Blog.hr

cool

uto

12/25

Tamo negdje, prije skoro dva desetljeća mnogi blogeri su imali blogove
tamo na jednom drugom portalu
odmah ću reći da nosim u sebi lijepe uspomene i dragocjena poznanstva
sjećam se i nekih stvari s određenom dozom gorčine...
jedna izuzetno kreativna i svestrana blogerica često nas je znala iznenaditi
svojim postovima i umijećima...
ona je crtala, pisala, fotografirala, vezla, kukičala, kuhala, kolače pekla i što sve ne
meni je poklonila seriju svojih radova koje još čuvam...

BILI NA SASTANCIMA U BANJA LUCI

zgmazoretkinje.blog.hr

Uprava Zagrebačkih mažoretkinja je bila na službenom putu u Banja Luci (BiH) gdje smo u subotu i nedjelju održali više važnih sastanaka, te prisustvovali domjenku Aerodroma Banja Luka.

- petak 12.12. u 15:00 Ivanec (team building do nedjelje 14.12. u 20 sati), o/o Tinana

- subota 20.12. u 16:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o ????

- nedjelja 21.12. u 09:00 HVU (koncert za djecu djelatnika HVU), o/o Tinana

- nedjelja 21.12. u 16:00 HVU (Božićni koncert Zagrebačkih mažoretkinja), o/o Tinama

SLIKE ZA NAJMAŽORETKINJU

Zagrebačke mažoretkinje na svom godišnjem koncertu najboljoj mažoretkinji godine daju umjetničku sliku poznatih slikara koja uvijek ima temu Zagreba. Slike su vrlo vrijedne.

Ove slike uvijek nabavljamo u serijama, pa ih u skladištu uvijek imamo 2-4. Koji puta ove slike poklanjamo i prijateljskim timovima kada im idemo u goste.

I ostale mažoretkinje (najbolje tehniciranje, najveće napredovanje, najprofesionalniji stav na nastupu, najmarljivija mažoretkinja, najbolji trener) dobivaju plakete i razne nagrade, najčešće novi mažoret štap. Mažoretkinje koje su 5 godina u 1. formaciji dobivaju pravi zlatni štap, a one koje su 20 godina u timu štap sa Swarovski kristalima.

Ljetna stanka

Zagrebačke mažoretkinje imaju redovne treninge većinu godine, tj. svo vrijeme osim tijekom praznika i državnih blagdana. 1A sastavi imaju i intenzivne treninge tijekom svih praznika (zimskih, ljetnih i jesenskih).

Stanke u sezoni za 1A timove:
- od Nove Godine do kraja zimskih praznika (obično 8.1.) + 24. i 25.12.
- od Uskrsne subote do Uskrsnog ponedjeljka
- obično od 7.7. do 15.8. za S1A i od 26.6. do 15.8. za J1A, no moguće je da se isto pomakne tjedan ili čak dva ako je prvenstvo ranije ili kasnije

Crkva Sv. Marka

- jedna od najstarijih zagrebačkih građevina
- župa osnovana 1261. temeljem Zlatne bule Bele IV (1242.)
- sama crkva napravljena sredinom 13. stoljeća (prvi dokument 1256.)
- vjerojatno je i prije na tom prostoru postojala crkva jer su arheolozi otkrili groblje iz 11. stoljeća
- poznata po šarenom krovu kojeg su dizajnirali Macetti i Machiedo, a na kojem su stari grbovi Zagreba (crveni) i Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
- ispred same crkve bio je stup srama, gdje su vezali ljude i izvršavali kazne po nalogu gradskog suda
- i Matija Ambroz Gubec je okrunjen užarenom krunom kod stupa srama
- na trgu ispred crkve stoljećima je bio sajam
- crkva je obnavljana 1876-1882. (bečki restaurator gotičkih crkava arhitekt Friedrich von Schmidt u suradnji sa Hermannom Bolleom), a kada je napravljen i znameniti krov, nakon čega je ponovno obnovljena 1923-24. i 1984-2009
- unutar crkve su poznate skulpture Ivana Meštrovića „Razapeti Krist“ i „Madona s Isusom“
- freske u crkvi naslikao je Jozo Kljaković, a ulja na platnu Ljubo Babić
- orgulje datiraju iz 1359. i prve su poznate orgulje na području Zagreba, ali su nekoliko puta mijenjane i obnavljane, a nove orgulje na starom kućištu postavljene su 2011.

SASTOJKI ZA KUHANJE

Sastojki = namirnice
Špeceraj = živežne namirnice
Prezli = krušne mrvice
Griz = krupica
Grifik brašno = oštro brašno (T400)
Glat brašno = glatko brašno (T550)
Cukor, cukar = šećer
Štaub šećer, štaubcuker = šećer u prahu (mljeveni)
Špinani šećer = karamelizirani šećer
Cvebe = grožđice
Himper = maline
Hruška = kruška
Karfiol = cvjetača
Vugorki = krastavci
Buče = tikve
Paradajz = rajčica
Grincajg = miješano povrće (mrkva, celer i peršin)
Bažulj = grah
Ričet = ječam
Puter, putar = maslac
Šnicl = odrezak
Faširano meso = mljeveno meso
Fileki = tripice
Špek = slanina
Žganci = palenta
Ficlek = mali komadi
Zafrig, ajmprem = prženo brašno, zaprška
Apšmalcano, abšmalcano = kuhano, pa potom poprženo sa mrvicama
Našpikati = zarezati meso i ubaciti u prorez slaninu, češnjak isl.
Dinstati = pirjati
Saft = umak, sok
Soc, zoc = talog od kave

„Na placu sam kupil grincjg za juhu“ = Na tržnici sam kupio miješano povrće za juhu
„Daj napravi šnicle na saft“ = Možeš li skuhati odrezak u umaku
„Bum skukal špek-fileke“ = skuhat ću tripice sa slaninom
„Nareži meso na ficleke pa ga zdinstaj“ = Popirjaj meso narezano na komadiće
„Zdinstaš luk na masti“ = pirjaš luk na masti

CORSO
1907. je arhitektonski atelijer Hönigsberg i Deutsch projektirao, a ugledna tvornica pokućstva Bothe i Ehrmann namjestila jednu od najboljih zagrebačkih kavana "Corso" na uglu Ilice i Gundulićeve. U Corso su odlazili Matoš, Marinković, Krleža i drugi umjetnici.

U Corso se odlazilo prvenstvno na kavu, ali i pizzu za van koja se prodavala u prizemlju prema Iličkoj strani, a jedini su u Zagrebu prodavali pizzu na šnite. Kultna zagrebačka kavana nakon 113 godina mogla bi postati trgovina. Još jedno svetogrđe barbara koji uništavaju duh Zagreba. Svetogrđe koji vapi do neba.

SA LJETNOG KAMPA - 2. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

Nedjelja - 2. dan

...nastavak u idućem postu...

You'll Never Walk Alone

kojotica.blog.hr

Na Flekserici sam nešto sprčkala sa adresom bloga pa više ne funkcioniraju linkovi kako bi trebalo.
I zato (jer sam tako mlad) odlučih vratiti se nazad u garažu gdje je prije 17 godina počelo moje blogojavljanje.

Kad smo se onomad vratili s krstarenja napisala sam post o izletu u Liverpool koji nisam odmah objavila.
Nije prošlo par dana i neki kreten se zabije autom u ljude i nakon toga činilo mi se nekako neprimjereno.
Ali šteta slika i muke oko postavljanja u post, pa nek ide na blog s manjim zakašnjenjem od samo sedam mjeseci.

Dakle, dana 04.05.2025...

Treba razlikovati odmor od putovanja.
Tako je barem pokojni Kupus govorio.
(Jako mi fale njegovi komentari, da onako po svoje popljuje krstaranje i olinkluziv turiste a da sve to skupa ne zvuči zločesto.)

Danas ćemo dakle tražiti razliku izmedju odmora i putovanja.
Godišnji je zajednički nazivnik za jedno, drugo i treće (ono kad ostaneš doma a ne moraš na posao - nekada je to čak i najbolje, no o tome drugom prilikom).

Hrvatska nam je nešto što obavimo reda radi.
Obavezni program, kratka posjeta rodbini i to je to.
(Nema mi bolje fore nego kad mi se netko u Njemačkoj misli učmariti pitajući me idemo li u Hrvatsku a ja kažem: Nö.)
Daleko je od odmora slušati danima gdje se kome rodio unuk, tko je umro od prošlog posjeta a tko se rastao od žene.

Pokušali smo otići i negdje drugdje na "našem" moru ali meni nije odmor kad se moram dizati u ranu zoru da ostavim ručnik na plaži.
Pa onda još debeli uhljebljeni redari bacaju ručnike dok ti recimo plivaš u sedam ujutro jer si on ne može zamisliti da je netko u to vrijeme već aktivan.
Još manje mi je odmor kad čekam u redu mjesto za stolom u restoranu, kad moram marširati 2 kilometra dok ne pronadjem preskupe slobodne ležaljke ili se pak svadjamo pred supermarketom na prepunom parkiralištu kad nam slučajno nešto zatreba iz dućana a unutra navalilo tisuću turista.
A apartman je u pički materinoj, skoro pa u Gorskom kotaru, pet kilometara pješačenja po nizbrdici do mora.
Pravi pišvajz čeka te tek kad se vraćaš nazad uzbrdo, dva koraka naprijed, tri nazad.
Do gore zaboraviš da si bio na kupanju a onda tek treba ili opet u kolonu u butigu sa svim onim apartmanskih gostima pa sam kuhati ili se pak postaviti u red pred restoranom, čekajući na slobodno mjesto na kojem će onda gazda pratiti koliko brzo žvačeš onaj ćevapčić jer novi gosti već stoje u redu i nema mjesta za prožvakavanje.

Na kraju smo došli do toga da se najbolje odmorimo u Sloveniji.
Godišnji planiramo u doba kad nema praznika u Njemačkoj i svim državama koje graniče s deželom.
Tako nam po glavi skače eventualno kakva mater sa bebom a i njih je malo jer za idealnu sliku na fejsbuku i instagramu treba dvoje djece a onda je jedno često već školske dobi i ne može na praznike dok se mi odmaramo.
Ajde dobro, jednom smo naletili na odmor baš u vrijeme kad su Janezi koristili neke pakete koje su dobili u vrijeme korone od države a moglo ih se, ko za vraga, koristiti po termama.
Naravno da su svi čekali zadnji rok i to je bilo baš u vrijeme našeg odmora.
Pa je ujutro već bazen bio pun močećih slovenskih penzića okolo cijelog ruba bazena i po jacuzzijima.
Sreća da Slovenke za razliku od Švabica nešto doma i skuhaju, pa se dotično društvo razilazilo najkasnije do podneva.
Da je te kupone podijelilo u Njemačkoj švapske babe (kao što već znamo iz prošlosti - moj obožavani primjerak), koje su davnih dana već reciklirale pokojne muževe i sad uživaju u njihovim penzijama nakon što su cijeli život glumile majke odgajateljice i radile uvrh glave pola radnog vremena (ako i to) a onda čekale da sad već pokojni skuha večeru, bi nas bile satrle.

Na odmoru jednostavno gnjilimo.
Wellness, sauna, frizer, kakva masaža, fino jelo i pokoji izlet.
Doma se vratimo baš odmoreni.

Putovanje je nešto drugo.
Na putovanje se odlazi vidjeti svijeta a odmor je u drugom planu.
Jer ako ćeš odmarati ništa nećeš vidjeti.

Zadnja dva putovanja, ono američko i ono islandsko pokazala su nam da je to prava stvar za nas u pauzama od onoga što nazivamo odmorom.
Sjesti u auto i voziti se sam po nekoj zemlji, svaki dan na drugom mjestu.
Bez grupe, bez termina i pravila kojih se treba slijepo držati.
No problem zbog kojeg će takva putovanja u budućnosti biti teško ostvariva je naravno moja jebena noga.
Koja će odsad pa nadalje i ubuduće ostat takva kakva je, puno više neću postići.
I zato smo alternativu pokušali naći u krstarenju.
(Od kojega nisam puno očekivala jer se grozom masovnog turizma i 3500 ljudi na tako malom prostoru ali bolja polovica je obavezno željela jednom probati i ovo je sad bila prilika.)

Krstarenje je nešto izmedju odmora i putovanja.
Fora je jednom probati, čisto da budeš siguran (kao ja) da to nije za tebe.

Prije krstarenja bojala sam se da je to neka vrsta takozvanog "kaffeefahrta".
To je ono kad te pozovu da dodješ zabadava ili uz neku minimalnu participaciju na vožnju brodom na kojoj ćeš zabadava ili za 2 eura i pedeset centi dobiti pola pečenog pileta, pomfrit i pivo a za desert besplatan kolač i kavu.
Zaborave ti spomenuti da moraš kupiti skupi madrac ili deku iz Top shopa, inače te bace u vodu.
To saznaš kad već glodješ batak od one polovice.

Nakon krstarenja znam da to i je neka vrata kaffeefahrta na kojoj ne moraš kupiti deku nego skupi parfem, luksuznu torbicu na tobožnjem sniženju i brdo kozmetike na koju će se loviti prašina ali ti je neugosno vratiti je nazad frizeru i maserki koja ti se tako ljubazno smije.
A prije toga ti je prodala tužnu priču o tome kako osam mjeseci nema slobodnog dana...
Da bi je onda sreo u shopingu po Liverpoolu.
Na nepostojeći slobodni dan.
Ma ne smeta meni da oni imaju slobodni dan, smeta me da ne govore istinu, a ta je da dobiju slobodne dane kad ih nekoliko gostiju pohvali.
Da smo to znali od početka, hvalili bi ih svaki dan po tri puta šefu i online.

Kako god.
Sad imam tih boca s kojih ću brisati prašinu jer se nikada ne packam s bilo kakvim kremama.
Zamijenili su nam sauna paket (koji nismo htjeli koristiti jer na brodu vrijede talijanska pravila u sauni po kojima se saunira obučen) za 80 minuta klasične masaže i lijepo su one nas izmasirale i na kraju nam uvalile te neke kreme.
Najbolja fora je da mi je na kraju postalo jasno zašto su nas odvojili - da bi meni i njemu uvalili isti gel za masažu.

Moš mislit šta ćemo se masirat, usmrdit će se sve u kupaonici i razvodnit i onda ću držat to takvo još pet godina jer je skupo pa šteta bacit.
Mislim, stvarno nisam ljubitelj tih mazarija od kojih zamastiš robu i namještaj kad se s njima natrafljaš, posebno otkalo imamo mačke pa dlaka koje se na tebe tako masnog onda još bolje zalijepe.

Ali nije najveća fora to da su nas obuli za kreme koda smo na "kafefartu" nego je mužu njegova htjela uvalili i kremu protiv bora za 159 eura pa joj je reko: "ako to uzmem zadavit će me žena, ne smijem izać iz kabine", pa me kosooka Michelle ružno gledala cijelim putem.

Osim krema tu su i parfemi koje smo kupili i sad ima da se nasmrdavamo do sudnjeg dana.
Kupila sam tri komada.
Dva su baš parfemi a treći je eau de toilette.
Doma imam najmanje 3 do 4 boce koje nikada ne koristim, eventualno za dezinficirati ranu kad nema ničeg drugog pri ruci.

Ali kad je bilo 70 posto popusta.
Pa budi beu toga rekla bi pokojna mama.
A i naša susjeda Plavuša se odselila u drugi grad.
Bila je poznata po tome da ostavi oblak smrada od parfema za sobom, da padneš u nevijest i moraš piti antihistaminike da dodješ k sebi.
Sada ju ima tko zamijeniti zubo

Inače, iza kulisa koje se vidi na slikama, meni je sve to luksuzno i ekskluzivno kao da tamo negdje sedamdeset i osme idem na logorovanje sa osnovnom školom ili nedaj bože s izvidjačima.
Pa diži se ujutro, pa diži zastavu, pa pjevaj himnu sa cijelom ekipom.
Jedino što nema učitelja koji se pali na "atomski zdesna" pa ne moraš svako toliko skakati na suprotnu stranu jer te ništa ne smije iznenaditi.

Ne znam da li je ikada ikoga krstarenje asociralo na prisilno logorovanje tijekom osnovne ili takmičenje iz obrane i zaštite ali eto meni je tome po principu najsličnije.
A i glazba je negdje iz tog vremena.
Ubilo nas Mama mia-om od ABBA-e.
A debili od gostiju na to naprosto svršavaju koda su Muriel koja se udaje iz istoimenog filma.

Kao što sam već stoput napisala i opet ponavljam jer ponavljanje je majka čega već, interesantno je jednom otići na krstarenje cruiserom, čisto da bi nakon toga bio siguran da li je to za tebe ili nije.
Za nas definitivno nije nešto što bi ponovili, osim da nekim slučajem nestane svih 3000 putnika i mi ostanemo sami na brodu s batlerom a ABBA i imitatori Elvisa Presleya iz iz nau or never perioda nikada nisu ni postojali, pa ni ne mogu iz nekoga grma iskočiti zabavljajući nas.
(E da se na blogu može čuti ono što pišem, pa da vam otpjevam neku od ABBA-e tako kako je pjevala zabavljačica na brodu - sa talijanskim naglaskom, ne znate što ste propustili).

Isplatilo se jer smo kao obitelj otišli jednom nekamo skupa sa sinom nakon dugo godina, isplatilo se nakon dvije godine mučenja sa mojom šugavom nogom i općenito mojim sinusoidama raspoloženja i motiviranosti za dalje, isplatilo se jer ipak smo se odmorili i zaboravili na svakodnevicu, na firmu, kolege, susjede i jebene mačke, koje meni osobno (da grozna sam ali ja sam ta koja kupi dlake po cijelom stanu) nisu zafalile ni trenutka.

Isplatilo se jer sam jednom u životu kupila skupu torbu, isplatilo se jer sam više puta Švabama pred nosom stisla dugme za zatvaranje lifta.
Ne mogu vam opisati koji je to gušt kad se Švabo namjerava ugurati a lift mu se zatvori direktno pred vrhom nosa i isčupa mu nosne dlake.
Posebno kad su sa tobom u liftu žena u kolicima i njezin muž, preko kojih se zdravi primjerci guraju bez ikakvog obzira jer im je teško počekati slijedeći lift, pa ti to zatvaranje dodje ko neka satisfakcija za sve one "behinderte" koje nitko ne jebe, osim na riječima jer je popularno srati o inkluzijama i o tome koliko smo svi supet truper empatični.
Još da su mi dali jednog "džermansa" da ga malo šutam rukama i zdravom nogom (ko baba iz Allo Allo vičem stalno aj spit on dem a nakon ovog doživljaja bivanja sa toliko količinom na uskom prostoru još puno manje - grebatori, cicije, stari egoisti, očajne polovnjače koje se guraju u red da im znojni debeli Elvis imitator pokloni šal s kojim je brisao znoj - e to mi je vrhunac predrasuda naših galebova o Njemicama koje nažalost nisu daleko od istine, barem što se tiče +60 generacije) jedno sat vremena, možda bi nekome i savjetovala takvo putovanje.

A što smo osim puste pučine vidjeli putem?
Nešto malo Londona i Corka u Irskoj, taman toliko da zaključimo da ćemo se u London jednom vratiti a u Cork majbi bejbi ali ako se k ne vratimo neće nam biti krivo.

Ono Irske što smo vidjeli nije nas se naročito dojmilo, no u svakom slučaju je bolje od one sjeverne.
Belfast je valjda najdepresivnije mjesto na svijetu na kojem sam bila.
Nije toliko ni problem vanjska ružnoća, ima par impresivnih zgrada kao npr. parlament ili sveučilište, više je riječ o nekoj neugodnoj atmosferi koja se osjeća u zraku po cijelom gradu. Teško za opisati a na slikama se ne vidi.

Jedino je Ludwigshafen eventualno još gadniji ali nitko nikada nije došao na ideju organizirati izlet do njega i skupo ga naplatiti.
Ne bi se tamo vratila ni da meni netko plati.
Zaobići u širokom luku ako je ikako moguće.

Škotskom smo se provozali po jezerima i hajlendima.

Simpatično ali uvijek isto.
Možda je problem što smo zadnji put bili na Islandu a tamo je iza svakog zavoja nešto sasvim drugo i neočekivano.
U Škotskoj smo nakon trećeg jezera i drugog brda od oduševljenja govorili: greeeeejt!.....greeeeejt!, ko obitelj Bandy na izletu po Evropi.

Malo jezera pa malo brda pa gle cottage

i cvijeće oko njega

s puno vrtnih patuljaka.

Problem organiziranih izleta s broda je premalo vremena, da bi se ičemu moglo pravo posvetiti i onda de sve svodi na vozikanje okolo s busom.
I slikanje pred onom jednom atrakcijom kod koje se stalo 5 minuta da se naprave slike i kasnije pokazuje susjedima kako si tamo bio.
A to nije to.

Na kraju nas se (potpuno neočekivano, jer ipak je to lučki i radnički grad, barem takav imidž se širi o njemu) najviše dojmio Liverpool u kojem je planirani izlet na Anfield na koji au namjeravali ići muž i sin otpao, pa sam onda i ja otkazala "Beatles Tour" i na kraju smo jedno i drugo obavili sami u svojoj režiji.

Na stadion se nije moglo jer je tog dana igrao njihov ženski nogometni klub (btw, da se pohvalim kad smo već kod ženskog nogometa - nećakinja igra za hrvatsku repku U17) ali smo zato doživjeli malo atmosfere prije tekme.
Simpatičan neki narod, radnička klasa bez previše prekenjavanja ali nabrijana nekom pozitivnom i otkačenom energijom.
Cijele obitelji, čak s djecom u kolicima, od glave do pete pune navijačih rekvizita.
Obala je bila puna uglavnom mladih ljudi obučenih kao figure iz manga crtića i super heroj filmova; kasnije sam izguglala da se tih dana u Liverpoolu održavao Comic Con Liverpool.
Uglavnom, bilo je šareno.

Taksist koji nas je doveo na stadion došao je po nas nakon sat i pol i odvezao nas dalje do muzeja Beatlesa u kojem smo proveli sigurno dva sata.
Ali ima se što i vidjeti, čak i kada nisi neki ludi ljubitelj Beatlesa.
Posebno nakon dana i dana na moru u tijeku kojih te muče s Mama mia i O sole mio u izvodjenju Toni Angelina iz Mućki i Madame Edith iz Allo allo.

Na putu do broda (koji nam je ponovno skratilo ljubazno osoblje luke koje je skontalo da šepam, pa su nas odvezli autom) bacili smo još pokoji pogled na grad u koji se definitivno namjeravamo vratiti jednoga dana.
Fotke s fotoaparata još nisam prenesla na kompjuter, pa je ovdje samo ono nešto malo što sam poslikala mobitelom i tako na ovom mjestu sada fali skupltura od Beatlesa u luci, jebiga.

P.S. Nakon večere "iznenadili" su nas tortom za 40.godišnjicu veze (ne braka), koju je muž spomenuo poslugi restorana par dana ranije.
Dobro je bilo da nam nisu pjevali, čega sam se bojala ali imali smo sreće da posada zna samo Happy Birthday (svaku večer su negdje nekog nesretnog slavljenika "iznenadili" tamburanjem nekim egzotičnim instrumentima smokin a ABBA nema prikladne pjesme za takvu priliku lud

When you walk through a storm
Hold your head up high
And don't be afraid of the dark
At the end of a storm
There's a golden sky
And the sweet silver song of a lark
Walk on through the wind
Walk on through the rain
For your dreams be tossed and blown
Walk on, walk on
With hope in your heart
And you'll never walk alone
You'll never walk alone
(Gerry and the Pacemakers: You'll Never Walk Alone)

Vesna Parun: Kad bi se moglo otputovati

penetenziagite.blog.hr

"Kad bi se moglo otputovati,
kad bi se moglo sjesti na konja i otići zauvijek,
ili neku staru lađu prevariti da nas odvede iz grada.

Prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju,
planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.

Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru,
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti,
a koji pjevaju umorit će se od pjesme.

Ja nikad ne bih otputovala,
ni na konju ni na lađi,
jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
Jer nemam od koga da bježim.
I zato jer se plašim povratka.

Ali kad bi se moglo otići zauvijek,
i zaista otići s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni."

Vjerovali ili ne

stella.blog.hr

Volim indijski restoran "Diwali"

Biram radije neljuta jela, kao Korma chicken

Dobar je i Chicken mint

A što ćemo za piće? Ako je vjerovati ovom meniju,
pivo je bezalkoholno piće!

pon

12/25

Razmisli

konobarica123.blog.hr

Dižemo dane žalosti i spuštamo zastave.
Crni su dani u mjesecu Kristova rođenja.
Polažemo crvene ruže simbolike.
U treptaju nade da bit će bolje nestaju životi.
Muževni budite.
I kada kažeš, on samo pjeva, on se samo moli, on je tako fin, on ne misli ništa loše, balavčad diže desnicu al nemaju oni pojma... razmisli.
Razmisli dva puta.
Razmisli.
Kako odgajaš,
kako (ne) djeluješ,
koliko je mali korak.
I pročitaj, oh obavezno pročitaj Sigurnu kuću.
Osamnaest mrtvih žena u samo godinu dana poraz je svih nas tri i pol milijuna koliko nas je još ostalo u ovoj rastočenoj državi.
Reagiraj na pijanstvo, opijate, agresivu.
Počesto se ne bi šteli mešati. Dok ne upadnemo u situaciju gdje bi voljeli da se netko umiješao.
Niti jedan Bog, niti jedna vjera ne uči mržnji, potlačenosti, netrpeljivosti.
I ničiji život ne vrijedi manje.
I zato kako ćeš
dobro
razmisli.

Imagine

staroinovo.blog.hr

Gotovo svakog 8. 12. Zamislim (se) cry

Sjećanje na Johna Lennona – 45 godina poslije

Prošlo je četrdeset i pet godina otkako nas je napustio John Lennon – pjesnik mira, buntovnik s razlogom, čovjek koji je vjerovao da svijet može biti nježniji nego što jest. Bio je vizionar koji je mislio hrabro, pjevao iskreno i sanjao u ime svih nas koji još uvijek vjerujemo da ljubav može mijenjati stvarnost.

Postoji nepisano pravilo da se ime njegovog ubojice ne spominje – jer nije zaslužio mjesto u kolektivnom pamćenju. Onaj koji je u jednoj ruci nosio pištolj, a u drugoj Salingerov „Lovac u žitu“, nije odnio samo ljudski život, nego je pokušao ušutkati ideju. Ali ideje ne umiru.

I zato se John i danas vraća – kad god zatvorimo oči, kad god poželimo svijet bez granica, bez mržnje, bez podjela. Vječna himna slobodi i ljubavi, njegova Imagine, još uvijek nam daje krila:

“Imagine all the people
Living life in peace…”

“You may say I’m a dreamer,
But I’m not the only one.”

Neka nas podsjeća da je svaki san o boljem sutra vrijedan čuvanja.
I da je mir uvijek izbor – naš izbor.

https://youtu.be/YkgkThdzX-8?si=SYM7hQCV2nSjT768

SOL I ŠEĆER

komentatoricamicaa.blog.hr

ja ću kao Golob :

umorna sam od stvari koje postoje
ali ih nema
znači, umaraju me oni oko mene
ma koliko ih voljela
ne umara me želja za onim što nemam
ona je žar u biti
ona je iskra kojom bi i šuma izgorjela
pa gušim je, pritišćem mislima , gasim
svim mogućim jezicima razuma
ali
ne razlikujem sol od šećera , kako razum traži
pa shvatim ipak, kako sol peče jače no što slatko sladi
Neozbiljno se dešava ozbiljnima i to pripada šutnji.
Proći će mislim ,jer prolazi ionako sve svima
odlučim svjesno držati sol i šećer malo udaljenim na polici
da se ne zbunim
gadno je zbunjeno živjeti

Skirakawa

stella.blog.hr

Moji putnici su otišli u Skirakawu, tradicionalno japansko
selo pod zaštitom UNESCO-a.

Do Shirakawe se stiže autobusom iz Takayame
ili Nagoye .

Ovdje je zastupljen stil gradnje Gassho-zukuri ,
bez eksera.

(slike mog sina)
(nastavit će se)

ned

12/25

Zanimljive greške na “Kuprešanki”

hrvatskanumizmatika.blog.hr

Novčanice s iste pozicije na arku nose obilježja klišeja kojim su tiskane. Česti su slučajevi da pojedini klišei imaju neku, veću ili manju, grešku, pa sve novčanice tiskane na poziciji takvog klišea u svom konačnom izgledu imaju i tu posebnost. Ovisno o tome gdje se točno greška nalazi na crtežu novčanice, ona može biti više ili manje zanimljiva. Ponekad su i sitne anomalije vrlo zanimljive, samo zato što se nalaze na “pravom mjestu”.

Dvije takve male, ali zanimljive greške mogu se uočiti na novčanicama od 5000 kuna s datumom 15. srpnja 1943., u seriji slovne oznake E, s brojevima od 200001 do 300000. Novčanice u tom rasponu serijskih brojeva izrađivane su u drugoj, zasebnoj seriji tiska, pa te dvije greške nisu prisutne na ranije tiskanim i numeriranim novčanicama s rasponom serijskih brojeva od 000001 do 200000. (...)

Link cijeli članak: Zanimljive greške na “Kuprešanki”

Zanimljive greške na “Kuprešanki”

hrvatskanumizmatika.blog.hr

Kada unuci otkriju djedove fotografije...

toco1980foto.blog.hr

Danas se nažalost vrlo često događa da pronađene fotografije sve češće završavaju u kontejnerima za smeće, uglavnom iz razloga jer se onima koji ih pronađu to neda čuvati i jer "samo smeta i zauzima prostor". Posebno je žalosno kada to naprave članovi obitelji sa fotografijama koje su snimili njihovi preci. Međutim ima i pozitivnih slučajeva, kada ljudi otkriju pozamašnu foto-arhivu svojih predaka i ne pada im napamet da to "škartiraju", već naprotiv...

Tako je 2021. godine jedan čovjek među stvarima svojeg djeda, koji je bio fotograf amater, pronašao pozamašnu arhivu od oko 80 000 fotografija (dijapozitiva i negatva), koje je snimio u razdoblju od nekoliko desetljeća u 40 različitih zemalja, a nakon čega ih je ovaj odlučio pokazati javnosti...

Grandson Discovers 80,000 Stunning Travel Photos Taken By His Grandfather

U drugom sličnom slučaju iz 2014. čovjek je naslijedio aarhivu uličnih fografija koje je snimio njegov djed, a koje prije toga također nitko nije vidio, a koje su bile prilično impresivne...

Man Inherits Treasure Trove of Unseen Street Photos From His Grandfather

Također je bilo još takvih slučajeva, poput ovog...

Photographer Discovers an Old Leica and 20K Slides in Late Grandfather’s Belongings

Koliko god da možda netko to teško prihvaća, pogotovo ljudi koji nisu fotografski pismeni, sve fotografije (pogotovo ulično-dokumentarne i portretne) su zapravo svjedoci prošlih vremena, a za koje se ne bi znalo kako su izgledala da nema upravo tih fotografija...

sub

12/25

MIRIS DUNJA I KOMPOTA

agness.blog.hr

Soba miriše na dunju. Miriše, podsjeća me na tebe. Dolaze mi uspomene.
Željela bih tako sada da mogu pričati s tobom. Da ti mogu reći, bako oprosti. Oprosti što te nisam zvala češće, ostajala više, cijenila bolje.
Oprosti mi što sam te cijeli život uzimala zdravo za gotovo. Obećajem da ću doći i stajati, samo da sam ti blizu. Bez obzira na tvoje stanje.
Kad je prva baka otišla, dio djetinjstva u meni je umro s njom. Dio za koji sam se nemilosrdno držala. Onaj nevini i naivni dio. Dio sigurnosti i lagode.

A ti, ti si ovdje, a nisi. To ne mogu podnijeti. Ti to ne bi voljela, užasno je.
Kad te vidim, sve je tu, a ništa nije.
Pokušavavaš mi nešto reći, ali kojim umom, dječjim ili tvojim.
Jer riječ ne izlazi iz tvojih usta, samo nerazumljivi zvuk.
Znaš li ti tko sam uopće i da sam ti bila najdraža? Jednom. Dugo, najduže.
A ti si meni još uvijek. I voljet ću sebe u tvoje ime, onako kako i ti.
Vodit ću zamišljene razgovore, čisto da znam što bi mi rekla kad se s "nekim" posvađam i da nema veze što mi je prvi kruh sezone nerazabran.
Miris kompota od jabuka. Dolaze mi uspomene. I znam gdje ću ići.