U moru problema koji ga tište, i ja sam pomalo počela grcati. Pokušala sam ostati nedodirljiva, ali ne ide. Uvijek se tako dajem. Dušom, srcem i tijelom. Potpuno. U svemu. Drugačije ne znam i ne mogu. I znam da griješim.
Vikendi su se sveli na povlačenje, da ne kažem bijeg, u seosku vikendicu, na bih li napunila baterije i povratila ravnotežu.
Svojih tereta nemam, ali njegov teret mi je sve teži i teži.
Ne voli ta moja iznenadna odsustva.
Zajednički trenuci još su uvijek divni, samo, pitam se, jesu li vrijedni moga mira?
U ovom trenutku, ne bojim se ostati bez njega, ali se bojim da gubim sebe.
Post je objavljen 12.04.2019. u 21:29 sati.