Stil
cool
Isključi prikazivanje slika17
sub
01/26
Matimoja
dvitririchi.blog.hr
Matimoja imati
Matimoja sveta
O sudbo prokleta
Novčići novčići svuda oko nas
Matimoja lizaše dupe ocusvome, očenašu da ja mogu jesti, piti, svuda viđen biti...
Biti svoj, biti poseban..
Biti samoživ
Piti živ
Piti kriv
I lizati...
Dupence.
Matimojoj
Matiubogoj.
Mati plače
Mati plaća
Mati bježi pa se vraća.
Mnogo piješ sine
Mati stara
Mati brine
Mnogo dušo piješ
Piješ puno sine.
Mati jebeš
Stari sine.
Stani sine
Stari sine
Pameti se vraćaj.
Mati sveta
Sudba kleta
Puno piješ
Pa se kriješ.
DI su pare?
Otac moj, junačina, uteko je onomad od obaveza:
Dete kmečaše
Žena ječaše
Koji je ovo kurac?
Nisam ja Isus
pa da patim
Na križu razapet
Jebo te Bog.
Zajebase se kad jebaše kurvu.
Iđemo dalje.
Život je rokanje.
Život je lokanje.
Zaborav.
Nema veze.
Niđe veze.
Jedna veza.
Bezveze
Druga veza.
Bezveze.
Duga kosa
Kratka pamet.
Rock cafe
Makrame.
Đe si ba?
Sto si va?
Nespretnik sam od rođenja.
Pijatelji stari đe ste?
Generacijski kijamet.
Ko pije?
Ko plaća?
Ko plače?
Čupaj!
16
pet
01/26
Čudo
dvitririchi.blog.hr
Zlaaatooo mojeee...
Suuunce moje...
Moooj živoooteee...
Ljuuubaaaaviii...
Sreeeećo moja, tuuugooo moja,
Moja posljednja i prva ljubavi...
Znači, u jednoj cozy atmosferi počnem je pjevati, tu pjesmu, a ona se nasmije i kaže da je i razrednica danas im pjevala tu istu pjeamu i da nitko nije znao za pjevačicu, pa im je rekla da pitaju roditelje.
Nije pitala...
Nije spomenula...
Ali je meni isti dan došlo baš da pjevam baš tu pjesmu...?
Od svih mogućih.
Ajd reci...
Čudo
dvitririchi.blog.hr
Zlaaatooo mojeee...
Suuunce moje...
Moooj živoooteee...
Ljuuubaaaaviii...
Sreeeećo moja, tuuugooo moja,
Moja posljednja i prva ljubavi...
Znači, u jednoj cozy atmosferi počnem je pjevati, tu pjesmu, a ona se nasmije i kaže da je i razrednica danas im pjevala tu istu pjeamu i da nitko nije znao za pjevačicu, pa im je rekla da pitaju roditelje.
Nije pitala...
Nije spomenula...
Ali je meni isti dan došlo baš da pjevam baš tu pjesmu...?
Od svih mogućih.
Ajd reci...
U NIŠTA
komentatoricamicaa.blog.hr
vatra mora dogorjeti
mora umrijeti,
kao što sve nestaje u dugom trajanju
ali… taj komadić sjećanja zvan pepeo
ostaje kao zalog,
opipljiv dokaz svakog postojanja
pa makar promašenog,
slično mnogim promašajima
lakši od krivnje, teži od zaborava
vrijeme je očito bacanja niz rijeku,
kako pjevaju Indeksi
izaberi ptice:
one su živahne, pričljive
ne zbrajaju propuste
i ne prigovaraju poput mene
a i odlete
kad zažele
Još 3
andrea-bosak.blog.hr
i konačno idem
Jedva čekam da stane na svoje noge kao prije jer mi nedostaje kupaona puno.
Skidanje prašine s mog tijela jednom tjedno samo me iritira ali tako je kako je već skoro drugu godinu i stvarno mi je dosta.
Konačno ću imati fiskalnu terapiju svaki dan nadam se 45 minuta.
Vjerujte mi uživati ću jer znam da će me osposobiti da budem ona sara ja.
postoji li srednji put?
usvijetutajni.blog.hr
Čitam postove Nikole Borića, o tome kako jeftino prodajemo vrijeme i kako su nam u ovome svijetu sva vrata zatvorena. Na kraju cijelog teksta spominje kako bijeg u šumu nije rješenje za sve nas, za njega je bilo...pa se pitam postoji li neka sredina?
Može li se ostati u ovom kaosu, jednom nogom, a drugom ipak odbiti igrati igru? Prestati biti hrčak na kotaču?
Možda sam u jednom razdoblju kad sam baš intenzivno planinarila bila na tragu toga. Iako, nekako smo se svi teška srca nedjeljom vraćali s planine i odlazili ponedjeljkom na posao. Kao da si iskusio malo slobode i bezbrižnosti, a onda opet uronio u svakodnevicu koja te trga i melje, sistem koji je sam sebi svrha i u kojem si samo kotačić...potpuno nebitan.
Vidim da je meni rutina u nekoj mjeri potrebna, razbucaju me praznici i ono kad ni ne znaš koji je dan ni datum. S druge strane, ubija me u pojam kad mi je svaki dan isti, kad ne zastanem i ne onjušim vani zrak, kad ne pomazim mačku u prolazu, kad zaboravim zastati. A dogode se takvi dani, dosta često. To su oni nespecifični, nebitni dani koje kasnije ni ne pamtiš. Efikasni prije svega, obavio si sve sa to do liste, ali nisi zastao.
Moj outlet je umjetnost i priroda. Oboje idu ruku pod ruku i jedno drugome daje inspiraciju. Od malena je to bio način da budem najviše svoja i najviše ja, stvarajući nešto ili lutajući šumom. Nisam taj dio sebe nikad zaboravila ni napustila, možda zato i opstajem...samo što bih voljela više, više vremena za taj dio sebe, za lutanja ujutro dok je izmaglica nad rijekom i sunce izlazi na istoku, a ja se vozim na posao umjesto da uzmem fotoaparat i lutam obalom.
Da svaki dan mogu skuhati ujutro kavu i crtkarati nešto bez da pazim na vrijeme.
Da mogu pisati duge tekstove, a ne ovako, ugurati par redova na brzinu dok se ne moram spremati.
Da imam vremena srediti iza vrt iz kojeg mogu pojesti koji paradajzić ili krastavac.
Da mogu uživati u ljetu na rijeci, svaki dan, ne samo vikendima.
Da mogu uloviti svoj ritam, onaj prirodni, a ne neki nametnuti.
Možda ipak pobjegnem i ja u šumu... :D
15
čet
01/26
Dvije knjige i neka Mija....
luki2.blog.hr
Oba knjižna kluba, čija sam članica, rade ponovo punom parom. Evo naše lektire:
Ovo je zadala Manja, Čitam i kuham....
Book club:
Eto veselja i uživanja u knjigama.....
Za kraj, poznajete li vi ovu pesonjicu? Ja nemam pojma zašto mi se utrpava..Kažu da se zove Mija.....
Ljubim!
Dvije knjige i neka Mija....
luki2.blog.hr
Oba knjižna kluba, čija sam članica, rade ponovo punom parom. Evo naše lektire:
Ovo je zadala Manja, Čitam i kuham....
Book club:
Eto veselja i uživanja u knjigama.....
Za kraj, poznajete li vi ovu pesonjicu? Ja nemam pojma zašto mi se utrpava..Kažu da se zove Mija.....
Ljubim!
Ovdje sam
agava505.blog.hr
Udaljena od blogerske svakodnevice,
odmaknuta od ritma koji me inače nosi,
zastala sam u tišini vlastitih razloga
i dopustila vremenu da odradi svoje...
vraćam se poput jutarnjeg svjetla
koje se ponovno probija kroz prozor
sa sobom donosim mir kojeg sam pronašla
obilazeći neke vrlo važne adrese
nastavljam tamo gdje sam stala...
sve što je čekalo,
dočekat će svoj red
sve što je zastalo,
opet će teći...
Hvala na čestitkama
bubuleja.blog.hr
Rođendan sam provela s prijateljima u radosti i veselju. Bar na jedan dan sam zaboravila na probleme i obaveze koje s godinama umjesto da se smanjuju postaju sve veće i brojnije. Iako mi je bilo lipo, zahvalna sam Bogu što je i to prošlo. Idem dalje, ali najprije se moram osvrnuti na jedan od komentara koji sam dobila ovdje na blogu. Komentar je otprilike glasio ovako: "Ne moraš praviti Princeze, ali gledaj sebe...."...tako nešto. Shvatila sam poruku i stvarno je na mistu. Važnije su neke osnovne svakodnevne radnje i zdravlje nego pravljenje kolača. U potpunosti se slažem. I sama sam svjesna da se može i bez kolača ili da je lakše kupiti ih. U mom slučaju i nije baš sve tako jednostavno. Imam celijakiju i gotovo nigdje ne mogu u Zadru kupiti bezglutenske kolače. Za Božić sam osim što sam napravila i naručila za svoj gušt kilo kolačića od jedne žene koja srića živi petnaestak minuta udaljena od mene. Vozikala sam se po velikoj hladnoći do te, uistinu, divne gospoje koja mi je dvije male "plastike" smjestila u košaricu motorića. Samo onako usput spominjem da je svoj trud naplatila 50 eura. :-) Drndajući se po rupama na cesti uspjela sam kolače dovesti do kuće, ali očito im nije bilo suđeno. Kad sam ih htjela prenijeti na policu frižidera, nekako loše sam uhvatila "plastiku" i kolači su se našli na podu. Još sam i pločice morala čistiti da se ne skliznem na kremu. Tako, da ebeš naručivanje kolača.
Treba se malo potruditi. Ako sama neću, neće mi nitko!
Što se mene tiče, ja nikad nebi ništa. Samo bi ležala, čitala, jela i gledala tv. Ali brate, moraš!!!
Kad ja nešto stanem raditi, to ode u nepovrat. Ne mogu više to učiniti. Zato ja na silu sve radim: od dizanja ujutro, kuhanja, šetanja pa i pravljenja kolača koji su mi dobri za poboljšanje motorike. Kasnije mi bude drago što sam nešto napravila.
Znam da zdravi ne razume tu moju logiku, ali ispravnom mi se pokazala.
Evo, za poklon sam jučer dobila jedno pomagalo koje sam ja odavno mogla sebi priuštiti, ali nisam iz razloga jer da sam ga nabavila prije nikad više nebi mogla sama učiniti to za što služi ovaj predmet. Tko od vas prvi pogodi što je ovo na slici, poslat ću mu moju knjigu "Ne razumiš!“ Naravno, ako ju netko želi.
14
sri
01/26
PSIHOLOŠKA POMOĆ
komentatoricamicaa.blog.hr
Da je zatvorski život izuzetno stresan onima koji rade sa zatvorenicima a i njima na odsluženju kazne to je stara priča o kojoj se izvan zidova zatvora čuje tek ako neka incidentna situacija izađe novinarskim saznanjima . Ambijent zatvora ima svoja pravila stroga i bez pomaka zbog potrebe ili želje i upravo ta ograničenost stvara zakon prisile u ponašanju zatvorenika i osoblja.
Zbog toga je nedavno održana edukacija na nivou Hrvatske u Splitu , ne bi li se na taj način razmijenila iskustva i pomoglo zatvorskim službama za pomoć u razvoju komunikacijskih vještina i smanjenju osobnog stresa
Edukaciju je provela Hrvatska asocijacija za neurolingvističko NLP programiranje, ujedno i partnerska organizacija u provedbi programa. Program Moćni pomagači provodi se zahvaljujući podršci Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
Provedbom aktivnosti u prvoj godini jasno su vidljivi pozitivni učinci ulaganja u razvoj profesionalnih kapaciteta službenika – kroz unapređenje komunikacijskih vještina, bolje razumijevanje dinamike ponašanja zatvorenika te povećanje otpornosti na profesionalni stres.
Moćni pomagači je volonterski program pomoći unutar zatvorskog okruženje : slika u tekstu je dnevni boravak zatvora u Splitu kojega su za potrebe zatvorenika uredili volonteri različitih zanimanja dogovorno, u slobodno vrijeme .
Dobrih ljudi nikad dosta a lijepo je znati da ih ima
Seksizam u fotografiji
toco1980foto.blog.hr
Danas je jako moderno spominjati ljudska prava, jednakost spolova, s posebnim naglaskom na borbu protiv šovinizma, seksizma i diskriminacije po spolu.
No, kada se govori o fotografiji i fotografiranju, može se uočiti poprilična nejednakost i razlika u kriterijima, jer se potpuno ista stvar, odnosno radnja, tumači posve drugačije, ovisno o tome fotografira li muškarac ili žena.
Evo samo nekoliko primjera:
Ako muškarac fotografira ženski akt, često se mogu čuti osude i opaske kako je to "pretvaranje žene u seksualni objekt" i "iskorištavanje njezina tijela".
Ako žena fotografira ženski akt, to odjednom nije problem, već je to "emancipacija" i "istraživanje ženstvenosti".
Ako muškarac fotografira muški akt, na to se gleda s čuđenjem i nerijetko se raspravlja o njegovim seksualnim sklonostima.
Ako žena fotografira muški akt, to se smatra "hrabrošću" ili "umjetničkom slobodom".
Ako muškarac na javnom mjestu ili događaju uperi fotoaparat u smjeru djece, odmah se diže alarm jer ga se smatra mogućim predatorom i voajerom.
Ako potpuno istu stvar učini žena, na nju se gotovo uopće ne obraća pažnja.
Ako muškarac na nekoj izložbi ili javnom fotografskom izlaganju izrazi emocionalnost ili sumnju u vlastiti rad, odmah ga se smatra "neprofesionalnim" ili "nezrelim", što rezultira kritikama.
Ako žena učini potpuno isto, odjednom je to "izraz njezinih autentičnih emocija" i "inspirativnost", što rezultira pohvalama.
Moglo bi se navesti još mnogo sličnih primjera...
Svi ti primjeri zapravo pokazuju da, unatoč retorici o "jednakosti spolova" i "borbi protiv seksizma", društvo i dalje gleda isključivo spol fotografa i sve stereotipe koji ga prate. A to zapravo pokazuje da je ta borba protiv seksizma - paradoksalno - seksizam, ali s obrnutim predznakom.
Doba ekstremnih politika, tuposti elita i lijenih političara, a tek je prošla četvrtina stoljeća
panonija.blog.hr
Foto: Grok
Nikada se u životu nisam osjećao ovako nemoćno kao ove 2026. godine. Malo je previše nerješivih životnih rebusa ispred mene i to me čini malo previše nervoznim za vlastitim ukus. Jednostavno, izvan mojih su snaga, trudim se koliko ide.
Ne volim nikako biti nemoćan. Mislim kako nemoć uzrokuje najgori stres, a stres tjera u bolest. Uh, baš su crne ove prve rečenice. Obećao sam davno sebi da uvijek trebam biti pozitivan i širiti pozitivu, ali osjećam kako životno vozim na benzinskim parama i sve me stvarno živcira.
Jedna od onih stvari što mi je uspješno hranila ego, bila je mogućnost da relativno dobro "vidim" svjetsku i domaću političku situaciju. Nije da mi je to ikada donijelo bilo kakvu korist u životu, bilo materijalnu, bilo financijsku, štoviše, možda je i odmagalo jer nitko ne voli pametnjakoviće, ali barem je meni činilo neopisivi gušt.
Ako itko može uopće predvidjeti kojim putem ide Trump i koliko sluša ljude oko sebe (najžilavijim se pokazao Marco Rubio, ministar vanjskih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost), svaka mu čast. Predsjednik Trump je oslobođen bilo kakve stranačke stege, bilo kakve odgovornosti prema ikome, američka mutava ljevica ga je dovela u položaj da ako nije na pozicijama moći, onda ga čeka zatvor i sasvim je moguće da će jednostavno biti doživotni predsjednik. Značajan dio glasačke baze, koji je usto naoružan do zuba, jednostavno će prihvatiti takvo stanje stvari jer ne žele demokrate na vlasti. Američka ljevica je skup klauna koji su ovako ili onako svojim luđačkim politikama i doveli Trumpa na vlast. Pisao sam dosta o tome kroz godine.
Velimir Bujanec dobio je nogu sa Z1 i implicira da Možemo i desnica šuruju, kako je svojevrsna žrtva buduće koalicije Možemosa i desnih snaga izvan HDZ-a koji žele na vlast. Zoran Milanović bi više od ičega htio srušiti Plenkovića i vratiti se na Markov trg. Ništa tako lijepo kao koalicija Možemosa, SDP-a i desnice i odvođenje Hrvatske u zagrljaj putinizma i razmontiravanje svake ustanove u Hrvatskoj. Milanović jednostavno uživa u uništavanju svega oko sebe, krajnje faustovska figura koji je samo sretna kada su svi ostali nesretni. Povratak Milanovića je smrt Hrvatske, svaki onaj koji je glasa(o) za Milanovića je mazohist željan kaosa.
Preslagivanje svijeta pod dirigentskom palicom Trumpa vodi svijet u nepoznatom smjeru. Europske elite bave se promašenom zelenom agendom, u Europi bi na vlast vrlo lako mogli doći Farage, obitelj Le Pen i nacisti iz AfD-a, dok novinari trabunjaju o fašizmu i traže nekakvu novu Gretu Thunberg da ih povede u hipijevski raj u svijetu u kojem nema muškaraca i oružja. Svijet u kojem Putin ako pregazi Ukrajinu, kreće prema Zapadu.
Kako je Europi teško ili nemoguće naći nekoga kao Thatcher ili Kohla, stvarno fascinira. Kako se ne može naći nekoga kao što je bio De Gaulle, nego imamo Macrona koji 15 minuta nije zadržao stav. Branit ćemo Europu do zadnje lezbijke na biciklu.
Pero Panonski, 894. put
Doba ekstremnih politika, tuposti elita i lijenih političara, a tek je prošla četvrtina stoljeća
panonija.blog.hr
Foto: Grok
Nikada se u životu nisam osjećao ovako nemoćno kao ove 2026. godine. Malo je previše nerješivih životnih rebusa ispred mene i to me čini malo previše nervoznim za vlastitim ukus. Jednostavno, izvan mojih su snaga, trudim se koliko ide.
Ne volim nikako biti nemoćan. Mislim kako nemoć uzrokuje najgori stres, a stres tjera u bolest. Uh, baš su crne ove prve rečenice. Obećao sam davno sebi da uvijek trebam biti pozitivan i širiti pozitivu, ali osjećam kako životno vozim na benzinskim parama i sve me stvarno živcira.
Jedna od onih stvari što mi je uspješno hranila ego, bila je mogućnost da relativno dobro "vidim" svjetsku i domaću političku situaciju. Nije da mi je to ikada donijelo bilo kakvu korist u životu, bilo materijalnu, bilo financijsku, štoviše, možda je i odmagalo jer nitko ne voli pametnjakoviće, ali barem je meni činilo neopisivi gušt.
Ako itko može uopće predvidjeti kojim putem ide Trump i koliko sluša ljude oko sebe (najžilavijim se pokazao Marco Rubio, ministar vanjskih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost), svaka mu čast. Predsjednik Trump je oslobođen bilo kakve stranačke stege, bilo kakve odgovornosti prema ikome, američka mutava ljevica ga je dovela u položaj da ako nije na pozicijama moći, onda ga čeka zatvor i sasvim je moguće da će jednostavno biti doživotni predsjednik. Značajan dio glasačke baze, koji je usto naoružan do zuba, jednostavno će prihvatiti takvo stanje stvari jer ne žele demokrate na vlasti. Američka ljevica je skup klauna koji su ovako ili onako svojim luđačkim politikama i doveli Trumpa na vlast. Pisao sam dosta o tome kroz godine.
Velimir Bujanec dobio je nogu sa Z1 i implicira da Možemo i desnica šuruju, kako je svojevrsna žrtva buduće koalicije Možemosa i desnih snaga izvan HDZ-a koji žele na vlast. Zoran Milanović bi više od ičega htio srušiti Plenkovića i vratiti se na Markov trg. Ništa tako lijepo kao koalicija Možemosa, SDP-a i desnice i odvođenje Hrvatske u zagrljaj putinizma i razmontiravanje svake ustanove u Hrvatskoj. Milanović jednostavno uživa u uništavanju svega oko sebe, krajnje faustovska figura koji je samo sretna kada su svi ostali nesretni. Povratak Milanovića je smrt Hrvatske, svaki onaj koji je glasa(o) za Milanovića je mazohist željan kaosa.
Preslagivanje svijeta pod dirigentskom palicom Trumpa vodi svijet u nepoznatom smjeru. Europske elite bave se promašenom zelenom agendom, u Europi bi na vlast vrlo lako mogli doći Farage, obitelj Le Pen i nacisti iz AfD-a, dok novinari trabunjaju o fašizmu i traže nekakvu novu Gretu Thunberg da ih povede u hipijevski raj u svijetu u kojem nema muškaraca i oružja. Svijet u kojem Putin ako pregazi Ukrajinu, kreće prema Zapadu.
Kako je Europi teško ili nemoguće naći nekoga kao Thatcher ili Kohla, stvarno fascinira. Kako se ne može naći nekoga kao što je bio De Gaulle, nego imamo Macrona koji 15 minuta nije zadržao stav. Branit ćemo Europu do zadnje lezbijke na biciklu.
Pero Panonski, 894. put
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr