petak, 20.10.2023.
Moram reći da.....
U stresu smo.
Velikom smo stresu.
Mi osobe s invaliditetom u velikom smo stresu.
Nikako se opustiti i nikad mira. U velikom smo strahu. Sve se kao zna, a nitko ništa ne zna.
Evo na javnu raspravu i e-savjetovanje izašao je i Nacrt prijedloga zakona o inkluzivnom dodatku.
A nismo ni riješili pitanje osobnih asistenata. Niti je počelo provođenje zakona o OA, a oni nam već uvalili novi Zakon. I sad odjednom dva Zakona. Doduše oba dva zakona se čekaju više od 1o, ako ne i 15 godina. I u čemu je sad fora?! Jeli i to predizborni trik? Odjednom ima novaca za nas OSI. Odjednom je Vladi stalo do nas. U pitanju su veliki novci. Preko 150 000 korisnika primat će inkluzivni dodatak i to u različitim iznosima. Podijelili su nas u 5 razina koje opet imaju svoje podrazine. U prvu razinu spadaju one najteže osobe s invaliditetom i dobivat će naknadu od 720 eura, a one osobe s najlakšim oštećenjima dobivat ćer 136 eura. I to zvuči jako pravedno jer i osnovna svrha inkluzivnog dodatka je da nadoknadi troškove uzrokovane invaliditetom i to prema težini invaliditeta. No, čisto se bojim da će to uistinu biti tako jer i ovdje treba imati kuma da ti malo zažmiri. Većina nas mora ponovno na vještačenje i procjenu invaliditeta. A isto to moramo učiniti i za dobivanje OA. I valjda oni jednim udarcem žele ubiti dvi muhe. Dakle, žele odmah vještačiti nas i za asistenta i za inkluzivni dodatak. Uglavnom svi smo ludi, a razne grupe OSI na društvenim mrežama gore od informacija. I to uglavnom krivih jer ljudima je teško otići na službene stranice Vlade RH i pročitati Zakone. I tako se šire dezinformacije i jedni druge strašimo Buuuuuuuuuuuuuu!
U stresu sam.
Velikom sam stresu.
Ja osoba s invaliditetom u velikom sam stresu.
I tek sad sam se opustila i imam mira. Predala sam Zahtjev za osobnog asistenta. I zaboli me pipa. Što bude-bit će?!
Mjeseci su mi trebali da skupim novu medicinsku dokumentaciju. I ponosna sam na sebe. Sve sam obavila sama. Blaženi moj motorić i lipo vrime koje je dopustilo da bauljam od doktora do doktora. Blažena nova Poliklinika u Zadru koja je u potpunosti prilagođena osobama s invaliditetom. Blaženi ovi mladi doktori novijih generacija koji se posvete pacijentu i koji su ti voljni pomoći. Samo što mi suze nisu krenule kad mi je svatko od njih pružio ruku potpore da napravim tih par koraka do ležaja za pregled. I s moje strane je sve riješeno i učinjeno. Sad je sve na Centru za socijalni rad (po novome Zavod) i sve je u njihovoj nadležnosti. I eto po prvi put u životu sam saznala ko je moja socijalna radnica. Žena je bila jako ljubazna u telefonskom razgovoru sa mnom. Čak me i uputila u neka moja osnovna prava koja ja nisam koristila jer smatram da ima puno potrebitijih od mene. Ali ona je inzistirala da me to pripada i ispisala je te neke Zahtjeve u moje ime. Pa možda Plenky bude nešto opet „dijelio“ pa si i ja malo omastim brk.
Ali opet sam u strahu, a socijalna radnica me ohrabrivala. Svaka joj čast, mada je ona meni rekla „Svaka Vam čast; nemate se Vi čega bojati.“
Ma kako nemam?!
Radim i živim sama.
Kako to?! Onda nisi tako težak invalid- kaže njihova logika i taj Barthelov index koji će biti osnova pri bodovanju. Da, boduju nas!
Kako ću ja njima dokazati da se ja trudim i hvala Bogu uspijevam?!
Ko mene vidi kad ja pet puta dnevno padnem i šuljam se po kući ko puž, ali dignem se nekako.
Njihova logika kaže da ako se i umiješ sam i jedeš bez pomoći druge osobe i nisi tako težak invalid.
Umivam se cijeli život jednom rukom, ali lice mi je čisto. Kad pokušam razrezati meso, ono odleti u …, ali sita sam i najedena.
Kako ujutro ideš svaki dan na posao, a teško se digneš iz kreveta.?! I živiš sama.
Budilica mi sada zvoni u 5, da bi u 7 bila na 10 minuta udaljenom poslu od kuće.
Ali po mene dođu vozači Veselog kombija i pomognu mi u svemu, ali baš u svemu.
I još imam pasa, a ne mogu brinuti ni sama o sebi….
Ma znate što Gospodo draga?!
Ako ćete mi dati asistenta- dajte mi i hvala vam, ako nećete-nemojte i opet vam hvala, jer ja ću se truditi još i više. Isto vrijedi i za Inkluzivni dodatak. Samo me pustite na miru i zovite me više na to vještačenje. I oformite tu ebenu komisiju više.
A pročita li itko od njih koji odlučuju o mojoj sudbini ova moja škrabanja i kritike…
E tek onda ga jebaji…
- 10:35 -
Komentari (22) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 09.10.2023.
Večernja čakula
- Kažem ti; nema dalje. Nema više. To je sam vrh. Vrh vrhunca. Osjećaj koji se ne može opisati riječima. I najbolje je što traje… trajeeee….dugo te drži. Kad mi dođe ura za partiti, ja ću uzeti zlatni šut….. i imat ću bajnu smrt.
I dok tako ona drži monolog o i iskustvu konzumiranja Heroina, ja ju samo mirno gledam i po mom izrazu lica bi se dalo razaznati da ju savršeno razumijem i podržavam. Iskreno, ne razumim ju ni vraga niti podržavam konzumiranje bilo kakvih droga. Možda podržavam davanje jakih droga i opijata tipa Morfij pa čak i Heroin smrtno neizlječivim pacijentima koji trpe jake bolove, ali sad je to „drugi par opanaka“....
I još više me sablažnjava činjenica kako se svi osjećaju slobodni da meni govore svoje najmračnije tajne i (ne)djela koja su učinili tijekom života. I kao ja sve to shvaćam pa mi se može i reći. Ja sam moderna ženska…otvorenog uma i širokih vidika…… Ma moš mislit?!
No, činjenica je da sam osoba koja nikad nikog ne osuđuje. Svjesna sam da se u životu svašta može dogoditi i da nitko nije cijepljen kako ni protiv zla tako ni protiv dobra. U jednom trenutku imaš sve, u drugom ništa. Sad si na vrhu već sutra na dnu. Kolo sreće se okreće.
Tako se život poigrao i s njom. Još prije dvije godine je bila žena gradskog tajkuna i nosila markirane torbice nafilane sa nekoliko tisuća eura predviđenih za potrošnju tog dana. Sada je samohrana majka koja ovisi o 20 eura užicanih na račun djeteta. Pokušala sam joj pomoći i svjetski potrošila sebe, ali ona ne želi pomoć. Ona i dalje živi za malo adrenalina u krvi. Seks, droga i alkohol su njen život. A moj križ je što sam zbog moje naivnosti i želje i potrebe da spasim cijeli svijet, spašavajući nju- dotukla sebe. Dovela sam se do ruba samoga dna, ali nisam zagazila i neću. Volim život više od svega. Volim djecu. Volim pse. Volim se boriti za svoje ciljeve. Još uvijek volim gledati crtane filmove, a vrhunac svih opijata koje volim šnjofati su razna eterična ulja. Malo eukaliptusa, divlje ruže, čajevca ili pak kojekakvih citrusa moje su opojne droge. A još draži su mi čarobni mirisi raznoraznih kolača. Kolači sa cimetom. Kolači sa vanilijom. Kremasti ili pak tvrdi podjednako su mi dragi. Ali droga- hvala NE! Ne treba meni nikakav opijat ni nikakve zabranjene supstance da bi uživala u životu. Ne treba mi ništa osim mora, sunca i dobrih ljudi. Da, bez dobrih ljudi stvarno ne bi mogla. A bome ni bez životinja; posebno pasa. Ni bez knjiga… a i za lipu veštu bi sve dala…..
- Ako želiš, nabavit ću ti nešto…još uvik imam prijatelje…imam par brojeva u mobitelu….
Znaš da se opustiš ono malo. Nije ono da ćeš ti postati ovisnica.. Nego tu i tamo uzmeš nešto.
Pa svi uzimaju nešto…. Evo, sve moje prijateljice, majke… da lakše izdrže ubrzani tempo svakodnevnice…. Pa dica bi ih poludila….brate, zahtjevna su ova današnja dica… puno traže…
I nisam više mogla slušati ove nebuloze jedne „uzorne“ majke i nastavih pričati ja;
- Slušaj ti mene ženo! Fala ti na ovoj tvojoj ponudi, ali ti meni ne želiš dobro. Droga je D R O G A! i ne uzimaju je svi kao što ti kažeš. I ti i ja smo ista generacija i odrasle smo u istom gradu, ali niti jedna, ponavljam niti jedna od mojih sto prijateljica/poznanica nije i ne konzumira nikakve droge. Vrh naše zabave su bili noćni izlasci i tu i tamo koje opijanje. I dan danas takva druženja prepričavamo. A to što ti kažeš da želiš biti kraj svoga diteta kad zapali prvi joint, sorry meni nije normalno. Kao prvo, ti si mu mater, a ne prijateljica i kao drugo; ne uči dite da je to kao nešto normalno jer, nije normalno. Nije!!! Koliko god ti opravdavala svoje gluposti i konzumiranje kako ti kažeš lakih droga- to nije normalno! Droga je droga! I ne zanimaju me ni bombončići ni išta slično. I nemoj, molim te, meni prodavati takve priče. I nemoj mi nikad više to spominjati! I da ti nije slučajno palo na pamet dok si pod mojim krovom da se „ šutiraš" jer ću te ja šutniti u tri lipe….. ma.... ma...ma ne traži opravdanja za droge, za sebe….to nije moj svijet… ma….ma…ma digla si mi tlak. Zaključena priča. Aj leći!
- 09:34 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
