Sreća na grudima

I tako, sjedimo moja prijateljica i nas dvoje u restoranu, baš fino papamo, kad će moja prija:
- Ma ti si meni tako lijepa! I te grudi ... najradije bih naslonila glavu na njih i tako zaspala!

Kad čuješ njega:
- Zanimljivo je da svi ukućani obožavaju baš tu se odmarati. I ja to volim, ali nikako da dođem na red, još si mi samo ti falila ...

Danas me, prvi put, nazvao s posla video pozivom i pričao mi, baš kao kad reporter daje izvještaj s tetena. Smijemo se oboje.
Gledam ga, onako znojnog i prašnjavog, promatram taj njegov neodoljivi osmijeh i mislim si ... Bože, koliko si lijep. Čak i ovako prljav i umoran.

Sačekala sam ga kad je došao s posla.
Gledam ga kako sa sebe svlači prljavu odjeću i ulazi u tuš kabinu.
Obožavam promatrati to tijelo. To je moj ritual. Promatranje.
Iako je tek nešto viši od mene, isklesan je kao Michelangelov David. Savršen. Ili ga, barem ja, tako vidim.

Uzmem ručnik i brišem ga.
Stanem pred njega i omotam ga ručnikom, čvrsto zagrlim, a on me ljubaka, kako stigne, kako me ulovi u pokretu.

Stan je rashlađen, kava je kuhana i mirisna.
Uzima me za ruku, vodi prema kauču i kaže mi ... mazi me ...

Jutarnja zahvalnost ...

Ispovijed

Jako sam zabrinuta za tebe i bojim se što bi se dogodilo da ostaneš sam. Autodestruktivan si, ali si dajem za pravo misliti da ovdje imaš kakav takav mir, pa i ne činis gluposti koje inače bi. Osjećam određenu odgovornost prema tebi i bez obzira na moj mir, želim, u nemiru, izdržati dok god ne dođeš emotivno u neko normalno stanje.

Osim toga, kako ti kažeš, podigla sam ti ljestvicu u odnosima. Kako ja tebi, tako i ti meni. Sad kad razmišljam, ne vjerujem da bi ijedan muškarac bio u stanju popuniti tvoje mjesto. Imala bih ogromna očekivanja, a bojim se da nemam želju tražiti ono što je, sigurna sam, nemoguće pronaći dva puta. Na manje, više ne želim pristati.

Ako si voljan malo se korigirati i ja sam voljna korigirati sebe. Ali kad popizdim, ne uzmi mi za zlo.
Ljubim te.

Kišni poljupci

Odavno se spustila noć. Gotovo da je vrijeme za spavanje, ali vani je tako svježe i kiša pada i zrak miriše.
U mojim nosnicama miješa se miris ozona i njegov miris.
Sjedimo na terasi jedno nasuprot drugome, on samo u boksericama, a ja samo u haljini, pa iako još osjećam njegove ruke posvuda, nemam mira ... Podižem stopalo u njegovo krilo i prislonim ga na njegovo međunožje.
Mazi mi nožne prste, pa dlanovima masira nogu, lagano stišće list i bedro, pažljivo, do točke gdje to mogu podnijeti bez meškoljenja ...
- Hajde, reci ... tko te ikada ovoliko mazio ?
- Nitko, nikada ... kažem.
- Pa, nek im bude žao, nasmiješi se, nagne prema meni i poljubi me.
Onim poljupcem koji traži povlačenje u intimu spavaće sobe ...

Maca?

Do smrti ...? Opala!

- Ako misliš da smo nas dvoje završili, sutra ću se spakirati i nestati, ali znam da moramo zajedno još puno toga odraditi.
Osjećam se dužnim prema tebi i ne znam hoću li ti uspjeti sve nadoknaditi, ali ima jedna stvar koja me drži uz tebe. Tvoj duh. Tvoj mir. U fokusu si. Postojana.
To je ono što trebam. Da znam da si tu. Trebam tvoju ruku kad osjećam da tonem. Ne želim ni misliti o tome što bi bilo sa mnom da te nisam sreo ...

Onda se vragolasto nasmiješio i rekao:
- Volim i kad mi se naguziš, mogao bih te tako j***ti do smrti ...