16

subota

studeni

2019

Milovanje pogledom

Čim sam zakoračila na kamene ploče, ugledala bezbroj malih galerija i čula glazbu koja se rasipala s nekoliko prozora na različitim lokacijama ovog malog grada, smještenog na brežuljku s kojeg je pucao prekrasan pogled, zaljubila sam se u trenutku, i bila sam sigurna da će se isto dogoditi i njemu.

Istina je da sada, u jesen, cijeli gradić odiše određenom mirnoćom. Prošlo je ljetno ludilo i tople noći. Bila sam sretna da smo uopće dočekali sunčani vikend da možemo na izlet.

Nekako je nevoljko pristao na putovanje u nepoznato. Već danima neraspoložen, zbog poznatog razloga, pristao je krenuti kad je uvidio da nemam namjeru dan provesti u kući.

Šutjeli smo gotovo cijelim putem. Kao za inat svemu, svirao je CD koji voli njegovo dijete, pa redovno zajedno pjevaju.
Ovoga puta nije pjevao, ali se rasplakao. Više ni ne moram pitati zašto su mu oči suzne. Znam.

Kako sam se nadala da će pogled u daljinu odagnati loše raspoloženje, odvela sam ga na terasu restorana, s koje puca pogled na okolne brežuljke.
Nebom su plovili krasni oblaci, sunce je izvirivalo i skrivalo se iza njih i bilo je predivno.
I nekako, dobro raspoloženje se vratilo. I osmijeh na lice ... dok na terasu nije ušetala mala obitelj s bebom u naručju.
Gledao je dijete s osmijehom, očiju punih suza ...
- Nemoj, molim te, rasplakati ćeš i mene, rekla sam.

Obrisao je oči ponuđenom maramicom i nasmijao mi se.
- Ne budi tužna. Barem ti nemoj ...

Pojeli smo pizzu, popili pivce i bacili se na istraživanje uskih kamenih uličica.

Vidjela sam da mu se jako svidjelo. Fotkali smo jedno drugo i bili uistinu veseli.

Na putu natrag, složili smo se kako je dan bio divan.
Unatoč svemu.


12

utorak

studeni

2019

Mi?

- Mogli bi usvojiti jednog psa, rekao je.
- Mi?, začuđeo pitam, ali MI ne postojimo, dušo.

Pogledao me i ušutio.
Kasnije, popodne, s vrata dok je odlazio, dobacio je:

- I da znaš, MI postojimo. Vrijeme je to pokazalo.

Nisam rekla ništa, ali sam pomislila ... vrijeme je pokazalo samo količinu mog strpljenja i razumijevanja.

Iskušavam svoje granice.
Još moram puno učiti o sebi.

07

četvrtak

studeni

2019

Čekelada

04

ponedjeljak

studeni

2019

Jocker u gaćama

Sjedimo u vip sjedalima, više nego polupraznog kina. Film koji želimo pogledati prikazuje se već neko vrijeme, pa tko ga je želio pogledati, već je to učinio.
Ni sa lijeve, ni sa naše desne strane, ne sjedi nitko. Cijeli red je prazan.
Dok čekam da se reklame i najave novih filmova izvrte na velikom platnu, shvatim da je ovo prvi put, nakon više od trideset godina, da sam s muškarcem u kinu.
Podijelim s njim ovu svoju spoznaju.
- Strašno, promrmlja i primi me za ruku.
Drži je u svom krilu i ja, onako kako inače to činim doma, kao da je to sasvim normalno činiti i u javnosti, polako, pronađem put do njegovog ... no, njegovog ... uzmem ga u ruku, nježno, gotovo nevidljivim pokretima, mazim palcem i osjećam kako se ukrućuje.
U kritičnim trenucima, napinju mu se trbušni mišići i njegova ruka spušta se na moju kako bi me zaustavio.
Igrala sam se tako puna dva sata i bila skoncentrirana na film.
Koliko je on uspio biti koncentriran, ne znam, a gotovo da me nije ni briga.

Kojom brzinom smo stigli kući i poskidali odjeću sa sebe, ne sjećam se. Znam samo da su mi se u jutro, po bedrima, plavičasto ocrtavali otisci njegovih prstiju.

Inače, preporuka za "Jokera".

30

srijeda

listopad

2019

Međunarodni seks

" Kad se j***te s nekim iz druge zemlje, dajte sve od sebe, jer ipak predstavljate svoju zemlju."

Ova me rečenica nasmijala i podsjetila na bojno stanje koje traje od predzadnjeg posta. Doista, želja je čudo, a uspješno pokazivanje iste, još i veće.

Istražila sam njegovo tijelo tako temeljito, da točno znam kako će reagirati na svaki moj dodir. Doduše, to mi potvrđuju i njegove riječi, uzdasi i nestrpljenje koje pokazuje ... dok ja predstavljam svoju zemlju ... slušam ga kako govori ... što ti radiš tom k***u, to nije normalno, volim kad mi ljubiš trbuh ... o da, i to volim, kad mi ližeš pazuha i bradavice ... i taj prst ... nisi normalna ... razmazila si me ...
Gledam mu te iskričave oči i osmijeh ...
Uspjela sam pronaći i točke za koje ni sam nije znao da na njih reagira. Volim ga vidjeti u toj ekstazi kao da će svakog trenutka eksplodirati.
Uživam u njemu i njegovim reakcijama.
Satima ga milujem i samo se smješkam.
Onako, pomalo zločesto, riječima ... sad ćeš vidjeti što ću da ti radim ... samo gledaj i ćuti ... sva sam posvećena tom ozbiljnom poslu koji me iznimno raduje.

Shvatila sam da puno više volim davati, nego primati, čak i u onim trenucima kad mi kaže da mirujem, da ga ne diram, da sad on želi meni ugađati ... ne mogu mirovati.
Nije mu uspio ni pokušaj da mi čvrsto drži ruke iznad glave.
Ne može mi uskratiti užitak da ga dodirujem, ma koliko se trudio.
Predložio je da mi veže ruke.
A ne, oprosti, rekla sam, nezamislivo mi je da se sva ne omotam oko tebe.
Mislim da bih poludjela !

24

četvrtak

listopad

2019

Strast

- Stvarno si me baš toliko poželio? - pitam.
- Nisam ti pokazao ni upola koliko ...

Pitanje postavljeno oko dvadeset i jedan sat, dobivalo je odgovor do iza jedan poslije ponoći.

Razmišljam da češće izbivam od kuće.

03

četvrtak

listopad

2019

Kada upoznate njegovu bivšu

Eto, i to se dogodilo.
Nije bilo planirano, a baš ni željeno, ali očito neizbježno.
Iako su njih dvoje bili razdvojeni već par godina u trenutku kad smo se nas dvoje upoznali, nisam bila pošteđena njenih napada i vrlo ružnih pridjeva kojima me častila. Bez obzira što je duplo mlađa od mene, nisam si ni u jednom trenutku dozvolila spustiti se na njezin nivo i uzvratiti istom mjerom.

To je otprilike izgledalo ovako: istresla bi sav gnjev, izvrijeđala me i blokirala.
Blok je zapravo bio potpuno nepotreban jer meni nije padalo na pamet uzvraćati njezine napade.

Onda, kako je vrijeme prolazilo, a on odbio komunicirati s njom u vezi djeteta, ja sam postala ta neka karika koja je stajala izmedju njih i prenosila poruke.
U jednoj njenoj molbi da mu prenesem određene informacije, ispričala se za sve ružne riječi koje mi je izgovorila pod izlikom povrijeđenosti.
Iako ne smatram da ičija povrijeđenost opravdava bezobrazluk, ostala sam suzdržana u svakoj komunikaciji s njom.
Ruku na srce, bolju glumicu nisam srela, a bome niti joj vjerujem. U debelom je raskoraku između onoga što čini i onoga što govori.

Dok, jednog popodneva, misleći kako je dijete kod njegove mame, otišli smo tamo.
Djeteta nije bilo, ali dok smo mi tako ispijali kavicu, gospođa je ušetala u dnevni boravak, mrtva hladna, kao da nikada nije uputila ni jednu uvredu ni meni ni njegovoj mami. Srdačno mi se nasmijala, pružila ruku i pitala kako sam ...
A ono ... zbilja imaš džon obraz ...

Vidim krajičkom oka kako se on smrknuo, ali bavio se djetetom kojeg nije vidio puna tri mjeseca, pa nije obraćao pažnju na nas. Nije ni primijetio kad sam izašla van zapaliti, a ona došla za mnom.

Bila je napadno prijazna i uljudna. Znam da joj trenutno trebamo svi koji mogu uskočiti kad zatreba pričuvati dijete, pa je zato tako fina.
Baka će progutati svako govno da viđa unuku, ja ću pomoći koliko mogu pri komunikaciji s njom, jer on je ne može vidjeti krajem oka, a još manje normalno se dogovarati ... pa ćemo vidjeti ...

Zapravo, ono što me iznenadilo je totalna ravnodušnost na nju. Nisam osjetila nikakve emocije, čak ni nelagodu.

I sve to, debelo se isplatilo.
Ta tri susreta s djetetom u tri dana, od njega je napravilo sasvim novu osobu.
Zapravo, ne novu, već onakvu kakav je bio kad smo se upoznali.
I da je samo to pozitivno u svemu, vrijedilo je.

09

ponedjeljak

rujan

2019

Odustajanje kao opcija?

Ništa se, zapravo, nije promijenilo od zadnjeg posta.
Već je više od mjesec dana otkako je otputovao duhom u Nigdjezemsku.
U tom sam vremenu vidjela ljutnju, očaj, samosažalijevanje, samodestrukciju, probdjevene noći i spavanja mrtvačkim snom, doslovno danima, ali nigdje nije bilo ni naznake onom nekom prkosu koji ne da da se stvari odvijaju mimo njega.
Iskreno, očekivala sam taj prkos i inat i rečenicu: "E, ne dam da me maltretiraš i vrijeđaš, jer hoću biti otac tom djetetu! To zaslužujem ja, a to zaslužuje i to dijete!"

Ništa od toga se nije dogodilo. On je zapao u stanje "nije me briga", a ja sam postala žalosna zbog toga. Svi moji argumenti obili su se o njega i vratili meni, pa na koncu više ni sa mnom nije htio razgovarati o tome što mu se zbiva i što ga muči.

Mislim, znam što ga muči, ali kako pomoći nekome tko pomoć ne želi?

Točno vidim greške koje radi i točno znam kako će se stvari razvijati, ali više ne govorim ništa. Znam i to da mu je savršeno jasno da će jednog dana požaliti zbog svojih postupaka, ali se čvrsto drži nauma da odustaje od svega i da će pristati na sve što bivša bude zahtijevala, čak i po cijenu da ne viđa dijete.

Iz moje perspektive borca, to je nedopustivo.
Iz njegove perspektive, bolje je biti što dalje, da ne dođe u napast da je udavi.
Obzirom da sam, na žalost, imala prilike čuti kojim rječnikom se ophodi prema njemu, jasna mi je njegova bojazan, iako, nadala sam se da u njemu postoji crta prkosa i borbenosti.

Dvije sam godine viđala tu borbenost, međutim, nestala je ...

Srećom, moj posao ponekad zahtijeva izbivanja iz kuće po dva. tri dana, pa nekako puštam njega u miru koji treba, a ja punim baterije kad ga ne gledam u takvom stanju.
Nije da ne bih mogla dolaziti doma i nije da me poruka kao: "Hoćeš doći kući da legneš pored mene da te zagrlim?" ne dovode u napast da se smjesta vratim, ali ne dam da upravlja mojim emocijama.

Unatoč svemu, ovaj smo vikend trebali na izlet kojem sam se jako veselila, no, vrijeme je omelo naše planove, pa smo ostali doma.
Prvi put nakon mjesec dana, nekako oboje normalni i posvećeni jedno drugome.
Dok je vani pljuštala kiša, ležali smo jedno pored drugoga, puno se mazili, jeli u krevetu i pogledali bezbroj filmova.

Što će se sutra dogoditi sam Bog zna, a što će se dogoditi za dva tjedna na trećem ročištu, ne želim ni misliti.

03

subota

kolovoz

2019

Suze za rođendan

Situacija je krajnje kritična i teška, da ne kažem bolna.
Majka je odlučila da neće ocu dozvoliti viđati dijete i to čini na najgori mogući način. Zahtijeva od njega da sudjeluje u odgoju, čak i psihološkoj obradi koja je djetetu potrebna zbog izrazito loših odnosa među roditeljima, ali kad on odluči sudjelovati, osujeti svaki njegov pokušaj. Toliko da je zapao u stanje "odustajem od svega".

To traje već neko vrijeme. Svi moji pokušaji da ga otrgnem tuzi, završavaju neuspješno. Pokušala sam mirnim razgovorom, pokušala sam biti brutalno zločesta i ne birati riječi, pokušala sam šutjeti i ne komunicirati. Ništa.

Ubrzo ima rođendan. Kupila sam album i razvila stotinjak fotografija, zapravo, sve koje sam uspjela pronaći, a koje su snimljene u posljednje dvije godine, a na kojima su on i malecka. Plakala sam dok sam slagala fotografije u album.
Napisala sam i posvetu. I tu sam se rasplakala.

" Ovo je jedan sasvim poseban dio mog života, koji me obogatio i koji se duboko urezao u moje srce i moju dušu. Za tebe, samo podsjetnik koliko vas volim. Julija."

To je bio moj zadnji pokušaj da ga trgnem, da vidi što može propustiti odustajanjem od borbe i svoje uloge u djetetovom životu.

Nije htio ni pogledati, u ljutnji, rekao je da ga ne zanima.
Odložila sam album u sobu.
Više nisam, toga dana, ni riječ progovorila s njim.
A on ... zatvorio se u sobu i zaspao.

Ujutro, eto romantičnog momenta, dok sam sjedila na školjki u kupatilu, čučnuo je pored mene, suznih očiju, zagrlio me i rekao ...
- Samo da znaš, tvoj me poklon rasplakao ...

Pa sam se tu i ja rasplakala i tako, dok mi je dlanovima brisao suze, rekao je:
- Nemoj plakati ... hoćeš da ti idem kupiti sladoled ?

31

srijeda

srpanj

2019

Sreća na grudima

I tako, sjedimo moja prijateljica i nas dvoje u restoranu, baš fino papamo, kad će moja prija:
- Ma ti si meni tako lijepa! I te grudi ... najradije bih naslonila glavu na njih i tako zaspala!

Kad čuješ njega:
- Zanimljivo je da svi ukućani obožavaju baš tu se odmarati. I ja to volim, ali nikako da dođem na red, još si mi samo ti falila ...

Danas me, prvi put, nazvao s posla video pozivom i pričao mi, baš kao kad reporter daje izvještaj s tetena. Smijemo se oboje.
Gledam ga, onako znojnog i prašnjavog, promatram taj njegov neodoljivi osmijeh i mislim si ... Bože, koliko si lijep. Čak i ovako prljav i umoran.

Sačekala sam ga kad je došao s posla.
Gledam ga kako sa sebe svlači prljavu odjeću i ulazi u tuš kabinu.
Obožavam promatrati to tijelo. To je moj ritual. Promatranje.
Iako je tek nešto viši od mene, isklesan je kao Michelangelov David. Savršen. Ili ga, barem ja, tako vidim.

Uzmem ručnik i brišem ga.
Stanem pred njega i omotam ga ručnikom, čvrsto zagrlim, a on me ljubaka, kako stigne, kako me ulovi u pokretu.

Stan je rashlađen, kava je kuhana i mirisna.
Uzima me za ruku, vodi prema kauču i kaže mi ... mazi me ...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.