Otkrili ga snovi, pokrila ga ljubav

Volim kišu.
Onako kao što je vole žedne biljčice i ispucala, suha zemlja.

Ležim okrenuta mu leđima, glave oslonjene na njegovu ruku, kojom je obgrlio i jastuk i mene, guze smještene u njegovom krilu.
Već je poprilično kasno i spava mi se.

Ipak, on je savršeno budan i željan. Nježno prelazi prstima po mojim leđima, zadrži se na tjemenu gdje mi miluje kosu, pa krene prema ramenu, skroz niz bok do kukova, dužinom bedra, do koljena ...
Čini to toliko nježno i polako, da gotovo i ne osjetim dodir. Pa ipak, nepogrešivo mogu u mislima locirati gdje se ti prstići, u svakom trenutku, nalaze. Zamišljam njegove mišićave ruke kako putuju po meni.
Osjetim njegov topli dan na vratu i uhu. Mrmlja nešto nježno i tiho. Ne razumijem riječi, ali i ne trudim se razumijeti.
Koža mi se ježi i ponekad osjetim lagano škakljanje, pa mi se samo usnice razvuku u smiješak. Malo se promeškoljim i silno uživam u trenutku.
Upijam njegove dodire zatvorenih očiju.
Slušam kišu. Obožavam slušati kišu.
Prozor je širom otvoren i u sobi je ugodno svježe, pa još malo navuče pokrivač na mene, ali ne prestaje s milovanjima.
Zaspala sam tako uglavljena u njegovom naručju.
Jutrom, na zvuk alarma, izvučem se pažljivo ispod pokrivača. On je potpuno otkriven, pa ga, prije ustajanja, pažljivo pokrijem i poljubim.
Otkrili ga snovi, pokrila ga ljubav ...