Kako uskladiti ljubav i posao ?

I tako ... krenulo je ...
Prošlog ljeta, sjedimo nas dvoje, njegovi i moji, na terasi.
Razgovaramo o ponudi koju je, sad već, jako draga i bliska prijateljica, njegova mati, iznijela svima za stolom.
Moj je sin vrlo zainteresirano slušao, i znala sam, ono o čemu je često maštao, moglo je postati stvarnost.
Krenuli smo u zajednički posao, svi maksimalno angažirani.
Pripreme, papirologija, zavrzlame, adaptacija objekta i sve ostale elementarne nepogode uspješno smo svladali i posao je krenuo.
Sada već, nakon dva mjeseca intenzivnog rada, svi smo vrlo zadovoljni.
Planovi za budućnost su optimistični i vjerujem da samo na ovome nećemo stati.
Prvi put u životu radim nešto što nikad nisam. Prilično mi je naporno, nakon svog redovnog posla, popodne otići u ispomoć ekipi, ali je energija izuzetno dobra i pozitivna. Čini mi se da tu, s njima, sav umor ispari, kao da se regeneriram, raspoloženje je vrhunsko, prepričavamo dnevne dogodovštine ... smijeha ne nedostaje.
Puno vremena provodimo svi zajedno i izuzetno dobro se slažemo.
Neobično mi je raditi s njim, ali za divno čudo, kao da se i njemu sviđa zajednička aktivnost.
Kući se vraćamo prilično kasno.
Nakon tuša, sjednemo na terasu i ćaskamo uz čaj. Puno se smijemo.
Pitam ga hoćemo li si dosaditi, sad, kad smo 24 sata zajedno?
Nećemo, kaže, zato što volimo blizinu jedno drugoga.
Razmišljam i o tome što bi se dogodilo da se raziđemo, ali sigurna sam: dvije razumne, odrasle osobe, takvu bi situaciju znale iznijeti.
A mi to jesmo.
Ponajprije prijatelji, a onda sve ostalo.