novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

17

čet

10/19

Igra: Nađi pošiljatelja poruke!

nepoznatizagreb.blog.hr



Selska cesta, Srednjaci. Snimio: Vanja


Tek 200-injak metara od lokacije prethodnog posta, trgovine Lidl na SElskoj cesti, naišao sam na ovo upozorenje prikačeno na stablo platane.

Pa si mislim, tko li je to bio tako ljubazan pa si dao truda da objesi ovakvo upozorenje?
(u svakom mu slučaju hvala što si je dao truda i upozorio prolaznike i bicikliste!)

Možda je netko od susjeda ili netko od čestih prolaznika tim puteljkom, uočio je čavle na putu pa je htio upozoriti ljude?
Pitanje: Mogao je možda pobrati te čavle, vjerojatno bi to bio utrošak energije sličan printanju i postavljanju poruke, a bilo bi efikasnije.

No, možda na tome mjestu netko učestalo baca čavle jer ne voli da mu se tamo npr voze biciklisti?
Pa bi onda dotični možda čak i maknuo poruku kako bi čim više biciklista probušilo gume?

Ili, možda je čak dotični bacač čavala napisao poruku, jer njemu nije stalo da si ljudi buše gume, ali mu iz nekog razloga jest stalo da se ne voze tim puteljkom (dužine 1 metar, kojim se zaobilaze stepenice)?

Komplicirano ...
Imate li vi možda još neku priču koja bi se mogla povesti pod ovaj slučaj, neku treću varijantu koja objašnjava odnos bacača čavala i postavljača poruke?
wink

Igra: Nađi pošiljatelja poruke!

nepoznatizagreb.blog.hr



Selska cesta, Srednjaci. Snimio: Vanja


Tek 200-injak metara od lokacije prethodnog posta, trgovine Lidl na SElskoj cesti, naišao sam na ovo upozorenje prikačeno na stablo platane.

Pa si mislim, tko li je to bio tako ljubazan pa si dao truda da objesi ovakvo upozorenje?
(u svakom mu slučaju hvala što si je dao truda i upozorio prolaznike i bicikliste!)

Možda je netko od susjeda ili netko od čestih prolaznika tim puteljkom, uočio je čavle na putu pa je htio upozoriti ljude?
Pitanje: Mogao je možda pobrati te čavle, vjerojatno bi to bio utrošak energije sličan printanju i postavljanju poruke, a bilo bi efikasnije.

No, možda na tome mjestu netko učestalo baca čavle jer ne voli da mu se tamo npr voze biciklisti?
Pa bi onda dotični možda čak i maknuo poruku kako bi čim više biciklista probušilo gume?

Ili, možda je čak dotični bacač čavala napisao poruku, jer njemu nije stalo da si ljudi buše gume, ali mu iz nekog razloga jest stalo da se ne voze tim puteljkom (dužine 1 metar, kojim se zaobilaze stepenice)?

Komplicirano ...
Imate li vi možda još neku priču koja bi se mogla povesti pod ovaj slučaj, neku treću varijantu koja objašnjava odnos bacača čavala i postavljača poruke?
wink

trč, trč

aniram.blog.hr

Platila sam sve dugove, obavila sva obadva petminutna telefonska razgovora s doktorima, jedan za sebe, drugi za milumajku kraljicu svih hipohondara, bila na tržnici, poslala važan mail važnome savjetniku iz hzza, odradila petnajst minuta ubitačnih vježbi za ubitačne trbušnjake, odslušala jednu četvrtinu tečaja za usavršavanje skilsa u ilustratoru, donekle uspješno izbacila neku dehidriranu kakicu, prostrla veš, nacrtala nedostajuće latice na velikoj slici suncokreta koja me plaši pa nikako da je završim, pojela bananu, primjetila kod tuširanja da mi je konačno otpao onaj sasušeni fibrom koji je prije svega pocrnio, otkrila da mi je slikica sa naslovne nestala zato jer sad treba da se plati, neću da platim, sve mi danas kao ide, osim što se nikako ne mogu riješiti tog osjećaja blokade i anskioznosti. Iako... sve mi ide isprve, onako, baš... a ipak, toliko toga je još neodrađeno i visi nad glavom, sve te bolesti i smrti i nesreće koje se još nisu dogodile, sve to tako nekako prijeti i ne mogu se oteti dojmu da se ne mogu oteti.
Tinejđeri su u preuređenom parku zaposjeli onu najnoviju ljulju-mrežu i vrište do iznemoglosti, ne mogu se oteti želji da ih zalijem ledenim šmrkom, ali nemam šmrka na svu sreću nas sviju, imam samo blokade i anskioznosti. To dođe valjda s godinama, ti ulasci u menopauze i hormonalne neravnoteže, prije je to bio lako uhodani proces, strah, anksioznost, blokade, frustracije, čokolada, i bum, eto menge, eto sunca, eto sreće, eto ljubavi, pa sve onda ispočetka. Sad to više nema ni reda ni pameti, ni najgore od svega, predvidljivosti. Ni pomoći, čini se, naravno, jer da ima onda ne bi bilo blokade i anskioznosti.
Pročitala sam negdje da sam kao pripadnik krvne grupe 0 puna adrenalina i da moram trčati, trčati, trčati barem tri puta tjedno po četrdeset minuta e da bih bila normalna, inače me guši, a i da je zdravo trčati jer to spriječava osteoporozu u menopauzama, a i dobar je osjećaj imati zategnuto tijelo jer to je ta čuvena mladost od koje se je tako teško oprostiti, zato pratim na Instagramu jednu babu od skoro 70 koja se bavi bodibildingom pa izgleda kao Igipop, ali sa sisama i ljepšim licem. Ono, vidi se sva mišićna anatomija i sva suva kožica koja tužno visi. Sve što visi to je tužno osim šišmiša, viseći šišmiš je slatki.
Moram ponovno početi trčati. Kupiti prvo patikice trkalice. Ako patikice trkalice nisu udobne onda žuljevi ne daju trkati. Pa su zato patikice trkalice skupe, pa zato onda prije svega treba početi zarađivati. Ko zna kad ću opet krenuti trčati... opet na početku....


Aliteracija...

staroinovo.blog.hr


JESENJA PJESMA

Nepoznat Netko donio je Jesen
u Sjevernu Sobu.
O, sada,
kad sve je boja, berba i miris vina,
i kada se čuje pjesma Stvari i Živinâ,
i kad mrtvaci viču od čežnje u grobu,
Nepoznat Netko donio je Jesen
na srebrnom pladnju
u sobu:
grožđe i kruške, jabuke i smokve.
A vani se puše sunčanog soka lokve,
i čuje se kroz prozor
gdje u svili dana
pjeva negdje žena.
I cvrkuću ptice.

M. Krleža

















Pod drugim nebom

astrosailor22.blog.hr

Nigel Davies, čiju povijest Evrope ste vjerojatno vidjeli kao podebelu
2 kg knjižurinu, ili na njoj istrenirali mišiće tokom čitanja, napisao je
mnogo knjiga. Toliko da je u pisanju došao do samih granica onog o čemu
povjesničari obično pišu. Pa je napisao "Pod drugim nebom: globalno putovanje
kroz povijest" (moj prijevod, u originalu je "Beneath another sky: a global
journey into history". Ja sam čitao poljski prijevod pod naslovom "Na krańce
świata, podróż historyka przez historię". Ne nalazim hrvatsko izdanje, ispravite
me molim ako netko zna).

Poznati povjesničar je davaio seriju predavanja na liniji koja ga je vodila
preko rjeđe posjećivanih područja, pa se pozabavio njihovom povijesti. Pri
tome je i čitaoca uputio u neke malo poznate - iako nimalo tajne -
činjenice iz starije i moderne povijesti. Upravo ova druga komponenta ovog
opsežnog, 800 straničnog djela, je najbolji dio priče. Morali bi se poprilično
naklikati internetom da pronađete podatke koje je Davies ispisao, a za
dobiti kakav-takav pregled nad njima morali biste poprilično godina studirati
povijest.

Knjiga nije monumentalno, iscrpno djelo kao "Evropa", ali je mnogo iscrpnija
i smislenija nego ono što možete naći u Lonely Planet ili sličnim publikacijama
kad idete na daleko putovanje. Ili u lokalnim povijesnim reklamnim napisima koji
su vjerodostojni koliko i izdanja povijesnog odjela manje ili više irelevantnog
hrvatskog sveučilišta ili samizdat ćaknutih samozvanih (ili čak akademskih)
povjesničara ili predsjednika banana republika.

Popis poglavlja odaje putanju na kojoj je Davies držao predavanja tokom svog
putovanja oko svijeta: Baku, Emirati, Delhi, Malezija, Singapur, Mauricijus,
Tasmanija, Novi Zeland, Tahiti, Teksas, Manhattan, Madera, Frankfurt. Među tim
poglavljima je još par u kojima daje širi kontekst, kao "Evropska povijest za
izvoz", "Oriens", "Trans-atlantik" i "FRA" o avio-katastrofama.

Posebno su mi bili zanimljivi dijelovi o Teksasu i Manhattanu, s pravom ih
je postavio uz Mauricijus i Tahiti, toliko su zapravo egzotični. Šteta da
nam o tom dijelu povijesti više ne pričaju, gubimo vrijeme na popis nebitnih
kraljeva, a mogli bi djecu naučiti nešto zanimljivog.

Ako ste zainteresirani za opću povijest, a ne brojanje krvnih zrnaca ili
anti- ili pro-fašističke pisarije koje nam obično serviraju kao "Povijest",
preporučam. Autor piše zanimljivo i nećete pola teksta prespavati.

Pod drugim nebom

astrosailor22.blog.hr

Nigel Davies, čiju povijest Evrope ste vjerojatno vidjeli kao podebelu
2 kg knjižurinu, ili na njoj istrenirali mišiće tokom čitanja, napisao je
mnogo knjiga. Toliko da je u pisanju došao do samih granica onog o čemu
povjesničari obično pišu. Pa je napisao "Pod drugim nebom: globalno putovanje
kroz povijest" (moj prijevod, u originalu je "Beneath another sky: a global
journey into history". Ja sam čitao poljski prijevod pod naslovom "Na krańce
świata, podróż historyka przez historię". Ne nalazim hrvatsko izdanje, ispravite
me molim ako netko zna).

Poznati povjesničar je davaio seriju predavanja na liniji koja ga je vodila
preko rjeđe posjećivanih područja, pa se pozabavio njihovom povijesti. Pri
tome je i čitaoca uputio u neke malo poznate - iako nimalo tajne -
činjenice iz starije i moderne povijesti. Upravo ova druga komponenta ovog
opsežnog, 800 straničnog djela, je najbolji dio priče. Morali bi se poprilično
naklikati internetom da pronađete podatke koje je Davies ispisao, a za
dobiti kakav-takav pregled nad njima morali biste poprilično godina studirati
povijest.

Knjiga nije monumentalno, iscrpno djelo kao "Evropa", ali je mnogo iscrpnija
i smislenija nego ono što možete naći u Lonely Planet ili sličnim publikacijama
kad idete na daleko putovanje. Ili u lokalnim povijesnim reklamnim napisima koji
su vjerodostojni koliko i izdanja povijesnog odjela manje ili više irelevantnog
hrvatskog sveučilišta ili samizdat ćaknutih samozvanih (ili čak akademskih)
povjesničara ili predsjednika banana republika.

Popis poglavlja odaje putanju na kojoj je Davies držao predavanja tokom svog
putovanja oko svijeta: Baku, Emirati, Delhi, Malezija, Singapur, Mauricijus,
Tasmanija, Novi Zeland, Tahiti, Teksas, Manhattan, Madera, Frankfurt. Među tim
poglavljima je još par u kojima daje širi kontekst, kao "Evropska povijest za
izvoz", "Oriens", "Trans-atlantik" i "FRA" o avio-katastrofama.

Posebno su mi bili zanimljivi dijelovi o Teksasu i Manhattanu, s pravom ih
je postavio uz Mauricijus i Tahiti, toliko su zapravo egzotični. Šteta da
nam o tom dijelu povijesti više ne pričaju, gubimo vrijeme na popis nebitnih
kraljeva, a mogli bi djecu naučiti nešto zanimljivog.

Ako ste zainteresirani za opću povijest, a ne brojanje krvnih zrnaca ili
anti- ili pro-fašističke pisarije koje nam obično serviraju kao "Povijest",
preporučam. Autor piše zanimljivo i nećete pola teksta prespavati.

Jesenji plodovi

nachtfresser.blog.hr



Nakon škole i ručka bijeg u šumu, valja koristiti svaki trenutak, u petak nam ponovo dodijeljen štrajk. Najzanimljivije mi bilo kad je Jin odjurio, dok smo mi mukotrpno preskakali srušeno drveće, naša vika nije pomagala, nestao je. Već sam počeo pređeno preskakati, zbilja prestrašen, da bi se on pojavio na strani na koju smo se probijali, našao je zaobilazan put, svaka čast, zalajao je u smislu, zar si posumnjao u mene. Šume su izdašne nakon velikog noćnog pljuska, tako da konačno imam post koji bi se mogao svidjeti i našoj Čarapici. Dodajem još par fotografija koje je snimila drugarica:


Jesenji plodovi

nachtfresser.blog.hr



Nakon škole i ručka bijeg u šumu, valja koristiti svaki trenutak, u petak nam ponovo dodijeljen štrajk. Najzanimljivije mi bilo kad je Jin odjurio, dok smo mi mukotrpno preskakali srušeno drveće, naša vika nije pomagala, nestao je. Već sam počeo pređeno preskakati, zbilja prestrašen, da bi se on pojavio na strani na koju smo se probijali, našao je zaobilazan put, svaka čast, zalajao je u smislu, zar si posumnjao u mene. Šume su izdašne nakon velikog noćnog pljuska, tako da konačno imam post koji bi se mogao svidjeti i našoj Čarapici. Dodajem još par fotografija koje je snimila drugarica:


Lux in tenebris... svjetlost u tmini...

dinajina-sjecanja.blog.hr







Hic tandem stetimus nobis ubit defuit orbis.
(Stigli smo najzad ovde gde nam je nestalo globusa.)
Eh, ta mansarda!

"Noktima smo svuda po zidu ispisali (kada to nije išlo na uštrb slika koje je iscrtala vlažna ruka) latinske i grčke sentence kojih smo se pridržavali kao deset božjih zapovesti i izgovarali ih u časovima intelektualnih kriza i očajanja kao molitve očišćenja. To su bili putokazi ka Istini, lux in tenebris, kako je rekao Jarac-Mudrijaš. Ko bi se drugi setio toga da se sentence moraju urezivati u zid ad unguem, »golim noktima, dok krv ne brizne!« "

Danilo Kiš...MANSARDA






Teško je poslije ovakvog teksta napisati nešto smisleno, pronaći riječi kojima bih opisala trenutak u kojem doživjeh lux in tenebris, trenutak spozanje nutarnje svjetlosti…

Na graničju svjesti i podsvjesti se prisjećam davno napisanih pjesama… zbirke „osamnaest crvenih ruža“...

Prostor je bio prepun utvara
zidovi išarani sjenama prošlosti
trajanje u tmini uspomene,
plov bespućem insomije.

Noktima tugovanja
klesah pjesme u zidove hrama ljubavi…
uzaludnost,
ne osjećah sjaj
nutarnjeg sunca.

U vazi su umirale ruže,
znamenje nečemu
čega nije bilo.

Bila sam inkarnat nepostojanja u vretenici zbilje… a onda odrastoh do zrelosti djeteta... oćutih moć sadašnjeg trenutka...
Ako postoje reinkarnacije ja u ovom utjelovljenju osjećam ljubav… druga mi nisu važna… ne opterećujem se njima…

Hic tandem stetimus nobis ubit defuit orbis... Stigli smo najzad ovde gde nam je nestalo globusa... preselili smo u mansardu...

Igra sudbine i utjelovljenje pročitanog... počeli smo živjeti kompromis između sna i jave...

Darovao si mi buket ruža… širile su miris ljubavi… ne dozvolih im da uvenu… da nestanu u zaboravu… poželjeh u zajedničkoj prisnosti ovjekovječiti njihovu prisutnost… uspjela sam zaustaviti njihovo nestajanje…

Sretna pišem ljubavnu pjesmu lux in tenebris… tebi i tvom imenu u kojem ćutim snagu danje svjetlosti… više ne dozvoljavam prošlosti da mi zamuti izvorište ljepote…

Izgovaram molitvu geometriji trenutka i na laticama osušenih ruža ispisujem moju pjesmu nad pjesmama… na dnu stiha se zrcali čvrstina dvojnosti u jednoti ljubavi…

Ruže su bile i ostale znakovlje mojih sudbinskih puteva... neizgovoriva, tek osjećajna, simbolika moga vremena...

U prisnosti buja prisutnost,
dan prepun svjetlosti
i ruža.

Dijana Jelčić


Kapar na splitskoj rivi

stella.blog.hr


Zašto kiša počinje kako pomislim otići u Split? Isto se desilo
kad smo prošlog puta htjele do Splita. Ovog puta smo imale
sjajne domaćine i prijevoz, pa je izlet ipak bio moguć.


Ispričavam se blogerima iz Splita što se nismo vidjeli,
ali nije bilo vremena. Kad vas prijatelji vode, oni određuju
i program, a u Splitu je previše toga što treba vidjeti.
Počnimo od makete grada, radi orijentacije.

U splitskoj luci uvijek je živo. Šetamo između pljuskova.



Je li ovaj jedrenjak stigao s Kariba?

Moru je teško koliko ima brodova...

Ovo je poznati dio Splita, Prokurative.


Idemo sve do kuće na kamenu s kaparom u delu Matejuška.


Zar nije kapar božanstven? Obožavam ga.


Pijemo kafu u kafiću „Adriana“, pa ćemo nastaviti šetnju
Splitom


(nastavit će se)

16

sri

10/19

Život je ponekad ,crno bijel

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr



Svi smo ponekad sami. Usamljeni. Zabrinuti.

Mladi i stari. Bogati i siromašni
sretni i nesretni
ponosni i prkosni
pod teretom života pognuti.

Život je ponekad ,crno bijel.

Akvarel

rossovka.blog.hr

Današnji dan jedan je od najčudnijih koji sam proživjela. Toliko je emocija izmiješano u meni da naprosto ne znam otkud bih počela; kao kad pokušavate napraviti dobar akvarel pa se boje pretapaju jedna u drugu, poput blistave i nezemaljski lijepe čarolije koja dolazi iz jedne sasvim druge dimenzije.

Na današnji je dan svoj ovozemaljski put napustio veliki, neponovljivi Toše Proeski, mladić nestvarnog glasa i izgleda, prekrasna duša koja je toliko ljepote još mogla dati svijetu. Poginuo je u prometnoj nesreći. Imao je svega dvadeset i šest godina. Vijest o njegovoj smrti čula sam dolazeći na posao, i bila sam potresena kao da sam ga osobno poznavala. Dar koji je tako nesebično darivao svijetu spojio ga je finim, neraskidivim sponama sa tisućama ljudi poput mene koji su o njemu znali tako malo, gotovo ništa, a imali osjećaj da ga tako dobro poznaju. Osmijehom i glasom obasjao je tolike živote.
Ne htijući, prisjetila sam se najjezivijih trenutaka svog života - zvukova koji su zauvijek ostali urezani u moje pamćenje, glasova koji bez slika zvuče tako sablasno, povremenih odbljesaka svijesti koji su me vraćali na ovaj svijet i buđenja usred noći u sisačkoj bolnici, strašne grmljavine i kiše koja je obavijala noć svojim mokrim rukama, a ja nisam znala ni gdje sam, ni što sam preživjela. Neopisivo je to iskustvo; ne postoje dovoljno snažne riječi kojima bi se mogla opisati ta dimenzija.
Upravo zbog toga još sam sretnija što sam još uvijek ovdje, što svakog jutra kroz prozor sobe ugledam osvit novog dana i divim se svijetu kao da ga nikad do tog novog svitanja nisam ugledala. Dočekala sam da moje riječi vidim ukoričene u prekrasnu knjigu. Radujem se susretu sa svim ljudima koje volim. Radujem se susretu čak i sa onima koji su me silno povrijedili. Radujem se životu koji mi je dan, radujem se smijehu koji mi nitko nikada nije mogao oduzeti.

Što zapravo želim reći? Život je istovremeno i radost i bol, i neizmjerna sreća i neizreciva tuga, koračanje poznatim putevima i hodanje rubom provalije. Samo budite ono što želite biti, i sanjajte nedohvatljive snove. Doći će trenutak da postanu stvarni i opipljivi, i da vas ispune neslućenom radošću. Možda će iza najžešće oluje nebo iznad vas postati toliko plavo da će vas zabljesnuti svojom ljepotom, i nećete se ni sjećati da ste do prije nekoliko trenutaka bili prestravljeni žestinom nevremena i crnilom oblaka koje vas je guralo u očaj.
Samo budite ono što želite biti, blještavi poput krijesnica u toploj ljetnoj noći. To je najljepši dar koji možete dati i sebi, i svijetu koji će ostati zaslijepljen ljepotom vaše svjetlosti.
Život je tako lijep. Samo treba biti strpljiv i kročiti kroz svoje dane ispunjen zahvalnošću za ono što imamo.
Ono što nemamo ionako nam nije namijenjeno.


Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum