znam da neće ...

Na te riječi, tako tužno izrečene, steglo me u grlu i oči su mi se napunile suzama.
Pomazila sam je po kosi, poljubila glavicu, ona se još čvršće stisla uz mene i nastavila gledati u mobitel.

08

četvrtak

srpanj

2021

Ljudi poput nas

Ma kad ga vidim, onako prelijepog i uspavanog, golog, opruženog na krevetu, s rukama ispruženim iznad glave, zaboravim na sve što trenutno radim.
U nekim godinama, čovjek želi iskoristiti svaki lijepi trenutak.
Pa mu se tako prišuljam, iako njega teško što može probuditi, mladost je to, duboki san, ono čega se ja više ni ne sjećam ... no da ... prišuljam se, legnem pored njega, nosom mu pređem po licu, usnama milujem ušnu resicu, lagano je grickam, a noktima nježno zagrebem od dlana, zapešća, preko podlaktice, nadlaktice, pazuha, (obožavam njegova pazuha), pa sve po bočnoj strani prsa, do boka i dijela bedara.
On spava, ali mu tijelo reagira. Koža mu se ježi cijelom dužinom, promeškolji se, nerazgovjetno mrmlja i kut usana razvuče se u smiješak.
Ipak, san polako popusta i sad istinski počinje uživati u mojim milovanjima.
- Nemoj stati, kaže mi i malo me jače stisne u zagrljaj.
- Griva moja lijepa, tepa mi.
Ljubi mi čelo i kosu. S tisuću malih, nježnih poljubaca.
Ponoć je odavno prošla, ali igra se nastavlja.Takva je noć. Topla.
Puna želje i volje.
Često tako, zagrljeni i opčinjeni jedno drugim, dočekamo zoru.

Prošle su pune četiri godine našeg zajedničkog života.
Nije uvijek bilo ni lako, ni idilično, ni bezbrižno. Neće ni biti.
Kao ni u jednoj vezi ili braku.
Međutim, način na koji, još uvijek, reagiramo jedno na drugo ... čudesan je.

08

subota

svibanj

2021

Kako se kvalitetno posvađati?

Posljednjih nekoliko dana pokušavam uskladiti prehranu sa izuzetno napornim treninzima.
Nekako sam uvijek u raskoraku između vježbanja i prehrane. Ili treniram kao mazga i jedem sve čega se dočepam, ili sam na savršeno izbalansiranoj prehrani, ali ... ne vježbam.
Po prvi put u životu, odlučila sam uskladiti to dvoje.
Međutim, odricanje od ugljikohidrata svih vrsta, čini me izuzetno nervoznom i razdražljivom. Neodoljivo mi nedostaje šećer, toliko da mi je danas na treningu bilo izuzetno loše. Zamračilo mi se pred očima, mislila sam da ću se srušiti u nesvijest, ali nisam odustala, a nisam ni pala u iskušenje.
Doma sam si izmiksala smuti od borovnica, jagoda, pola jabuke, pola kruške i pola manga sa malo vode. Bio je ukusan i vratio me u život, ali mi nije podigao raspoloženje.
On ne zna za tu moju odluku, pa mu nije jasno što se događa sa mnom. Samo vidi da režim. Ne pita ništa, ali mi ni ne dozvoljava da se osamim i odbolujem tu svoju šećernu krizu.
Pretpostavljam kako misli da me muče neke ozbiljne stvari o kojima još nisam spremna razgovarati, pa me nastoji, kad god mu se pruži prilika, stisnuti u zagrljaj, što me još dodatno iritira.
Volim svoje odbolovati u samoći, sa što manje riječi, pa kad mu kažem da me pusti na miru, to i očekujem od njega.
Pretpostavljam da bi se većina muškaraca u takvoj situaciji pravila mrtva, bez i jedne izgovorene riječi, ali ne i on.
Doduše, ne pita me ništa, ali su njegove ruke uvijek raširene na utješni zagrljaj.
A ja ... ni to ne želim.
Njegova mi upornost ponekad izmami onaj izdajnički osmijeh na lice, ali ga uspješno skrijem okretanjem leđa.
Bez obzira što se jogunasto mičem što dalje, da me ne može dodirnuti, njegova ruka ostaje negdje u kontaktu sa mnom, pa makar me dodirivao tako da to jedva osjetim. Mali prst prisloni mi uz bedro i lagano me samo njime mazi.
Pogledam ga razdraženo, a on mi se nasmije. Iskreno, tome jako teško odolijevam, bojim se onog mog izdajničkog prepuštanja.
Zainatim se i mrko ga gledam.
Pa dobro, ne mogu se s njim ni kvalitetno posvađati, jer se on ne svađa.
I kako sad da prebrodim ovisnost o šećeru bez kvalitetne svađe? Bez buke i vike?
A? Kako???

16

petak

travanj

2021

Sve u jedan

S treninga sam se vratila prilično kasno. U kući je bilo toplo i mračno. Spavao je na kauču potpuno gol, kose još vlažne od tuširanja. Umoran, zaspao je tako brzo da ni televizor nije stigao upaliti.
Palim lampu, tek toliko da vidim obrise njegovog tijela u polumraku. Pažljivo mu iz ruke izvučem daljinski i smjestim se pored njega. Sve tako, u snu, privuče me k sebi, nosa zabijenog u moju kosu.
Proučavam ga.
Često to činim.
Naprosto je divan za gledanje.
Kosa mu je dječački razbarušena, pa je lagano zagladim rukom i poljubim.
Usne mu se, nehotice, blago razvuku u smiješak, pa još više do izražaja dolaze oni utori ispod obraza koje naprosto obožavam. Prstom ih nacrtam i poljubim.
Ima muževne crte lica i ravan nos.
Kada bih bila vješta u crtanju, mogla bih ga nacrtati zatvorenih očiju.
Obujmim ga rukom preko ramena i blago ga zagrebem noktima po leđima. Ima prelijepa, mišićava leđa. Nadlaktice mu se ježe od ugode, ali se ipak ne budi. Samo me još jače stisne uza sebe i mrmlja mi u uho nerazgovijetne riječi.
Zabavlja me to njegovo mrmljanje. Kao da mi želi nešto važno reći, a ja nikako da shvatim ...
Mazim mu ruku koju je prebacio preko mene, prelazim prstima po predivno definiranim mišićima, pa spletem svoje prste s njegovima.
Gledam mu torzo i ne mogu odoliti, puštam ruku i mazim mu vrat i prsa.
Očito mu prija, jer se lagano izvrne na leđa i pušta mojoj želji na volju.
Oči su mi prikovane za ravan, tvrd i blago dlakavi trbuh. Kako spustim ruku na dlačice, tako mu se napnu mišići trbuha. Masiram blagim pokretima njegov kuk s kojeg se Adonisov pojas spušta u obliku slova V u prepone.
Ako me pitate koji mi je najseksi dio njegovog tijela, odlučila bih se upravo za Adonisov pojas. I za leđa. I guzu. Malu, slatku, tvrdu. I trbuh, preseksi, ravan, mišićav trbuh. I za njegove duge noge.
I za ruke. Tako jake, a toliko nježne i blage.
O, i usne, pune i seksi. I oči, da, zaboravila sam oči. Tople, smeđe oči. I oni brkovi koji se spajaju s kozjom bradicom i koji tako ugodno škakljaju.
I dovraga ... nikada ovakvu ljepotu nisam imala pored sebe.
Besprijekorno savršenstvo tijela s najtoplijom dušom koju sam ikada upoznala.

14

srijeda

travanj

2021

Zadnje riječi

- Danas ću reći još samo jednu stvar i nemoj slučajno da bi mi proturiječila: Volim te.

30

utorak

ožujak

2021

Ti i ja nismo stvoreni da se zaboravimo

- Jedno je što će se zbilja u životu dogoditi, ali reci mi, što ti želiš od života? Kako bi volio da se razvije? Onako, konkretno?

- Iskreno, niti sam ne znam. Rasut sam u komade, zapravo ... Baš i nemam neku volju za borbu. Samo želim onom svom djetetu najbolje. Što se mene i samo mene tiče ... i da me nema, svejedno mi je ... iskreno ...

- Ali što bi htio kad bi mogao birati? Neovisno o djetetu. Pitam za tebe? Kad bi mogao odrediti život, što bi to bilo?

- Ne znam, trenutno sam u magli svojih želja ...

- Znaš li koliko je teško živjeti s nekim tko ne zna što želi?

- Pretpostavljam ...

- Ne možeš ni pretpostaviti. Pogotovo što često ne vidim da se uklapam, pa ni u najmanju tvoju želju. Drugim riječima, ti imaš vremena cijeli život. Ja nemam to vrijeme.
Ne misli da je ovo išta dramatično. Nije, zaista. Dobro znaš da ne dramatiziram ni oko čega. Želim samo znati u što ulažem svu ovu silnu energiju ... jer često mi se čini ... ni u što.
Zbunjuješ me planovima u kojima koristiš riječ "mi", jer ja, zapravo, nikada ne podrazumijevam da smo nas dvoje "mi".
I dalje mislim da je ovo "mi" privremeno, dok traje, traje.
Doduše, sve je u životu privremeno, pa tako i naš odnos.
Neupitno je da te volim i ne znam zašto si me jučer deset puta pitao volim li te. Naravno da te volim. Volim trenutke kad mi tvoje dijete sjedne u krilo i mazi se sa mnom. Volim i tebe kad se stisneš uz mene i želiš da te mazim. Volim puno stvari koje činimo jedno za drugo, ali, iskreno, ne ćutim nas kao "mi".
Zasto?
Nisam sigurna.

22

ponedjeljak

veljača

2021

Večernje igrarije

Obično šutim i slušam.
Nemam što reći, dok se prijateljice žale na svoje muževe.
Na to kako nemaju ništa zajedničko, na to kako ništa ne rade zajedno, kako im je glavna zanimacija piljenje u televizor s daljinskim upravljačem u jednoj, a pivom u drugoj ruci. Obično gledaju program koji samo njih zanima i ne pitaju želi li netko od ukućana pogledati nešto drugo.
Kako ne razgovaraju, pa čak rijetko i slušaju.
Srećom, kažu one, u kući uvijek postoje dvije televizije, pa se povuku u drugu sobu i gledaju ... što god ...
I tako, nakon što se izjadaju, sve se, kao po defaultu, okrenu prema meni i čekaju moju priču.
I dalje šutim, dok neka od njih ne zaključi kako mi i jest bolje da šutim, jer one dobro znaju kako provodim večeri.
- Zapravo, ne znate, velim ... istresemo hrpu bojica na stol, izvadimo veliku mandala bojanku i raširimo je preko stola.
Sjednemo jedno nasuprot drugome i svatko boja sa svoje strane, dok se ne sretnemo na pola bojanke.
Pri tome pijemo nekakav fini, aromatični čaj, razgovaramo i smijemo se kad oboje rukom posegnemo za istom bojicom ...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.