Blog.hr

cool

pon

11/24

Radovi i šetnja

mcind.blog.hr

Nakon dužeg vremena ponovo sam svratio u staru kuću u gradiću Novi Vinodolski nešto malo urediti u kući i okolo. Za ovo doba godine dosta toplo vrijeme dok je u dijelu rujna bilo baš hladno.

Pogled sa rive.

Šetnja uz more.

Pogled na otočić Sveti Marin i naselje Klenovica iza.

Crkva sv. Trojice.
imagehost

Mislim da je ovo najuža ulica u Novom-

Zanimljiva arhitektura.

Peggy odmara u svome krevetiću ispod stola.

Križaljkica srdašce u koji treba poslagati slova od riječi SLAGALICA uz pomoć slova iznad i ispod a sa strane po volji.

Bilo je i slaganje drva.

Nekoliko premetaljki naselja koja sam vidio a spadaju pod ovaj grad.
DIVNO SLOVI NIKO
NEKA CVILE
LEP IVO
ZEBRE

Palile su se svijeće.

Jednostavna salata koja se može u prikladnoj posudi ponesti na neku dužu šetnju.

Dragomila...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Ime Dragomila relativno je rijetko ime u Hrvatskoj, javlja se uglavnom u Dalmaciji. Nona po tati je rođena u Šibeniku, gdje je maturirala, udala se i 1918 napustila rodni grad. Posljeratni vihor ih je odnio u djedovu Liku, među Starčeviće. Zvala sam je bakagomila,
Darovali su mi ime, za katoličku crkvu, pogane boginje Dijane... poškropljena svetom vodom dobih ime Dragomila... čudesno dvojstvo se ugnjezdilo u meni... u rodnom listu sam Dijana, njome slavim rođendane u profanom svijetu... u krsnom listu Dragomila, njome slavim imendane u svetom svijetu. . privilegirana sam od djetinjstva, darivali su me i rođendanima i imendanima ... i danas u sumi godina volim slavlja i darivanja...
Danas mi je imendan... Dobih pjesmu na dar...

Posveta mojoj ženi

Kojoj dugujem što radošću sam ispunjen
I što se moji osjećaji bude kad budimo se mi
I što istog trena počinak dolazi kad vrijeme je sna,
Skladno disanje.
Ljubavnika kojih tijela mirišu jedno drugom
Koji misli iste misle bez potrebe da se zbori
I tepaju iste riječi bez potrebe da se neki smisao rodi.
Neće od zlovoljnog vjetra se zalediti
Nit' od sumornog tropskog sunca uvenuti
Cvijeće u cvjetnjaku koji je naš i samo naš
Al' posveta je ova da je drugi čita:
I bliske su ovo riječi u javnosti tebi upućene.

THOMAS STEARNS ELIOT

da, divne su to godine

Dijana Jelčić

Riješi kviz #301

blogokviz.blog.hr

Dobro došli na blogokviz!

Blogokviz je blog na kojem objavljujem kratke kvizove općeg znanja koji sadržavaju 10 pitanja iz različitih područja poput geografije, povijesti, glazbe, sporta, književnosti i dr.

Kviz se rješava na način da se na početnom prozoru kviza klikne "DALJE" čime se otvara prvo pitanje te nakon što se označi jedan odgovor treba ponovo kliknuti "DALJE" čime se otvara drugo pitanje i tako sve do kraja kviza. Ako se želite vratiti na prethodno pitanje i promijeniti odgovor kliknite na gumb "NATRAG".

Nakon što odgovorite na sva pitanja na kraju kviza treba kliknuti na gumb „PODNESI“ čime se otvara stranica s gumbom „PRIKAZ REZULTATA“ (ako se ne vidi skrolajte prema vrhu da postane vidljiv), te se klikom na taj gumb prikazuju rezultati kviza, odnosno prikazuje se koji su odgovori bili točni, a koji netočni. Ispod gumba „PRIKAZ REZULTATA“ imate mogućnost pogledati statistiku rješavanja kviza, odnosno rezultate svih odgovora te mogućnost da ponovo odigrate kviz. :)

Ako se ne vide "DALJE", "NATRAG" i "PODNESI", unutar obrasca kviza treba skrolat prema dnu da postanu vidljivi.

Napomena *Obavezno znači da se pitanja ne mogu preskakati i da kviz ne možete podnijeti ako niste odgovorili na sva pitanja.

Ako ste propustili koji kviz ili križaljku, poveznice su sa strane u boksu.

Uživajte u kvizu! :)

Učitavanje…

Statistika iz prethodnog kviza.
550

Često propuštena pitanja sa stopom točnih odgovora ispod 50%.
550

ned

11/24

* Keksi, voće i jogurt ... 380 kcal

minus40kg.blog.hr

20241103-132120

3 dag integralnih keksi s voćem ... 150
10 dag kaše od jabuka i borovnica ... 60
1,5 dl kokosovog jogurta ... 110
2 dag meda ... 60

Sad jedem k'o bebač,
dojadilo mi je jesti manekenski.

* Keksi, voće i jogurt ... 380 kcal

minus40kg.blog.hr

03.11.2024.

torakvokun.blog.hr

Hello ekipa !!

Evo nakon nekog vremena doslo je da napisem poneku!

Znate da je ugovor bio potpisan i da sam 01.10.2024 krenula u novu avanturu zvanu Ausbildung.

Moram vam reci da nisam imala pojma iskreno sto me ceka, nisam bila svjesna tezine izazova na koji sam pristala i koji sam toliko zeljno iscekivala.

Prvi dan skole sam doslovno sjedila tamo i gledala u profesore trudeci se razumjeti barem nesto. Inace ako i ne razumijem hvatam rijeci i zakljucujem iz konteksta .. ali taj prvi dan ni to nisam mogla. Osjecala sam se kao najgluplja osoba na planetu zvanom Njemacka.

Zadnji sat, jer tu su sati po 45min kao u skoli, imali smo neki predmet koji nisam ni znala kako se zove jer prvi dan nisam imala ni raspored sati. Hodala sam po hodnicima zgrade na 5 katova kao ludakinja pokusavajuci naci ljude iz mog razreda ... ispitivala na sve strane gdje se sto nalazi iako nisam znala ni sto da pitam. Dakle, zadnji sat, kompjuter ispred mene, profesorica koja kaze da tipkamo i da imamo 2minute za ovu vjezbu. Koja vjezba sto je zadatak kakve dvije minute .... bila sam izgubljena skroz ... vrijeme je isteklo ona je dosla do mene i ostala iznenadena kako je sve prazno.
Objasnila mi je ... sljedeci zadatak je bio puno bolji ali i dalje sa jako puno gresaka. Nema veze, prvi je ! Znate one moje Prve ? E pa ovog bi zeljela zaboraviti .. ali pamte se ... jbg.

Imam skolu dva puta tjedno, ponedjeljak i cetvrtak. Ponedjeljak je bio uzasan ... bojala sam se cetvrtka. Ali imali smo prva dva sata razrednicu ( Boze koliko mi je smjesno sto sam ponovno u srednjoj) koja mi je objasnila neke stvari. Dala mi je pristupne podatke za aplikaciju na kojoj nam je raspored sati i prostorija u kojima su nam predavanja ... to je vec skinulo pola kamencine s prsa. Pocela sam napokon komunicirati sa ostalim ucenicima pa je nekako lakse .. znam da mogu pitat znam da mogu rec, nekako je i njima sad lakse i meni prici.

Nakon tog prvog tjedna imala sam odmah Ferije .. dva tjedna. Dok je ferije ides samo na posao ... na poslu bolja atmosfera svakako nego u skoli prvih dana. Svi su oke, nitko te pretjerano ne tlaci ... do 3. tjedna. Kada dvije mlade kolegice krecu sa svakavim pitanjima da zasto ja ne radim ovo ili ono, zasto sam ja na ovoj poziciji .. i mjesaju se di im niej mjesto.

Reko radim kako mi sefica kaze. Ja nisam tu da se pravim pametna nego da ucim ... tako da sta mi zena kaze ja radim.

Te dvije doticne, L. i V. su oko 20 godina, ujutro se dode na posao kao da ih je poplava izbacila, do kraja dana na faci full glam, sminka tip top, kosa frizure .. znaci svee. Kao da kad udu u taj ured se transformiraju. Ne radi se, razvlaci se, stalno su na mobitelima, stalno se nesto jede zvace pored kompa, ujutro se kasni na posao po 10min .. itd.

Pocele su me iskoristavat za odradivanje njihovih dosadnih poslova koje sam u pocetku vrlo rado odradivala dok mi zena koja je u svojim 40.-ma nije rekla da si ne dozvolim da rade od mene budalu. To nije moj posao i ja to ne moram raditi ... onda sam i ja malo stala na loptu. Reko oke neces. Da bi onda polako krenuli isplivavati ostatci njihovog hejta prema meni.

Ljudi proslo je mjesec dana ... ja sam u cudu. Uglavnom njih dvije su najmlade i najpametnije. One bi da ja odmah se namjestim pod cizmu a ne da se mrdam ovako. Pa nemoze ... nedam se ... ipak sam malo starija ... bez obzira sto idem tek sad u skolu ali necete.

Imam dva super saveznika ... imam seficu za koju smatram da me postuje i da vidi da nisam debil. Ali mjesec dana je proslo tek. A ja vec gledam te siroke lazne osmjehe svako jutro ! Ali oke ... rekla sam si da sam tamo zbog sebe ne njih. Prijatelji mi ne trebaju ne trazim to nego samo papir na kraju svoga skolovanja. Izdrzat ce se .. ali i naravno poucena iskustvima drugih zena po internetima ... bude li se nesto pocelo komplicirati ja ode kod sefice i lagano s njom u razgovor i pregovore.

Iako all in all je zabavno ! Ustajem ujutro u 6:15, spremam sebe i K, vozim ju u vrtic, vozim sebe na posao i do 16h ili 17h sam na poslu, D. kupi K. iz vrtica i sastajemo se doma. Intenzivno je ... bas bas intenzivno za svo troje .. ali zabavno i dalje.

Nas petogodisnji plan se ostvario i prije nego sto smo mislili. Prosli smo masu toga u ove evo nepune 4 godine. Ali idemo jako dalje ... mozemo mi to ... i sad krece ta nova faza, kukanja i prigovaranja na Ausbildung. Jbg .. takav je zivot. I dqalje sam neizmjerno zahvalna sto sam dobila priliku, i to onu zadnju ! To ne zaboravljam.

Bit ce zabavno gledati kako ce ove dvije s posla se ponasati, kako ce se to razvijati ... zanima me ... ja samo lagano svojim putem svojom stranom pa da vidimo !

Uci covjek cijeli zivot sta ne?

Neki dan mi se pojavio maleni napad panike. Bili smo u gostima i popila sam casu Sekta ... odjednom mi se samo pomutilo u glavi i nisam cula nikoga vise ... maknula sam se malo na zrak, osvijestila sto se dogada i da je vjrojatno zbog te case alkohola kojeg nisam ni htjela nego sam popila eto reda radi. Izasla na zrak, odradila par vjezbi disanja i vratila se natrag. I dalje mi nije bilo ugodno ali sam prezivjela. Sutra ujutro se ponovilo ... tko zna zasto ... mozda zato sto je D. nezadovoljan povecanjem poreza na povecanu placu. Ispada i sa mojom placom i sa njegovom da smo na istom kao sto smo bili prije godinu dana jer je njemu povecan porez. Nikako mi nema smisla to sve i ne shvacam zasto bi ljudi zeljeli raditi za vece place ako moraju vise poreza ostaviti drzavi? Da se razumijemo nemam nista protiv poreza, sve legit, ali ako zaradis vise zar nije logicno da ti vise i ostane ??

U svakom slucaju mozda me to njegovo nezadovoljstvo malo uzdrmalo ... nista strasno. A mozda je sve to samo odraz hormonalnih promjena jer sam prije 3 dana dobila mengu ? Ne znam .. nitko ne zna .. samo eto nadam se da bude sve ok. Ovaj vikend je langsam, osim sto je K. skocila temperatura jutros ... i ne znamo od cega kako i zasto.

Mozda se uspijem javljat onako jednom tjedno makar, jer ovaj tempo je bas HC, a znate da meni treba odmor. Vidjet cemo.

U svakom slucaju uspjela sam .. i sada lagano dalje! Samo jako i pozitivno !!

Uzivajte u nedjelji !

3 dana

ffp2.blog.hr

Nekada je najbolje ne puno filozofirati i jednostavno pobjeći.
Pa makar i samo na tri dana.

Svojim ozljedama sjebala sam nam dva godišnja odmora u niti godinu dana.
Mjesecima nam se cijeli život vrti oko moje ozljede i njenih posljedica.

Kaže Ištvan prije kakvih mjesec dana: mogli smo nekamo otići na tri dana oko Sisvetih.
Najprije sam odbacila prijedlog, no onda si mislim, možda, možda je stvarno bolje izaći malo iz ovog kruga u kojem se vrtim i lagano očajavam.

Otkako mi se sve skupa dogodilo po drugi put, drži me stalni strah od ponovnog pada.
I taj strah me tjera ne izlaziti iz kuće više nego je minimalno potrebno.
Što jer teško hodam i treba mi puno vremena a što jer ne podnosim ljude i idu mi na jetra još puno više nego prije.

Na poslu sam se dogovorila da u biro dolazim samo ponedjeljkom, iako bi da se mene pita radila od doma svih pet dana.
Kolega s kojim po novom dijelim sobu ne podnosi da se u sobi sluša radio.
Nema problema, otišla sam kod šefa i rekla da ću dolaziti jednom tjedno dok ne nadje drugo rješenje.

Bez muzike u pozadini ne znam funkcionirati.
Tišina je za mene gora od smrti.
Kažem kolegi da je bez radia kao da ležim u mrtvačnici i on se uvrijedi na to, kaže pa nisam ja mrtav.
Za mene jesi, samo to još ne znaš, mislim si ja (nabijem te na kuki od Mamića).

Raspizdilo me to a još više rastužilo jer se radi o onom kolegi s kojim sam tjednima bila u bolnici, gdje smo se kao tobože sprijateljili.
I prešli na ti.
Bilo je to zadnje "tikanje" na poslu odsada do penzije, odsada ću sa svima biti samo još strogo na vi!
Nema na poslu prijateljstva, sve je to gamad koja bi te rasčerupala za pet eura povišice.
Za bijelu kobasicu sa slatkim senfom i "brezel"-om čak.

Možda sam ja prestroga jer ne želim raditi ustupke.
Ali nema tog prijateljstva koje će od mene tražiti da se osjećam loše, kako bi se ono osjećalo dobro.
Odjeb.
Ni prvi ni zadnji.

U kući sam isto sretnija kad nikoga ne vidim ni ne čujem.
I onda ko za vraga, idem ja po stubama, kad evo ti Vučka od Plavuše.
Gleda on kako polako silazim i kaže: Oje!
Kao, joj, pa ti još teško hodaš!
Čudna li čuda, pizda ti materina, mislim ja, bježi bolje unutra pa siši vrat onoj svojoj babi, praveći se da imate 15 godina.

Ali ne, stoji on i čeka da sidjem.
Koji moron.
I sad bi se trebali skupa čuditi mojem teškom hodu i raspravljati cijelu anamnezu.
Može biti sretan da ga nisam ugrizla, sigurno bi mu se potrovalo, pa bi onda on hodao sa flekom na ruci ko ona njegova na vratu.

Srećom znam da se buni da neki stanari glasno zatvaraju vrata a to njih dvoje smeta, pa sam pustila vrata svom težinom za sobom.
Pri odlasku i kad sam se vratila.
Teško hodam ali i ruka mi je teška, majmune.

Najbolje od svega, napisao on na ploču ispred ulaza to sa zatvaranjem vrata i pritom u tekstu napravio par grešaka.
A ja uzela crveni flomaster i popravila ih.
Znam da zna da sam to bila ja, leklerk.

No nije sve tako sivo.
Evo, prošli tjedan je u posjetu trebala doći svekrva jer je mali od muževog brata imao rodjendan.
Kad je moje dijete imalo rodjendane, nikada se nije sjetila doći iz Njemačke, sad iz Hrvatske dolazi na švapske roćkase.

No onda je mali Švabčić, kako od milja zovem nećaka (jebeš nećaka s kojim ne možeš pričati na svom jeziku, pizda mu strinina) iz vrtića dovukao koronu.
Prvi put u životu i od korone neke koristi.
Sveki se usrala, iako tada više ne bi bili infekciozni, no jebeš ti to.
Ljubav do unuka je ipak manje važna od straha za vlastitu guzicu i tako smo ostali poštećeni posjeta.

Nije meni problem da bi ona došla u posjetu, nego što bi ne maltretirala da idem na te švapske rodjendane koji su dozlaboga dosadni.
A dosadu se najlakše ubije zanimljivim razgovorima.
O mojoj nozi na primjer.
Tako sam imala sreću i nisam morala na rodjendan, još se i Ištvan izvukao na strah od korone, jer ipak smo mi već polako rizična skupina.

Njega je pak raspizdilo da mu je brat u medjuvremenu postao pravi Švabo pa se kod njega dolazi samo uz najavu a poklon bi trebalo kupiti u dućanu u kojem je mulac (6 godina) sastavio katalog onoga što želi.

Za 18. ćemo mu valjda morati kupiti stup za punjenje elektro BMW-a kojeg će razmaženom materijalističkom derištu kupiti roditelji.
Na kraju je poklon odnio naknadno i namjerno ga je kupio u drugoj trgovini.

I tako smo pobjegli od svega na tri dana.
Sin se odmorio od nas a mi od njega, mačaka, susjeda, kolega i rodbine.
Nažalost jučer nismo dobili na lotu i od sutra ćemo opet ko hrčak vrtiti kotač briga i traženja smisla u dnevnom besmislu.
Poso, kuća, ortoped.
Jebenica.

Bakljonoša...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Silueta bakljonoše je izronila iz kobalta noći,
šapnuo je... bila si nezavršena u mašti; kao da je
vjetar uporno brisao boje, rušio vizije željenih slika,
tako ni stranu prema kojoj je lelujao tvoj pogled nisam
mogao zamisliti. Izgledala si mi postojeća van pogleda,
u još nezamišljenim, nepostojećim djelićima željene zbilje...

Bio si bezimen, nestvarno stvaran u snovima, bio si
poeta moje snovitosti, izranjao na obali sunoćja,
nestvarno stvaran jahač mjesečeva glasa,
bio si bog vjetra, donosioc nečujnih
poruka sa dalekih obala sna.
U nestvarno stvarnom pripadanju iluziji
oćutih ljepotu svitanja bezimenih
godina, nisam ih brojala.
sudionici smo iste
imaginarije, vrijeme nije radilo protiv nas.

Dijana Jelčić

Dušni dan

luki2.blog.hr

Na dan Svih svetih posjećena su sva groblja mojih dragih, koji više nisu s nama. Baka u Bratislavi - veliki buket cvijeća - organizirala mama da njena prijateljica odnese. Metković- baka s tatine strane, teta i tata:((( - odradila Radojka, žena tatinog brata. Buketi moji- poslala.
I na kraju - Split- Leonka. Tata i brat Leonkin, a moj polubrat Vladimirko. Danas je bio i sprovod Leonkine svekrve na Hvaru. :((( Sve pomogla! Bravo sestro!

Mene je netko pokrao, 31.10, i to kartice bankovne (uzet cijeli novčanik) i mobitel. Prijavila sam sve policiji, otišla danas kupiti novi mobitel. Samsung, kao prijašnji, kad nema moje Nokie. Jedna mlada dama u T-centru složila mi je sve aplikacije, broj ostao isti...

Ma, ne može bez cirkusa.:(((((
No, sve je dobro što se dobro završi.

Što mi je policajac rekao: mogli ste i stradati. Dobro je! Zaista je u pravu.

I bila na potpisivanju knjige Novih fosila-ali ima vremena o tome.

Ljubim!

sub

11/24

Krug života

metamorfoza.blog.hr

Lišće je posve žuto, smeđe, crveno, dani su sve kraći, kestenjar peče kestene
rijetko ih tko kupuje, preskupi su
Ljudi odlaze na groblje, kupuju preskupo cvijeće, pale svijeće
Djeca se igraju po parkovima, na igralištu
Još je dovoljno toplo, no miriši na sjeverni vjetar, maglu i hladnoću
Djeca već nose kape, mladi još sjede na klupama, bori se jesen sa zimom
Još joj ne dopušta da dođe

Lutam ulicama sama
Volim ljude, ali volim i samoću
Tako bolje opažam stvari
Zvukove, slike, mirise
Volim čuti svoj korak u mraku
Volim onaj trenutak kada se pale ulične lampe, kada mame govore djeci da je vrijeme za ići kući
A djeca viču, samo još malo

Djeca idu kući, neki tek puno kasnije izlaze van, park će opet biti pun
Netko se ljubi, netko mota joint, puši prvu cigaretu, pije jeftino piće
Netko će noćas biti povrijeđen
Netko će se zaljubiti
Netko će biti pretučen
Netko će pijan sjesti za volan

I život se vrti u krug
Dan, noć
Sreća, tuga
Rođenje, smrt
Djetinjstvo, starost
Treba uloviti što više sretnih koraka između

* Purica i mlinci ... 420 kcal

minus40kg.blog.hr

20241101-190624

5 dag puretine ... 80
5 dag mlinaca ... 190
0,05 dl suncokretovog ulja ... 50
5 dag zelene salate ... 10
0,1 dl bučinog ulja ... 90
sol, papar, aceto balsamico, ...

- ispeci puretinu u pećnici
- serviraj uz mlince i zelenu salatu

Tradicionalni ručak na Sisvete kod nas.

* Purica i mlinci ... 420 kcal

minus40kg.blog.hr

Dušni dan...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Mary Elizabeth Frye... prepjev i obrat pjesme Enes Kišević

Sinoć je nebo nad grobljima bilo crveno, ne od zalaza sunca, nego od plamena svijeća zapaljenih svim svecima i mučenicima vremena. Danas palimo svijeće na grobovima naših zauvijek otišlih, ali oni nisu tu, tu su samo ostaci njihova pepela, mjesto oproštaja. Tin kaže leti dušo, za let si stvorena, nebo nema granice, let je sloboda u carstvu anđela. Dušni dan mirisom ruža i krizantema, titrajima voštanica je tek jedan u nizu svih onih tužnih i sretnih u kojima ih osjećamo u sebi i vodimo vječni dijalog s njima.

Osjećam, tek svojom srećom ih mogu učiniti sretnima, jedino tako se mogu odužiti na bdijenju nad mojim ovozemaljskim trenucima.

Dijana Jelčić

pet

11/24

Blagost neumitne smrti...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Ne plači, ne stoj, nisam tu.
Malen taj grob mojem je snu.
Sad sam i muk i vjetra dah.
I krijes. I snijeg. Svjetla sam prah.
I žuti klas i sunca trak.
I lišća dažd, jutarnji mrak.
Ptica sam let, svod mi je dom.
Zvijezda kad sja, ja svijetlim s njom.
Ne gledaj grob, već suton plav.
Nisam umrla. S tobom sam sva.

Mary Elizabeth Frye...

Dijana Jelčić