Mir, iskušenja i svašta nešto

Dođe tako vrijeme kad nam, on bi rekao, univerzum, na put dovede neku novu osobu.
Uglavnom da učimo od nje.
Danas, zovem ga iz trgovine i pitam treba li što.
Odgovara, ne trebam ništa, već si mi dala sve.
Kažem da je to diskutabilno.
Diskutabilno je jer mi se čini da on ima potrebu da traži dalje, iako sve što želi, kako kaže, ima.
Malo sam i zbunjena takvim načinom razmišljanja, ali puštam nek teče. Ne želim da se itko pored mene osjeća vezanim i zakinutim u svojim željama.
Podržati ću svaku njegovu odluku otvorena srca i poželjeti mu svu sreću svijeta.

U ovoj godini našeg druženja, otišao je na mjesec dana u nadi da će uspjeti obnoviti obitelj koja mu se raspadala.
Iako je to značilo da naše prijateljstvo više neće biti moguće, ni u kojem obliku, ispratila sam ga poljupcem.
Vratio se devastiran. Emotivno, psihički i fizički.
S vrata me zagrlio riječima, miru moj lijepi ...

Jučer sam izašla s prijateljicom. Čudi se kako mirno podnosim njegovu potrebu za izlascima i kavama s prijateljicama,
jer, nikad ne znaš, mogu to biti i prijateljice s beneficijama.
Kaže kako sam iznad razmišljanja "nas", običnih smrtnika i kako to mogu ...
A ja ... nekako ne brinem zbog toga. Bolje rečeno, ne želim brinuti, jer, sve što dobivam od njega, a pri tome ne mislim na seks,
toliko je vrijedno, da bih doista bila obogaćena čak i da ovog trenutka prestane.