novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

08

pon

12/25

Lijepa naša.........

goddessvesna.blog.hr

Vojni časnik, glazbeni amater i autor melodije hrvatske himne „Lijepa naša domovino“, Josip Runjanin, rođen je na današnji dan, 8. prosinca 1821. godine u Vinkovcima. Potjecao je iz pravoslavne obitelji, a školovanje je započeo u rodnom gradu te nastavio u Srijemskim Karlovcima, nakon čega se opredijelio za vojnički poziv.

U službi Habsburške Monarhije postupno je napredovao do čina potpukovnika (Oberstleutnant), sudjelujući u brojnim ratnim pohodima, osobito u Italiji. Kao predstavnik Prve banske pukovnije, 1865. godine izabran je i u Hrvatski sabor, gdje je zastupao vojničke i narodne interese.

Runjanin je glazbeno obrazovanje stekao u Glini, gdje je kao carski kadet učio svirati glasovir kod vojnog kapelana. Upravo ondje pridružio se krugu ilirskih rodoljuba, koji su organizirali književne večeri i čitali djela istaknutih pisaca hrvatskoga narodnog preporoda.

Na jednom od takvih skupova prvi je put čuo pjesmu „Horvatska domovina“ Antuna Mihanovića. Kao rođenom štokavcu, stihovi su mu odmah prirasli srcu pa je na njih skladao melodiju. Ta će skladba, gotovo sedam desetljeća kasnije — na velikoj izložbi Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva 1891. godine — biti izabrana za hrvatsku državnu himnu, pod naslovom „Lijepa naša domovina“, u trenutku kada ni Runjanin ni Mihanović više nisu bili među živima.

Runjanin je skladao i druge melodije, među kojima se osobito ističe pjesma „Ljubimo te naša diko“, nastala prema motivima arije iz Donizettijeve opere Ljubavni napitak. Ova je skladba, s podnaslovom „Hrvati svome banu“, posvećena banu Josipu Jelačiću te je nekoć bila iznimno popularna.

Nakon umirovljenja, Runjanin je živio u Novom Sadu, gdje je i preminuo 1878. godine, u 57. godini života

SOL I ŠEĆER

komentatoricamicaa.blog.hr


ja ću kao Golob :

umorna sam od stvari koje postoje
ali ih nema
znači, umaraju me oni oko mene
ma koliko ih voljela
ne umara me želja za onim što nemam
ona je žar u biti
ona je iskra kojom bi i šuma izgorjela
pa gušim je, pritišćem mislima , gasim
svim mogućim jezicima razuma
ali
ne razlikujem sol od šećera , kako razum traži
pa shvatim ipak, kako sol peče jače no što slatko sladi
Neozbiljno se dešava ozbiljnima i to pripada šutnji.
Proći će mislim ,jer prolazi ionako sve svima
odlučim svjesno držati sol i šećer malo udaljenim na polici
da se ne zbunim
gadno je zbunjeno živjeti

posuda-za-sol-i-secer-cperdpzo-1-1920

Skirakawa

stella.blog.hr


Moji putnici su otišli u Skirakawu, tradicionalno japansko
selo pod zaštitom UNESCO-a.
viber_image_2025-12-05_02-28-28-484

viber_image_2025-12-05_02-27-06-579
Do Shirakawe se stiže autobusom iz Takayame
ili Nagoye .
viber_image_2025-12-05_02-27-38-759
Ovdje je zastupljen stil gradnje Gassho-zukuri ,
bez eksera.
viber_image_2025-12-05_02-27-21-896

viber_image_2025-12-05_02-28-44-646

(slike mog sina)
(nastavit će se)

07

ned

12/25

Zanimljive greške na “Kuprešanki”

hrvatskanumizmatika.blog.hr


Novčanice s iste pozicije na arku nose obilježja klišeja kojim su tiskane. Česti su slučajevi da pojedini klišei imaju neku, veću ili manju, grešku, pa sve novčanice tiskane na poziciji takvog klišea u svom konačnom izgledu imaju i tu posebnost. Ovisno o tome gdje se točno greška nalazi na crtežu novčanice, ona može biti više ili manje zanimljiva. Ponekad su i sitne anomalije vrlo zanimljive, samo zato što se nalaze na “pravom mjestu”.

Dvije takve male, ali zanimljive greške mogu se uočiti na novčanicama od 5000 kuna s datumom 15. srpnja 1943., u seriji slovne oznake E, s brojevima od 200001 do 300000. Novčanice u tom rasponu serijskih brojeva izrađivane su u drugoj, zasebnoj seriji tiska, pa te dvije greške nisu prisutne na ranije tiskanim i numeriranim novčanicama s rasponom serijskih brojeva od 000001 do 200000. (...)

Link cijeli članak: Zanimljive greške na “Kuprešanki”

Zanimljive greške na “Kuprešanki”

hrvatskanumizmatika.blog.hr


Novčanice s iste pozicije na arku nose obilježja klišeja kojim su tiskane. Česti su slučajevi da pojedini klišei imaju neku, veću ili manju, grešku, pa sve novčanice tiskane na poziciji takvog klišea u svom konačnom izgledu imaju i tu posebnost. Ovisno o tome gdje se točno greška nalazi na crtežu novčanice, ona može biti više ili manje zanimljiva. Ponekad su i sitne anomalije vrlo zanimljive, samo zato što se nalaze na “pravom mjestu”.

Dvije takve male, ali zanimljive greške mogu se uočiti na novčanicama od 5000 kuna s datumom 15. srpnja 1943., u seriji slovne oznake E, s brojevima od 200001 do 300000. Novčanice u tom rasponu serijskih brojeva izrađivane su u drugoj, zasebnoj seriji tiska, pa te dvije greške nisu prisutne na ranije tiskanim i numeriranim novčanicama s rasponom serijskih brojeva od 000001 do 200000. (...)

Link cijeli članak: Zanimljive greške na “Kuprešanki”

Kada unuci otkriju djedove fotografije...

toco1980foto.blog.hr

Danas se nažalost vrlo često događa da pronađene fotografije sve češće završavaju u kontejnerima za smeće, uglavnom iz razloga jer se onima koji ih pronađu to neda čuvati i jer "samo smeta i zauzima prostor". Posebno je žalosno kada to naprave članovi obitelji sa fotografijama koje su snimili njihovi preci. Međutim ima i pozitivnih slučajeva, kada ljudi otkriju pozamašnu foto-arhivu svojih predaka i ne pada im napamet da to "škartiraju", već naprotiv...

Tako je 2021. godine jedan čovjek među stvarima svojeg djeda, koji je bio fotograf amater, pronašao pozamašnu arhivu od oko 80 000 fotografija (dijapozitiva i negatva), koje je snimio u razdoblju od nekoliko desetljeća u 40 različitih zemalja, a nakon čega ih je ovaj odlučio pokazati javnosti...

Grandson Discovers 80,000 Stunning Travel Photos Taken By His Grandfather

U drugom sličnom slučaju iz 2014. čovjek je naslijedio aarhivu uličnih fografija koje je snimio njegov djed, a koje prije toga također nitko nije vidio, a koje su bile prilično impresivne...

Man Inherits Treasure Trove of Unseen Street Photos From His Grandfather

Također je bilo još takvih slučajeva, poput ovog...

Photographer Discovers an Old Leica and 20K Slides in Late Grandfather’s Belongings

Koliko god da možda netko to teško prihvaća, pogotovo ljudi koji nisu fotografski pismeni, sve fotografije (pogotovo ulično-dokumentarne i portretne) su zapravo svjedoci prošlih vremena, a za koje se ne bi znalo kako su izgledala da nema upravo tih fotografija...

06

sub

12/25

MIRIS DUNJA I KOMPOTA

agness.blog.hr


Soba miriše na dunju. Miriše, podsjeća me na tebe. Dolaze mi uspomene.
Željela bih tako sada da mogu pričati s tobom. Da ti mogu reći, bako oprosti. Oprosti što te nisam zvala češće, ostajala više, cijenila bolje.
Oprosti mi što sam te cijeli život uzimala zdravo za gotovo. Obećajem da ću doći i stajati, samo da sam ti blizu. Bez obzira na tvoje stanje.
Kad je prva baka otišla, dio djetinjstva u meni je umro s njom. Dio za koji sam se nemilosrdno držala. Onaj nevini i naivni dio. Dio sigurnosti i lagode.

A ti, ti si ovdje, a nisi. To ne mogu podnijeti. Ti to ne bi voljela, užasno je.
Kad te vidim, sve je tu, a ništa nije.
Pokušavavaš mi nešto reći, ali kojim umom, dječjim ili tvojim.
Jer riječ ne izlazi iz tvojih usta, samo nerazumljivi zvuk.
Znaš li ti tko sam uopće i da sam ti bila najdraža? Jednom. Dugo, najduže.
A ti si meni još uvijek. I voljet ću sebe u tvoje ime, onako kako i ti.
Vodit ću zamišljene razgovore, čisto da znam što bi mi rekla kad se s "nekim" posvađam i da nema veze što mi je prvi kruh sezone nerazabran.
Miris kompota od jabuka. Dolaze mi uspomene. I znam gdje ću ići.

MIRIS DUNJA I KOMPOTA

agness.blog.hr


Soba miriše na dunju. Miriše, podsjeća me na tebe. Dolaze mi uspomene.
Željela bih tako sada da mogu pričati s tobom. Da ti mogu reći, bako oprosti. Oprosti što te nisam zvala češće, ostajala više, cijenila bolje.
Oprosti mi što sam te cijeli život uzimala zdravo za gotovo. Obećajem da ću doći i stajati, samo da sam ti blizu. Bez obzira na tvoje stanje.
Kad je prva baka otišla, dio djetinjstva u meni je umro s njom. Dio za koji sam se nemilosrdno držala. Onaj nevini i naivni dio. Dio sigurnosti i lagode.

A ti, ti si ovdje, a nisi. To ne mogu podnijeti. Ti to ne bi voljela, užasno je.
Kad te vidim, sve je tu, a ništa nije.
Pokušavavaš mi nešto reći, ali kojim umom, dječjim ili tvojim.
Jer riječ ne izlazi iz tvojih usta, samo nerazumljivi zvuk.
Znaš li ti tko sam uopće i da sam ti bila najdraža? Jednom. Dugo, najduže.
A ti si meni još uvijek. I voljet ću sebe u tvoje ime, onako kako i ti.
Vodit ću zamišljene razgovore, čisto da znam što bi mi rekla kad se s "nekim" posvađam i da nema veze što mi je prvi kruh sezone nerazabran.
Miris kompota od jabuka. Dolaze mi uspomene. I znam gdje ću ići.

Uskoro izlazi "Ne razumiš!"

bubuleja.blog.hr

Kažu da je čovjek u potpunosti ozdravio od neke traume, lošeg života ili događaja tek onda kad može ispričati svoju priču, a da ne pusti ni jednu suzu. Nisam ozdravila, ali svoju priču sam ispričala u kratkom autobiografskom romanu naslova “Ne razumiš!”.
Znam da sad ne razumiš ništa, ali ako mi dopustiš, objasnit ću ti.
Svoj život sam ugurala na stotinjak stranica romana.
Nisam imala namjeru napisati knjigu, ali kako volim pisati, upisala sam radionicu Kreativnog pisanja kod književnice Nataše Skazlić. Već nakon drugog susreta trebala sam odlučiti o čemu ću pisati. Uhvatila me panika jer ja nisam spisateljica niti imam ikakvu ideju. Na pamet su mi u isto vrijeme pali Blogy i moje loše zdravlje.
Administrator blog.hr mi je oduvijek davao podršku na način što je moje postove objavljivao na naslovnici i to me silno veselilo, a moje sve lošije zdravlje me tjeralo na razmišljanje o smrti i o mom odlasku. Odluku sam donijela: Napisat ću svoju priču iskreno i bez zadrške. Neka nešto ostane iza mene.
Gospođa Nataša me podržala u avanturi pisanja romana. Tako sam napisala kratkih 20 priča od ranog djetinjstva pa do danas, ništa opširno, ali onako baš iz duše. Samo sam zapisivala događaje iz svog života. Nisam imala pojma koliko je dug put od rukopisa do knjige, ali ipak sam uspjela. Svoj cilj sam ostvarila i napisala sam knjigu koja je još uvijek u procesu tiskanja. Ne krijem svoju sreću zbog toga, ali (neki) ljudi se ne znaju ili ne žele radovati tuđem uspjehu. Posprdno me pitaju što mi je to trebalo. I nije mi trebalo da svoju intimu prosipam pred svima, ali ja sam to željela. Pisanje ovog romana (zbirke priča) je na mene imalo terapeutski učinak. Čitateljima sam poslala više poruka, a temeljna je: Život je ovdje i sad! Svi vjerujemo i nadamo se da će sutra doći, ali ono uopće ne mora osvanuti.
Neke od ostalih poruka su:
- Osobe s invaliditetom nisu invalidi.
- Nikad nemoj odustati, svoju zvizdu slidi.
- Obitelj je najvažnija karika u životu.
- Materijalne stvari su samo stvari, nisu najva“ nije.
- Samo je jedan Bog- i moj i tvoj!
- Sve je u životu prolazno.
- ........
I ono što je za mene najvažnije:
Oživjela sam moje najmilije tako što sam ih smjestila među korice mog prvijenca jer knjiga je živa sve dok ju netko čita.
Biste li vi pročitali “Ne razumiš”?

320


Protestiram ...!!!

agava505.blog.hr



...nepravda...pa to ti je...
staviš čizmicu,
šibu dobiješ...
nema sv. Nikole, s bradom kao snijeg
Krampus šibu opomenu ostavio, ja moram u bijeg

tako je to, blogeri moji fini
od Krampusa me niste zaštitili

e vala, baš vam hvala
tome toliko se nisam nadala....

hajde, ako je za utjehu
bar je šiba u boji

protestiraaaaaam...!!!

Delfin

luki2.blog.hr

Danas sam otišla na promociju knjige "Delfin" Milane Vuković Runjić. Knjiga je posvećena pjesniku Ivanu Gučetiću (1451.-1502.). Gučetića Milana upoznaje preko njegovog prijatelja, latiniste Ilije Crijevića. Gučetić, dakle, predlaže Crijeviću kakav će mu nadgrobni govor složiti, te da od očiju svijeta sačuva njegov roman Delfin, zbog osjetljivosti teme.
Milana je pokušala rekonstruirati "Delfina", a nije isključeno da se jednoga dana pronađe originalni tekst Ivana Gučetića.....

Malo fotki sa susreta:

20251205-184253

20251205-182232

Rožatu napravila Milana.....Prefina!

Odmah nakon završetka ove promocije, otišla sam na drugu promociju. "Fraktura - najbolja literatura" . Autorica: Ksenija Prohaska. Glumica, koja je svoje stihove pisala od svojih srednjoškolskih dana, i nastavlja pisati i u Americi, gdje ju je odvela karijera glumice. Takva emocija, čitanje vlastitih stihova savršeno i toliko dobro, da bi Ksenija od svoje prve zbirke stihova "Gingola" mogla napraviti monodramu.

Uz Kseniju, tu su još bili i Kresimir Dolenčić i Monika Herceg - ali zbog nevjerojatne Ksenije nisu baš mogli doći do izražaja. :)))))
Zašto je meni osobno ova promocija važna? Zato jer je Ksenijna sestra Ina bila moja profesorica njemačkog. Na žalost, Ina je nedavno izgubila sina, mlađeg od mene.:(((((( Teško.....:(((((

Fotkice moje:

20251205-191405

S lijeva na desno: Monika Herceg, Ksenija (stoji i izgovara svoje stihove) i na kraju blaženi među ženama - Krešimir Dolenčič, redatelj.


Ne zamjerite što nekoliko dana neću biti u mogućnosti biti na blogu, ali čim se vratim - slijede utisci s puta.

"Zaljubit ću se, odlučih iznenada. Zima je, doduše, ali malo sam prestar da bih čekao samo na proljeća…”

netko . nečija . odlična misao. - kaže Annaboni u svom predzadnjem postu. E, pa ja znam čija je ovo divna misao. Mislim da je u pitanju "Jedan od onih života" tog (ne) voljenog - Đorđa Balaševića. Drago mi je!:)))))

Kako ono? "Tako to biva kad se previše sniva, a stvarno se malo zna...."

Što bi Đole rekao: Ej, ma ej......:))))) Neki ljudi sami sebi skaču u usta .....

Ljubim!

ROMANINA DE BAJON

komentatoricamicaa.blog.hr










Stavila sam Splisku Rivu, šušur, pismu, gužvu i sriču jedne godine kada se čekala naša nogometna ekipa tek da vi vanka Splita koji znate ionako da je ovo najluđi grad na svitu vidite, kako se luduje veselo kad se ima zašto.

HAJDUK igra danas : more bit dobro i ne mora, ali Hajduku se uvik radujemo i kad gubi i kad dobiva ..oču reč: kad gubi punte - ne gubi svoje ljude...Ove i ovakve kašta su uz pismu Romanina de bajon na ovom videu.
Adio van lipi moji....subota je počela, neka sv Nikola van donese po zasluzi sve što napariča za vas.

Hajduk

05

pet

12/25

Uprava bila na službenom putu u Podgorici i Budvi

zgmazoretkinje.blog.hr



Uprava Zagrebačkih mažoretkinja je bila na službenom putu u Podgorici i Budvi od ponedjeljka 1. do srijede 3.12. Tamo su imali niz vrlo uspješnih sastanaka.






- subota 6.12. u 13:45 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Hajduk), o/o ????

- petak 12.12. u 17:00 Ivanec (team building do nedjelje 14.12. u 20 sati), o/o Tinana

- subota 20.12. u 16:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o ????

- nedjelja 21.12. u 09:00 HVU (koncert za djecu djelatnika HVU), o/o Tinana

- nedjelja 21.12. u 16:00 HVU (Božićni koncert Zagrebačkih mažoretkinja), o/o Tinama






BIPSEVI

Zagrebačke mažoretkinje u svom skladištu imaju dvije vrste bipseva. Žutih bipseva „press“ imamo 20 komeada, a narančastih „redar“ imamo 15 komada.

Tim još ima i kape „Support“, te akreditacije za tehničke službe tima na natjecanjima.





SHEMA DVORANA

U svakoj od dvorana posebno je propisana pozicija stolica i stolova, te ostale opreme kako bi maksimalno iskoristili prostor i omogućili mažoretkinjama treniranje i preskidanje.

Treneri prije početka treninga moraju srediti dvoranu prema priloženim shemama.

U Covidu-19 ova shema je to bitnija jer smo morali postaviti sve na razmake od 2 metra.






FRANCUSKI PAVILJON

Izložbeni paviljon Republike Francuske izgrađen je 1936/1937. godine na lokaciji u Savskoj cesti 25, u Zagrebu, u sklopu sajamske priredbe Zagrebački zbor, prema projektu francuskih arhitekata Roberta Camelota i Jacquesa & Paula Herbéa te građevinskog inženjera Bernarda Lafaillea, projektanta konstrukcije. Francuski paviljon predstavlja jedinstvenu inženjersku inovaciju na kojoj je prvi puta primijenjena tankostijena vitoperna konstrukcija za nosivu strukturu u visokogradnji pa time govorimo o građevini iznimne kulturnopovijesne i tehničkotehnološke vrijednosti, koja prelazi okvire lokalnog značenja. Francuski paviljon je zaštičeno kulturno dobro. Paviljon je bio u vrlo lošem stanju, no nedavno je potpuno obnovljen.








KLOPA
Klopa = jelo
Klopati, njupati, hasati = jesti
Fruštuk, frištik = doručak
Gablec = užina
Obed = ručak
Večerja = večera
Žderonja, požderuh = osoba koja se prežderava
Zahliknuti = zagrcnuti
Reš = zapečeno, prepečeno
Podsmuditi = zagoriti
Žbrčki = ostaci hrane
Žuhko = gorko

„Kakva ti je to klopa“ = ovo ti je loša hrana
„Nemoj klopat kak živina“ = nemoj jesti kao životinja
„Ajmo nekaj ponjupat“ = idemo nešto pojesti
„Nebum se zdigel na fruštuk“ = neću ustati za doručak
„Idemo na gablec“ = hoćemo li zajedno na užinu
„Kaj ima za obed“ = što je za ručak
„Joj kakav je on požderuh“ = on se stalno prežderava
„Daj speci te šnicle reš“ = hajde zapeci ove odreske
„Kaj jedeš te žbrčke“ = zašto jedeš ostatke hrane






VIKI GLOVACKI
Viki Glovacki iako jedna od najvećih zagrebačkih legendi, rođen je u Rijeci 11.9.1919. Bio je zabavljač, pjevač, pjesnik, redatelj i glumac.

Kako je tijekom 2. svjetskog rata bio pripadnik Prosvjetne bojne, preuzeo je vođenje radio emisije „Hrvat u borbi“. Emisija je bila najslušanija emisija tog doba. Istodobno je po zagrebačkim klubovima bio zabavljač, a imao je vrlo originalne skečeve koji su nasmijavali ratom pogođeni Zagreb. Zbog svega toga je nakon rata osuđen kao „narodni neprijatelj“ i odležao 6 godina u staroj Gradišci (1945-1951.). Nakon robije je imao zabranu javnog nastupanja, no pisao je pod pseudonimom za Zagrebački varijete (preteča Kerempuha). Na taj način su mu zagrebački umjetnici, koji su znali da on stoji iza tih tekstova, a uz prešutno odobravanje zagrebačke UDBE, omogućili da doslovce ne umre od gladi.

Viki je pisao i pjesme, a najpoznatije zagrebačke pjesme su mu „Posljednji fijaker“ i „Dobro mi došel prijatel“. Viki Glovacki je bio dobri duh Zagreba koji je zagrepčancima i u najtmurnijim danima izvlačio smiješak na usta. Umro je 1976. u Zagrebu.

Vikijeva pjesma "Posljednji fijaker", meni najljepša pjesma o Zagrebu (Popevali si bumo za tebe i za naš dragi Zagreb):





SA LJETNOG KAMPA - 1. dio

na par dana ćemo prekinuti objavu fotografija sa Europskog prvenstva da objavimo fotke sa Ljetnog kampa, pa ćemo se ponovo vratiti na Europsko.

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

Subota - 1. dan
kampsub77321135

kampsub77321003

kampsub77321007

kampsub77321010

kampsub77321014

kampsub77321021

kampsub77321026

kampsub77321039

kampsub77321043

kampsub77321045

kampsub77321046

kampsub77321047

kampsub77321050

kampsub77321072

kampsub77321074

kampsub77321079

kampsub77321085

kampsub77321101

kampsub77321105

kampsub77321108

kampsub77321112

kampsub77321113

kampsub77321113

kampsub77321115

kampsub77321118

kampsub77321126

kampsub77321128

kampsub77321130

...nastavak u idućem postu...

Shinjuku botanička bašta

stella.blog.hr


Ogromni Tokio krije mirne dijelove u kojima ne čujete
buku megalopolisa.
viber_image_2025-11-30_11-05-03-796
Takva je Shinjuku botanička bašta.
viber_image_2025-11-30_11-05-12-154

viber_image_2025-11-30_16-10-38-517
(slike mog sina)
(nastavit će se)

04

čet

12/25

Kako?

andrea-bosak.blog.hr

Razmišljam kako i na koji način da stvorim 50 eura kako bih poslala Josipu da mu stave poklon pod bor jer još uvijek ništa od riješenja za inkluzivni dodatak koji čekam dulje od godinu dana.

Nadam se da će mi Grinc pomoći.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum