13
srijeda
studeni
2024
Lastane, jesam li normalna?
Rekao mi je:
- Smisli pitanje, a ja ću ti pustiti pjesmu kao odgovor na njega.
I smislila sam pitanje.
I dobila odgovor:
Majer- Plešem
Da poklonim ti riječi to bi bilo malo,
al dopusti mi da te vodim,
stavljam srce u zalog,
stavljam sebe na ravno,
kunem se u tebe, odavno
kao da spreman sam uložit sve što znamo,
što smo naučili iz godina.
Ako sam ljubav napravio, onda ti si je rodila, ti si bila tu
da me podigneš iz pepela,
ti si bila tu uvijek da trpiš repera,
samo polako zlato i biće svega,
samo polako zlato i nemoj bježat
imamo jedno drugo šta nam drugo može trebat,
nemaju mozga, a misle mogu se s nama *ummmmm...
Noći nered mi prave, ja im pričam o nama
repam onako iz glave, nisam rek'o im tajne kako znaš me,
kako svaki put kad te vidim
zaljubim se isponova i zapravo ...
Kad bi rek'o im šta mislim, mislima bistrim reko bi jedino me ona čini čistim.
To mami mi osmijeh,
kad na nju miriše jutro, a nebo tek zauzima mjesec,
ja sam čudan dezen ti me nosiš kao pjesmu.
Kad ispadnem naopak, ti kažes nek sam, tvoj sam kreten, ti si moja jesen i nema ništa ljepše,
kad u tebi sklopim oči, na tvojim grudima plešem...
Zamrzio sam nekad, zamrzio sam neke, nije isto, predugo uzvodno pliv'o pa se na izvoru štrecnem, sjećanje me pecne,
koju godinu na zid recnem neke stvari se mijenjanu, a neke ostaju iste.
Prave ljubavi traju,
nekad padaju kiše, ljudi se čekaju na istom mjestu gdje su srca poklanjali,
mire se gdje su se nekad posvađali.
Sunce moje sijaj dok ponosim se tobom, pijem u tvoje ime,
nazdravljam za tvoje snove,
svaki dan te stavljam u riječi,
one koje čine me ovim zbog čeg' ponosno stojim.
Znaš da te volim...
Kad bi rek'o im šta mislim, mislima bistrim reko bi jedino me ona čini čistim,
to mami mi osmijeh.
Kad na nju miriše jutro, a nebo tek zauzima mjesec,
ja sam čudan dezen,
ti me nosiš kao pjesmu u refren
kad ispadnem naopak kažeš nek sam,
tvoj sam kreten,
ti si moja jesen i nema ništa ljepše
kad u tebi sklopim oči, na tvojim grudima plešem...
I tako ... nisam se začudila što je pogodio s pjesmom, što sam dobila odgovor, što mu nije problem reći što osjeća.
On se ne boji pokazati i reći.
Zna mi čitati misli, to smo odavno shvatili.
- Da čujem pitanje, pogleda me znatiželjno.
- Paaaaa, nemam pojma što bih pitala, lažem.
Nisam se usudila izgovoriti pitanje na glas.
Zašto?
Zato što me bilo sram.
Zato što bi u čuđenju rekao:
- Stvarno? Nije ti jasno koliko si mi važna? Koliko te volim?
Žene su čudna bića, ili sam samo ja čudna, ne znam, jer, njegovi postupci ne daju prostora za sumnju.
Ali moram to čuti.
Lastane, jesam li normalna?
komentiraj (6) * ispiši * #
06
utorak
kolovoz
2024
Je li to prava ljubav?
Jučer sam glasno izjavila: Da sam znala da ću u ovim godinama ovako živjeti, požurila bih se.
Zaista bih.
Lijepo je. Mirno je. Sretna sam.
Život može biti tako jednostavan.
Gledam i slušam video u kojem žena mojih godina priča o svojoj vezi sa znatno mlađim muškarcem.
Njezine naratorske sposobnosti su čarobne.
Gestikulacija, boja glasa, izraz lica ... priča s toliko topline i ljubavi. Tako je očito ono što želi reći, čak i kad zastane, emocije je preplavljuju, grlo se steže, oči zaplivaju ...
Zapravo, kao da priča o Njemu. Prepoznajem ga u njezinim riječima.
Toliko lijepo. Toliko nježno i toplo.
Poanta priče je u tome što je u jednom trenutku shvatila da on želi djecu, što mu ona nije mogla pružiti, pa ga je upoznala sa predivnom djevojkom. Želja joj je bila da se svide jedno drugome, što se i dogodilo.
On se lomio i nije bio spreman da je ostavi, međutim, otišla je ona.
Vratila se nakon četiri godine.
Trenutak gdje joj je njegovo dijete dotrčalo u susret i upitalo: Jesi li ti vila? , rasplakao me.
Taj me se video toliko dojmio da sam se upitala bih li i ja bila spremna na takvu žrtvu.
I shvatila sam da bih.
Ta me spoznaja duboko dirnula, jer sam shvatila da mi je toliko važan da mu želim svako dobro.
Sa mnom ili bez mene. Svejedno je.
Danas sam mu, onako šeretski, sa smiješkom rekla: Jako mi se sviđaš.
- I ti meni. Toliko, da sam te zavolio.
komentiraj (6) * ispiši * #
13
ponedjeljak
studeni
2023
Život s narcisom
U moru problema, ozbiljnih problema, s kojima sam se sama pokušavala izboriti, nisam imala vremena analizirati njegovo ponašanje i razloge za čudne, sumnjive reakcije koje bi mi servirao.
Da je muljator i patološki lažljivac, znala sam odavno, ali dublje zagrepsti ispod površine, nisam stizala.
Imala sam ozbiljnije situacije kojima sam se morala baviti.
Ruku na srce, te smo probleme trebali zajedno rješavati, ali nikada nije pokazao interes.
Zapravo jest, vrlo površno i tek toliko da nitko ne može reći da nije pitao.
Nedavno, naletjela sam na video jedne psihologinje i nakon što sam odslušala snimku, postalo mi je kristalno jasno.
Krasi ga dijagnoza narcisa.
Po svim točkama.
Onaj tko zdrav izađe iz takvog odnosa, sretan je, međutim, godine provedene s takvom osobom, ostavljaju trag.
Neizbježno.
Nisam ni ja bolje prošla.
Stres, suze, ljutnja, nezadovoljstvo, zbunjenost, nemoć i nesigurnost obgrlile su me.
I ostavile krvave rane.
Zadnjih sedam godina, On vida moje rane. Strpljivo, detaljno i s puno nježnosti.
komentiraj (6) * ispiši * #
30
srijeda
kolovoz
2023
Žene vole zanovijetati, zar ne?
Kolone u kojima vozite, idealne su za ženska zanovijetanja, a znate da neće i ne može iskočiti iz auta.
- Jel tebi dosadno samnom?
- Ne, ali jedna stvar bi mogla biti presudna. To bi moglo utjecati na našu budućnost.
- Što to?
- Ako ne naučiš igrati Magic, mislim da nemamo budućnosti.
- Ionako mislim da nemamo budućnosti ( sad već grcam od smijeha ).
- Nema veze, zato nam je sadašnjost lijepa.
Rekao je i stavio mi ruku na koljeno.
komentiraj (10) * ispiši * #
26
petak
svibanj
2023
Kako uskladiti ljubav i posao ?
I tako ... krenulo je ...
Prošlog ljeta, sjedimo nas dvoje, njegovi i moji, na terasi.
Razgovaramo o ponudi koju je, sad već, jako draga i bliska prijateljica, njegova mati, iznijela svima za stolom.
Moj je sin vrlo zainteresirano slušao, i znala sam, ono o čemu je često maštao, moglo je postati stvarnost.
Krenuli smo u zajednički posao, svi maksimalno angažirani.
Pripreme, papirologija, zavrzlame, adaptacija objekta i sve ostale elementarne nepogode uspješno smo svladali i posao je krenuo.
Sada već, nakon dva mjeseca intenzivnog rada, svi smo vrlo zadovoljni.
Planovi za budućnost su optimistični i vjerujem da samo na ovome nećemo stati.
Prvi put u životu radim nešto što nikad nisam. Prilično mi je naporno, nakon svog redovnog posla, popodne otići u ispomoć ekipi, ali je energija izuzetno dobra i pozitivna. Čini mi se da tu, s njima, sav umor ispari, kao da se regeneriram, raspoloženje je vrhunsko, prepričavamo dnevne dogodovštine ... smijeha ne nedostaje.
Puno vremena provodimo svi zajedno i izuzetno dobro se slažemo.
Neobično mi je raditi s njim, ali za divno čudo, kao da se i njemu sviđa zajednička aktivnost.
Kući se vraćamo prilično kasno.
Nakon tuša, sjednemo na terasu i ćaskamo uz čaj. Puno se smijemo.
Pitam ga hoćemo li si dosaditi, sad, kad smo 24 sata zajedno?
Nećemo, kaže, zato što volimo blizinu jedno drugoga.
Razmišljam i o tome što bi se dogodilo da se raziđemo, ali sigurna sam: dvije razumne, odrasle osobe, takvu bi situaciju znale iznijeti.
A mi to jesmo.
Ponajprije prijatelji, a onda sve ostalo.
komentiraj (7) * ispiši * #
07
petak
travanj
2023
Ti si moj sevdah
"Ja sam s tobom, što bi se nazvalo domom ... i to je to. Ti si moj sevdah."
Sama sa sobom, sabirem misli.
Ne znam ni kako opisati, a bome, ni kako objasniti desetodnevnu razdvojenost.
On, na jednom od otoka poslom, a ja, duboko na kontinentu, zadovoljstva radi.
U posljednjih šest godina, nismo bili toliko dugo razdvojeni, niti su nas dijelili toliki kilometri.
Je li mi nedostajao?
Priznajem ... nije. Ali stvarno. Jednostavno nije.
Tu sam činjenicu priznala sebi. Njemu nisam. Nije da ga više ne volim, nije ni da ga ne želim pored sebe, ali ... još ni ne znam što bi poslije tog "ali" trebalo doći.
Možda mi nije nedostajao jer sam znala da će se vratiti?
Skroz sam zbunjena osjećajima ili, bolje rečeno, onime što nisam osjećala.
Nekako mi se čini da su se moje emocije stišale, nekako mi se čini da je od one silne vatre, ostala jedva žeravica i čini mi se, što sam ja više svejedno mi je, on pokazuje da mu je stalo.
I sad, nisam ni simo ni tamo. Ni sama se sebi ne mogu objasniti. Puštam da vrijeme odradi posao umjesto mene.
komentiraj (10) * ispiši * #
22
srijeda
veljača
2023
Ljubav i oprost
- Moram ti nešto priznati ...
- Reci.
- Napravila sam nešto ružno, jako ružno, grozno bezobrazno, sebično i neobazrivo. Zaista se nisam mogla kontrolirati i nisam mogla stati. Dok sam shvatila što sam napravila, bilo je kasno. Molim te da mi oprostiš.
- Pa reci.
- Prvo obećaj da ćeš mi oprostiti. Molim te, samo se nemoj ljutiti na mene.
- Daj više izgovori!
- Susjeda je donijela pitu od višanja i sve sam pojela sama. Ništa ti nisam ostavila.
Ni komadić. I tanjur sam sakrila!
- Jel bilo fino?
- Jako. I sjatko - kiselo.
- Sjatko - kiselo?
- Jako.
- Sjatko i kiselo i fino i sve si s guštom pojela?
- Da. I bilo je puno višanja. Sočnih.
- Pa, ne mogu se povezati s tom pitom, kad je nisam vidio, ali, budeš li je opisivala, moglo bi postati gadno. I neoprostivo. :-)
komentiraj (4) * ispiši * #
28
srijeda
prosinac
2022
Tisuću latica jednog cvijeta
- Voliš li ti mene, upita me.
- Ponekad. A ti mene?
- Da!
- Zašto? - upitam
- Gle, moraš znati da je ljubav sebična. Volim te zbog osjećaja koji izazivaš u meni i zbog načina na koji se osjećam pored tebe. Ali, to je moj doživljaj, moj osjećaj, nema veze s tobom. Sebičan sam. Znam. Volim te.
komentiraj (4) * ispiši * #
29
utorak
studeni
2022
Preplavljena emocijama
Osjećam takvu neopisivu sreću u zadnje vrijeme, da moram o njoj pisati. Bojim se ikome o tome govoriti , jer, nestati će ako je obznanim.
Je, reći ćete, sad si rekla javno, svima koji te pročitaju ... znatno više, nego da si šutjela ...
Ali, Vi me ne poznajete, pa se to i ne računa, a ja želim da se ovoga trenutka sjećam zauvijek. Da sklopim oči s tom misli i tim osjećajem, sa smiješkom na licu. Mirna i spokojna, kako nikada nisam bila.
Glazba je divna. Slušam je svakom porom svoga bića. Upijam i pamtim.
Znakovito, album od Satsanga "The story of you".
Priča o nas dvoje ili priča o nama ponaosob.
Tok života i putevi koji nepogrešivo vode jedno prema drugome. Korakom. Polako. Cijeli jedan život trebao je za ovaj jedan susret. Ali, dogodio se.
Sudbonosno.
Ne vjerujem u slučajnosti.
komentiraj (9) * ispiši * #
25
petak
studeni
2022
Muškarac s mikserom ? Uh !
- Znaš li što bih jeo sada?
- Što?
- One američke keksiće s čokoladom. Imamo li sve što nam treba za njih?
- Nemam pojma IMAŠ li se što ti treba. Meni ne treba ništa.
- Kako ti ne treba?
- Pa lijepo. Ne pada mi na pamet sada mutiti išta, a kamo li kekse.
Dohvati mobitel, vidim da traži nešto , a onda počne čitati:
- Brašno, jaja, maslac, čokolada, prašak za pecivo, šećer, mlijeko ...
- Nemaš čokoladu i mlijeko.
Ustaje, oblači se i odlazi. Vraća se za par minuta s vrećicom u kojoj su čokolada i mlijeko.
Vadi mikser, važe, miješa, rezucka nožem čokoladu, uključuje pećnicu i u tili čas, stavlja malene hrpice tijesta na papir za pečenje.
Gledam kroz staklo u pećnicu i vidim da su hrpice tijesta malko prevelike, što znači, kad se maslac počne otapati, da će se keksići razliti i spojiti u jednu masu. Ali neka, ne gunđam, puštam ga da radi kako misli da treba.
I što da vam kažem?
Iako izgledom nisu ličili na kekse, bili su fini. Možda malko preslatki, ali već je zaključio kako će sljedeći put staviti puuuuuno manje šećera, a dodati lješnjake ili bademe ili ... što mu trenutno padne na pamet.
Uglavnom, vidjela sam zadovoljstvo u njegovim očima kada mi je na tanjuriću poslužio vrele komade keksića.
A on je vidio zadovoljstvo u mojim očima kad su moja nepca okusila ono što mi je s toliko sreće ispekao.
Slatki, čokoladni, vreli poljubac, zapečatio je ovo prvo slastičarsko iskustvo.
komentiraj (12) * ispiši * #
