|
Pozdrav svima,moje je ime Daniela i blog sam otvorila 25.4.2006-te godine,uskoro bi mi bilo dvadeset godina pisanja ovdje.
Smiješno,zar ne?!
Baš na tu veliku obljetnicu netko tko je mnogo jači,snažniji od nas,onaj tko nam je velikodušno dao ovaj prostor da ovdje stvaramo,
kreiramo,da se igramo,izražvamo,samo tako odjednom nam ga i oduzima.
Hmmm,kao da nije bitno to što smo mi ovaj naš virtualni prostor načinili svojim drugim domom,jer ovdje smo imali slobodu biti što želimo biti,
ohrabrili smo se izražavati,stekli smo prijateljstva,da uistinu jesmo.
Mnogih više nema,preminuli su,ali mi koji smo od samog početka ovdje,uvijek smo sa srcem,toplinom obilazili te blogove,jer su oni za nas bili poput nečijeg doma,tu smo-da tu smo se mi družili i smijali,plakali,ruku na srce neki od nas su zbog bloga uspjeli sagraditi neke karijere,no više od toga sagradili smo sami sebe,jer smo se OSLOBODILI nekih okova i prikazali smo naše srce.
Znam,jasno je kao dan da blog više nije profitabilan,ne znam koliko je ikada uopće i bio,ali bio je i još je za nas utočište,snaga.
Ovdje smo mogli pronaći zajednički jezik sa mnogim ljudima,osjećali smo se prihvaćeno,osjećali smo se važno,da,kao da naša RIJEČ,naša MISAO ima važnost.U ovo doba kad je sve instant,i ovaj naš prostor se doima pomalo trošan,bijedan,možda patetičan,ali ovaj prostor je IMAO i ima SRCE,dušu i zbog toga nama nekima se jako teško rastati od svog sigurnog mjesta.
Mjesto je to gdje nije bilo bitno kojeg si obrazovanja,imovinskog statusa,jesi li ružan ili lijep,ovdje si imao mogućnost biti ravnopravan sa svima,jer si imao čaroliju,magiju pisane riječi.
Pisane riječi koja odumire.
Zar uredništvo Bloga ne osjeća baš ništa prema nama koji smo gradili ovaj grad?
Jer blog je grad duša!
Mi nismo samo mrtva slova na papiru,mi smo LJUDI!
Zar naše mišljenje nema baš nikakvu važnost?
Nikakav dogovor?
Nikakvu mogućnost?
Zar će nas se samo jednim klikom izbrisati,kao da nas nikad,baš ni jednog jedinog od nas nije bilo?!
Bešćutno i nepovratno!
|