31

srijeda

srpanj

2019

Sreća na grudima

I tako, sjedimo moja prijateljica i nas dvoje u restoranu, baš fino papamo, kad će moja prija:
- Ma ti si meni tako lijepa! I te grudi ... najradije bih naslonila glavu na njih i tako zaspala!

Kad čuješ njega:
- Zanimljivo je da svi ukućani obožavaju baš tu se odmarati. I ja to volim, ali nikako da dođem na red, još si mi samo ti falila ...

Danas me, prvi put, nazvao s posla video pozivom i pričao mi, baš kao kad reporter daje izvještaj s tetena. Smijemo se oboje.
Gledam ga, onako znojnog i prašnjavog, promatram taj njegov neodoljivi osmijeh i mislim si ... Bože, koliko si lijep. Čak i ovako prljav i umoran.

Sačekala sam ga kad je došao s posla.
Gledam ga kako sa sebe svlači prljavu odjeću i ulazi u tuš kabinu.
Obožavam promatrati to tijelo. To je moj ritual. Promatranje.
Iako je tek nešto viši od mene, isklesan je kao Michelangelov David. Savršen. Ili ga, barem ja, tako vidim.

Uzmem ručnik i brišem ga.
Stanem pred njega i omotam ga ručnikom, čvrsto zagrlim, a on me ljubaka, kako stigne, kako me ulovi u pokretu.

Stan je rashlađen, kava je kuhana i mirisna.
Uzima me za ruku, vodi prema kauču i kaže mi ... mazi me ...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.