Stil
cool
Isključi prikazivanje slika16
sub
11/24
* šunka i sir ... 370 kcal
minus40kg.blog.hr
5 dag šunke ... 50
3 dag sira ... 100
5 dag peciva ... 140
1 dag maslaca ... 80
istarska šunka
i zagorski sir,
fino mliječno pecivo,
i za moje drage prijatelje,
maslac,
na vrijeme izvađen iz frižidera
istarska Histris premium šunka
Veronika dimljeni sir Zmajski
p.s.
šećer mi je izvrstan,
kile idu svojim putem,
a ja umoran kao nikad,
valja malo i zasladiti, ili...
bar zašutjeti, onako, sebi,
za odmor, gušt, mir, ...
sasvim svejedno
Lol
star-rose-bloger.blog.hr
I to je smisao iako ga nije uvijek lako izvršiti. Putevi života nas vode raznim cestama, stranputicama i krivinama. Voli ono što imaš. Zato nikad ne znaš što netko prolazi, budi suptilan. Stvari nisu uvijek jednostavne, treba sagledati iz više uglova. I tako život nas uči i klesa dan po dan. I čini borcima. I nekad se stvari poslože drugačije i iz nečeg drugog moraš naći nešto što voliš. Oni koji te poznaju razumiju tvoj put. Bitno je bar izvući to nešto i u tome guštati. Nije uvijek jednostavno jer život igra svoje karte. Biti domišljat. Nije lako ali boriti se za svaki dan I tako u sitnicama koje su velike stvari naći najbolje za sebe. Imamo poslanje da volimo. Ljubav je smisao. Život je jedan i njega imamo. I zato šetaj stazom ljubavi, ona je raznolika.
* tuna i luk ... 350 kcal
minus40kg.blog.hr
10 dag tune ... 110
5 dag raženog tosta ... 130
5 dag mladog luka ... 20
0,1 dl maslinovog ulja ... 90
sol, papar
ovo je istinski tuna odrezak,
ali ipak i konzerviran
p.s.
ovako brzi obroci
dušu su dali za umirovljenika,
kojem se ne da kuhati,
kamoli peći tunu
* tuna i luk ... 350 kcal
minus40kg.blog.hr
10 dag tune ... 110
5 dag raženog tosta ... 130
5 dag mladog luka ... 20
0,1 dl maslinovog ulja ... 90
sol, papar
ovo je istinski tuna odrezak,
ali ipak i konzerviran
p.s.
ovako brzi obroci
dušu su dali za umirovljenika,
kojem se ne da kuhati,
kamoli peći tunu
Radost odlaska...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Prvih desetak godina, četiri razreda osnovne škole, prva prijateljstva,
rastankei s mamom uz nonu i nonića proživjeh u gradu na Miljacki,
a onda su oni odlučili da je moje mjesto uz majku.
Nizali se dani, mjeseci, godine bez vremena za tugu za tobom.
Zaboravih tvoj jezik, pamtim imena nekih iz prve đačke klupe,
Višnja, Josip, Mukadesa, Neđad, Jovan i Mileva
Maglovita su sjećanja u galeriji uspomena, aquareli pastelnih boja,
impresionizam djetinjstva skriven na putevima sazrijevanja,
fijakerom alejom kestena ka Izvoru Bosne, livada puna makova,
obrisi kolodvora, markala, baš čaršie, sahat kule, Begove đamije.
Tri tornja, tri vjere, danas tri istine. I ruševine hramova,
knjižnica, krhotine snova. Strah je dolazio s neba,
a na okrvavljenoj cesti, slomljenih krila, bijela
golubica s maslinovom grančicom u kljunu.
tvoje krvavo proljeće otvori srce, sjetih se
djetinjstva, none i nonića i radosti
odlaska iz grada na Miljacki.
Dijana Jelčić... Pelinjak, rukovet gorkih stihova.
SARA POSTALA PREDVODNICA
zgmazoretkinje.blog.hr
Sara Ivković**** je postala predvodnica Zagrebačkih mažoretkinja. Na vrlo emotivnoj inicijaciji oprostili smo se od Martine Šćuric Tinane i postavili Saru. U isto vrijeme na inicijaciji Mirna Matić*** je postala zamjenica predvodnice i Paola Sičaja razvodnica.
Predvodnica Zagrebačkih mažoretkinja je najbitnija funkcija u timu, ona je najvažnija za uspjehe Zagrebačkih mažoretkinja. Ona je dirigent sastava tijekom nastupa, ali ona je istinski svakodnevni vođa sastava. Upravo zato Zagrebačke mažoretkinje pomno odabiru i godinama pripremaju predvodnicu. Sara je 14. predvodnica u povijesti Zagrebačkih mažoretkinja. Jedna od 420 djevojaka svakih 4-5 godina može ostvariti ovu ogromnu čast, ali i povjerenje našeg tima.
Po dolasku nove predvodnice Zagrebačke mažoretkinje tradicionalno održavaju inicijaciju koja se sastoji od 3 dijela. Prvi dio se temelji na staroj zagrebačkoj tradiciji iz Austro-Ugarske, Cafnštrajtu, kojom su vojnici zagrebačkih garnizona pri nastupanju novog zapovjednika obilazili centar grada sa bakljama. Tako i Zagrebačke mažoretkinje na dan stupanja nove predvodnice na dužnost prolaze centar grada bakljama.
Drugi dio inicijacije tradicionalno se održava u Starogradskoj vijećnici (Skupština grada Zagreba) odmah nakon Cafnštrajta gdje bivša predvodnica Martina Šćuric predaje funkciju novoj predvodnici. Sama inicijacija je tajni proces i na njemu mogu biti samo i isključivo mažoretkinje Seniorskog 1A sastava.
Zagrebačke mažoretkinje su „čuvarice ključeva grada“, koju funkciju im je dao gradonačelnik Zagreba. Simbolični ključevi grada iz XIX. stoljeća (ključevi Kamenitih vrata, Mesničkih vrata i Poljskih vrata) predavali su se gradonačelniku i sucu grada po stupanju na dužnosti. Ove ključeve čuva upravo predvodnica i na inicijaciji će ih zadužiti.
Nova predvodnica prilikom inicijacije dobiva predvodnički prsten koji će nositi na svim aktivnostima do kraja života (pa i kad ode iz tima). Stoga bivša predvodnica Martina Šćuric, tijekom inicijacije daje ključeve grada i prsten novoj predvodnici.
Treći dio je ceh, kojim nova predvodnica, zamjenica predvodnice i razvodnice prilikom stupanja na dužnost časte svoje kolegice i okupljene, sukladno starim zagrebačkim običajima koji datiraju još iz srednjeg vijeka. Ceh se radi za 100 osoba (seniorski 1A, juniorski 1A, seniorski 2, bivše mažoretkinje, roditelji i prijatelji) odmah po inicijaciji.
O SARI IVKOVIĆ****
- Sara je rođena u Zagrebu i ima 19 godina
- završila je elitnu zagrebačku I. gimnaziju
- trenutno je studentica ekonomije Sveučilišta u Zagrebu
- upisala je Zagrebačke mažoretkinje prije 12 godina (2012. godine) u dječjem sastavu (3-7 godina)
- 2017. je došla u 1A juniorski (natjecateljski) sastav
- 2021. je došla u Seniorski 1A sastav, razvodnica je postala 2023.
- kao mažoretkinja osvojila je kao juniorka dva Državna prvenstva, te je na Europskom prvenstvu bila druga, a kao seniorka je osvojila dva Državna i dva Europska prvenstva.
Posljednje ovogodišnje audicije za Zagrebačke mažoretkinje su u subotu 16.11. u 15 sati. Dobrodošli!
Prolaznost: 92-93%
Dobni razredi: 3-7 godina - dječji sastav, 8-13 godina - juniorke, 14-25 godina - seniorke
Redosljed audicija: svi dolaza u zakazano vrijeme, prvi na redu su dječji sastavi, pa seniorke (jer ih ima manje), pa juniorke
Trajanje čekanja: oko 5-20 minuta, maksimalno 45 minuta za one koji dodju zadnji
Trajanje same audicije: 5 do 10 minuta
Broj djevojaka u grupi: 4 (odjednom ulaze na audiciju i rade dio zajedno, a dio zasebno)
Oprema: nije bitna, no pri ulasku skinuti jaknu i odložiti torbe ili ikakve stvari koje sputavaju ruke
Što treba uzeti: kemijsku olovku kako bi ispunili upitnik (i smješak na licu)
Tko su ispitivači: licencirani treneri mažoretkinja u Republici Hrvatskoj (sa zavrsenim strukovnim skolama), a poneki od njih su i suci u mažoret plesu
Informacije o prolasku: idući dan na ovom blogu ili telefonom
Informacije o sastavu i prvim treninzima: dobijate na flajeru koji se djeli svim kandidatima
NAJČEŠĆA PITANJA:
Da li da donesem štap jer sam vec bila mažoretkinja?
Nije nužno, no virtuoznost u tehniciranju sa štapom može vam omoguciti početak treninga u 2. sastavu (svi počinju u početnićkom tj. 3., koji vi preskačete jer već imate osnove tehniciranja)
Hoce li mi prethodno plesanje u nekom drugom timu mažoretkinja pomoći?
U načelu ne. Kod nekih timova čak i odmaže i potrebno je dugo vremena da se isprave greške. No, ukoliko se radi o vrhunskim i najkvalitetnijim timovima može pomoći u napretku (počinje se od 2. sastava, te se brže napreduje u više sastave).
Bila sam predvodnica u nekom timu izvan Zagreba moram li ići na audiciju?
Apsolutno da. U našem S1A sastavu trenutno plešu 3 djevojke koje su došle iz drugih timova. No, morale su proći audiciju. Desi li se koji puta da neka takva djevojka padne? Da! Vrlo rijetko kada, no desi se.
Već sam bila Zagrebačka mažoretkinja. Hoće li mi to pomoći i moram li polagati audiciju?
Ukoliko vas se treneri sjete onda ne morate na audiciju. U protivnom slučaju da. No, ukoliko ste vec jednom prošli audiciju i plesali u timu, svakako ćete proći i ovaj puta. Nema straha.
Hoće li mi pomoći plesanje u nekom drugom plesnom klubu koji nije mažoret-ples?
Najčešće da. No, koji puta i to odmaže. U svakom slučaju prepreka nije (ukoliko nešto treba ispraviti brzo ćemo to napraviti).
Što se ispituje na audiciji?
1. U prvom redu smisao za ritam. Koji se prati kroz cijelu audiciju, ali se maksimalno ispituje, na način da se traži da kandidatkinja ponovi ritam (pljeskanjem) koji isplješće ispitivač.
2. Osnovna predodžba o memoriji i percepciji kandidatkinja (ponavljanje osnovnog koraka kojeg pokazuje jedna od mažoretkinja ispred kandidatkinja).
3. Psiho-fizičke predispozicije za bavljenje mažoret plesom (određeni nedostaci poput teške invalidnosti, ozbiljnih poremečaja isl. prijeće bavljenje ovom aktivošću).
Što ako iz prve ne ponovim ritam ili pogriješim u koraku?
Ništa strašno. Audicija je osnovan klasifikacija. Prave klasifikacije rade se tek nakon par mjeseci treinga (krajem veljače). Svatko ima drugu šansu, a ako vidimo da se radi o tremi, blokadi ili nedostatku koncentracije onda dajemo treću, čak i četvrtu šansu. No, da bi imali više šansi moramo ustanoviti da imate barem osnovnog smisla za ritam (to se vidi i prije "pljeskaja" iz osnovnog koraka i pratnje glazbene podloge).
Kako se odlučuje tko prolazi, a tko ne?
Kada jedan od članova komisije smatra da netko ne treba proći ili nije siguran konzultira se sa kolegama. Odluka se donosi dogovorom članova komisije. Ukoliko neka kandidatkinja ima imalo šanse proći će na audiciji.
Kako da umanjim stres?
Nema potrebe za stresom ili nervozom. Ukoliko ispitivači vide da ste pod stresom pomoći će vam šalama, komunikacijom, ponudit će vam slatkiš. Ne bojte se mi smo profesionalci i nije nam u interesu šokirati vas, nego olakšati vam dolazak u naš tim.
Mogu li roditelji sa mnom u dvoranu za ispitivanje?
Ne! Roditelji samo smetaju i remete koncentraciju. Iznimno, ali jako iznimno, ispitivači mogu pozvati roditelje najmlađih kandidatkinja za dječje sastave. Iskreno, ako djete nije toliko samostalno da dođe na audiciju neće se moći osloboditi niti na treninzima koji se vrše isključivo bez roditelja.
Kome se mogu obratiti za pitanja?
Komisiji svakako ne jer imaju posla preko glave, te se moraju potpuno posvetiti kandidatkinjama da što kraće čekaju. U dvorani i ispred nje biti ce više mažoretkinja (prepoznati ćete ih po uniformama) koje će vam pomoći u ispunjavanju upitnika, te vam moći dati osnovne informcije o timu, audicijama, prvim treninzima, uputiti vas prema WC-u...
Jesam li prestara za tim?
Ukoliko ste mladji od 25 godina niste prestari. Komisija ce odlučiti u koji dobni razred spadate. Pa ukoliko imate npr. 13 godina, a psiho-fizicki ste zreli za seniorke to će vam i predloziti. No, odluka je končano na vama.
Ukoliko padnem, mogu li ponovno polagati na idučoj audiciji?
To vam nitko ne može zabraniti. No 99% djevojaka koje padnu na jednoj, padnu i na drugim audicijama. Previše se posvećuje pažnje procjeni, a komisiju sačinjavaju profesionalci koji taj posao rade već dugi niz godina.
Mogu li se ikako pripremiti za prolazak? Postoji li kakva škola i pripremni tečaj?
Ne i za to nema potrebe jer se procjenjuju samo osnovne stvari i predispozicije. A motorika, smisao za ritam i psiho-fizičke sposobnosti ne mogu se naučiti u školi.
Moj tata ima poduzeće i može biti sponzor, hoće li mi to pomoći?
Nikad, nikako i ni na koji način. To kod nas nema šanse i nemojte niti pokusavati. Tako nesto kod nas se potpuno odbacuje i osuđuje. Iskreno niti ne pokušavajte!
Imate li još koje pitanje slobodno ga postaviti i odmah ćemo odgovoriti. Nema glupih pitanja. Na koncu naše osnovno pravilo je: "Mi smo ovdje radi vas".
- subota 16.11. u 13:30 Palmotićeva 30 (audicija), o/o Šef
- srijeda 20.11. u 17:45 hotel Westin (godišnjice Hrvatskog Paraolimpijskog odbora), o/o Šef
- petak 22.11. u ??? I. gimnazija (170. godišnjica I. gimnazije), o/o Šef
- subota 23.11. u ???? službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Rijeka), o/o Šef
- srijeda 27.11. u 18:00 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Borusija), o/o Šef
POPRAVILI SMO C4
Naš Citroen C4 je imao dva sudara i odlučili smo ga ozbiljno popraviti. Na servisu je bio tjedan dana i potpuno je sređen. Dobio je novi branik, nove farove, nove plastike, vezni lim, ratkapu... Popravak je koštao 1100 EUR.
HOTELI KOJE KORISTI TIM
Tim je najčešće u Accorovim hotelima diljem planeta (najveći svjetski lanac hotela), a ovisno o razni nastupa ili službenog putovanja, smješteni smo u:
F1*
Ibis***
Novotel****
Sofitel*****
Pulman***** - u njemu smo bili u Kini
Nakon Acoorovih hotela najčešće smo smješteni u Hiltonu***** u kojem je tim bio dva puta smješten, a uprava ga često koristi posebno preko zime kada imaju vrlo niske cijene i velike popuste. I za Hilton i za Accor imamo kartice lojalnosti.
Uz to često idemo u hotel Splendid***** u Budvi.
U Zagrebu najčešće za naše poslovne partnere koristimo hotel Blue**** i Europa***, te hostel Bureau.
KAKO SE DAJU INTERVJUI
Zagrebačke mažoretkinje bar 50 puta godišnje daju intervjue raznim televizijskim, radijskim i novinskim kućama. Intervjue najčešće daju predvodnica, zamjenica predvodnice, neka razvodnica, trenerica i Šef. Davanje intervjua nije jednostavna stvar i djevojke, posebno kod prvih iskustava, imaju veliku tremu ispred mikrofona, posebno ako je intervju uživo.
Za medije u inozemstvu intervjue daju djevojke koje dobro govore engleski.
Koji puta novinari traže specifične reportaže i intervjue (npr. o prvoj predvodnici) ili nekoj temi o timu. Tada naš ured daje logističku i organizacijsku potporu takvim reportažama. Nemalo puta medijima osiguravamo profesionalne video materijale, fotografije, audio materijale ili podatke iz arhive. Koji puta organiziramo i logistiku za snimanje (kamere, audio snimke, statiste, kostime…).
Do sada smo napravili i nekoliko TV emisija, snimali nekoliko televizijski reklamnih spotova visoke produkcije (Diners, Henkel, Podravka…).
FRANJEVAČKI SAMOSTAN
Franjevački samostan i crkva na Kaptolu od 1900. je sjedište Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Franjevci su u Zagreb stigli u 13. stoljeću, kada su prvi sljedbenici Sv.Franje otišli iz Italije diljem Europe. U Zagrebu je boravio i sam sv. Franjo Asiški. Sv. Franjo je stanovao kod obitelji Galović, koji su imanje poklonili franjevcima, te je na mjestu te kuće i sagrađen franjevački samostan, a unutar njega, na mjestu gdje je bila kuća, postoji i kapelica sv.Franji. 1613. u samostalnu radi Škola moralnog bogoslovlja gdje predaj Bartol Kašić. Unutar samostana braća su imala i lječilište sa vlastitim zdravstvenim radnicima. Danas unutar samostana obavljaju pastoralni rad, imaju sjemenište i bogosloviju, upravnu kuću Provincije, uredništvo časopisa Brat Franjo, izdavačku kuću, te pučku kuhinju. 1936. uz samostan je sagrađena Franjevačka dvorana, danas zgrada kazališta Komedija.
Samostan na sjevernoj strani ima crkvu, od koje se protežu dva kraka i treći koji paralelno zatvara četverokutasti oblik samostana. U sredini je park sa spomenikom. Istočno krilo ima prostranu terasu. Središnja prostorija samostana je refektorij (blagovaonica) koja ima funkciju ne samo zajedničkih obroka, nego i okupljanja braće. Crkva sv. Franje podignuta je u 13. stoljeću, obnovljena u 17, te potpuno rekonstruirana nakon potresa 1880. prema nacrtima Hermanna Bollea koji je dodao i novi toranj.
Spomenik Gospe nije se pomakao u bombardiranju 1944. kada su dvije savezničke bombe razorile samostan i potpuno uništile zapadno krilo. Gospa se nije pomakla ni i u potresu 2020. Samostan je toliko stradao da su se fratri morali iseliti, no spomenik Gospe nije se pomakao. U Zagrebu postoji još jedan franjevački samostan, u Sigetu.
PREVOZNA SREDSTVA
Cuk = vlak
Cukmašina = lokomotiva
Bus = autobus
Tram, trem = tramvaj
Eroplan, ajroplan = avion, zrakoplov
Helić = helikopter
Tutač = automobil
Bajs, biciklin, bic = bicikl
Bajk = motor
Đir = krug, vožnja motorom, biciklom ili autom
Otpelati = odvesti
Peljati, pelati = voziti
Šofer = vozač
Bajker = motociklist
Štreka = pruga
Mašinovođa = strojovođa (vozač vlaka)
Rinzol, renzol = rub trotoara
Kartodrapec = kondukter
„Cuk ti bu pobegel“ = Pobjeći će ti vlak
„Buš me otpelal“ = Hočeš li me odvesti
TELEFON
Do telefona se sve do sredine osamdesetih jako teško dolazilo i tek neka kućanstva su imali telefon. Svi mi ostali morali smo odlaziti kod susjeda, rodbine ili na poštu da bi nazvali one sa kojima smo se nalazili ili morali čuti.
A i kad ste dobili telefon, najčešće ste imali dvojnika. To je značilo da je na vašoj liniji bio još jedan priključak, pa kad je vaš dvojnih razgovarao vi niste mogli razgovarati. Nemalo puta ste mogli i čuti što su dvojnik i njegov sugovornik razgovarali.
Prvi telefoni su bili crni i teški, a imali su brojčanik koji je bio u krug i morali ste brojeve okretati u smjeru kazaljke na satu do gornjeg desnog kuta da bi mogli nazvati broj. Potom su došli manji plastični telefoni, a nakon toga i brojčanici koji su se pritiskali umjesto da su se vrtili. Krajem osamdesetih su bile vrlo popularne „kefe“ manji telefoni koji su u slušalici imali brojčanik, a stajali su našerafani na zidu, pa ste ih imali obično kod kreveta, radnog stola ili u kuhinji. Kefe su imale ekstremno duge žice, pa ste sa telefonom mogli i hodati po prostoriji, a žica se mogla rastezati i do 4 metra.
SA UTAKMICE DINAMO-OSIJEK -
foto: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
hd hosting tv
picture of 8
english share photo
website image generator
SA UTAKMICE DINAMO-VELIKA GORICA
photo info viewer
ru jpg
SA 100. GODIŠNJICE NK TRNJA
google image server
r pictures
micromax photo gallery
sandro size 3
gif happy tree friends
15
pet
11/24
Spisateljice i rukavice
luki2.blog.hr
Još malo Interlibera...i jedna divna knjiga! Bravo Konobarice!!!! Bravo! Svaka čast, Goga!!!
Put
star-rose-bloger.blog.hr
"Ponekad jednostavno moraš prihvatiti da se neki ljudi ukrcaju u voz tvog života samo da bi se provozali do sljedeće stanice..."
Nisu svi za tvoj put, ima onih koji ga ne shvaćaju. Ima i onih kojima tvoj sjaj smeta. Neki su tek kratko na tvom putu dok drugi se vesele ostati veći dio ili možda za cijeli život. Dakle sami se svrstavaju i pokazuju dokle idu s tobom. I biraju... A ti kao publika otvori oči i uživaj u predstavi...
Priznaj oprošteno ti je
bez-obzira-109.blog.hr
"Dobro jutro "Slavko", - pogleda me blijedo.
"Šta je čudno, zar ne slaviš danas, rođendan, život, a znaš
di ti je bio"? Prihvaća igru, smješka se, k'o da mu je drago
šta je tu gdje je, malo se i stresao kad mu je valjda pred oči
došao ljetni scenarij. Ne ćemo se vraćat, bilo je što je bilo, sve
ono sa sretnim krajem daje nadu da će se mozak razbistriti.
Puno je tu zajedničkih dana, puno bura, oluja, bonaca, premda
znam reći da bonace znaju biti dosadne, neka bar povjetarca,
vjetrovi, naročito bure, bistre um, čiste srca ako ima taloga.
Danas nije vrijeme za duboke analize i podvlačenje crta i crtica,
valja nam se pobrinuti za jelovnik, večeras gosti stižu a dolaze i
djeca. Potiho sam se nadala da će doći i na kraju između redova
zaključujem da stižu pred večer.
Torta se hladi, problem su svijeće, bojim se da pluća to ne bi odjednom
ispuhala, možda neki stroj ili najblaže fen za kosu. Imaju one obrojčane,
stavit ću dvije i neka puše i ispuše sve što je zaštopano.
Bitno je da je iza nas najturbulentnije ljeto kad se isključi jedno prije
sedam godina i ona godina nakon, pregrmili smo svi zajedno, postali
jači. Ma sve što je bilo vezano za živote i zdravlje a bar donekle zacijelilo,
ugradimo osmijehe i krenimo dalje, nove bitke slijede. Nadam se da ćemo
moći djelovati samo iz pozadine, sačuvati snagu i razum, neka ih u pričuvi.
Neka ti je zdravlja i dobre vibre, slušaj me i ne ćeš pogriješiti, a sada bježim,
dužnosti zovu. Živi u zdravlju dugo i sretno, a i mene čuvaj da ti duže duram:)))))
Pelinjak, rukovet gorkih stihova...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Čitali smo zajedno, slovkali priču, vjerovali u prijateljstvo,
u kraj priče, bili sretni što se dječak probudio iz ružnog sna.
danas živiš tako daleko, da te ne mogu dotaknu moje misli,
tako daleko da radost zajedničkoga djetinjstva postaje
suza na licu zrelosti.
A činilo se kao da čitamo iste knjige, volimo iste pjesme,
živimo istu mladost. Prošlo je malo vremena,
a ti si tako daleko, između nas vječnost i
nestale uspomene.
Danas i sreća okove nosi, snagom želje živi
u crnini udovica i plaču siročadi.
Kao topovi s Navarona, iz novonastale
republike Pale, ratne prijestolnice,
tutnji moć oružja, pokolj ispred Markala, smrt nesretnika,
a čeklai su u redu za kruh u gradu na obali Miljacke.
Ostani daleko da blizinom svojom ne povrijediš molitve umirućih!
Ja stojim na zgarištu prvih snova,
na okrvavljenu asfaltu kojim smo veseli pješačili u školu.
Sarajevu, gradu mog rođenja, s ljubavlju...
Dijana Jelčić ... napisano devedestih godina prošlog stoljeća, u Švicarskoj.
Kongres drugi dan
stella.blog.hr
Drugog dana kongresa nefrologa Srbije čuli smo sjajna plenarna
predavanja
Jedno s Mayo klinike održano je na daljinu.
Nizala su se odlična predavanja s mnogo novosti.
Prof. Amira Peco Antić poklonila mi je svoju sjajnu knjigu
"Pedijatrijska nefrologija", u zamjenu za moj roman. Druženja
s kolegama su glavna na svakom kongresu.
Predsjednica kongresa prof. Mirjana Laušević
dala je zaključke i zatvorila kongres.
Sljedećeg dana počinje BANTAO kongres.
KAO TEMPERA
donabellina.blog.hr
ja sam čista, nepatvorena tempera
i nije to kompliment ako mislite da jest
to je pokora
to je obol, oklop, veriga
sve što omata i ne propušta izvana
ni zraku ni svjetlost
boja sam tempere koja se lako miješa
sa srodnom
a nikako s drugom druge vrste
je li mi ugodno u nametnutom oklopu ?
Nije
Iako ne ostavljam tragove kista
brzo se sušim tamo gdje me stave
pa je i to (valjda ) neki trag
mojeg postojanja
pišem ovo kao prijekor sebi
da se svaki trag može oljuštiti
kao da nikoga i ničega ne bješe nikad
i ako prođe vrijeme mirovanja otisnute boje
netko će možda skupiti snagu i hrabrost
i reći
bilo je to vrijeme njene krhkosti
i vrijeme njene nemoći
https://postimg.cc/4H6nv7bk
14
čet
11/24
Knjiga "Krajina 1991.–1995." Koste Nikolića sveobuhvatno je djelo, ali ipak svojevrsni pokušaj opravdanja srpske pobune u Hrvatskoj 1990.
panonija.blog.hr
Foto: Antikvarijat Biblos
Kada su SNV (čitaj Milorad Pupovac i Dejan Jović) skupa s Frakturom izdali krajem 2023. knjigu "Krajina 1991.–1995." srpskog povjesničara Koste Nikolića, nisam uhvatio priliku je pročitati. Naime, 35 eura iz principa ne dam, a u knjižnicama je bila non-stop posuđena.
Kako je relativno nedavno krenula serija "Partija" Gordana Malića, jedan od mnogobrojnih beogradskih sugovornika bio je i Kosta Nikolić. Govorio je pametne i istinite stvari, podsjetio me svojom pojavom kako moram posuditi knjigu i nekim čudom uspio sam tada naći primjerak u jednoj gradskoj knjižnici. Serija je završila s emitiranjem, a ja sam završio s čitanjem knjige.
Knjiga je dignula žešći metež u hrvatskom javnom prostoru brzo nakon izlaska. Desnica ju je napala jer sufinancirana državnim sredstvima (a jezik je srpski), a sasvim izvjesno da je nije pročitala. Knjiga je ogromna, ima 612 stranica, s bilješkama i svim ostalim 724.
Na napade hrvatske desnice reagirao je Ozren Žunec, jedan od najvećih živućih hrvatskih sociologa, ujedno i dobrovoljac DR-a, često mu, sasvim opravdano stavlja etiketa jednog od najobrazovanijih časnika HV-a, čovjeka koji je napisao dvosveščanu monografiju o Krajini pod nazivom "Goli život: Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj" sad već relativno daleke 2007. Kako stari, sasvim je izvjesno da mu hrvatska desnica i tvrdi desničari idu na jetra zbog anti-intelektualizma i kvazi-intelektualizma koji često krasi hrvatske tvrde desničare. U svome prikazu knjige za Polemos, Žunec brani knjigu Koste Nikolića od desničarskih napada primarno jer previše mirišu na želju za cenzurom. Zašto hvali knjigu, nastavit ćemo kasnije.
Jedini drugi prikaz od društveno-humanističkih znanstvenika dala je Mirjana Kasapović u Analima Hrvatskog politološkog društva, koja je pak, sasvim očekivano, knjigu dočekala na nož. Za razliku od prvih desničarskih kritika, sasvim je izvjesno da je Mirjana Kasapović dobro pročitala i iščitala knjigu Koste Nikolića.
Naime, sasvim je izvjesno da Dejan Jović zadnjih godina vodi intelektualni rat protiv Hrvatske na osnovama tzv. post-jugoslavenstva. Mirjana Kasapović je izdala ove godine "Zbogom postjugoslavenstvu! - Prilog demitologizaciji hrvatske politike i društva" koja je teška artiljerija u jednom osobnom ratu protiv jugoslavenstva koja je autorica povela. I Dejan Jović i Mirjana Kasapović, stasali su na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka (danas znanosti). U osamdesetima Jović je bio protege Jovana Mirića koji je 1984. izdao bibliju tvrdog unitarnoga jugoslavenstva, knjigu "Sistem i kriza". Sasvim je izvjesno da Dejan Jović i dalje stoji na unitarni političkim stavovima Jovana Mirića. Nije da je Mirjana Kasapović krajem osamdesetih bila hrvatski nacionalist (nije), ali kao bosanskoj Hrvatici (koja se sustavno bavila stanjem Hrvata u Bosni i Hercegovini) u nekom trenutku se dogodio neki switch u razmišljanju koji je mnogo Bosance i Hercegovce odveo na stranu hrvatskog nacionalizma i u jedan bijes prema svemu što miriši na Jugoslaviju i jugoslavenstvo.
Da biste pratili Nikolićevu knjigu, morate ili pročitati navedeno djelo Ozrena Žunca, ili pak knjigu "Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990-1995" Nikice Barića (njegov prerađeni doktorat), tiskanu 2005. kojoj bi odlično došlo drugo izdanje nadopunjeno haškom dokumentacijom i drugim vrelima (kao što to Davor Marijan radi kada nešto starije reizdaje), u kojoj se ide na zajedničko putovanje s autorom u čuđenju sveopćoj ludosti kninskih i inih bradonja u njihovim sumanutim i zlim postupcima. Svakako treba pročitati i genijalnu knjigu "Vježbe u laboratoriju Balkan" Višnje Starešine (prvo izdanje 2004., drugo 2018.) gorko-slatku studiju o nastanku hrvatske diplomacije i njezinim peripetijama u clashu s međunarodnom zajednicom za Domovinskoga rata.
Ovakav predugačak uvod je potreban ako se želi govoriti o Nikolićevoj knjizi. Nema dvojbe da je Nikolić sjajan povjesničar i da zna pisati. Za opširnu i nadasve tmurnu temu, lako se čita. Žunec brani knjigu jer ističe da Kosta Nikolić ne štedi krajinsko vodstvo. Stvarno se opisuju sumanute odluke Milana Martića, Milana Babića, Gorana Hadžića, Bore Mikelića i svih ostalih vođa pobunjenika (jedino je Martić još živ i trune u estonskom zatvoru). Opisuje se mnoštvo zločina nad preostalim Hrvatima koji nisu htjeli pobjeći iz svojih domova, skoro svakodnevna ubojstva uglavnom starijeg hrvatskog stanovništva. Gospodarski temelj SAO Krajine/RSK je bio nesmiljeni šverc i ta kvazidržava je ovisila o financijskoj pomoći Srbije bez koje bi propala.
Jednako tako se opisuju i hrvatski zločini prema Srbima za Domovinskoga rata, pogotovo je cijelo poglavlje posvećeno općem kaosu, ubijanju srpskih staraca, paljenju srpskih kuća i općoj pljački koja se događala poslije Oluje na širem kninskom području (vidi se da je čak Vojna policija pokušala napraviti nekoga reda, ali jednostavno, sasvim izvjesno da je bilo to nemoguće). Nije da hrvatska javnost to nije znala. Neki dan je umro i pokopan Ivan Zvonimir Čičak, koji je nekoliko dana nakon kraja Oluje, s ostatkom HHO-a krstario novooslobođenim područjima i popisivao sve što se događa i to su mediji sve prenijeli. Objektivno, sada s odmakom od skoro 30 godina, većini građana Hrvatske poslije četiri godine srpskoga bombardiranja, ubojstva, paleža i sveopće krađe nije bilo nimalo stalo, kao što se Francuzima i Englezima živo fućkalo što njemački zarobljenici umiru u ljeto od 1945. po zarobljeničkim logorima iz raznih razloga, a sve četiri okupacijske vojske u Njemačkoj siluju sve žensko što hoda i diše. Dan danas je odnos ostao isti, ne postoji Englez, Francuz, Nizozemac, Belgijanac ili Norvežanin koji ima razumijevanje za njemačke žrtve u ljeto 1945. Teško da je netko mogao spriječiti partizane 1945. u puno masovnijoj odmazdi od Vardara do Triglava. Ne postoji nešto kao Huda Jama u Hrvatskoj u ljeto 1995. Dobro da ne postoji. Zločini, pa ni hrvatski, ne daju se opravdati.
Glavni pozitivci za autora u knjizi su UNPROFOR i službe UN-a koje djeluje u SAO Krajini/RSK, koji žive u slozi i ljubavi sa srpskim pobunjenicima, pogotovo npr. Nigerijska bojna UNPROFOR-a, zatim Kanadska bojna i svi Kanađani i svi kanadski policajci i kanadski vojnici i časnici. Nadrealna je to mržnja koji ti ljudi, primarno Kanađani, gaje spram Hrvatske, Hrvata i hrvatske države. Ovo je važna strana knjige da se UNPROFOR pokaže kakav je bio, a bio je nesposoban, korumpiran, pokvaren, lažljiv i nadasve zaljubljen u Krajinu.
Knjiga je neuspješni pokušaj da se sruši bilo kakva pozitivna slika o Oluji. Nikolić, iako odličan povjesničar, ne može pobjeći da ne sakrije zapravo prijezir prema oslobađanju Hrvatske (piše oslobođenje pod navodnicima) kao i prema HV-u (branitelji također piše pod navodnicima). Franji Tuđmanu se implicira da je ostvario Pavelićeve želje. Kako da ne. Imam li nešto protiv Koste Nikolića? Nemam, mislim da čovjek zna povjesničarski zanat i da druka za svoju stranu, ali druka kvalitetno. Zato respekt!
Značajan dio knjige je posvećen diplomaciji. Glavni hrvatski junaci su Franjo Tuđman i Hrvoje Šarinić, u manjoj mjeri Miomir Žužul i Nikica Valentić. Postoji zapravo neko iznanađujuće divljenje Tuđmanu, koji stvarno sve vrijeme Srbima nudi sporazum i nudi autonomiju u Hrvatskoj i nudi kraj rata kroz političko rješenje (npr. Daruvarski sporazum 1993.), ali Slobo igra neku čudnu igru u kojoj na kraju nesvjesno pobjedi sebe. Hrvoje Šarinić gotovo je pokazan kao Mefisto. Od srpske strane glavni lik je Slobodan Milošević kao dežurni antijunak. Strani diplomati koji su igrali važnu ulogu, zanimljivo su svi redom ljevičari (Vance, Stoltenberg, Owen). Lord Owen se obožava sa Slobom i ide privatno sa ženom Slobi i Miri u posjete. Amerikanci koji kasnije nastupaju su isto portretirani, Peter Galbraith pokazan je kao naivni mladi američki ljevičar opterećen svojim velikim ocem, kojega sve strane preziru i smatraju nesposobnim smetalom, a jedini pravi igrač je Richard C. Holbrooke koji shvaća situaciju kao nitko drugi.
Zadnje poglavlje je kako su suđeni i oslobođeni hrvatski generali u Haagu, gdje je autor istinski razočaran oslobođenjem. Zapravo, treba ovdje stati i reći jednu zanimljivu stvar, da uglavnom Amerikanci koji shvaćaju hrvatsku poziciju su, zanimljivo, često Židovi, kao spomenuti Holbrooke ili pak sudac Theodor Meron u Haagu, koji je preživio holokaust i dobro zna što je stradanje.
Zanimljivo je također da je trebalo poslije dva kapitalna djela (Barić: 2005, Žunec: 2007.) čekati 16 godina na smisleni srpski odgovor. Ovo je knjiga za ljude koji su naviknuti čitati, jer budimo realni, tko će to 2024. i 2025. pročitati 700 stranica, ako mu čitanje nije posao. Hitno je potrebno drugo izdanje Barićeve knjige kao najbolji odgovor na ovo djelo umjesto kmečidbe desničara.
Očito da je nemoguće očekivati bilo kakvo slaganje između Hrvatske i Srbije po pitanju Domovinskoga rata. Srbija je potaknula dio hrvatskih Srba na pobunu, Srbija je financirala pobunu, davala smjernice i davala novac za istu. Kada je hrvatskoj javnosti dosadio rat i krvoproliće, javnost je prisilila Tuđmana (koji je bez premca, kao što ova knjiga pokazuje, bio spreman pregovarati da bi se izbjegle žrtve koliko god treba) na Oluju jer luđaci u Kninu su pet godina odbijali bilo kakav kompromis i krivo i iracionalno postavili ratne ciljeve (kao što to Ozren Žunec pokazuje 2007.). Kada su pobunjenici nakon Oluje došli u Srbiju, tamo su ih dočekali kao izdajnike srpstva.
Ako politička Srbija i dalje ne odustaje od ideje obnove tzv. Krajine, onda smo i Srbija i mi ovdje u nekim teškim problemima.
Pero Panonski, 891. put
Kambodža - skriveni dragulji, drevni hramovi i živa kultura (VIDEO)
goransafarek.blog.hr
Kambodža je zemlja očaravajuće ljepote u kojoj se isprepliću drevna povijest i živa kultura. Putujte kroz ovu očaravajuću zemlju kako biste otkrili raznolika čuda koja nudi. Od zadivljujućih hramova Angkora, tihih stražara prošlog vremena, do spokojnog prostranstva rijeke Mekong, svaki kutak Kambodže priča priču. Prihvatite raznolikost krajolika, od bujne džungle do obala obasjanih suncem. Bilo da lutate užurbanim tržnicama ili istražujete mirna sela, Kambodža obećava nezaboravno putovanje prožeto šarmom i poviješću.
#Kambodža
Krokodili
ffp2.blog.hr
On: Druge godine mi je 40. godišnjica mature.
Ona: Užas.
On: Misliš koliko smo stari?
Ona: Ma sve skupa. Katastrofa.
On: Tada ćemo ići dolje.
Ona: Šta to znači "mi"?
On: Pa ići ćeš valjda sa mnom dolje kad budem išao na proslavu?
Ona: Sjediti 10 sati u autu i potrošiti par dana godišnjeg u neko bezvezno vrijeme kad nije za kupanje a što je jedino što dolje možeš raditi osim ispijanja kave sa babama, nabiti 2000 kilometara na autu i spizditi parsto eura za benzin i vinjete da bi ti vidio tih par starih krokodila s kojima si se zadnji put vidio pred 15 godina i s kojima inače nemaš nikakav kontakt? Nema šanse!
On: Pa to su moje kolegice a ne krokodili!
Ona: Zmije, krokodili, reptili. 30 baba u razredu. Koji horor. I sjeti se samo D. pa ćeš primjetiti neke sličnosti s aligatorom još onda a kamoli sada.
On: Pa dobro, nije da nemaš pravo.
Ona: No znaš kako se kaže: Ljepota je prolazna a ružnoća ostaje.
On: Možda se s godinama proljepšala. Uostalom, bilo je i drugih koje bi rado vidio.
Ona: Gabori te ne mogu prestrašiti u starosti toliko kao bivše ljepotice. Ma samo ti idi, nemam ništa protiv ali mene ne gnjavi tim sranjima.
On: Zanima me što je sa njima bilo svih ovih godina.
Ona: A šta bi bilo? Statistički gledano pola ih se rastalo, većina ima unuke čijim slikama sve maltretiraju i sve su se podebljale osim onih par koje nisu imale sreće pa su oboljele od kakvog raka ili MS-a ili depresije ili su jednostavno pale i razbile se pa sad šepaju ko ja ili imaju šećer kao ti. Sve u svemu jako zanimljivo.
On: Ti sve vidiš samo crno.
Ona: Ja sve vidim samo realno. Ah da, zaboravila sam, pola, ako ne i više ih se vjerojatno kljuka Xanax-ima, to doktori dolje dijele ko M&M-se.
On: Jebate, ti se ne moraš bojati da ćeš oboljeti od depresije, prije će depresija obolit od tebe!
Ona: Što se mene tiče može i krepat. Depresija mislim.
On: Dobro, to i ne bi bilo tako loše.
Ona: Išli ste pred sto godina 2 godine u isti razred. Strašna stvar. Otad je prošlo barem sedam naših života. To su sad babe od 6 banki, moraš biti kreten na to trošiti godišnji.
On: Onda ću uzeti neplaćeno.
Ona: Još bolje. Na sve peripetije radi tih par starih aligatora, još ćeš uzeti i neplaćeno. Baš me zanima da li bi uzeo neplaćeno i da ja sad recimo krepam?
On: Nisam ja te sreće!
Ona: Glavno da to ti znaš.
On: A tebe ne zanima šta je bilo s tvojim kolegama?
Ona: Ne, zabole me kuki za nekog kog (ne) vidim jednom na 10 ili 15 godina. Posebno ne za one koji se jave samo radi širenja ćakula o tome tko je bolestan i tko je kome umro.
On: Misliš na A.?
Ona: Kad smo se zadnji put čule rekla sam joj bolje nek se brine tko joj je napravio djecu koju je podvalila mužu, pa onda neka kopa pred tudjim vratima.
On: I od tada se niste čule?
Ona: Normalno da ne. Jebat se u mozak mogu i sama, ne treba mi pomoć sa strane u vidu dobronamjernih manipulator(ic)a.
On: Dobro i šta sad predlažeš?
Ona: Možemo u nedjelju u Luisenpark.
On: Zašto?
Ona: Tamo možeš vidjeti reptile puni bliže, brže i bezbolnije.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr