novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

11

sri

12/19

Zora je

sjedokosi.blog.hr



Boje neba predvečernjeg
Poklope se jutarnjim navješćenjem
Zora novi dan nudi
Buka prometa I ljudi
Livada mokra mrazna
Utabanim stazama istražujemo
Pasji dnevnik propitkujemo
Bit će bit će sunca



IRSKE KIŠE I MAČJE SIESTE

zivot-i-ja.blog.hr



Već par dana kiša nemilice pada (bar ne moram prozore prati) vjetar samo što me ne odnese, a moja Lily i susjedov usvojeni mačak Oren odlučili odustati od šetnje i udariti siestu.





Moja mala crna Mona je ipak negdje vani, mlado pa ludo, rekle bi ove dvije moje starije mačke, bolje da su guze i šapice na suhom i toplom, nego na vjetrusini i pljusku vani.

Mislim da ću i ja za njima uskoro odmoriti leđa od silnog sjedenja pred ekranom.

Život zna bit nekad težak, zar ne?

Zato sam aktivirala mog svjetlosnog anđela da unese malo boje u trenutno sivilo.





NOVE PREDVODNICE, RAZVODNICE I FORMACIJA

zgmazoretkinje.blog.hr


Savjet Zagrebačkih mažoretkinja je proglasio nove predvodnice, razvodnice i formaciju.

1. predvodnica: Iva Jerković**** Jerko
2. predvodnica: Petra Bulat*** Bulki
Nove razvodnice: Laura Rašić** i Laura Pozaić** Poza, uz postojeće Martina Šćuric** Tinana i Lana Božić**
Uz gore spomenute u formaciji su još: Karla Kljutić*, Monika Klobučar* Moni, Laura Novak*, Larisa Pintar* Leris, Martina Črepak* Črepko, Dajana Borovnjak* Čufta, Kristina Koledić* Kika, Ariana Kovačić*, Nikolina Tomčić*, Lucija Milošak*, a naknadno će se odlučiti hoće li u formaciji biti Petra Gorše ili Lea Dodić.

Reportaže o novim predvodnicama i razvodnicama ćemo staviti nakon inicijacije.



DO SUBOTE ROK PRIJAVE ZA LJETNI KAMP!!!





ROKOVI:

petak 13.12. rok za prijevu Trenerske škole

subota 14.12. rok za prijavu Ljetnog kampa


AKTIVNOSTI:

subota 14.12. u 11:00, HVU, Ilica 256b - roditeljski sastanak za 1A juniorski i 1A seniorski sastav

nedjelja 15.12. u 15:00, HVU, Ilica 256b - Božićni konceret

nedjelja 15.12. u 17:00, HVU, Ilica 256b - Prvi i Viši korak

20-31.12. svakodnevne intenzivne pripreme za 1A sastave



NASTUPI

- srijeda 11.12. u 16:00, službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Manchester City), o/o Šef
# u 15:30 dolaze mažoretkinje koje rade UEFA VIP

- subota 14.12. u 15.30, službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o Šef

- nedjelja 15.12. u 9:00, Hrvatsko vojno učilište (Koncert za djecu djelatnika HVU-a), o/o Šef
# plesni nastup Seniorskog 1A i Juniorskog 1A

- nedjelja 15.12. u 13:00, Hrvatsko vojno učilište (Božićni koncert Zagrebačkih mažoretkinja), o/o Šef
# plesni nastup svih sastava i Drum linea u 15:00 sati
# Prvi i Viši koreak odmah po završetku koncerta oko 16:30 sati



FOTKE sa Ljetnog kampa 2018 - 4.dio

Snimio Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

5. dan (srijeda) - Karaoke većer









































Ponoćni film


6. dan (četvrtak) - sretan ti rođendan!










Žac nije samo fotograf, vozač, dostavna služba, asistent u igrama... već je postao i veslač kiss
















I opet... tako je to kad u Ljetni kamp uzmete frizerku nut


Igre bez granica - zamotavanje poklona sa zavezenim rukama












Brojevi






Tačke


Pronađi boju






Nastavak u idućem postu...

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!

Arrrggghhhh....

yulunga2.blog.hr









Zakazao mi jutros Internet, taman, kako sam mislila, na sigurno dobivenoj partiji k... karti, kartam tu i tamo, je li... argh...
A kome danas da vjeruješ, ako ne Internetu, ha?

Dogodi li se to i vama, da vas netko tako iznevjeri u nekom jako bitnom trenutku? :I

Uh, baš sam čangrizava... e, al' evo, prošlo me... dobro je.





A znate li vi nekoga takvoga kojemu nikada ništa nije dobro i nikada nije zadovoljan... zapravo, takvih koji ne znaju biti sretni onda kada bi stvarno trebali biti?
Ja ih, bome, imam dvoje u kući... istina, nikada ne bih nikome dala da ima naudi, ali da znaju iznervirati, bome znaju :)))





NAGRADNA IGRA - pljuckanje u dalj


Odluke

pozitivka.blog.hr



Čitam post na naslovnici i uhvatim se u razmišljanju koju odluku donijeti u sljedećoj godini. Približava se kraj stare i ponovno dolazi neka nova godina, vrijeme kada je dobro simbolično početi od nule u određenim područjima. Za mene je ova godina bila definitivno najtužnija godina od svih godina u mom životu, ostala sam bez svoje najbolje prijateljice - mame. Situacija koja je iz mene izvukla podosta suza kao što nikada nije, malo sam se češće razboljevala nego inače. Godina mi je donijela neke lijepe trenutke, motivirajuće osobe, neke nove prilike za napredak i učenje... Imala sam i loših trenutaka i spoznaja da to gdje jesam nije nimalo dobro za mene i moje zdravlje. Ne želim pisati u smislu što imam, što nemam... Imaš svašta, pa osjetiš da nije to to što te zadovoljava. Fizički i psihički se osjećaš iscrpljeno. Svi pitaju "imaš li...", a ne kako se osjećaš s tim. Kako sam starija, to pitanje mi se sve više gadi. Kao da ljudi vole uspoređivati sebe sa tuđom pozicijom i onime što ima, a što nema.

Što želim?

Uvijek počinjemo od zdravlja... Naravno da si želim to. Ništa bez toga. Nemaš toga, kao da nemaš ničega. U oba ona smisla. Želim imati i dalje svoju glavu, onako slobodnu od tuđih očekivanja. Čim kreneš ispunjavati tuđa očekivanja, znaš da neće valjati i svi će odreda biti razočarani. Izgubiš sebe, uđeš u labirint iz kojeg očajno tražiš izlaz. Što više očekuješ, više se razočaraš. Želim napokon raditi ono što želim, a ne ono što moram. Kada radiš ono što želiš, takav ti rad ide sto puta bolje. Radiš sa zadovoljtsvom i daješ sto posto sebe. Da, naravno da smo danas prisiljeni raditi ono što moramo, ali mislila sam na ono što je bliže našim mogućnostima i sposobnostima. Plus to kada imaš zdravo okruženje u kojem imaš prostora za napredak, još bolje. Čim to izostane, osjećaš kao da si ostao bez kisika. Nema ništa gore nego biti u okolini u kojoj nemaš prilike za dokazivanje i izražavanje, to je po meni jako loša okolina. Svaki tvoj pozitivan napor završi krahom. I još kada ukažeš na neki problem, ti ispadneš osjetljiv i pretjeruješ. Zato nije za bezveze okružiti se pozitivnim ljudima koji motiviraju na napredak i traže skupa s tobom rješenja, a ne da potenciraju probleme. Takve osobe su kao ono sunce što se uporno skriva iza oblaka i čeka da izađe samo za tebe. Dobri ljudi.

Opet neću određeno to, to i to... Samo mislim da mi je potrebno jedno dobro resetiranje za neke nove početke. Ne znam... Tko (se) traži, taj (se) i nađe. Valjda...

Ostvarivo?

Kriptonit

narubupameti.blog.hr


Sjedimo za njihovim stolom. U njihovoj blagovaoni. U njihovoj kući.

Mi, službene osobe. S papirima, zapisnicima, košuljicama predmeta.

Žena prvo stoji, naslonjena na ormarić. Sjeda za stol tek kad dođe njen muž i sjedne sa robusnim stavom.

Mi, tri mlade cure, jedna tek studentica na praksi.

Oni, obični ljudi, koji nose svoj obiteljski križ najbolje što znaju.

Preispitivanje prava na status roditelj njegovatelj. Kolegica me pozvala da idem s njom, da joj budem podrška, jer je glava obitelj narogušen. Pretpostavljam da se pročulo da sam spremna ići na teren.

Puštam kolegicu da priča, ona s tom obitelji kontaktira već neko vrijeme, ja ih vidim prvi put.

Roditelji debelo iznad šezdeset i pet godina, dijete debelo iznad četrdeset godina. Potrebno je preispitati da li je majka psihofizički sposobna obavljati svoju ulogu kao roditelj njegovatelj. Tko će majci reći da nije u stanju brinuti o svojem djetetu?

Čovjek je ljut je je status trebalo priznati puno prije, jer njegova žena brine o sinu već preko dvadeset godina, jer su mu prije rekli da nema pravo, jer je status priznat tek u žalbenom postupku nakon provedenog drugostupanjskog vještačenja. Jer nose svoj križ već dugo, hrabro i s ljubavlju, a podršku nisu dobili.

Kolegica pokušava vratiti nit razgovora na sadašnji trenutak, jer na ono što je bilo prije nemamo utjecaja, niti smo tada uopće bile zaposlene. Ali mi smo predstavnice te institucije, na prvoj liniji.


Sjedimo za njihovim stolom. U njihovoj blagovaoni. U njihovoj kući.

Kao da na to imamo pravo, kao da išta znamo o onome kroz što su oni prošli.


Tenzije rastu.

Kolegica se vrti u krug.

Preuzimam riječ.

- Kada ste to tražili status?

- Prije, razgovarao sam sa nekom vašom kolegicom, rekli su mi da nemamo pravo.

- Morate uvijek pismeno, sa institucijama se uvijek mora pismeno razgovarati, preporučeno poštom slati, doma skupljati svu dokumentaciju. Uvijek pismeno. – kažem blagim glasom razumijevanja.

- Kakvi smo to ljudi ako ne možemo vjerovati jedni drugima?

- Slažem se s vama, ali stanje je takvo, morate uvijek pismeno.

Razgovaramo o promjenama koje najavljuju, o domovima u okolici, o zdravstvenom stanju njegove žene.

- Gospodine, nama nije cilj vama oduzeti to pravo, ali morate biti objektivni, vama godine idu, vaša žena neće moći zauvijek biti njegovatelj.

Pomalo pronalazimo zajednički jezik, jer mi smo zapravo na istoj strani, u konačnici mi se slažem skoro oko svega.

Topli pogled tog čovjeka i način komunikacije razoružaju me, znam i zašto. Štoviše, to mu i kažem:

- Podsjećate me na mog oca, a to nije dobro. – osmjehujem se.

- Zato što govorim istinu. – gleda me svojim smeđim, naboranim očima.

- Da.

Vraćam se na zakonske odredbe, u svoj poznati okvir:

- Moramo se držati zakona, nama su ruke vezane njime.

A on mi samo kaže:

- Vi možete sve.

Nalaktim se na stol i razmišljam dok ga gledam. Kao da razgovaram sa svojim ocem, unaprijed predodređena za gubitnika u raspravi. Moj kriptonit.

- Možemo sve? - pitam kao učenik u nevjerici.

- Vi možete sve. - ponavlja.


I ja mu vjerujem.


- Ipak, moramo odraditi svoj posao.

- Je, vi ćete odraditi svoj posao, ali oni gore samo sjede i sve su sje… - odmahuje glavom.

- Eh, oko toga se slažemo. – ustajem se sa osmjehom.

Tenzija više nema u zraku. Ipak smo na istoj strani.

Mogla bih se naviknuti na rad na terenu, na ljude, na slušanje kako dišu, na osluškivanje zlatne melodije kojom rezoniraju. Slika koju očima u oči oslikamo nema veze za crnim riječima na papiru.

Papir podnosi sve. Papir će pokriti sve.

Na zapisnik se obvezuju donijeti liječničku potvrdu da je sposobna.

Mi možemo sve.


Zločestoba

moj-pinklec.blog.hr



O21

Gda bi ti rekla
da si moje sunce kaj za breg zahaja
bi bormeš fest lagala,
kajti sunce morti i zahaja,
al f meni zanavek ostaja,
vu meni čuči i navek svetli,
baš tak , kak i ti.
Si moje sunce vu ranoj zorji,
gda još na jeno oko žmiriš,
i f poldan gda mi nad glavo sediš
i celu božju noć gda f meni spiš.
Navek si moja jakost i svetloba,
moja najslajša i najdrajša zločestoba..

10.12.2014.

Posvuda taj Sale!

stella.blog.hr


Ovog puta ne putujem ja, nego moja prijateljica Nada obilazi
tržni centar u Torontu i odande šalje svoje impresije. Ne morate
putovati, sve ćete s njom obići!


Ima čak i rasprodaja. Prvo se cena podigne, pa onda se spusti
na normalnu i to se zove rasprodaja.




Mislim da se to zove marketing.

Hoćemo li još malo da razgledamo? Ne morate ništa
da kupite!



I jelke za Lastavicu...



Može i irvas uz jelku!

(slika i piše: Nada)
(nastavit će se)

10

uto

12/19

NA POVRATKU

geomir.blog.hr

I tako, poslije Lovćena, došlo vrime povratka doma.




Iz Kotora preko Prčnja u Lepetane





pa trajektom priko u Kamenare.





Posli Plata i Solina pukao mi pogled na zaljev
Mlini, Srebreno, Kupari.
Posli ekskurzije svi smo "sazreli" s različitim ocjenama
i krenuli, kud koji, u život.





Pa tako sam ja prvo zaposlenje našao baš ovdje,
u Mlinima, u Dubrovačkom poduzeću "Graditelj",
kao tehničar u gradnji magistrale na potezu Zvekovica - Kupari.





U Mlinima još stoji kućica koja mi je bila mjesto boravka i kancelarija.
Kako @friški (skoro) sve zna, a detektirao sam
da mu je, najblaže rečeno, ovo područje poznato,
da ispita da li je @domeniko vlasnik i ove kućice,
naravno, uz vilu New York, i šta drži unutra.





Prolaskom ovim područjem sjetio sam se života tih par godina
kada smo plesali "valcer",





i grupno išli na izlete čak do Boke





u vlastitoj režiji





u ne baš bistroj perspektivi.





Onda smo došli nad najlipšin miston, posli Varbuoske, dabome!





a kad smo ogladnili svratili na rižot, zna se di.





Prikontrolirali kako nan Kinezi grade punat





i posljednja panorama prije ulaska na auto put.


Krah

messangerpigeon.blog.hr


ponekad se
u meni
izmakne krajičak temelja
i sve sanje
u kojim korijenim si stvarnost
nestanu
kao maslačak na vjetru,
ponekad se u sebi
polomim,
i kao porculan ispušten iz ruku,
oštra na rubovima,
sjajim pod svjetlom
dok nevidljivo plačem
nad sobom:
Želim nečije ruke,
Ali ne želim da se me dodiri pamte.

Najljepši san

moj-pinklec.blog.hr


U17


Bio si noćas tu
kao srebrna prašina ljepote
posuta po mome snu,
sa dlanovima punim svjetlosti
dahom boje malina
i mirisom vrelih poljubaca.

Bio si noćas tu
zagrljeni u jedno
šetali smo zvjezdanim nebom
razgovarali sa oblacima i vjetrom,
slušali pjesme ptica i trava
i bili smo jedan te isti san.

Bio si noćas tu
i bili smo oblak i more,
vjetar, sunce, grgoljavi potok,
bili smo sve i sve je u nama bilo,
bili smo naljepši san
posut tajnom Svemira po nama.

Studeni '19.

mcind.blog.hr


Malo ću se prisjetiti gdje sam bio prošlog mjeseca, jer ovo vrijeme sve brže leti, a blog je dobar podsjetnik.
U studenom sazrijevaju i plodovi ove biljke, ali ih nije dobro više pojesti u sirovom stanju.
(U Sloveniji pod ovim nazivom smatraju lijepi bijeli planinski cvijet).

Svijeće u Vukovarskoj ulici.


Pogled sa obale rijeke Krke na dio Kninske tvrđave iz 9. stoljeća.


Krka je bila dosta velika i hladna i ovaj put se nisam ljuljao na ovoj ljuljački.


Topoljski buk uvijek volim posjetiti.




U povratku vožnja autoputom. Pogled prema vrhu Zir u Lici na kome sam bio pred nekoliko godina, ovaj put nismo imali vremena za posjetu.


U riječkim četvrtima Pehlin i Kantrida pijavica je napravila puno štete, čak su i krovovi letjeli.


Slap Žakalj mi nije daleko i često ga posjećujem.


Detalj iz nekadašnjeg velikog mlina Žakalj.


Mora se nešto i pojesti, kuhani kupus, kelj i drugo povrće, maslin. ulje, razni začini, posip od mljevenih sjemenki crnog sezama, lana, suncokreta i buče.


Ove se možda bolje vide povećane: pogled iz auta na Zir i kuća sa lijepim muralom u dijelu Knina Kovačić blizu slapa Krčić i izvora rijeke Krke.


Pogled sa balkona na Vela Vrata između Cresa i Istre, vidi se i trajekt koji povezuje Porozinu i Brestovu.

O tišinama i modrinama

sjedokosi.blog.hr





O tišinama I modrinama nebeskog sjaja
Zapitam se često kad počinjem stih
Miri li me to prošlost sa onim sada
Uvijek ima negdje u riječima nada
Naznaka ljubavi I mira što u nama traje
Nemire mladosti leptire u trbuhu
Tamo negdje na životnim livadama
Ostavili smo da u miru blagujemo ljubav
Ne ide to više tako neiskusno trapavo
Prepustimo se dodirima što molitva su sada
Naš oltar ljubav je postala
Vječnost trajanja I opstanka
Šalica kave osmijeh poljubac
Kako se to potajno dovuklo u naše tišine
Sjećamo li se ili nas snašlo vrijeme buduće
Ono trajno sa sjećanjem podijeljeno

Izlozi o kojima se priča

stella.blog.hr


Ovog puta ne putujem ja, nego moja prijateljica Nada obilazi
tržni centar u Torontu i odande šalje svoje impresije. I kaže:
"ako neko hoće da se menja, dajem sve ove ukrase i jelke
za lepo vreme koje imate"


Krećem ka robnoj kući koja je mostom povezana sa tržnim centrom.

Most koji povezuje tržni centar sa robnom kućom, druga veza je
podzemni prolaz.

Jedan od izloga, ali ne onaj o kome se priča

Izlozi o kojima se priča...





(slika i piše: Nada)

(nastavit će se)

Pokloni i darovi

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Što je dar?
Nekad su stari ljudi govorili: „Dar je od Boga dat“. Život je dar. Netko se rodi s darom za slikanje, netko za pjevanje, netko za pisanje. Svatko od, nas za nešto je nadaren. Svatko od nas nekome je ,i netko nama- dar.

Što je poklon?
Kad nam ponestane riječi,poklon (naklon) izraz je poštovanja, divljenja i zahvalnosti.

Što su pokloni i darovi?


Dar i poklon su ono što odabiremo srcem i dajemo rukom nama dragim ljudima. Izraz su ljubavi, privrženosti i prijateljstva. Ono što kupujemo u šareni celofan zamotamo, ono što ne kupujemo, srcem u klupko ljubavi umotamo.
Sve zajedno,s radošću i veseljem darujemo i poklanjamo, sa zahvalnošću primamo.

Vrijeme je darivanja. Darujmo i poklanjajmo jedni drugima uzajamnu ljubav i poštovanje. Kad to srcem damo, rukom dodajmo i ono u šareni celofan zamotano.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum