31

petak

kolovoz

2018

Mir, iskušenja i svašta nešto

Dođe tako vrijeme kad nam, on bi rekao, univerzum, na put dovede neku novu osobu.
Uglavnom da učimo od nje.
Danas, zovem ga iz trgovine i pitam treba li što.
Odgovara, ne trebam ništa, već si mi dala sve.
Kažem da je to diskutabilno.
Diskutabilno je jer mi se čini da on ima potrebu da traži dalje, iako sve što želi, kako kaže, ima.
Malo sam i zbunjena takvim načinom razmišljanja, ali puštam nek teče. Ne želim da se itko pored mene osjeća vezanim i zakinutim u svojim željama.
Podržati ću svaku njegovu odluku otvorena srca i poželjeti mu svu sreću svijeta.

U ovoj godini našeg druženja, otišao je na mjesec dana u nadi da će uspjeti obnoviti obitelj koja mu se raspadala.
Iako je to značilo da naše prijateljstvo više neće biti moguće, ni u kojem obliku, ispratila sam ga poljupcem.
Vratio se devastiran. Emotivno, psihički i fizički.
S vrata me zagrlio riječima, miru moj lijepi ...

Jučer sam izašla s prijateljicom. Čudi se kako mirno podnosim njegovu potrebu za izlascima i kavama s prijateljicama,
jer, nikad ne znaš, mogu to biti i prijateljice s beneficijama.
Kaže kako sam iznad razmišljanja "nas", običnih smrtnika i kako to mogu ...
A ja ... nekako ne brinem zbog toga. Bolje rečeno, ne želim brinuti, jer, sve što dobivam od njega, a pri tome ne mislim na seks,
toliko je vrijedno, da bih doista bila obogaćena čak i da ovog trenutka prestane.

30

četvrtak

kolovoz

2018

Želja

Toliko si divnih stvari za mene uradila, kaže mi, hajde još samo jednu ...
Što bi htio, pitam.
Dijete.
Dijete ?
Da, dijete.
Pa znaš da je to nemoguće.
Ne znam, čuda se događaju.
Ne znam jel se događaju, ali znam da možemo pokušati intenzivno raditi na tome, ono, danonoćno, smijem se.
I zbilja to mislim.

28

utorak

kolovoz

2018

Maštanje dodirom

Ponekad zatvorim oči i u mislima, prstima istražujem to prekrasno mišićavo tijelo.
Ljepše u rukama nikada nisam imala. Sve nešto što nikad nisam, sada živim.
Ne maštam. Živim.
I znam svaki pregib. Baš svaki. Dobro sam zapamtila. Urezalo se u sve djelove mozga.
Izbacila sam puno nepotrebnih i ružnih stvari iz misli i oslobodila prostor za svoja istraživanja.

Daj Julija, otvori oči, velim si, pored tebe je, dodirni ga, ne maštaj nego upijaj, prstima, očima, usnama.
Svim osjetilima.
On se samo smješka. Pusti me da istražujem. Udijeli poljubac kad se približim dovoljno da mi ga može dati.
Pitam ga zašto se smije, jesam li mu baš tako jako smiješna ?
Nisi mi smiješna, nego si mi radost, osmjehujem ti se, veselim ti se ...

Besramnica jedna ...

25

subota

kolovoz

2018

Sa smislom ili bez njega

Imam punu ladicu njegovih porukica koje me dočekaju jutrom kad ustajem.
Koliko god nekome sa strane takva jedna poruka može izgledati površna i neprimjerena trenutku u kojem je napisana, nije tako.
Svakoj poruci prethodilo je niz događaja i naših razgovora koji su, nakon toga, sažeti u par ispisanih riječi, koje samo meni kažu što trebaju reći. Kao potvrda ispravnosti.

Moj rođendanski poklon, a pri tome ne mislim na ružu, vrlo je pomno odabran i pogođen bez trunke sumnje.
Takav poklon bira netko kome je stalo, tko vas dobro poznaje i tko nepogrešivo zna što volite.
Ono što je on spoznao o meni u samo godinu dana, neki, koji su trebali, nisu uspjeli gotovo čitav moj život.
Ne moramo riječima komunicirati da bi se savršeno razumjeli. Dovoljno je da se pogledamo i da točno znamo što onaj drugi u tom trenutku želi. Osobina za koju sam mislila da je muškarci ne mogu posjedovati.
Nije se jednom dogodilo da nešto poželim i da baš tog trena on to uradi. Ne deset minuta prije ili deset minuta poslije, nego baš tad, u tom trenu.
Ta njegova sposobnost da mi pročita misli je očaravajuća.
Senzibilitet koji posjeduje ne daje prostora da i jedna riječ koju mi ostavi napisanu ne pripada bas tom trenutku i kaže mi baš ono što trebam znati.
Sati koje provodimo u krevetu, goli, u zagrljaju, u razgovoru, dok nam ruke istražuju jedno drugo su neprocjenjivi.
Nitko me u životu nije mazio toliko koliko on.
Nitko. Nikada.

Jučer je konstatirao da sam jako visoko podigla ljestvicu odnosa kakav u životu želi. Nekad, negdje, u budućnosti.
Mi ne trebamo jedno drugo. Zajedno smo jer to želimo biti, a pri tome svatko je slobodan da čini što želi.
I nakon svega, opet se vraćamo jedno drugome. Bez prisile, bez kontrole, bez optužujućih pogleda.

Sve crtice koje dijelim sa vama imaju svoj početak i kraj. Onaj koji ostaje neispričan.
Zapišem ono što meni nešto znači i ono što ne želim zaboraviti.
Nekome tko ne zna cijelu priču, takav zapis može djelovati površno i bez smisla, ali nije.
Sve što daje smisao ne mogu javno reći. Ni zbog njega ni zbog sebe.

24

petak

kolovoz

2018

Može li ljepše ?

Vratio se iz izlaska nakon ponoći.
Već sam odavno spavala kad sam osjetila kako se uvlači u krevet do mene,
kako me grli onim svojim čvrsto - nježnim stiskom, ljubi mi rame i kaže,
sretan ti rođendan.
Miriši na ljetnu noć i duhan.
Hvala Švrćo, sneno odgovaram i tonem u san.
Budim se na alarm mobitela. Njega nema, odlazi na posao prije mene.
Još osjećam njegovu toplinu i bockanje brade i osmjehujem se, onako, sama sa sobom ...
Ustajem.
U kuhinji me čeka još mlaka kava i crvena ruža na kuhinjskom stolu ...



21

utorak

kolovoz

2018

Prvi susret

Upoznali smo se prije nešto više od godinu dana.
Slučajno?
Ne vjerujem u slučajnosti.
Želim vjerovati da mi je ovo nagrada za godine strpljenja,
iskušenje za koje nikada nisam mislila da ću imati hrabrosti,
izazov o kakvom sam samo mogla sanjati
i adrenalin mom mirnom životu.
Sve to.
Samo sam se trebala usuditi.

Neupitne inteligencije, izdvojio se iz mase istih i površnih.
Osvojio me zdravim pogledom na svijet, čvrstim stavovima, duhovnošću, načinom na koji je komunicirao,
riječima koje je izgovarao i, nećemo se lagati, pažnjom koju mi je poklanjao.
Sasvim poseban mladi čovjek sa sasvim posebnom iskrom u duši.
Poljubio me i rekao, možeš me zaustaviti u kojem god trenutku hoćeš ...
Dovraga, ne želim da staneš, pomislila sam, nemam ja vremena da ikoga zaustavljam !

Zaspala sam obgrljena njegovim rukama dok mi je mirisao kosu.
Tako sam se i probudila.
Od tada, pa do danas, viđamo se svaki dan.

18

subota

kolovoz

2018

Mlađi muškarac ?

Sjedim tako, zavaljena u naslonjač, nogu podignutih na stolić, pogleda uprtog u njegova leđa. Na sebi ima samo bokserice.
Kako se pomiče, tako poskakuju mišići na leđima i rukama. Pravim muškim rukama, prošaranim izbočenim venama po kojima volim putovati prstima.
Mlado, isklesano muško tijelo, širokih ramena, uskih bokova, male guze i mišićavih, dugih nogu.
Kuha nam prvu jutarnju kavu. Ritual vikendom.
Uživam u pogledu i toj igri pokreta koju mi poklanja.
Završava i okreće se prema meni, dođi, veli mi i smiješi mi se.
Krasne, tople smeđe oči i osmijeh punim usnama.
Sjedimo jedno nasuprot drugome. Mota mi cigaretu i pruža mi je.
Posegnem za njom i dok mi je pali, pogled mi zastane na njegovom trbuhu i dlačicama koje nestaju negdje u boksericama ...
Trideset mu je godina.
Ja sam prešla pedesetu.

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.