novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

23

uto

04/19

Philumenist

huc.blog.hr

Letjela je za Pariz u režiji svojih roditelja.
– Što želiš da ti donesem iz grada ljubavnika?
– Ništa, osim možda kutije šibica. U nju stavi kamenčić s jedne od pariških ulica.
– U redu.
Moje poruke dugo su vremena bile kodirane. Teško shvatljive. Tada još nisam bio parezist. Hrabri kazivač istine. Govor mi je bio pun aluzija, nejasnoća, metafora. Namjernih.
Zapravo želio sam poručiti: žigice su potencijal. Njima se mogu spaliti mostovi, kuće, obiteljsko nasljeđe, djedovina, polja, šume, mogu se izazvati veličanstvene vatrene stihije, spaliti Notre–Dame, sažgati Kornati, pripaliti sporogoreći štapin, barut koji će raznijeti Sikstinsku kapelu ili Sabor… No one mogu zapaliti i prometejsku vatru na kojoj se promrzao čovjek može ugrijati, vatru na kojoj se može pripraviti topli čaj, prežgana juha, načinit vrlo konkretan obrok, sa njima se može zapaliti baklja koja osvjetljava put kroz mračnu šumu … Vatra , dinamična, živa… Kamen, krut, nepomičan…
Ja sam vatra.
Ti si kamen.
Kamen u kutiji žigica koji je besmislen.
Ovo je kraj.
Bila je to razlika u dva načina postojanja, dvije različite vizije zajedničke budućnosti. Jer ona je bila epikurejka, a ja plašljivi kinik, neka vrst neostvarenog učenika Diogena iz Sinope, rekao bih tako u to vrijeme. Danas jednostavnije: ona – malograđanka, ja – jebivjetar, skitnica, vagabundo…

Na dan kada je odletjela nisam je ispratio. Umjesto toga pošao sam koračati gradskim ulicama, razočaran i tužan zbog nemogućnosti one divne spremnost da se sve odbaci i riskira, da se živi stvaran, a ne lijep život...
Hodao sam neprekidno i besciljno sve do kasnog poslijepodneva kada sam se zatekao pred umobolnicom gdje su lakši psihički slučajevi žicali cigarete i novac. Prišla mi je neuredna žena srednjih godina. Zjenice širom raširene.
– Hej momak, imaš što para – zanimalo ju.
Nisam imamo ni kovanicu u džepu.
– Žao mi je, nemam – odvratio sam.
Mora da sam izgledao prilično jadno jer je posegnula u džep i izvadila čitav svoj užicani novac – nekih 35 kuna – i pružila mi ga na dlanu.
– Uzmi!
– Hvala, ne mogu to primiti…
– Uzmi, moraš to uzeti! – insistirala je.
– U redu…
Posegnula je u drugi džep i izvadila paketić papirnatih maramica.
– Uzmi i ovo!
– Što da radim s tim?
– Da se nađe ako ćeš jebati – rekla je cerekajući se.
Pukao sam od smijeha i sljedeće čega se sjećam jest kako nasred ulice pjevamo neku pretužnu starogradsku pjesmu na opće zgražanje prolaznika. Potom svatko pođe na svoju stranu, gospođa u umobolnicu, a ja dalje, u smjeru zapada, u mrak.
Noćnim vlakom iz Savskog Marofa vratio sam se u grad. U birtiji na Glavnom kolodvoru popio sam pivo, natašte.

Dva tjedna kasnije M. mi je predala bljedunjavu zelenkastu kutiju šibica na kojoj je pisalo Ladurée, Paris. Unutra su bile tek žigice jednako bljedunjavih zelenkastih vrhova.
– A kamenčić?
– Zaboravila sam – rekla je nehajno. – I, da, bolji si od Soutine-a – dodala je.
– Znam, al' koga briga.
– Ovo je kraj – upitala je.
– Aha. C'est fini – izrekao sam da me što bolje razumije.
– Dobro.
Okrenula se i otišla.
– Av–av – zalajao sam za njom.

Nastavio sam skupljati kutije šibica. Moja kolekcija danas se sastoji od 812 kutije. Svaka kutija u svojoj nutrini krije kamenčić, minijaturnu bočicu pijeska, sitnu pustinjsku ružu iz bocca della verita, dupondius, nekoliko talenata, crno vulkansko grumenje, sitne školjke, gorske kristale, ključ života, zametke sreće, sedimente ljubavi…

POSEBAN REŽIM ZA NATJECATELJE

zgmazoretkinje.blog.hr


OBAVEZNO PONAŠANJE DO DRŽAVNOG PRVENSTVA
1. Najstrože zabranjena vožnja bicikla
2. Najstrože zabranjeno rolanje
3. Najstrože zabranjeno bilo kakvo trčanje
4. Pazite kako hodate po stepenicama
5. Spavati obavezno 8-9 sati dnevno
6. Najstrože zabranjeno piti Coca-colu i ostala gazirana pića, te juice i Cedevitu (čak i u malim količinama!!!)
7. Piti puno vode (najmanje 4 litre dnevno)
8. Zabranjeno je jesti tešku hranu kao što su grah, masna svinjetina, ljuto i vrlo začinjeno, teške umake i sl… (NA USKRS SMIJETE MALO VIŠE JESTIJ)
9. Obavezno piti kalcij i magnezij koji se esktremno gubi pri fizičkim naporima, pa rezultira otkazivanjem mišića. Preporučamo: Natural Wealth Magnezij 250mg i Natural Wealth Kalcij 600 po jednu tabletu dnevno (za kadete i juniore upola manja doza), izbjegavajte kalicij i magnezij od proizvođača poput PEZ-a, šumeći, sa okusima i sl. koji se prodaju u samoposlugama i rade više štete nego koristi.
10. Piti što više Isotonika (preporučamo Vindijin Isosport ili Jamnica Pro Sport, ali nikako ne gazirani, ne preporučamo Coca-colin Powerade i sl.). Preporučljiva količina Isotonika je 2 l dnevno, no u dane treninga i više.

NEMOJTE DA SADA ZADNJI TJEDAN NETKO SLOMI RUKU, IŠČAŠI NOGU I SL. JER SADA JE NEMOGUĆE UVJEŽBATI ZAMJENU!

PAZITE NA PREHRANU!
MNOGO SPAVAJTE!

U Jastrebarsko idemo po zlato! No, ako se isto ne desi, nije bitno, jer jedino bitno je da ste se potrudili i dali sve od sebe! A ako postoji netko bolji treba mu sportski i pošteno čestitati, te biti ponosan što ste dali 100%. To je jedino važno!!!!


SLUŽBENI TRENING U SUBOTU U JASTREBARSKOM
Dolazak: subota, 27.4. u 19:30 sati, Sportska dvorana srednje škole, V.Holjevca 11, Jastrebarsko
(na službeni trening dolazite vlastitim prijevozom)

NA SLUŽBENI TRENING DOLAZITE OBUČENI U SLUŽBENIM TRENIRKAMA (SOKOL MARIĆ) I OBAVEZNO PONJETI SA SOBOM ŠTAP!!!


INFORMACIJE UZ DRŽAVNO PRVENSTVO:
POLAZAK: NEDJELJA 28.4.2019. u 6:00 sa Zapadnog parkirališta Zagrebačkog velesajma
POVRATAK: NEDJELJA 28.4.2019. oko 22:00 na Zapadno parkiralište Zagreb.velesajma

SA SOBOM JE POTREBNO UZETI:
- uniformu i dodatnu opremu (SVI U SOKOL MAJICAMA!!!)
- ukosnice za frizure i kape – PUNO KOMADA!!!!!!
- ZDRAVSTVENU ISKAZNICU (ni u ludilu ih ne ostavljajte kod kuće, već IH OBVEZNO PONESITE sa sobom)!

PREPORUČAMO UZETI
- laganu hranu za cijeli dan – tim organizira ručak (nikako nemojte nositi masnu i tešku hranu)
- veliku količinu tekućine (voda ili lagani prirodni sokovi, a nikako juice, ledeni čaj, gazirane sokove i energetske napitke) - NAJBOLJE DA UZEMETE ISOTONIK!!!!
- vlažne maramice
- kišobran ili kabanicu

ZABRANJENO SA SOBOM UZIMATI
- energetske napitke, gazirane napitke posebno Coca-colu i sl.
- alkohol bilo kakve vrste
- namrgođene face

NAJSTROŽE JE ZABRANJENO:
- pušenje i konzumacija alkohola u autobusu
- bacanje otpadaka (za to postoje predviđene košare)
- šetnja po autobusu (isljučivo se smije sjediti na svojim sjedalima)
- ljepljenje kauguma
- ukoliko roditelji idu kao navijači zabranjeno je boraviti sa njima, a posebno dolazak roditelja u zonu natjecanja (tijekom cijelog prvenstva mažoretkinje su isključivo sa timom, a nikako i nikada sa roditeljima)



IZVANREDNI TRENIZI ZA 1A SASTAVE TIJEKOM PRAZNIKA

J1A i S1A od četvrtka imaju izvanredne treninge zbog Državnog prvenstva i to prema slijedećem rasporedu

utorak 23.4. HVU
17:00-20:00 J1A
19:30-22:30 S1A

srijeda 24.4.
17:00-20:00 J1A u HVU
19:30-22:30 S1A u OŠ I.Filipovića

četvrtak 25.4. HVU
17:00-20:00 J1A
19:30-22:30 S1A (fazani ne dolaze)

petak 26.4. HVU
17:00-20:00 J1A
19:30-22:30 S1A (fazani ne dolaze)

Moguće su promjene u terminima održavanja i lokacijama o čemu ćemo blagovremeno izvjestiti



GRATIS BUS ZA NAVIJAČE U NEDJELJU
Sve troškove busa platit će Zagrebačke mažoretkinje

NAŠIM CURAMA JE POTREBNA NAŠA PODRŠKA!
BUDIMO BOLJI, JAČI, ŽEŠĆI!

želite li pomoći svojoj djeci i bodriti ih
PRI OBRANI TITULE DRŽAVNIH PRVAKINJA U JASTREBARSKO
Konkurencija već godinama nije bila jača!

Svaki navijač koji želi ići u Jastrebarsko mora uplatiti akontaciju za rezervaciju mjesta u busu od 50,00. Bez karte nećete moći u bus! Nakon što osoba dođe u autobus vratit će se akontacija od 50 kn, tako da sam put neće koštati ništa. Ovo smo prisiljeni napraviti jer članovi olako rezerviraju usluge koje su besplatne, a onda se ne pojave, pa bus dođe sa samo pola navijača. Navijač koji se ne pojavi na busu (bez obzira na razlog) gubi polog od 50 kn.
Bus ima limitiran broj mjesta (50) i kada se sve karte podijele neće više biti mogućnosti kupnje karata.

Polaza busa: nedjelja 28.4. u 7:45 sati Zapadno parkiralište Zagrebačkog velesajma
Povratak busa: nedjelja 28.4. odmah po proglašenju (oko 20:15 sati) na istu lokaciju.

SVE PRIJAVE NAJKASNIJE DO SRIJEDE 24.4.

uplate bez akontacije neće se uzeti u obzir
NAKNADNE PRIJAVE NEĆE SE PRIHVAĆATI!
Navijači su super ekipa koja se na prvenstvima zajedno izvrsno provodi!



JOŠ IMA MJESTA ZA LJETNI KAMP

Za ovogodišnji ljetni kamp prijavilo se 35 mažoretkinja. U pratnji ide 6 osoba, što znači da ima još 9 mjesta. Stoga se možete prijaviti, a sve do isteka slobodnih mjesta.

(za povećanje letka stisnite na njega, potom u desnom gornjem uglu ponovo pritisnite ikonicu)


U prošlih 5 godina u Ljetnom kampu bilo 235 oduševljenih polaznika



OTKRIVAMO IZA KULISA!

Zagrebačke mažoretkinje su postigle dogovor sa agencijom za osiguranja Milas, koje je vlasnik Lucija Milas, naša dugogodišnja bivša mažoretkinja. Lucija će biti naš zastupnik za osiguranja, te ćemo na njenu firmu prebaciti sve police osiguranja za urede, bazu u Zagorju, sva tri automobila, te putna osiguranja kada idemo na putovanja izvan Europe.



NASTUPI

- utorak 23.4. u 16:00 h, službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Osijek), o/o Šef

- subota 27.4. u 19:30 h, Dvorana Srednje škole Jastrebarsko (proba za DP), o/o Viki

- nedjelja 28.4. u 6:00 h, Zapadno parkirališta Maksimirskog stadiona (Državno prvenstvo Jastrebarsko), o/o Viki



FOTKE sa bajke "Mažoretkinje u budućnosti" - 4. dio

Fotke Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja




























































...nastavak u idućem postu...

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!

Interludij

moj-pinklec.blog.hr

002 - Copy
( Flickr, Puzzaa - J.)





Opraštam ti sva nevoljenja
i sve riječi koje nisi znao reči
i sve one izrečene samo zato da zabole,
jer drugo nisi znao,
jer si mislio da su najljubavnije i najbaršunastije.

Opraštam ti i sva lutanja,
davanja sebe, onako usput,
vjerujući da ćeš u njima naći izgubljenog sebe,
onog koji je htio voljeti
onako iskreno, bezuvjetno, beskrajno.

Opraštam ti, ali oprosti i ti meni,
jer nije bilo naše vrijeme,
vrijeme u kojem bi voljeli jedno drugog,
već samo vrijeme učenja preživljavanja
do nekog bezuvjetnog i beskrajnog vremena.

Noć knjige...

dinajina-sjecanja.blog.hr






„ 22. travnja dan Hrvatske knjige i 23. travnja, svjetski dan knjige... dva iznimno važna datuma u povijesti hrvatske i svjetske književnosti... dovršetak Judite (1501. godine), prvoga umjetničkog epa spjevanog na hrvatskome jeziku, djela koje se smatra nultom točkom hrvatske književnosti te dan smrti (1616.) svjetskih književnih velikana Miguela de Cervantesa i Williama Shakespearea“







Shakespearov Sonet 66

Sit svega toga vapim smrt smirenja,
Kad gledam Vrijednost ko bokče rođenu,
I Ništavnost u rubu uzvišenja,
I tvrdu Vjeru sramno pogaženu,

I čast predivnu sramotno izdanu,
I Savršenost grubo sramocjenu,
I djevičansku Krepost prokurvanu,
I u krzmanju Snagu razdrobljenu,

I Umjetnost od vlasti zauzdanu,
I Ludost kako nadzire Umnika,
I Istinitost Glupošću nazvanu
I ropče Dobro gdje dvori Silnika,

Sit svega toga, ostavio sve bih,
Kad smrću ljubav napustio ne bih.







U mirisu knjiga osjećam strogost umilne nježnosti,
tankoćutnost misaonog blaga.

U obredu mudrosti slika secesijske odaje,
tišina vremena,
dar vječnosti smrtnicima.

U raskoši osjećanja,
nazirem vedrinu svijeta,
nisku privida u tvojim očima.

Slijeva se ljepota u rijeku svete muzike.

Budi se dan knjige,
u njegovim njedrima gomila ljepote.

Izranjaju sjećanja, maštarije i prošlost,
jučerašnjica kao miris dolazećeg maja,
mjeseca poezije ruža.

U zraku osjećam želje,
čujem glasove iz davnina,
naslućujem otkrivanje tajni,
odgonetanje mudrosti.

Na Parnasu slavlje muza.

Bliske i daleke, tajanstvene kao rađanje zvijezda,
kao kozmogonija sa odmakom u vremenu
one tisućljećima bdiju nad nadahnućima,
slijevaju ih u riječi, ukorićavaju snove,
ne dozvoljavaju Letti potapanje davnih osjećanja.

Dan knjige, svetkovina uma,
neprocjenjivost blaga
skupljenog u titraje
čitajućih duša.

Dan i noć prepuni
ljepote.

Dijana Jelčić




sve je krivo

andrea-bosak.blog.hr

U mom životu sve ide u krivo, čak sam i iz maternice izašla u krivom položaju, ja se uporno to krivo trudim okrenuti ali koliko god se trudim ono krivo postane još krivlje, Počela sam se pitati "Ima li smisla ispravljati krivine?"
Već godinama dokazujem drugima i samoj sebi da mogu, da moram, da hoću jer imala sam snage boriti se s krivinama a sada vidim da ta borba nikuda ne vodi, ta borba nema smisla jer i dalje je sve krivo ma koliko god se trudim da bude drugačije,

Početak nepoznatog

stella.blog.hr


Opet smo na putu u nepoznato, vozi Vlada, vodi Keti.

Što li je Keti smislila za danas?

U Bagrdanu ulazi etnolog Mika Aleksić, koji će nas voditi. Idemo
u selo Gornji Račnik, gde je snimana TV serija "Koreni".


Obilazimo sobrašice, kuće za udruživanje za zaštitu
poljoprivrede, na „poljorabraniju“.

Selo je dosta zapušteno.

Kuća koju je gradio Aca Kostić sa muralima nekad je bila jako
lijepa, treba joj obnova.


Kućica za goste.

Unutrašnjost kuće



Bunar je još u funkciji.

(nastavit će se)

22

pon

04/19

Zona zena

astrosailor22.blog.hr

Daitoku-ji je lijep kompleks zen hramova i samostana na rubu
brda koja okružuju Kyoto. "Slučajno" sam se našao u blizini
Kyota na početak proljeća, malo prije vremena punog rascvata
stabala šljive, trešnje i koječega, pa sam potražio-i na sreću
(još) i našao malo tišine od buke grada u zen vrtovima oko tih
hramova.

Otkada su Kinezi dobili slobodu izlaska iz svoje Partiji (pre)ugodne
zemlje, postaje prava umjetnost pronaći tiho mjesto tamo gdje su
tisućama godina samo ptičice pjevale i tišinu je eventualno prekidao
mukli zvuk pri pozivu na čitanje sutri ili neku sličnu smjernu ili
manje smjernu djelatnost s frulom. Prijatelji iz Japana su mi rekli da
će samo tjedan-dva kasnije otpočeti prava ludnica, cijele kineske
porodice će visjeti sa grana svake trešnje, pradjedovi i prabake će
raditi selfies na svojim tabletima sa čukununucima... kao da doma
nemaju trešnji i šljiva i jabuka i više nego u Japanu!

Vidio sam sada dio te ludnice oko Zlatnog paviljona. Potpuno drugačije
nego pred desetak godina kad sam prvi puta posjetio to mjesto: bio sam
tada jedan od ne premnogih turista, iako je taman bila "Zlatna jesen",
drugi termin kad "svatko" mora, ali baš mora posjetiti Kyoto, a posebno
Zlatni paviljon. Ali Kinezi tada još nisu bili pušteni sa lanca... sada, kada su
ih pustili, na parkiralištu uz park u kome je paviljon je stajalo par desetaka
autobusa. Punih kineskih porodica.

Mislim, Zlatni hram, ZLATNI, pa jasno je da je to Meka za svakog pravog,
punokrvnog Kineza! Nisam znao pa nisam provjerio, ali navodno je susjedni vrt,
u kojem je Srebrni paviljon, ugodno prazan. Kinezima srebro ne znači mnogo,
zlato je mnogo primamljivije, pa je tih par tisuća koji su pristigli autobusima
manijakalno klikalo selfije sebe, čukununučadi i biločega sa Zlatnim hramom.
Projurio sam kroz taj park, sažalno pogledavši Paviljon, siguran sam da bi rado
u zemlju propao!

Na teren Carske palače sam ušao pred kraj posjeta, pa gužva nije bila
prevelika. Svi Kinezi su još kružili oko Zlatnog paviljona, hipnotizirani
sjajem zlata.

Neću spominjati Shinto hram (na trokutu među rijekama) koji sam
posjetio, da ne bi nekom palo na pamet tamo ići, i ono ljudi što je
tamo bilo je bilo previše.

Sličnu pojavu vidimo i kod nas, turizam u kineskom izdanju je nešto
vrlo neekološkog: ulice, drveće i zrak nisu u stanju izdržati pritisak
tolikih ljudi. I to velim ja, koji baš i nisam proveo život u svojoj
zelenoj dolini daleko od gužve-živio sam par godina u Taipeiju i okolici,
što je među najnaseljenijim lokacijama na svijetu (jedino Bangladeš ima
veću gustoću stanovništva).

Što napraviti? Izbjegavati mjesta gdje ima išta zlatnog. Ili ičeg dobrog
za jesti, o čemu je pisano u najslavnijim kulinarskim publikacijama.
Ili gdje je snimano nešto tipa "Igra prijestolja" ili Mamma Mia nr.17 ili uopće
ičeg što bi moglo biti zanimljivog kineskom čukundjedu i njegovoj užoj i
široj porodici.

Na sreću, takvih mjesta ima i dalje poprilično, dovoljno je samo da nema
u blizini pogodne luke, aerodroma ili ceste, neće kinez u koprive. Ako
naiđete na super restoran ili neko srcuugodno mjesto, sakrijte ga u
bezslikovnu memoriju, ne dijelite se njime nikim, sebično ga držite za sebe!

Nema slikica u ovom postu jer sam kameru, telefon i slično ostavio u
hotelskoj sobi, nema ih smisla prostituirati-ne morate ni upisati do kraja
u tražilici, iskočit će vam i mnogo više nego što sam ja vidio!

Ne treba po mir otići do Kyota, imate ga i u zagorskim bregima i okolici
koliko hoćete, ali ako se nađete u blizini, preporučam ne-zlatne paviljone,
ne Gion nego drugu stranu rijeke, gdje je manje turista a više lokalnih,
neke potpuno nezanimljive uličice s pravim, nepatvorenim japancima i
japankama.

Na letu do ove zone zena sam čitao Suzukijev "Zen koan"-nisam neki ljubitelj
Delirium Tremensa (kako su neki od milja nazvali Daisetza Teitaro), ali
u prvom dijelu ove knjige je jako, jako uspješno opisao što koan jest a što nije.
Drugi dio knjige je manje zanimljiv, jer je tehnički u smislu što se i kako radi unutar
takvih mjesta kao Daitoku-ji (gdje je i sam proveo neko vrijeme), ali poučan je.

Tek sam sada, pri pogledu na neke druge postove, skužio da ovaj post isto može
pod ekološke postove, prigodne Danu Zemlje. Budimo nježni prema našoj maloj plavoj
kuglici, imamo samo jednu!

Zona zena

astrosailor22.blog.hr

Daitoku-ji je lijep kompleks zen hramova i samostana na rubu
brda koja okružuju Kyoto. "Slučajno" sam se našao u blizini
Kyota na početak proljeća, malo prije vremena punog rascvata
stabala šljive, trešnje i koječega, pa sam potražio-i na sreću
(još) i našao malo tišine od buke grada u zen vrtovima oko tih
hramova.

Otkada su Kinezi dobili slobodu izlaska iz svoje Partiji (pre)ugodne
zemlje, postaje prava umjetnost pronaći tiho mjesto tamo gdje su
tisućama godina samo ptičice pjevale i tišinu je eventualno prekidao
mukli zvuk pri pozivu na čitanje sutri ili neku sličnu smjernu ili
manje smjernu djelatnost s frulom. Prijatelji iz Japana su mi rekli da
će samo tjedan-dva kasnije otpočeti prava ludnica, cijele kineske
porodice će visjeti sa grana svake trešnje, pradjedovi i prabake će
raditi selfies na svojim tabletima sa čukununucima... kao da doma
nemaju trešnji i šljiva i jabuka i više nego u Japanu!

Vidio sam sada dio te ludnice oko Zlatnog paviljona. Potpuno drugačije
nego pred desetak godina kad sam prvi puta posjetio to mjesto: bio sam
tada jedan od ne premnogih turista, iako je taman bila "Zlatna jesen",
drugi termin kad "svatko" mora, ali baš mora posjetiti Kyoto, a posebno
Zlatni paviljon. Ali Kinezi tada još nisu bili pušteni sa lanca... sada, kada su
ih pustili, na parkiralištu uz park u kome je paviljon je stajalo par desetaka
autobusa. Punih kineskih porodica.

Mislim, Zlatni hram, ZLATNI, pa jasno je da je to Meka za svakog pravog,
punokrvnog Kineza! Nisam znao pa nisam provjerio, ali navodno je susjedni vrt,
u kojem je Srebrni paviljon, ugodno prazan. Kinezima srebro ne znači mnogo,
zlato je mnogo primamljivije, pa je tih par tisuća koji su pristigli autobusima
manijakalno klikalo selfije sebe, čukununučadi i biločega sa Zlatnim hramom.
Projurio sam kroz taj park, sažalno pogledavši Paviljon, siguran sam da bi rado
u zemlju propao!

Na teren Carske palače sam ušao pred kraj posjeta, pa gužva nije bila
prevelika. Svi Kinezi su još kružili oko Zlatnog paviljona, hipnotizirani
sjajem zlata.

Neću spominjati Shinto hram (na trokutu među rijekama) koji sam
posjetio, da ne bi nekom palo na pamet tamo ići, i ono ljudi što je
tamo bilo je bilo previše.

Sličnu pojavu vidimo i kod nas, turizam u kineskom izdanju je nešto
vrlo neekološkog: ulice, drveće i zrak nisu u stanju izdržati pritisak
tolikih ljudi. I to velim ja, koji baš i nisam proveo život u svojoj
zelenoj dolini daleko od gužve-živio sam par godina u Taipeiju i okolici,
što je među najnaseljenijim lokacijama na svijetu (jedino Bangladeš ima
veću gustoću stanovništva).

Što napraviti? Izbjegavati mjesta gdje ima išta zlatnog. Ili ičeg dobrog
za jesti, o čemu je pisano u najslavnijim kulinarskim publikacijama.
Ili gdje je snimano nešto tipa "Igra prijestolja" ili Mamma Mia nr.17 ili uopće
ičeg što bi moglo biti zanimljivog kineskom čukundjedu i njegovoj užoj i
široj porodici.

Na sreću, takvih mjesta ima i dalje poprilično, dovoljno je samo da nema
u blizini pogodne luke, aerodroma ili ceste, neće kinez u koprive. Ako
naiđete na super restoran ili neko srcuugodno mjesto, sakrijte ga u
bezslikovnu memoriju, ne dijelite se njime nikim, sebično ga držite za sebe!

Nema slikica u ovom postu jer sam kameru, telefon i slično ostavio u
hotelskoj sobi, nema ih smisla prostituirati-ne morate ni upisati do kraja
u tražilici, iskočit će vam i mnogo više nego što sam ja vidio!

Ne treba po mir otići do Kyota, imate ga i u zagorskim bregima i okolici
koliko hoćete, ali ako se nađete u blizini, preporučam ne-zlatne paviljone,
ne Gion nego drugu stranu rijeke, gdje je manje turista a više lokalnih,
neke potpuno nezanimljive uličice s pravim, nepatvorenim japancima i
japankama.

Na letu do ove zone zena sam čitao Suzukijev "Zen koan"-nisam neki ljubitelj
Delirium Tremensa (kako su neki od milja nazvali Daisetza Teitaro), ali
u prvom dijelu ove knjige je jako, jako uspješno opisao što koan jest a što nije.
Drugi dio knjige je manje zanimljiv, jer je tehnički u smislu što se i kako radi unutar
takvih mjesta kao Daitoku-ji (gdje je i sam proveo neko vrijeme), ali poučan je.

Tek sam sada, pri pogledu na neke druge postove, skužio da ovaj post isto može
pod ekološke postove, prigodne Danu Zemlje. Budimo nježni prema našoj maloj plavoj
kuglici, imamo samo jednu!

O čekanju

moj-pinklec.blog.hr

L53



Njemu čekanja nisu nikad bila dugačka i dosadna kao drugim ljudima.
A, možda i jesu, ali kratio ih je sa " evo , sad će ona".
To "evo , sad će ona " bilo je svakog dana od 10 sati do 12 ,
kada bi ona dolazila da poslijepodne provedu zajedno.
I jedan i drugi prešli su osamdesetu .
Od njega, od njih, naučila sam koliko ljepote ima u mirnom čekanju
i radosnoj rečenici " evo, sad će ".
Njega više nema, ali ni nju nisam više nikad vidjela u naselju,
pa ipak svaki put kad prolazim pokraj klupe tiho kažem " evo, sad će oni ".
Možda i sjede na klupi, ali ih ja ne vidim, a klupa šuti.

Podizanje starog posta

yulunga2.blog.hr




Spomenula sam već nedavno da sam kupila veću količinu limuna... čak sam i 'zaprijetila'.. e da kako ću ja sad s njima svašta pokazati. A nisam ništa. Nisam stigla od silnih zbivanja koja su, eto, tražila baš moju blizinu.
A limuni propadaju.
A to ne volim.

Nešto malo ih ima u maminim napitcima koje joj s đumbirom svakodnevno pripremam, ali to je nedovoljno.
Pa, kako se limuni mogu spravljati na više načina, danas sam odlučla kako je krajnje vrijeme da napravim nešto i s preostalima, prije negoli se potpuno unište :I

Lemon curd je odlična ideja - produljuje limunima vijek na jedno solidno vrijeme, a onda ćemo poslije vidjeti što s tim. Vjerojatno bude i puno kolača... samo ne znam tko će to sve pojesti. Ja ovog Uskrsa nisam ispekla niti jedan, ali bome sam ih ipak pojela rolleyes... tko zna, možda mi je najbolje da se sklonim od njih :))

No, kako god... meni blog, pored liječenja kojekakvih frustracija (mislim da sam čak i to jednom ovje čula, svakako nešto slično, ko ne i doslovno), služi i kako bih se na brži način podsjetila na neke od recepata koje koristim, pa sam zato ponovno malo virnula na post ispod. A onda sam istog podignullaaa zatooo... a zašto ne, što mu fali :I




Post je star nešto više od dvije godine - Original


Limuni se moredu spravljat na mali milijun način



Nije limoncello, al' sam zato pitu od limuna strpala u čaše :))





***











Lemon curd meringue pie, rekli bi Ameri, klasična pita od limuna s talijanskom meringom, kaže još Internet .
- Što god, rastaviti na proste faktore - kažem ja. I bi tako. Tj. od pripremljenih sastojaka za jednu veliku pitu, napraviti po nekoliko malih u tri različite vrste kalupa, različitih veličina, plus gore spomenute čaše.
-Zašto jednostavno kad može komplicirano! - oglasih se još jednom već zasukanih rukava i... i to bi bilo to. Cheerleaderice su se razbježale uspravljenih repića, poslije sam samo jednu dlaku našla u piti :/
Još nije sa sigurnošću dokazano čija je.






A sad ozbiljno.
Ovo mi je jedna od dražih pita (ne pravim je često, ali je češće jedem :)), i htjela sam konačno isprobati i brener koji sam nedavno dobila (mali brenerić, jeftini, ali me baš obradovao... a s njim čak ni ja ne mogu izazvati požar) i ulupati negdje barem dio limuna koje sam si sama kupila. Limune si obično sama kupujem, hvala ti na tome živote :))

Evo, ozbiljno. Recept :)




Tijesto:

- 125g maslaca
- 1 žutanjak
- prstohvat soli
- 1 1/4 šalice brašna
- 1/4 šalice šećera

Pomiješati brašno šećer i sol, dodati narezani maslac, umrviti ga u brašno, a potom dodati i žutanjak te umijesiti glatko tijesto.
Tijesto spremite u hladnjak pola sata, zatim ga rastanjite i utisnite u kalup za pitu. Dno izbockajte vilicom kako se prilikom pečenja ne bi napuhnulo. Ispecite ga.

Krema od limuna (lemon curd)

- sok i nastrugana korica od dva veća limuna
- 150g šećera
- 2 čitava jaja i dva žutanjka
- 80g maslaca

Sok od limuna stavite kuhati i vrelog ga sipajte u jaja koja ste prethodno dobro izmiksali sa šećerom.
Dodajte i narezani maslac te smjesu kuhajte na pari dok se ne zgusne ili dok kuhača ne bude ostavljala trag iza sebe.
Gotovu kremu malo ohladite, a zatim je izručite na već pripremljenu podlogu.






Meringa:

- 3 bjelanjka
- 200g šećera

Meringa je zapravo obični čvrsti snijeg od bjelanjaka u kojeg se sipa vreli sirup od vode i šećera, ali ja to ovaj put nisam napravila, stala sam na obični.
Dakle, istući čvrsti snijeg od bjelanjaka i zatim postepeno dodavati šećer u njega. Miksati dok se šećer ne otopi... ili ne, ako je netopljivi uvozni :D No, nema veze... i to se sredi :)

Prekrijte pitu s meringom i karamelizirajte ju brenerom, a ako ga nemate pitu stavite u pećnicu i zapecite gornju stranu.







Ja sam svoje mini pite nakon brenera stavila još u pećnicu na sušenje (kao puslice), kako se snijeg ne bi otopio, jer su kolači trebali biti dostatni za nekoliko dana.


Trebali su, da.... sad sam si skuhala čaj... i pravim se Englez smokin










P.s. ne osvrćite se na onog Djeda Božićnjaka iznad... ja, kako sam spora, još ni vijenac od prethodnog Božića nisam skinula sa zida.
Tko zna kad će na red doći postavljanje onog uskrsnog :I


Stjegoslovlje

asboinu.blog.hr

Starosjedilački narodi Alberte - Alexander First Nation

Pleme 'Alexander First Nation' sebe naziva po svom poglavici koji je potpisao 'Ugovor 6' i tako osigurao plemenu pravo na rezervat broj 134. Naime 'Alexander' je krsno ime poglavice Katstaweskum koji je prihvatio kršćanstvo kao vjeru.

Pleme je registrirano pod rednim brojem 438 kao pleme Kipohtakaw, zastava je bijele boje u čijem središtu se nalazi perjanica s crvenim perima iznad koje piše Alexander First Nation, a ispod #134.

U novije doba pleme je podijelilo rezervat na još dvije cjeline 134 A i 134 B jer među njima žive i pripadnici drugih plemena (Enoch Cree, O'Chiese, Nakota Sioux i Sunchild), a zajednički plemenski pečat je okrugli koji u gornjem dijelu ima tri kožne cjeline s kojih vise dva wampuma.

U donjem dijelu pečata su četiri crno-bijela pera, iznad piše ALEXSANDER FIRST NATION, a ispuna je lula mira iz koje se dim pretvara u siluetu svetog bijelog bizona Wakantanku. Ispod bizona piše žutim slovima #134 Treaty 6.


Uskrs kod Dolores

nachtfresser.blog.hr



Već tradicionalno kršćanske praznike provodimo kod naše Dolores, već tradicionalno fotografije ne uspijevaju, ali zato uspijeva pretjerano jedenje i pijača, tako da bi danas moglo biti veselo na putu.
Inače druženje je bilo uobičajeno ugodno, ponovo smo pretresli relevantne teme, od šepanja projekta europske prijestolnice kulture, do povijesti isusovaca u Rijeci. Burek je ovaj put bio otkriće s heljdinom korom, kao i torta s tamnom i bijelom čokoladom, svaki Uskrs uskrsnu nova gastronomska iznenađenja.
Najoriginalniju čestitku sam jučer dobio od našeg Mekona pa mu eto ovdje i ovim putem nazdravljam!

Postuskršnja detoksikacija

alexxl.blog.hr



Zapravo, jedva čekam sutra, da pročitam nekih 6.000 članaka o
postuskršnjoj detoksikaciji tijela.

Najgore u reinkarnaciji je to, da se, reinkarnirani tuljani,
ne moraju obavezno reinkarnirati u čovjeka, sa zanimanjem novinara.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum