novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

25

pon

03/19

SVAKI DAN PONOVO USKRSAVAM

zivot-i-ja.blog.hr



Koliko god me život pokušao naučiti da ograničim uskrsnuće na jedan njegov segment i smjestim ga među zidove hrama koji samo jedan dan u godini zamirišu kruhom i drugim delicijama, koliko god pokušavao da me smjesti u jedan datum, u jedan privid tumačenja, jednostranom slijepom ulicom me je doveo do kraja iza kojeg se tek pravi početak nalazi.

Feniks u nama vječno umire i ponovo se rađa, iz vlastitog pepela vlastitog ognja, svaki puta kada suza poteče, postaje lijek, umiremo svjesno kada od sebe otkidamo ono uz što smo se najviše vezali, da bismo se ponovo rodili oslobođeni jednog suvišnog dijela u nama koji nam je uskraćivao širinu istinskog pogleda na svijet u ljudsko srce. Umiremo kada se odreknemo osude, kada dopustimo da ljudi budu to što jesu, makar nam zasmetalo što u trenutku nisu kao mi. Tako liječimo sami sebe i svoje biće tom čarobnom feniksovom suzom, a tada oživljavamo.

Sveti broj tri...tri puta smo ljubav zanijekali, tri puta se pijetao javio, tri dana tame u vlastitom limbu spoznaje: LJUBIŠ LI SE? (pita te vlastiti Otac u tebi) LJUBIŠ LI SE? (pita te vlastiti Sin u tebi) LJUBIŠ LI SE? (pita te vlastiti Sveti Duh u tebi), a mi dozivamo život izvan našeg života, Trojstvo izvan nas, da nam pokaže put i put postaje slijepa ulica.

Tradicije odišu simbolikom i lijepe su, ali kriju mnogo više, nego što mislimo i vidimo kada se ne zadržavamo na formi, otkriva nam se smisao i rađa se istinska spoznaja uz dužnu dozu tolerancije i poštovanja ne mogu svi u isto vrijeme na jednak način sve dosegnuti. Netrpeljivost umire, ljubav i razumijevanje uskrsava i suza ljekovita.

https://www.magicus.info/edit/ostalo/ostalo/svaki-dan-ponovo-uskrsavam

Važno je

moj-pinklec.blog.hr

129

( Flickr, Puzzaa - J.)


Važno je
sjesti za stol
baciti na njega sve karte
i sa njima igrati pošteno.

Važno je
pogledati se u oči
i vidjeti sebe pravoga
u očima drugoga.

Važno je
nikad ne zaboraviti važno
a najvažnije je
biti čovjek.

Isti parfem...

dinajina-sjecanja.blog.hr







Čekala sam susret. Pitala se koliko samoće moramo odživjeti da bi dotaknuli blizinu, lutala gradom sanjajućih knjiga, prebirala tajne ljubavnih zanosa, zaustavljala se u sonetima, živjela u baladama, osjećala njihov ritam. Ćutila, nije moj. Geometrija poezije je svijet tuđih istina, a ljubav je bdijela u kutku moga svemira. Strpljiva u svojoj uzvišenosti dozvolila mi je vrijeme sazrijevanja u njenoj tajni. Samozatajna, bila je odmor mom umornom srcu. U vremenu oluje ruža dozivah vrijeme rađanja, vrijeme sazrijevanja, vrijeme tugovanja. Shvatih vrijeme je rijeka, vrijeme je ptica na žici, vrijeme na svom letu eonima ostavlja tragove svoje prolaznosti. Lutah svjetovima, tražih vrata vremena. Uzaludnost se ogledala u trenutku i ja spoznah vrijeme je tu, u meni.

Sjećanja su se gomilala, stvarala kaos u mislima i neusklađenost osjećaja. Dozivale su me plave daljine, pisala sam tugaljive pjesme. U jednom svitanju stavih napisano u torbu beskućnika i krenuh u potragu za izvorom ljepote.
Grad u kojem sam odrasla me dočekao Suncem. Koračala sam poznatim ulicama.
Zaustavih se Talijinom hramu. Oživješe moje djetinje tajne. Ti si sjedio u kutu i čitao knjigu koju si odnio kao znamen na susret u vlaku.

Spuštena pogleda si šapnuo.
Osjećao sam da ćeš danas doći.

Koža je zatitraja željom za zagrljajem, na tvojim usnama su sjale kapi meda, budile žudnju za poljupcem. Osjetih izljevanje znoja srca. Vrijeme je trenutak i dogodilo se vrijeme zrelosti. Upoznah jednu drugačiju sebe.

Imaš još uvijek isti parfem, govorio si dižući pogled.

U tvojim očima vidjeh siluetu tajne skrivene u kutku mog svemira.

Dijana Jelčić




O udarnicima i fleksibilnim jadnicima

nachtfresser.blog.hr



Završili vikend udarnički, gošća nam bila frendica Dolores, poznata iz mojih postova s uglavnom božićnih okupljanja. Prvo smo ručali na zraku, ručak sam ja prije cijelo jutro stražario uz pećnicu, Dolores je isto donijela jedan od svojih specijaliteta, koji sam si ja pak priuštio tek navečer kad smo stigli doma. Nakon ručka smo malo guštali u suncu i brbljali o temama svakidašnjih jadikovki, o prekarnom radu, fleksibilnosti kao jednom od najopasnijih kapitalističkih pojmova, njenom sinu kao jedinom preostalom od četvorice frendova koji su zajednički otišli raditi u Njemačku na bauštelu, ostali su ili dobili otkaz ili otkazali.
Poslije smo se bacili na zemlju, ja obično prvi divlje počnem s kopanjem, jedini namjerno bez rukavica, naravno prvi se i potrošim i onda s ljuljačke pratim radni maraton. Jin još nije dobro, temeljito smo ga pregledali, nasprejali i ništa posebno nismo našli. Svejedno je kad smo se vratili u Rijeku inzistirao na još jednoj dugačkoj šetnji, uglavnom sa zadnjom nogom u zraku, međutim kad je osjetio miris svoje simpatije odjurio je za njom sa sve četiri na zemlji.
Inače meni počinje pakleni tjedan, moja ekipa je i bez mene loše prošla u šahu i vjerojatno će ispasti iz lige, ja sam korisnije proveo vrijeme, sreo i učenicu koja je u kratko vrijeme otvorila dva bloga, kaže da misli da je opet zaboravila lozinku, al zna da ju je negdje spremila, možda ju i pronađe.

Vrijeme, prostor, grad, trenutci, ulica...

nissnisa.blog.hr

15_365
520

16_365
520

17_365
520

18_365
520

19_365
520

20_365
520

21_365
520

I jedna, tek tako

520

Pozdrav Kragujevcu

stella.blog.hr


Nakon šetnje Šumaricama, valja se i spremiti za povratak.
Nisan EL DIABLO, završava se naš boravak.


Svi su restorani otvorili bašte u sunčanom danu.


Kanda se bliži Uskrs?



Ručat ćemo u restoranu "Stara Srbija". Već znate da bolji ne
treba tražiti.





Prošetajmo još malo. Kinesko prodire svuda

Zadivljuju stare fasade

Valja se pozdraviti i od slastičarne "Srce".


Pa doviđenja Kragujevcu, do sljedeće zgode!

PRŠTALE SU POHVALE ZA KONCERT

zgmazoretkinje.blog.hr


Najnovije izdanje naše bajke "Mažoretkinje u budućnosti" istinski je polučilo uspjeh i prštle su brojne pohvale kako na samu priču tako i na produkciju. Ovo je definitivno naša najbolja bajka do sada.

Ogromna hvala svima koji su radili na koncetru i odradili ogroman posao.

Hvala svim likovima:
Mažoretkinja iz budućnosti: Mirjana Vrankić
Albanac: Nikolina Beriš
Činez: Marta Vukoja
Zombi 2: Arijana Kovačić
Zombi 1: Katarina Drinovac
Nina iz budućnosti: Nada Bulat
Ambrozije: razvodnica Monika Uđbinac
Miki: Laura Rašić
Imbarion: razvodnica Martina Šćuric
Nina: predvodnica Viktorija Čeh

Glasove su posudili Viktorija Čeh, Martina Šćuric, Monika Uđbinac i Alen Šćuric

Jednako tako ogromna hvala svima koji su odradili istinski ogroman posao u provedbi koncerta
Asistent producentice: Zdravko Bulat
Majstor svjetla: Damir Cvetko
Tonmajstor: Andrija Majstorović
Pult za sinkronizaciju i glazbene podloge: Dubravko Radić
Tonski snimatelj: Davor Totović
Inspicijentica: Danijela Borovljak
Back stage: Gordana Šćuric
Šminka: Monika Klobučar, Martina Kralj i Katarina Drinovac
Izvršna producentica: Ivona Skočilović
Producentica: Viktorija Čeh
Redatelj i scenarista: Alen Šćuric

Uz to ogromna hvala i Ireni Rašić na velikoj pomoći u pripremi, ali i raspremanju koncerta, Filipu Vulami koji je odradio ogroman organizacijski posao, Željku Bakšaju Žacu na fotkama te Zvjezdani Vlašić na sponzorskim proizvodima.

Hvala svim predvodnicama koje su došle na koncert, te prijateljskim timovima koji su nas počastili svojim dolaskom.



OTKRIVAMO IZA KULISA!



NASTUPI

- utorak 26.3. u ???? (Europsko prvenstvo u boćanju za invalide), o/o Šef:
# plesni nastup S1A



FOTKE sa Kernevala na treninzima











































------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!

24

ned

03/19

Bim i Bam ili Princ loborske rakije

maithreya.blog.hr

Nekad davno, kad sam bio relativno mlađi, bilo mi je teško ponovno uskočiti u aktivnost koju sam prakticirao sa osobom koja je nedavno - nenadano ili nadano - otišla iz mog života. Mislim da se radilo o biciklizmu i trebalo mi je jedno vrijeme da se opet sjednem i vozim uokolo. Danas bi se moglo reći da postoji slična situacija s planinarenjem, ali ili sam zreliji ili je planinarenje postalo neupitan dio moje osobnosti te tako nema tog osjećaja "težine". Iako imam mnogo kandidata za zajedničko lutanje po planini, nemojmo se zavarati i misliti da je takve lako naći! Neki to jednostavno ne preferiraju, a ima i onih koji vole, ali ne mogu pratiti to u tolikoj mjeri koliko je meni potrebno da bih bio zadovoljan makar moja učiteljska narav uvijek ide u smjeru podučavanja drugih te mi je bitnije da suputnicima bude dobro, a ne meni samom. Ipak, nekad se dogode ovakve dugotrajne šetnje gdje se posebno testira izdržljivost i upornost mojih suputnika.

Tu i tamo tako se dogodi situacija koja se dogodila upravo danas. Mijenjala se malo postava, bilo je nekih promjena u zadnji čas, ali na kraju smo krenuli prema južnoj strani Ivanščice. Zadnji put sam među zidinama Pustog Lobora bio 2.4.2017. što je skoro ravno prije dvije godine. Zapisi o tome postoje u knjizi posjeta koju možete naći u udubljenju unutar zidina utvrde. Naravno da me primala sentimentalnost jer ne možete biti ravnodušni dok vidite da ste s nekim bili ovdje, a ta osoba vjerojatno više nikad s vama ovdje neće svojom nogom kročiti. Međutim, uvijek se sreću novi ljudi i događaju se nove stvari - samo ako nastavite hodati dalje.
Moram priznati da nisam zadovoljan kad vidim ovakve prizore koji su uobičajeni nedjeljom u podnožju (Žgano vino) Ivanščice. Rekao sam Grozdeku, svom današnjem suputniku, kako je upravo ovo dugoročna posljedica onog što radim ja i slični meni - populariziranje planinarenja, navješćivanje velikih ekstaza na usamljenim vrhovima. Možda je stvarno bitno naglasiti riječ USAMLJENI, ali u ovoj aktivnosti (planinarenju koje nije samo fizička aktivnost nego i preneseno značenje za ljudsku spoznaju i duhovni rast) dolazi do paradoksa.

Trenutno zgražanje nad količinom automobila i ljudi zaustavljeno je činjenicom da mi krećemo u drugu stranu, protiv Mrzljaka i klasičnog odabira za nedjeljne izletnike. Po putu Luke Baretina, po tzv. magistrali krećemo se prema skretanju za Lepoglavu i Vilinsku stazu. Na skretanju kod Koprivnjaka napuštamo glavnu stazu i idemo pokraj Skalovke, prolazimo kraj špilje sv. Lucije, ali zbog strmine, blata i nedostatka štapova bacamo samo pogled.
Ovdje još nema oznaka, ali kod ovog lijepog, zelenilom obraslog brežuljka skreće se ulijevo za Pusti Lobor

Molimo da ne rušite šumu - naša je i mi ćemo je srušiti!

Staza je puna blata dok negdje sa strane slijedimo put potoka Koprivnjaka (ako se ne varam), a uskoro i dolazimo do skoro pa zbog drva neprohodnog dijela puta. Provlačimo se kroz i preko drvlja te se zgražamo nad neurednošću koju je netko ostavio na službenoj planinarskoj stazi. Tu srećemo ljude iz HPD-a Pusti Lobor i uskoro saznajemo da imaju akciju čišćenja potoka. Ima barem deset volontera koji traže smeće i prikupljaju ga u dvije prikolice. Moj suputnik i ja se prisjećamo kako smo i sami sudjelovali u sličnim akcijama. U zadnje vrijeme često naletim na dobre ljude u šumi koji čiste prirodu - dogodilo se nešto slično nedavno u okolici Pazina. Kod lovačke kućice/skloništa nude nam gemišt i domaću, loborsku rakiju. Moj suputnik ne pije gemišt pa onda dobiva rakiju. Razgovaramo s loborskim planinarima i pohvaljujem to što je ova njihova staza zaista skoro pusta i osjetno je manje ljudi nego sa sjeverne strane, pogotovo od Žganog vina preko Mrzljaka, ali ni Konj ni Pionir mnogo ne zaostaju u popularnosti. Međutim, loborski planinar koji je preuzeo glavnu riječ govori nam o želji da se ovdje negdje izgradi još jedna planinarska kuća. Netko tko nije upućen u geografiju ovog područja možda neće moći sam procijeniti problematiku na koju ću ukazati, ali u relativnoj blizini nalazi se planinarska kuća Majer, a nedaleko od nje je planinarska kuća Belecgrad. Naravno da svako planinarsko društvo želi svoju kuću, svoje odmorište, ali ovo me više podsjeća na otvaranje lokala u već prenapućenom moru lokala. Da ne govorimo da bi se vjerojatno ovdje dogodilo nešto slično što se dogodilo na Belecgradu - tamo se okupljaju samo lovci koji piju, a onda takvi pucaju po životinjama. Želim reći da je prosječni posjetitelj planinarske kuće Belecgrad lovac, a ne planinar. Tamo su presretni dok vide planinare i vesele im se kao vodi u pustinji.
Drva pala ravno preko planinarske staze

Prikolice i sakupljači smeća u akciji

Ipak, prava poslastica ovog pet sati i dvadeset kilometara dugog izleta tek dolazi. Nastavljamo prema Pustom Loboru i divimo se njegovoj pozicioniranosti i prilazu dok se već opasno približavamo odredištu. Učinilo mi se da negdje iznad nas čujem motor, ali želio sam vjerovati da me osjetila varaju. Međutim, na dohvat ruke zidinama utvrde Pusti Lobor vidimo da se jedan od motorista muči pogurati svoj motor (tzv. crosser) na utvrdu. Sad znam da nisam halucinirao i ovdje gore je zaista netko došao motorom! Zanimljiva činjenica je da se jučer na varaždinskom portalu s vijestima pojavilo ovo: "Motoristi na Ivanščici uništavali popularni 'Pionir', jednu od najljepših planinarskih staza". Svatko tko zna Pionir zna da se tamo vražjim crosserom ne može doći radi središnjeg dijela gdje se nalaze stijene, a sam put je uzak i neprohodan za mašine. Jučerašnji članak navodi kako su motoristi govorili njemačkim jezikom. Vratimo se sad na Pusti Lobor i začudo, ovi naši prijatelji s motorima govorili su njemački (austrijski ako želimo biti posve točni). Bio sam sumnjičav, ali kasnijom inspekcijom zaključujemo da to nisu isti ljudi. Jedan od njih nije znao engleski pa je drugi preuzeo ulogu komunikatora. Osim što su došli s motorima do utvrde Pusti Lobor do koje se može doći samo planinarskim stazama, činili su se stvarno prijazni i čak nam je glasnogovornik pričao o tome kako nekad, kad imaju vremena, čiste prirodu po kojoj voze motore. Entuzijastično je pričao o tom ruženju po mirnoj šumi i ljepoti hrvatske prirode, ali sam im svejedno, koliko god pristojno sam mogao, objasnio da to baš i nije u redu jer je po planinarskim stazama ovdje izričito zabranjeno voziti motorna vozila. Rečeno nam je da izbjegavaju ljude koliko mogu jer ne žele nikog uznemiravati i svjesni su činjenice da lokalcima ovaj njihov hobi smeta i izgleda sumnjivo. Sve je bilo na toj nekoj granici prijazne pristojnosti i bilo ih je teško do kraja osuditi. No, nemojmo se zavaravati - da se mene pita, zabranio bih im pristup planini s tim zagađivačima zraka i uništavačima staza.
Muke da se mašina nagura u utvrdu Pusti Lobor

Boca Amara skrivena u zidu utvrde, o njoj su nam već dolje pričali planinari iz HPD-a Pusti Lobor

Eto, nažalost, ovdje me primila sjeta jer gospođica Sokol vjerojatno više nikad neće u mom društvu biti na ovom predivnom mjestu

Danas se poklopilo da smo i moj suputnik i ja u planinarskim ruksacima nosili knjige. Za Hippija ne mogu ništa posebno reći kad nisam čitao, ali mogu reći da je knjiga "Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima" štivo koje bih preporučio svima koji se bore s određenim problemima, spektar je zaista širok, u životu. Zanimljivo je iskorišten koncept sokratovskog dijaloga da bi se čitateljima približile osnove adlerovske psihologije

Ritualno vraćanje knjige posjeta natrag u utrobu zidina utvrde

Plan je odavde ići do utvrde Oštrcgrad, a onda i do planinarske kuće Majer, ali unatoč posjedovanju planinarske karte, promašili smo jedno bitno skretanje i osudili se na alternativnu rutu koja nas je odvela do magistrale. Zapravo se i dobro sve posložilo jer smo već dugo hodali, a dan je pokazivao znakove toga da ide kraju. Nadali smo se pojesti nešto kod gospodina Pasarića, ali dom radi do 16:00, a kuhinja i kraće - do 15:00 te smo tako bili osuđeni na moj vegetarijanski sendvič koji se hrabro uspio održati nepojeđen do ovog trenutka našeg dugotrajnog izleta.
Vojska drveća u zanimljivom okruženju malo poslije utvrde Pusti Lobor

A evo i naočala koje su mi i danas, a spominjao sam to u jednom od prošlih zapisa, opet htjele pobjeći i to dva puta na istom mjestu - kod izvora vode Lobor I

Izbijamo na gornji dio staze Mrzljak kod poznatog Zletišća coprnic (Černe Mlake) koje nam ovaj put nudi zanimljivu perspektivu i pogled na stvarnost

Kod Pasarićevog doma je mirno i još samo jedna srednje velika grupa planinara sjedi za jednim od stolova. No, oni su također na odlasku te tako Grozdek i ja ostajemo sami sa zaposlenicima doma i njihovim psom. Ne mogu se žaliti jer upravo je ovo situacija koju preferiram na planini. Kao što sam već spomenuo i u prijašnjim zapisima, ovdje su nedjelje posebno naporne te za vikend (a to je jedino vrijeme kada planinarski dom radi) izbjegavam ovo mjesto ukoliko je moguće. Međutim, ne mogu reći da nije nekad ugodno nakratko proći ovom svojevrsnom "špicom" za planinare - malo pokazati najnoviju opremu i možda sresti neke ljude koji s vama dijele ljubav prema planinama.
Smiraj kod Pasarića

Bio je ovo stvarno sadržajan izlet, a moram na ovom mjestu i pohvaliti svog suputnika koji je pokazao izdržljivost i volju koju rijetko nalazim kod suplaninara. To jest, vidio sam taj žar jednom prije, ali taj moj "izgubljeni" učenik je sad trailer i malo mari za moje riječi (možda je to zato jer ih do kraja ne razumije). Iako je prirodno željeti biti brži i bolji (od jučerašnjeg sebe, ali i današnjih drugih), ne smije se zaboraviti da je planinarenje prilika da se uživa u prirodnim ljepotama i prilika da se vratimo u svoje, ukoliko smijem to tako nazvati, prirodno okruženje. Beton je koristan za koturanje kotača naših motornih ljubimaca, ali u prirodi je to nešto zbog čega titramo. Divljina ima svoje čari, nemojte je zanemariti!
Još jedan zadnji pozdrav vrhu Ivanščice prije nego se po Mrzljaku spuštamo do Žganog vina


Bim i Bam ili Princ loborske rakije

maithreya.blog.hr

Nekad davno, kad sam bio relativno mlađi, bilo mi je teško ponovno uskočiti u aktivnost koju sam prakticirao sa osobom koja je nedavno - nenadano ili nadano - otišla iz mog života. Mislim da se radilo o biciklizmu i trebalo mi je jedno vrijeme da se opet sjednem i vozim uokolo. Danas bi se moglo reći da postoji slična situacija s planinarenjem, ali ili sam zreliji ili je planinarenje postalo neupitan dio moje osobnosti te tako nema tog osjećaja "težine". Iako imam mnogo kandidata za zajedničko lutanje po planini, nemojmo se zavarati i misliti da je takve lako naći! Neki to jednostavno ne preferiraju, a ima i onih koji vole, ali ne mogu pratiti to u tolikoj mjeri koliko je meni potrebno da bih bio zadovoljan makar moja učiteljska narav uvijek ide u smjeru podučavanja drugih te mi je bitnije da suputnicima bude dobro, a ne meni samom. Ipak, nekad se dogode ovakve dugotrajne šetnje gdje se posebno testira izdržljivost i upornost mojih suputnika.

Tu i tamo tako se dogodi situacija koja se dogodila upravo danas. Mijenjala se malo postava, bilo je nekih promjena u zadnji čas, ali na kraju smo krenuli prema južnoj strani Ivanščice. Zadnji put sam među zidinama Pustog Lobora bio 2.4.2017. što je skoro ravno prije dvije godine. Zapisi o tome postoje u knjizi posjeta koju možete naći u udubljenju unutar zidina utvrde. Naravno da me primala sentimentalnost jer ne možete biti ravnodušni dok vidite da ste s nekim bili ovdje, a ta osoba vjerojatno više nikad s vama ovdje neće svojom nogom kročiti. Međutim, uvijek se sreću novi ljudi i događaju se nove stvari - samo ako nastavite hodati dalje.
Moram priznati da nisam zadovoljan kad vidim ovakve prizore koji su uobičajeni nedjeljom u podnožju (Žgano vino) Ivanščice. Rekao sam Grozdeku, svom današnjem suputniku, kako je upravo ovo dugoročna posljedica onog što radim ja i slični meni - populariziranje planinarenja, navješćivanje velikih ekstaza na usamljenim vrhovima. Možda je stvarno bitno naglasiti riječ USAMLJENI, ali u ovoj aktivnosti (planinarenju koje nije samo fizička aktivnost nego i preneseno značenje za ljudsku spoznaju i duhovni rast) dolazi do paradoksa.

Trenutno zgražanje nad količinom automobila i ljudi zaustavljeno je činjenicom da mi krećemo u drugu stranu, protiv Mrzljaka i klasičnog odabira za nedjeljne izletnike. Po putu Luke Baretina, po tzv. magistrali krećemo se prema skretanju za Lepoglavu i Vilinsku stazu. Na skretanju kod Koprivnjaka napuštamo glavnu stazu i idemo pokraj Skalovke, prolazimo kraj špilje sv. Lucije, ali zbog strmine, blata i nedostatka štapova bacamo samo pogled.
Ovdje još nema oznaka, ali kod ovog lijepog, zelenilom obraslog brežuljka skreće se ulijevo za Pusti Lobor

Molimo da ne rušite šumu - naša je i mi ćemo je srušiti!

Staza je puna blata dok negdje sa strane slijedimo put potoka Koprivnjaka (ako se ne varam), a uskoro i dolazimo do skoro pa zbog drva neprohodnog dijela puta. Provlačimo se kroz i preko drvlja te se zgražamo nad neurednošću koju je netko ostavio na službenoj planinarskoj stazi. Tu srećemo ljude iz HPD-a Pusti Lobor i uskoro saznajemo da imaju akciju čišćenja potoka. Ima barem deset volontera koji traže smeće i prikupljaju ga u dvije prikolice. Moj suputnik i ja se prisjećamo kako smo i sami sudjelovali u sličnim akcijama. U zadnje vrijeme često naletim na dobre ljude u šumi koji čiste prirodu - dogodilo se nešto slično nedavno u okolici Pazina. Kod lovačke kućice/skloništa nude nam gemišt i domaću, loborsku rakiju. Moj suputnik ne pije gemišt pa onda dobiva rakiju. Razgovaramo s loborskim planinarima i pohvaljujem to što je ova njihova staza zaista skoro pusta i osjetno je manje ljudi nego sa sjeverne strane, pogotovo od Žganog vina preko Mrzljaka, ali ni Konj ni Pionir mnogo ne zaostaju u popularnosti. Međutim, loborski planinar koji je preuzeo glavnu riječ govori nam o želji da se ovdje negdje izgradi još jedna planinarska kuća. Netko tko nije upućen u geografiju ovog područja možda neće moći sam procijeniti problematiku na koju ću ukazati, ali u relativnoj blizini nalazi se planinarska kuća Majer, a nedaleko od nje je planinarska kuća Belecgrad. Naravno da svako planinarsko društvo želi svoju kuću, svoje odmorište, ali ovo me više podsjeća na otvaranje lokala u već prenapućenom moru lokala. Da ne govorimo da bi se vjerojatno ovdje dogodilo nešto slično što se dogodilo na Belecgradu - tamo se okupljaju samo lovci koji piju, a onda takvi pucaju po životinjama. Želim reći da je prosječni posjetitelj planinarske kuće Belecgrad lovac, a ne planinar. Tamo su presretni dok vide planinare i vesele im se kao vodi u pustinji.
Drva pala ravno preko planinarske staze

Prikolice i sakupljači smeća u akciji

Ipak, prava poslastica ovog pet sati i dvadeset kilometara dugog izleta tek dolazi. Nastavljamo prema Pustom Loboru i divimo se njegovoj pozicioniranosti i prilazu dok se već opasno približavamo odredištu. Učinilo mi se da negdje iznad nas čujem motor, ali želio sam vjerovati da me osjetila varaju. Međutim, na dohvat ruke zidinama utvrde Pusti Lobor vidimo da se jedan od motorista muči pogurati svoj motor (tzv. crosser) na utvrdu. Sad znam da nisam halucinirao i ovdje gore je zaista netko došao motorom! Zanimljiva činjenica je da se jučer na varaždinskom portalu s vijestima pojavilo ovo: "Motoristi na Ivanščici uništavali popularni 'Pionir', jednu od najljepših planinarskih staza". Svatko tko zna Pionir zna da se tamo vražjim crosserom ne može doći radi središnjeg dijela gdje se nalaze stijene, a sam put je uzak i neprohodan za mašine. Jučerašnji članak navodi kako su motoristi govorili njemačkim jezikom. Vratimo se sad na Pusti Lobor i začudo, ovi naši prijatelji s motorima govorili su njemački (austrijski ako želimo biti posve točni). Bio sam sumnjičav, ali kasnijom inspekcijom zaključujemo da to nisu isti ljudi. Jedan od njih nije znao engleski pa je drugi preuzeo ulogu komunikatora. Osim što su došli s motorima do utvrde Pusti Lobor do koje se može doći samo planinarskim stazama, činili su se stvarno prijazni i čak nam je glasnogovornik pričao o tome kako nekad, kad imaju vremena, čiste prirodu po kojoj voze motore. Entuzijastično je pričao o tom ruženju po mirnoj šumi i ljepoti hrvatske prirode, ali sam im svejedno, koliko god pristojno sam mogao, objasnio da to baš i nije u redu jer je po planinarskim stazama ovdje izričito zabranjeno voziti motorna vozila. Rečeno nam je da izbjegavaju ljude koliko mogu jer ne žele nikog uznemiravati i svjesni su činjenice da lokalcima ovaj njihov hobi smeta i izgleda sumnjivo. Sve je bilo na toj nekoj granici prijazne pristojnosti i bilo ih je teško do kraja osuditi. No, nemojmo se zavaravati - da se mene pita, zabranio bih im pristup planini s tim zagađivačima zraka i uništavačima staza.
Muke da se mašina nagura u utvrdu Pusti Lobor

Boca Amara skrivena u zidu utvrde, o njoj su nam već dolje pričali planinari iz HPD-a Pusti Lobor

Eto, nažalost, ovdje me primila sjeta jer gospođica Sokol vjerojatno više nikad neće u mom društvu biti na ovom predivnom mjestu

Danas se poklopilo da smo i moj suputnik i ja u planinarskim ruksacima nosili knjige. Za Hippija ne mogu ništa posebno reći kad nisam čitao, ali mogu reći da je knjiga "Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima" štivo koje bih preporučio svima koji se bore s određenim problemima, spektar je zaista širok, u životu. Zanimljivo je iskorišten koncept sokratovskog dijaloga da bi se čitateljima približile osnove adlerovske psihologije

Ritualno vraćanje knjige posjeta natrag u utrobu zidina utvrde

Plan je odavde ići do utvrde Oštrcgrad, a onda i do planinarske kuće Majer, ali unatoč posjedovanju planinarske karte, promašili smo jedno bitno skretanje i osudili se na alternativnu rutu koja nas je odvela do magistrale. Zapravo se i dobro sve posložilo jer smo već dugo hodali, a dan je pokazivao znakove toga da ide kraju. Nadali smo se pojesti nešto kod gospodina Pasarića, ali dom radi do 16:00, a kuhinja i kraće - do 15:00 te smo tako bili osuđeni na moj vegetarijanski sendvič koji se hrabro uspio održati nepojeđen do ovog trenutka našeg dugotrajnog izleta.
Vojska drveća u zanimljivom okruženju malo poslije utvrde Pusti Lobor

A evo i naočala koje su mi i danas, a spominjao sam to u jednom od prošlih zapisa, opet htjele pobjeći i to dva puta na istom mjestu - kod izvora vode Lobor I

Izbijamo na gornji dio staze Mrzljak kod poznatog Zletišća coprnic (Černe Mlake) koje nam ovaj put nudi zanimljivu perspektivu i pogled na stvarnost

Kod Pasarićevog doma je mirno i još samo jedna srednje velika grupa planinara sjedi za jednim od stolova. No, oni su također na odlasku te tako Grozdek i ja ostajemo sami sa zaposlenicima doma i njihovim psom. Ne mogu se žaliti jer upravo je ovo situacija koju preferiram na planini. Kao što sam već spomenuo i u prijašnjim zapisima, ovdje su nedjelje posebno naporne te za vikend (a to je jedino vrijeme kada planinarski dom radi) izbjegavam ovo mjesto ukoliko je moguće. Međutim, ne mogu reći da nije nekad ugodno nakratko proći ovom svojevrsnom "špicom" za planinare - malo pokazati najnoviju opremu i možda sresti neke ljude koji s vama dijele ljubav prema planinama.
Smiraj kod Pasarića

Bio je ovo stvarno sadržajan izlet, a moram na ovom mjestu i pohvaliti svog suputnika koji je pokazao izdržljivost i volju koju rijetko nalazim kod suplaninara. To jest, vidio sam taj žar jednom prije, ali taj moj "izgubljeni" učenik je sad trailer i malo mari za moje riječi (možda je to zato jer ih do kraja ne razumije). Iako je prirodno željeti biti brži i bolji (od jučerašnjeg sebe, ali i današnjih drugih), ne smije se zaboraviti da je planinarenje prilika da se uživa u prirodnim ljepotama i prilika da se vratimo u svoje, ukoliko smijem to tako nazvati, prirodno okruženje. Beton je koristan za koturanje kotača naših motornih ljubimaca, ali u prirodi je to nešto zbog čega titramo. Divljina ima svoje čari, nemojte je zanemariti!
Još jedan zadnji pozdrav vrhu Ivanščice prije nego se po Mrzljaku spuštamo do Žganog vina


* Noćni gušti ... 330 kcal

minus40kg.blog.hr


3 dag sira (120)
2,5 dag tosta (60)
2 dag maslaca (150)
krastavci, kapare, ...

Hajde sad, i nisu toliko noćni, koliko večernji, ali dobro ...

Večera je večera, neovisno što je danima preskačem ;)

* Noćni gušti ... 330 kcal

minus40kg.blog.hr


3 dag sira (120)
2,5 dag tosta (60)
2 dag maslaca (150)
krastavci, kapare, ...

Hajde sad, i nisu toliko noćni, koliko večernji, ali dobro ...

Večera je večera, neovisno što je danima preskačem ;)

O ZAKONU

tignarius.blog.hr

1. TIMOTEJ – POBORNIK ISTINE

Prijetnje lažnih učitelja

Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovjediš nekima neka ne naučavaju drugih nauka 4i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri. 5Svrha je te zapovijedi ljubav iz čista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne. 6To su neki promašili i zastranili u praznorječje; 7htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde.
8
Prava uloga Zakona

A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime služi zakonito, 9svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, 10bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom nauku – 11po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno.
12
Pavlov životni hvalospjev Bogu

Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene 13koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. 14I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu.
15Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. 16A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni.

17A Kralju vjekova,
besmrtnome,
nevidljivome,
jedinome Bogu
čast i slava
u vijeke vjekova.
Amen.


Uvijek je bilo Kuščevića, Veljača..i sličnih bijednika, samo se pitam jel i onda bilo toliko glupe "publike"
Mene vlastita kćer izvješćuje da je Veljača organizirala prosvijed..
Pa se ja pitam gdje čovjek tako strašno pogriješio u odgoju!
Ja je pitam jel ona to ozbiljno? pa kaže što ima loše u tome...
Išao sam skočit u Savu!
Nažalost, ustanovio sam da nije dovoljno hladna

Kao što je ugledni širokobriješki taxist(150kg) rekao, kad su ga pitali; jel janje bolje pečeno il lešano..on je odgovorio "Pečeno je za početnike"
Tako i ovo o zakonu. izmjeni, dopuni jadnih duhovnih liliputanaca je stvarno za "decu i gluplju omladinu"



Stjegoslovlje

asboinu.blog.hr

Narod Salinan – 'ljudi hrastova'

Dolaskom španjolskih konkvistadora, na područje starosjedilačkog naroda Tepotaahl (Salinan) današnje kalifornijske županije Montery i San Luis Obispo uz obale današnje rijeke Salinas (špa. solana, boćata rijeka), oni ljude koji tu žive imenuju kao Salinan ('slani ljudi').

Međutim, starosjedioci sebe zapravo nazivaju Tepotaahl ('ljudi hrastova'). Ova skupina starosjedilaca sastoji se od tri podskupine (plemena) koje opet konkvistadori nazivaju po prvim kršćanskim misijama: 'Antoniano' (San Antonio), 'Migueleno' (San Miguel) i Playano (špa. playa – plaža, pješčana obala).

Salinani su danas federalno priznato pleme, ali nemeju posebnu zastavu već se rabe plemenskim pečatom u isticanju svojeg identiteta. Plemenski pečat je orao raširenih krila koji u svojim kandžama drži okrugli štit za kojeg su pričvršćena četiri crna pera.

Simbol na štitu nije razjašnjen, a iznad piše XOLON SALINAN TRIBE, a ispod PEOPLE OF THE OAKS.


Ujutro zadnjeg dana vikenda

nachtfresser.blog.hr



Ovaj vikend svaki dan odlazimo na brdo. Zanimljivo, u Rijeci već ima i hrabrih u kratkim rukavima, gore čim se prestane raditi nužna je debela jakna.
Jučer smo ručak nabavili usput u Plodinama u industrijskoj zoni, bilo je prilično ukusno. Stigli smo uloviti i malo sunca na ljuljački prije dela.
Jin je noćas loše spavao, a od jutros vuče zadnju desnu nogu, još nismo uspjeli utvrditi što je po srijedi, u svakom slučaju ništa dobro.
Dolazi i jedan od onih tjedana što sam po cijele dane u ustanovi, nastava pa sjednice razrednih odjela, baš mi trebaju dodatni stresovi.
Inače otkazao sam šah jučer i danas, polako se opraštam s ekipom, sutra na županijski sindikalni sastanak ide moj mladi zamjenik, ne odlazim na škole s fašističkim vodstvom, počeo sam koliko je moguće brinuti za mentalnu higijenu.
Opet lijep i sunčan dan, ručak se peče od ranog jutra, danas možda budemo riskirali i ići po vodu autom, led se valjda otopio.
Knjigu za čitati ipak ne nosim.

Velike i male tajne onih malih i velikih...

yulunga2.blog.hr












A jedna od tih je da ne moraju baš uvijek sve sami peći... pogotovo ako se ne pojavi niti jedan Supermen koji bi za njih vukao jabuke :D
Dakle, mogu i drugi nešto ispeći... naročito kad to dobro rade :)











Nickelback - Silver Side Up (album)

Track listing: All lyrics written by Chad Kroeger, all music composed by Nickelback.

00:00 Never Again
04:20 How You Remind Me
08:04 Woke Up This Morning
11:55 Too Bad
15:47 Just For
19:51 Hollywood
22:56 Money Bought
26:20 Where Do I Hide
29:59 Hangnail
33:54 Good Times Gone

Many of the songs from Silver Side Up were written before The State was released; and some of them, including "Hangnail" and "Hollywood," had been played live and many fans already knew them before Silver Side Up was released. "Just For" was originally released on Curb as "Just Four" in 1996.

Singles from Silver Side Up:
1."How You Remind Me" Released: August 21, 2001
2."Too Bad" Released: February 26, 2002
3."Never Again" Released: July 2, 2002





Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum