Stil
cool
Isključi prikazivanje slika01
sri
05/24
Prvosvibanjsko svitanje...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Limena glazba i budnice, radost djetinjstva i snovitost mladosti.
Dočekivali smo prvomajske zore na trgu cvijeća. Miris ruža
i svježeg kruha još uvijek obnavlja molitvu i uspomenu
na prohujala proljeća.
U kapi sjećanja šum vojne eskadrile, bat teških koraka,
buka kotrljajućih gusjenica i pozdrav elitnoj tribini.
Oduvjek su moćnici željeli pokazati građanima
snagu, obranu i zaštitu neba, zemlje i ljudi.
Srce neumorno otkucava trenutke, zrcali
uspomene koje premošćuju razvaline,
objavljuju dan svetog Josipa radnika.
Jutros na svilenoj zavjesi budnosti privid
ružinih pupoljaka, omamljujući miris
tek naćetog mjeseca.
Dijana Jelčić
Subotica
stella.blog.hr
Nastavljamo u Suboticu. U Subotici živi oko 150.000 stanovnika,
nešto manje nego pre desetak godina. Ovaj grad i njegova
okolina su u Srbiji najljepši primjer multinacionalnosti. Ovdje
svoju priču, tradiciju i istoriju sa podjednakim žarom i ponosom
njeguju pripadnici mađarske, hrvatske, bunjevačke, srpske,
slovačke, njemačke, jevrejske kulture…
Na trgu nas preuzima vodič Aleksandar u 12h, s planom
da nas šeta tri sata. To je ambiciozan plan za naše snage.
Gdje nađeš klupu, ti sebe posadi!
Stari tramvaj nas nije vozio, sad služi za druge namjene.
Na glavnom trgu spomenik Dužijanci, običaju kod Bunjevaca
Održava se i sajam cveća
Atrakcije Subotice, Gradska kuća i plava fontana
U Gradskoj kući se baš održava mađarska svadba
Baloni u čast
Idemo na trg da vidimo pozorište.
Biblioteku
Gradsku kuću,
Zasladili smo s ljepoticom secesije, Rajhlovom palatom
A onda je grupa nastavila u sinagogu (koju nije vidjela
jer radi do 14h subotom). Nas 4 smo se taksijem odvezle
u restoran Gurinović.
Ukrašen je uskršnje. Nema čega nije tu bilo :)
Supa od morke, tri vrste mesa, gomboce.
Vratit ćemo se :)
Osobna
luki2.blog.hr
Što sam danas stigla obaviti - nadmašila sam samu sebe!:)))) Ujutro otišla u banku, platila zadnja dva računa za ovaj mjesec; slikala se za osobnu i putovnicu, predala dokumente - dobila kartončić koji će služiti dok dokumenti ne budu gotovi. Sve je išlo brzo, i svidjelo mi se da ne moram u Petrinjsku - nego sam sve mogla obaviti na Črnomecu. Javit će sms-om kad dokumenti budu gotovi.
Mia je imala svoj dan - otišla sam joj kupiti hranicu i poslastice, naručila online tortu za petak. Prekrasna je, znam da će uživati Kaže meso: junetina ili piletina. Piletina, napisah. Čini se bolja varijanta.
I na kraju - da i sebi nešto kupim...No, tu me sačekao šou program, kako bi komentirala moja draga mama. ))))
Za ručak napravila rižoto sa šparogama. Prefino, ljudi moji.
Malo mojih fotkica:
Za razliku od mene, Mia obožava janjetinu. ;)))
Rižoto sa šparogama. Evo i recepta:
Šparoge (jednu vezicu ili 500 grama) očistiti. Kuhati vrlo kratko (nekoliko minuta). Posebno sam skuhala rižu. Nasjeckala luk, stavila na tavu malo maslinovog ulja i sačekala dok luk ne postane staklast. Uzela wok tavu, u nju stavila rižu i šparoge, te luk. Dodala deci bijelog vina, i malo temeljca. Kuhala sve zajedno dok se ne sljubi. Na kraju kuhanja dodala malo parmezana i mrvicu masla. I - dobar tek! Sastojke (koliko čega) planirate prema broju ukućana, naravno.
Ova se zadnja fotkica odnosi na slučaj Konzum;)))
Na dijelu sa sirevima. Otvaram hladnjak i uzimam ovaj abc sa kulenom...Kad odjednom, neka baba grabi preko moje glave koja viri iz hladnjaka abc sa tunom (nešto novo), uz komentar: ja ću ovaj s tunom. Ionako je puno zdraviji od nekih sa raznim salamama....;(((((.
Dakle, nisu sve babe na blogu.:))) Ima ih i u stvarnom životu. Ali, da me šokiralo - šokiralo me....Tako da sam samo gledala bez riječi kako luda odlazi, da bi me prije toga prezirno pogledala...I sjetila sam se pjesme Miroslava Rusa: što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote....
Ljubim!
Osobna
luki2.blog.hr
Što sam danas stigla obaviti - nadmašila sam samu sebe!:)))) Ujutro otišla u banku, platila zadnja dva računa za ovaj mjesec; slikala se za osobnu i putovnicu, predala dokumente - dobila kartončić koji će služiti dok dokumenti ne budu gotovi. Sve je išlo brzo, i svidjelo mi se da ne moram u Petrinjsku - nego sam sve mogla obaviti na Črnomecu. Javit će sms-om kad dokumenti budu gotovi.
Mia je imala svoj dan - otišla sam joj kupiti hranicu i poslastice, naručila online tortu za petak. Prekrasna je, znam da će uživati Kaže meso: junetina ili piletina. Piletina, napisah. Čini se bolja varijanta.
I na kraju - da i sebi nešto kupim...No, tu me sačekao šou program, kako bi komentirala moja draga mama. ))))
Za ručak napravila rižoto sa šparogama. Prefino, ljudi moji.
Malo mojih fotkica:
Za razliku od mene, Mia obožava janjetinu. ;)))
Rižoto sa šparogama. Evo i recepta:
Šparoge (jednu vezicu ili 500 grama) očistiti. Kuhati vrlo kratko (nekoliko minuta). Posebno sam skuhala rižu. Nasjeckala luk, stavila na tavu malo maslinovog ulja i sačekala dok luk ne postane staklast. Uzela wok tavu, u nju stavila rižu i šparoge, te luk. Dodala deci bijelog vina, i malo temeljca. Kuhala sve zajedno dok se ne sljubi. Na kraju kuhanja dodala malo parmezana i mrvicu masla. I - dobar tek! Sastojke (koliko čega) planirate prema broju ukućana, naravno.
Ova se zadnja fotkica odnosi na slučaj Konzum;)))
Na dijelu sa sirevima. Otvaram hladnjak i uzimam ovaj abc sa kulenom...Kad odjednom, neka baba grabi preko moje glave koja viri iz hladnjaka abc sa tunom (nešto novo), uz komentar: ja ću ovaj s tunom. Ionako je puno zdraviji od nekih sa raznim salamama....;(((((.
Dakle, nisu sve babe na blogu.:))) Ima ih i u stvarnom životu. Ali, da me šokiralo - šokiralo me....Tako da sam samo gledala bez riječi kako luda odlazi, da bi me prije toga prezirno pogledala...I sjetila sam se pjesme Miroslava Rusa: što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote....
Ljubim!
Konjska rit
ffp2.blog.hr
Jutros sam ponovno bila na kontroli kod ortopeda.
Zadovoljan je napredkom.
Edem u koljenu se smanjio, koljeno je stabilnije.
Izgleda da je svo ono plivanje i hodanje po bazenu neki klinac ipak koristilo.
Ordinacija je u starom dijelu grada, gdje je nemoguće naći parking, pa me obično Ištvan odveze tamo i onda pričeka u firmi dok ne budem gotova.
Pregled je išao ekspresno, bila sam prva na redu i muž još nije ni kavu popio a već bi morao nazad po mene.
Krenula sam tako pješke prema njemu jer mi se baš nije naročito žurilo otići na posao.
Sastanak u firmi je tek u 12, imam još viška sati, nisam luda ubijati se na poslu, inače neću penzije dočekati. I zato polako. Nešto sam ipak naučila od mladjih kolega zadnjih godina.
Preko Neckara sam ovoga puta prelazila po “krivoj” strani mosta, onoj s koje se ne vidi “Schloss”. No ionako je taj dvorac na svakoj razglednici iz uspavanog Heidelberga u kojem prije 11 ujutro nemaš gdje ni kavu popiti jer je sve još zatvoreno, pa eto da jednom vidite i drugu stranu.
Iako ništa ne biste propustili ni da je ne vidite.
Grad je zahvaljujući Zelenima kao najzastupljenijoj partiji na vlasti postao uspavana provincija, koja si to ne želi priznati, nego živi u oblacima iz vremena ih hab majn herc in hajdelberg ferloren.
Danas tu možeš izgubiti uvrh glave kebab ili falafel, srce nikako.
Dosadan, kurčatorski grad bez poštenog bazena, noćnog kluba, koncertne hale, u kojem je uspio propasti i Holiday Inn, što stvarno treba znati.
Zanimljivo za 2 sata turističkog razgledanja stare jezgre uz degustaciju "heidelberškog poljubca", kojeg ne morate probati ako ste ikada okusili Krašovu Torticu koja je barem triputa ukusnija.
Na poslu ništa novo.
Dvoje kolega odlazi na godišnji, jedan je razbio nos na nogometu i sad je na bolovanju.
Klasika, sve je opet čekalo mene da dodjem sa odmora.
Nabijem ih na kuki.
Dobro da su toliko glupi da ne znaju da ću to obaviti lijevom
nogom (to je k tome ona sjebana).
Ovo je moja predivna marenda od nekih 200 kalorija.
Mogla sam i ušparati ta dva tri eura pasući travu oko firme.
Da nisam unutra ubacila 3-4 indijska oraha, crkla bi od gladi.
Ovako sam samo krepala.
Sve vičem njam njam.
Zbrisala sam s posla oko 16 sati, tako da se nisam baš pretrgla. Ipak je sutra praznik nerada.
Na putu doma kupila sam par rožica za na prozor.
Sinu sam naime zaboravila reći da ih zalije dok nas nema, pa je sve otišlo u vražju mater jer taj radi sve strogo po napucima.
Mislim, nije ni da sam ja nešto talentirana za to kućno cvijeće, sve mi pokrepiva nakon nekog vremena (osim orhideja, a njih valjda ne treba puno zalivati :P), tako da nije ni čudo da je pobrao taj anti gen za cvijeće.
Nakon večere odlučila sam nabiti onih famoznih 10000 koraka dnevno.
Tek toliko da kasnije mogu jamrati kad sutra opet budem dvije kile teža od sve te silne aktivnosti.
Predvečer se ovdje svi zavuku u kuće i spuste zastore, tako da ova i tako pripizdina izgleda kao kulisa za neki film strave.
Ili film o prijetećoj kataklizmi.
Ne volim te šetnje jer me podsjećaju na jedno mučno razdoblje života, kad se moralo šetati u krugu radijusa 15 km i sva ta seoska razglednica mi se toliko zgadila, da godinama nisam htjela šetati tim stazama.
Na kraju sam se još nauživala straha kad se iza mene pojavila neka silna jahačica, koja nikako nije uspjevala kontrolirati konja i već sam vidjela kako me konjoliki opiždjava kopitom dok ovu izbacuje iz sedla. Mojoj sreći nije bilo kraja kad me je konačno prestigla bez incidenta i odjahala u tri krasne i dalje se mučeći s konjinom koja se i dalje bunila i uporno hodala (jel konji hodaju ili nešto drugo) udesno.
Tko bi rekao da čovjek/žena može biti sretan gledajući u konjsku rit.
Kako god, 10100 koraka je danas tu.
Sutra plivam a dalje ćemo vidjeti.
Vaga još nije umrla a kad će ne zna se.
30
uto
04/24
DOLAZE NA NAJVEĆI STRUČNJACI NA TRENINGE
zgmazoretkinje.blog.hr
Zagrebačke mažoretkinje su ušle u samo finale priprema za Državno prvenstvo. Koreografije su već odavno gotove i očišćene, a na treninge nam sad dolaze stručnjaci iz pojedinih plesnih oblika koji daju svoje sugestije i sređuju zadnje detalje. Tako je na treningu bio Bojan Valentić, legenda plesne scene Hrvatske (jezz dance i suvremeni ples), a u srijedu dolazi i Sven Copony, prvak baleta i baletni pedagog. Tijekom idućih 10 dana na treninge će doći i drugi stručnjaci.
Ljetni kamp je savršen i zato ga klinceze tolko obožavaju, te zato svake godine imamo preko 60 polaznika Ljetnog kampa.
Sedam dana vrhunske zabave, igara, kupanja, treninga, plesanja, zumbe, druženja, savršene klope, smjeha. Cure u ljetnom kampu zaborave na mobitele.
Cijena je 390 EUR, a možete platiti u tri rate na treninzima ili u uredu, Trebež 25, radnim danom od 8:30 do 16:30 sati.
Još uvijek se možete prijaviti, no ako to sada učinite sav iznos novaca morate uplatiti u dvije, a ne više u tri rate!
pritisnite na letak da ga povećate:
- subota 4.5. u 17:00 KD Vatroslava Lisinskog (godišnjica zagrebačkih vatrogasaca), o/o Šef
# plesni nastup S1A
# proba je od 12:00 do 13:00 sati
- subota 11.5. u 16:45 Varaždin, prijevoz vlastitim automobilima (Varaždin probe za Državno prvenstvo), o/o Tinana
- subota 11.5. u 17:45 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Osijek), o/o ???
- nedjelja 12.5. u 07:00 Varaždin (Varaždin, Državno prvenstvo), o/o Tinana
# nastup J1A i S1A
- srijeda 15.5. u ???? službeni ulaz Maksimirskog stadiona (30. godišnjica Zagrebakih mažoretkinja na Maksimiru, na utakmici Dinamo-Rijeka), o/o šef
# veliki nastup S1A i J1A, te Drum linea
SNIMALI SMO SPOT SA NEREDOM
Zagrebačke mažoretkinje su u subotu puna 3 sata snimale video spot Nereda i Ante Casha za navijačku pjesmu Hrvatskog nogometnog saveza. Na spotu su bile i tri Rimčeve Nevere vrijedne 6 milijuna EUR oko kojih smo plesali.
TURISTIČKI MATERIJALI
U skladištu Zagrebačkih mažoretkinje ima velik broj turističkih materijala. U prosjeku u skladištu imamo:
- bar 3000 brošura, DVD-ova i kataloga o Zagrebu na 20 svjetskih jezika različitih kvaliteta
- bar 200 licitara Zagreba i Hrvatske
- niz suvenira Turističke zajednice Zagreba i Hrvatske
- drugih suvenira (nogomet, rukomet, Hell…)
PREDAVANJE DJECE
Na treninzima Zagrebačkih mažoretkinja djeca starija od 10 godina mogu ići kući sama. No, ona stara 10 godina i mlađi predaju se isključivo u ruke roditelja.
Trener ne smije ostaviti mažoretkinju mlađu od 10 godina samu, te mora sa njom čekati roditelje, bez obzira koliko to trajalo. Bilo je slučajeva gdje su treneri sa mažoretkinjom čekali i više od jednog sata.
Jednako tako na svim koncertima i drugim aktivnostima djeca stara 10 godina i mlađi se predaju isključivo roditeljima u ruke i to po načelu jedno po jedno. Bez obzira koliko ovaj postupak trajao i ljutili se roditelji na dužinu trajanja postupka, isto se mora provoditi isključivo na ovaj način radi sigurnosti naših članova.
NACIONALNA I SVEUČILIŠTA BIBLIOTEKA
Nacionalna i sveučilišna biblioteka (NSB) je središnja knjižnica Sveučilišta u Zagrebu i Republike Hrvatske
- 1607. osnovana (Isusovačka knjižnica)
- 1645. knjižnica imala profesionalnog knjižničara, posebnu dvoranu i pravila o čuvanju i posuđivanju knjiga
- 1669. osnivanjem Filozofskog fakulteta knjižnica dobija akademski status i naziv "Academia Zagrabiensis"
- od 1816. svaka knjiga i novina koja se izda u Hrvatskoj kopiju mora dostaviti NSB-u
- 1913. NSB se seli u zgradu današnjeg Državnog arhiva koja je projektirana i građena samo za nju, kao namjenska zgrada
- 1995. NSB se sli u današnju modernu zgradu
NSB U BROJKAMA:
- 3 milijuna knjiga (svezaka)
- zatvoreno spremište – pokretni regali 110.000 metara
- čitaonice sa slobodnim pristupom – police 12.900 metara
- prostor Knjižnice 44.432 metara kvadratnih
- 1100 mjesta za korisnike
- dodatno 64 mjesta u čitaonicama zbirki posebne građe, dodatno 8 mjesta za slušanje, 7 pojedinačnih soba za studijski rad i 2 sobe za grupni rad
- 10 odjeljaka za studijski rad
- 100 mjesta u dvoranama za seminare
- 150 mjesta u čitaonici za večernji rad (21 – 24 sata)
- posjeta Knjižnici 357.291, sa virtualnim posjetima preko milijun godišnje
ŠORA
Šora, štema, štemanje = tučnjava
Šorati, štemati = tuči
Vudri = udari
Vudrit, žvajznut = udarit
Štemer = razbijač
Štemeri = razbijači, školska ili kvartovska banda
Fasung = batine
Fasovati = dobiti batine, stradati
Klepit = lagano udarit u potiljak ili iza uha
Šlopit, zveknut, žvajznut, šusnut, puknut, spizdit, odvalit, opalit = udariti
Razbit, razvalit, zgazit, smlavit = pretući
Fundat = pretući na mrtvo
Šamar = pljuska
Labrda = usta
Bulja, njonja = glava
Naravnati nos = razbiti nekome nos
Vrtinjak = udariti nogom u guzicu
Aubix = poziv na tučnjavu, odgovor kojim se prihvaćala tučnjava je bio „cufix“
„Bogme sam fasoval“ = dobio sam velike batine
„Čoveče kaj ga je razbil“ = ozbiljno ga je pretukao
„Fundal ga je“ = pretukao ga je na mrtvo
„Odvalil sam mu šamar posred labrde“ = Pljusnuo sam ga po ustima
„Spizdil sam mu šaku u njonju“ = Udario sam ga šakom u glavu
„Razvalil sam mu jednu prek njonje“ = Dao sam mu jednu pljusku
„Razbil sam ga ko beba zvečku“ = Istukao sam ga
„Zgazil sam ga“ = Pretukao sam ga
PENKALA
Kemijske olovke ili penkale nisu nekada bile potrošnja roba. Danas ih svatko od nas ima par stotina, potrošimo bacimo, uzmemo novu. Prije nije bilo tako. Penkale su bile daleko kvalietetnije (nije bilo ovih full jeftinih plastičnjača) i bile su prilično skupe.
Stoga smo ih čuvali ko oko u glavi. I da, tko je imao penkalu taj je bio faca. Nakon što bi se uložak potrošio nismo bacali kemijske nego smo promijenili uložak i tako mnogo puta. Imali smo po 20-30 uložaka kako bi ih zamijenili.
Oni koji su bili još veće face imali su skupe kemijske, Parkerice. E to je bila kemijska! Jako popularne kemijske su bile teške i debele metalne kemijske (u boji metala) koje su imale na četiri strane pipac koji kada bi povukli prema dolje izašao je uložak te boje, pa ste mogli birati crnu, plavu, crvenu i zelenu boju. E ko je to imao bio je pravi baja (ja sam ju imao).
Na koncu svi smo imali tehničke olovke, grafitne olovke sa tankom minom unutra koja kad bi se potrošila stisli ste gumbić na vrhu i izašao bi ostatak mine. Ako ste imali tehničku olovku niste morali šiljiti običnu drvenu grafitnu olovku. Standardni dio opreme bila je i gumica. Neki su imali ogromne pernice na dva ili tri kata u kojima su bili još ravnalo, šestar, bojice, flomasteri i svašta nešto što vam je trebalo za nastavu (većina toga unutra vam zapravo nikad nije trebala).
SA EUROPSKOG PRVENSTVA U VATERPOLU -
foto: Alen Šćuric
john donne poems
english poem translation in hindi
acha in hindi
six white horses poem
six white horses poem
ode examples
Svijet oko nas
gosponprofesor.blog.hr
Gledam Dnevnik: "Monty Python" meets "Top lista nadrealista" meets "Noćna mora" meets "Twilight Zone" meets "Black Mirror" meets "Na rubu znanosti".
PRANJE SUĐA nad sudoperom
donabellina.blog.hr
Danas svatko ima mašinu za pranje suđa, suđericu ili perilicu, nebitno kako je zvali, ili koje marke bile : sve rade isto -
peru umjesto ukućana najčešće žena , rjeđe muškaraca makar ih ima više nego što žene to priznaju.
I tako, dok suđe peremo jer nas je dvoje i ne možeš skupiti toliko da pereš svaki dan, onda se priljubiš uz sudoper
i sve što radiš - radiš bez razmišljanja, čistom nvikom , bez pogovora ili prigovora savjesti sebi ili nekome drugome.
Cijelim tijelom , bez aktivnosti mozga, uključeni smo u pranje suđa i to < ne biste vjerovali > radimo uvježbanom brzinom kao da je sudnji dan, da nam gori pod pod nogama i želimo se što prije odmaknuti od sudopera uz misao ( sad konačno i mislimo ) da je rutinski posao napravljen htjeli ga mi ili ne.
To je sistem " peremo suđe da bi ga oprali " ili, jedva da mislimo o ičemu što bi bilo odmak od tog posla. Kao da ne živimo ni za što i ni za koga dok stojimo uz sudoper , dok ga ne prebrišemo viledom do sjaja i kuhinjsku krpu zamijenimo čistom.
Savršeno smo svjesni samo jedne stvari : ne operemo li šalice kave od jutra, nećemo piti kavu iz istih za koje kažemo " moja i tvoja " poslijepodne i shvatimo , da pijenje kave pripada istim osoba a drugim mislima : naime, dok pijemo kavu ne moramo razgovarati , možemo mirno odšutjeti svoje misli i razgovore i poruke dobivene i odaslane .
Tada živimo u sebi mirno i spokojno iz samo jednog razloga : oprali smo suđe na vrijeme "poluživi" bez misli i zahvaljujuć' tome, živi s mislima sad pijemo odvojeno zajedničku kavu.
Mislim, odvojenim mislima. Njih ne dijelimo na moje i tvoje.
Update : motiv pranja suđa nad sudoperom je banalan primjer našeg svjesnog i nesvjesnog a nužnog po knjizi velikog učitelja, budističkog svećenika Thich Nhat Hanh, pa sam misao svjesnog i nesvjesnog prenijela u našu svakodnevicu koju sasvim nesvjesno odrađujemo
Tješ, tješ
mikitarije.blog.hr
Razgovaramo uz jutarnju kavicu OnajMoj i ja.
Tema uobičajena - idealna težina.
Zaključak neuobičajen - imaš duge prste.
Rezultat - vraćen sjaj očima
Spomenula sam uz jutarnju kavicu da me pronašao neki izračun idealne težine.
Bilo je potrebno unijeti visinu, težinu i mogu li palcem i prstima obuhvatiti ručni zglob.
Naravno da mogu - zasjaše mi oči.
Unesem podatke, sva ponosna na bar neko postignuće.
Postignuće se brzo pretvorilo u potonuće.
Naime, kaže izračun da mi je idealna težina 51 kg.
Na 165 cm 51 kg!!! Reče usput i da imam 24 kg viška. (nestade sjaj u očima)
Pa to je cijelo pečeno prase - i više od toga.
Sva potonuta, jadna i čemerna srknem kavu napravljenu na nemasnom mlijeku.
Kaže OnajMoj: "Nisi ti debela nego imaš duge prste." (sjaj se vraća očima)
Mislim da ga više neću zvati OnajMoj nego SjajOkaMog iliti SOM. :-))))
Dokazivost…
dinajina-sjecanja.blog.hr
Nastojim istrpjeti, u tome je smisao, osjećam
bol izranjanja iz kaosa postanka. gubim se
među anđelima na desnoj strani mozga,
u nju je Michelangelo smjestio Boga,
božja ruka blaži bol i stvara čovjeka
Vjerujem u srce čovjeka, ono ljubavlju
gasi žeđ, hrani bliskost, stvara prisnost,
na dverima mjeseca ruža vidokrug se širi,
zaiskrle boje i miirisi, znamenja neumitnog
postojanja u prizmi događanja u viru života.
Na mostu između vjerovanja i znanosti pitam se
mogu li povjerovati u istinitost biblijskog nastajanja
svijeta i osjećam moje duboko neznanje, nedokazivost
istine ne pobija njeno postojanje, ali znanost nam daruje
priču o velikom prasku, priča o pobjedi snažnijih, slikama
u pečinama, tisućljetnim arheološkim pronalascima, novim
iskopinama širom svijeta, od čovjeka neardeltalca do sapiensa.
Zato ostajem homo ludens, pitam prijatelja znanstvenika u što on
vjeruje
& svemir je savršen, sigurno je nastajao sudbonosnim dodirom,
božanska iskra koju desetljećima tražimo se krije u našoj nedjeljivosti
od kozma &
hvala znalcu, dokazivost je nevažna, znanje je još krhko,
a vjerovanje smiruje revoluciju u našim glavama, pomirenje srca i uma.
Dijana Jelčić
Ludaško jezero
stella.blog.hr
Izlet nastavljamo u obližnji park prirode Ludaš (lud=guska,
guščje jezero)
“Rezervat Ludaško jezero obuhvata samo jezero i obalu uz
naselja Ludaš/Šupljak, Hajdukovo i Nosa.
Pored očuvanih prirodnih vrijednosti (brojne vrste biljaka, insekata,
riba i ptica, tipične za barsko-močvarne ekosisteme), ima i očuvane
kulturne vrijednosti"
"Lepota pejsaža jezera sa visokim tršćacima je posebna
vrednost ovog Rezervata.”
"Ludaško jezero bilo je regionalno poznato po bogatoj fauni ptica
već u prošlom veku. Danas je važan lokalitet za odmor i ishranu
na istočnom migracionom putu ptica. Redovno migraciono
istraživanje (stanica za prstenovanje) se organizuje od 1985. godine.
Jezero je uvedeno na spisak Ramsarskih područja 1977. godine
(močvarna područja od svetskog značaja)."
Prošetali smo preko „Kireš“ – istočna staza u pratnji vodiča –
čuvara zaštićenog područja, uz obilazak podolskih goveda.
Baš je ljupko malo podolsko tele
Obišli smo vodele bivole.
Vidjeli stari đeram
U maju ćemo doći da vidimo močvarne orhideje, koje tada cvjetaju.
nedostajanje u proljeće
messangerpigeon.blog.hr
u rasadniku bilja i začina
zanesenjak mi objašnjava
da će kadife najbolje rasti u širinu
onda kada im odrežem glave;
mislim kako je s ljudima slično,
guzica im raste
obrnuto proporcionalno mozgu,
ali ne govorim ništa.
ne znam kad
i da li uopće ikad da više iščekujem
ljepotu u ovom svijetu,
osim možda onda
kad se latice maminih ruža prostru na zemlju
u proljeće
u onu arlu ispred našu kuće,
koju je tako voljela plijeviti,
a moja djeca u njoj jako vole saditi cvijeće,
Kako sam preživio kampanju i kako mi sve je postalo dosadno oko izbora
panonija.blog.hr
Foto:Pixabay.com
Znam ja da su luzeri određeni dio stanovništva u tranziciji. Nije ni moja familija nešto profitirala, nisam profitirao ni ja, uspješno profesionalno životarim, plaćam državi dažbine i proklinjem sindikate kada vladu žicaju povećanje osnovica, jer onda mi koji si sami plaćamo doprinose, automatski plaćamo hrpi uhljeba koji ne rade puno više nego što bi trebali.
Državna i javna administracija je čudo. Pola ljudi radi i to radi jako puno, pola ljudi ne radi baš ništa. Velikom većinom, svi su tamo po svim mogućim političkim kombinacijama. HDZ, SDP, jako puno HNS i jako puno bivša Bandićeva stranka, rodijaci, ljubavnice, ljubavnici, ovaj lobi, onaj lobi. Nešto sam imao nedavno susret s jednom jako nebitnom ustanovom državne birokracije i fasciniram sam da postoji ustanova koja toliko para uzima, a ne radi ništa. Da svi crknu od neke bolesti, sve bi bilo isto. Najgori od svih ljudi u birokraciji su oni koji im rade PR. Dno dna.
Privatni sektor je nadoštuklan na državni budžet i Hrvatska ima zapravo neki čudni državni kapitalizam. Država dijeli budžetske pare i pare europroračuna jer 25% joj se vrlo brzo vrati. Pravi privatnici su oni koji proizvode nekakve điđe-miđe koje nema nigdje, a po jednoj dobiješ neku strahotu novaca. Zatim mali broj informatičara koji znaju programirati na višim razinama (programera zadnje vrijeme je podosta). To je više manje to.
Mislim svi znaju kako Hrvatska funkcionira. Red turizma, red dotacija, red snalaženja, red ovoga, red onoga. Kao što smo vidjeli, vani ne cvate cvijeće, jer se npr. pol ljudi iz Irske vratilo u Hrvatsku. Kao što će se dio vratiti iz Skandinavije i Njemačke, dio će opet otići. Dotacije iz inozemstva su isto značajan dio domaće ekonomije. Sve to nekako funkcionira.
Pod uvjetom da na vlasti nije Zoran Milanović. Stvarno ne znam tko iole psihički zdrav mogao glasati za čovjeka koji otvoreno sebe uspoređuje sa crnim đavlom, koji je otvoreno za uništenje ustavnopravnog okvira. Institucije u Hrvatskoj su slabe ili nikakve, ali da ne treba ih zato uništiti, graniči s mozgom. Ali, većina ipak nije glasala za SDP. Što daje nadu.
Gadila mi se kampanja SDP-a i Možemosa i dalje mi se gadi. Gadi mi se svatko tko kuka da je ovo najgora zemlja na svijetu. Laže i obmanjuje. Imamo korupciju, ali ona je strateški raspoređena po svim dijelovima hrvatskoga društva. I SDP i Možemosi su jednako korumpirani kao HDZ i sad mi se gade.
Fasciniran sam kako DP izigrava da nije udruga poduzetnika. Fasciniran sam kako HDZ se pravi da da ne hvata žetončiće. Fasciniran sam kako su se Most i Suverenisti po hitnom postupku raspali kao što se sve desno u Hrvatskoj odmah raspadne.
Ali, unatoč svemu u Hrvatskoj je puno bolje nego u većini svijeta. Npr. u Mađarskoj i Austriji galopira inflacija. Irska je ogavno mjesto za život. Njemačka ima bolesno lošu društvenu atmosferu. Austrija je u dužničkom ropstvu Rusiji. Poljska je isto u toksičnom društvenom stanju. Belgija na rubu raspada, Francuska i Švedska imaju problema s jednom religijskom manjinom čije ime neću spomenuti zbog Googla. Kako je u većini Europe, tu je više nego dobro.
I s obzirom na to, nije čudo da je HDZ dobio toliko glasova. Unatoč korupciji do neba.
Pero Panonski, 889. put
29
pon
04/24
Zašto pišem i druge sitnice...
dvitririchi.blog.hr
Oprostite što vam opet pišem
Ali, jednostavno moram, i trenutno je ovo jedini način na koji realno vidim sebe, realno pokusavam vidjeti sebe; ispišem se ovdje pa se čitam. Gledam se i pokušavam dokučiti gdje griješim, gdje sam sama sebi ispravna. Nešto kao autopsihoterapija, sam svoj majstor ili diy. Isto kao što je moje Najdraze Dijete (znam, brutalno zvuči ali tako mi se upisala u mobitel, vjerojatno da isprovocira Najmlađe i Najstarije Dijete), znači - isto kao što je ona snimala sebe kako izgovara riječ "aurora" pa se slušala, pa uviđala sama svoje greške, pa se upornim ponavljanjem jedne te iste riječi vježbala izgovoriti to famozno R, eto, upravo to i js ovdje radim.
Rotacijom tog slova oko vertikalne osi dobijemo rusko Ja.
O meni je riječ, riječ je o ja, i biti ovdje, pisati ovdje znači vidjeti sebe onakvom kakva jesam, čuti kako zvuči moj glas, ali napisan.
Prije dvadeset i par godina sam s (nepoznatim mi) čovjekom napisala dvije knjige, sigurno. Mislim, te "knjige" me postoje, to je bila samo komunikacija dvoje usamljenih ljudi. Mobitel je imao brojač poruka, a ja sam množila brojeve, preračunavala u kartice i stranice. U formi sms-a, rimovanih poruka. Ljubavnih. A voljeli smo se jako, i ne poznavajuč
Ći se zapravo nimalo.
Romeo i Julija su ništa bili naspram nas dvoje. Romansa je pukla kad smo se upoznali. Slova, riječi su imala okus, miris, boju i zvukove; stihovi su značili život, živi susret je uprskao stvar.
Upoznali smo se tako što sam mu slova imena i prezimena ispreslagala u anagram koji je značio izravan poziv za susret.
Došao je idući dan.
Držali smo se za ruke i pričali.
Njemu su se oči sjajile, a ja sam znala da je sve gotovo tim susretom.
Zašto vam ovo pišem, ne znam. Mozda zato jer ste stalkeri ;) a možda samo zato da upoznam samu sebe, možda da spoznam gdje griješim.
...
Sin i ja smo danas odbacili do grada onu čije mi je ime uokvireno srcima u imeniku
i proveli smo neko vrijeme lutajući gradom zajedno. U jednom smi se trenutku u predvorju jednog shopping centra uhvatili igrati stolnog tenisa. Taman smo se uigrali kada je on odjednom spustio reket i lopticu na stol i značajno me pogledao. Shvatila sam, nije OK da sredovječna majka i sin tinejdžer igraju stolni tenis usred trgovačkog centra. Što će ljudi misliti - o njemu. Meni je svejedno bilo lijepo.
Poslije smo lutali gradom, bili na kavi i soku, na sladoledu, razgovarali o važnim stvarima, i čekali uokvirenu srcima da nas nazove. Bila je uvpratnji prijateljici na maturalnoj i sredila se tip top. Dogovorili smo se, kad je nazvala, da ćemo se naći na parkingu ali smo je sin i ja sustigli i motom sam mu dala znak da šuti, da je ne zove.
Imam par slika nje i prijateljice joj, slikane s leđa, jednu sam slikala ipod volta
i jos nekoliko na mostu.
Moje srcasto dijete je boso gazilo gradom, s torbicom preko ramema i potpeticama u rukama. Mislim, ne znam kako bi reagirale druge majke, ali ja sam pucala od ponosa i sreće.
Mislim, znam joj majku ja, ta je, hopsajući na jednoj nozi s tadašnjim dečkom koji je isto hopsao na jednoj nozi, odhopsala od volta do Trga, smijući se u sav glas.
...
Zvali smo i Najdraže Dijete koje je još bilo na nastavi, da nam se pridruži u zajedničkoj vožnji do doma, ali nema...to se majci ne javlja, ni sestri, ni bratu.
A poslije kaže da joj nije prva misao javiti sd meni kad izađe iz škole. Tipkam joj: pa koja ti je prvA misao.
Odgovara: dečki.
Šaljem joj tri upitnikA A ona odgovara sa tri smajlića.
Srcima potvrđujemo poruke.
...
Gradom se orila pjesma: srce mi je poskakivalo uz Večeras je naša fešta i Che confuzione.
...
Lijep dan, nema što.
A sad se idem čitati, da vidim gdje ja to griješim.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr