srijeda, 26.06.2024.
Trenutak sjete
I onda kad mislim da sam potrošila sva sjećanja,
Pojavu se nova, još snažnija i tako svježa.
A godine su prošle i godine prolaze.
I pojavi se onaj osjećaj sreće koji ubrzo prelazi u sjetu.
Na licu smiješak okupan suzama;
To su suze radosnice; suze nedostajanja;
to su suze sjećanja i suze sjete.
Samo blicnu, kad se najmanje nadaš, kad misliš da si ozdravio
I blic na blic, sjećanje na sjećanje, priča na priču i eto ti života.
Najljepše je bilo ono prvo poglavlje života u kojem je bilo puno likova
Lijepo je i ovo poglavlje sada iako sliči na monodramu.
Želja da učinim nešto i promijenim je prejaka.
Ali izdaje me hrabrost.
Sigurnost mi je uvijek bila na prvom mjestu.
Jer ne želim da razočaram
Jer želim se uklopiti
Jer želim pripadati.
Suludo; nemam koga razočarati, ne želim biti u kalupu, želim biti svoja.
I tako u krug.
A najteža su sjećanja koja koče.
Najteže je ono „Da sam bar….“
Ali ideš dalje i ne pitaš.
Život ne pita.
Sve će biti dobro.
Stat će i ova ljetna kiša.
- 12:37 -
