25

četvrtak

travanj

2019

Kad su želje male ...

Šaljem poruku:
Da li bi, recimo, danas mogli provesti dan kao da smo smrtno zaljubljeni jedno u drugo?

Nazove me i kaže:
Tvoje je želje tako lako ispuniti, cvijete ...

16

utorak

travanj

2019

Nemoćna pred ljubavi ...

Vraćam se iz mira svojeg seoskog imanja. Nosim putnu torbu i još nekoliko vrećica, kao da me nije bilo tjednima. Odlažem sve na pod u spavaćoj sobi i pomalo bezvoljno sjednem na krevet. Kasno je popodne.

Dočekuje me s veseljem, osmjehom i zagrljajem. Gurne me na krevet, prekorači preko mene i čvrsto grli. I ne pita ništa. Ljubi mi oči, obraze, kosu. Usne još namjerno izbjegava. Želi da sama posegnem za njegovima.

Teško mi je ostati nezainteresirana pod tim njegovim rukama, pa napokon, obujmim i ja njega, uzvraćam zagrljalj i već, pomalo željna, prolazim mu prstima kroz kosu i blago ga čupam.
Klekne ispred kreveta, savije mi noge u koljenima i dovede me do ludila.
Pa još jednom ...

Onda ga odgurnem, želim da ustane, pa mi je, dok sjedim, taman na divnoj visin da mu uzvratim istom mjerom. Milo za drago. Ti meni, ja tebi. I opet ja tebi, jer si ti meni ...

Već je odavno prošla ponoć. Ležim okrenuta leđima, guzom u njegovom krilu i osjetim da je tvrd. Pokušam se meškoljiti, ali mi ne da i onako, bezobrazno, bez pitanja (:-)) samo ga osjetim kako prodire...

Zaspali smo, ne znam u koje doba.
Negdje u toku noći opet smo dohvatili jedno drugo, sve u nekom polusnu.
Volim te orgazme u polusvjesnom stanju u kojem ostanem opletena njegovim rukama i tako se probudim na zvuk alarma.

Svirao je nešto duže od uobičajenog.
Nije bilo vremena da ga rukom prekine.
Ruke su zauzete mojim grudima.
Srećom je melodija zvona za nježno buđenje toliko nježna, da je gušt uz muziku voditi ljubav.

Sad više nisam sigurna bježim li da nadjem mir ili se vraćam da osjetim nemir...

12

petak

travanj

2019

Korak preko ruba

U moru problema koji ga tište, i ja sam pomalo počela grcati. Pokušala sam ostati nedodirljiva, ali ne ide. Uvijek se tako dajem. Dušom, srcem i tijelom. Potpuno. U svemu. Drugačije ne znam i ne mogu. I znam da griješim.

Vikendi su se sveli na povlačenje, da ne kažem bijeg, u seosku vikendicu, na bih li napunila baterije i povratila ravnotežu.
Svojih tereta nemam, ali njegov teret mi je sve teži i teži.
Ne voli ta moja iznenadna odsustva.
Zajednički trenuci još su uvijek divni, samo, pitam se, jesu li vrijedni moga mira?

U ovom trenutku, ne bojim se ostati bez njega, ali se bojim da gubim sebe.

06

subota

travanj

2019

Nemoralna ponuda

Sjedimo tako, moja dugogodišnja prijateljica i ja.
Ispijamo kavicu, gotovo u tišini, kad ... stiže joj poruka.
Pročita je i kaže:
- Ma što mi ova ženska stalno šalje nekakve romantične klipove? Postala mi je sumnjiva ...
Velim ja njoj:
- Možda je to rješenje svih tvojih problema s muškarcima.
- Ako je to tako, ja hoću samo tebe! - ispali i ostane živa.
- Mene? Daj ne lupetaj, pa znaš koliko volim k***c! Sad si me počela plašiti!

Pogledamo se i prasnemo u smijeh.
Bože dragi, koliko je volim.
Al za ozbiljno.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.