subota, 29.05.2021.

S tobom vrijedim puno više


- Prilično se dobro ljubiš za nekoga ko kaže da se ne voli ljubiti-prozboriš i čekaš moj komentar, a ja uopće nisam smatrala da išta treba odgovoriti na ovu tvoju konstataciju. Nisam je ni shvatila kao pitanje ili nešto što bi trebalo pokrenuti raspravu. Samo sam buljila u tebe, a ti si ne dobivši nikakvu reakciju s moje strane nastavio s pitanjem za koje si i sam znao da je retoričko;

- A zašto ti mene nikad ne zagrliš?- i ne čekavši odgovor, a ponukan prijašnjim iskustvom-uzme moju desnu ruku i prebaci je preko svog lijevog ramena. Sjedili smo na kauču, istom ovom na kojem sad sjedim sama. Ugurala sam se u svoj kantunić kako bi imala što bolji pogled na pregled stana.
Nema te kraj mene, nema te na tvom mjestu za stolom, nema te na vratima. Čekam da ih otvoriš, a znam da nećeš doći. Potjerala sam te svojom tišinom. Nisam ti znala reći koliko mi je stalo do tebe. A stalo mi je....jako mi je stalo. Dao si mi svu nježnost svijeta i ono što nitko nikada mi nije dao. Po prvi put sam se osjećala kao žena. Nisam bila ona vrckava i balava Šuša na čije postojanje su svi već nekako navikli i nisu me baš badivali.

S tobom sam bila sretna, u jednom trenutku mazno dijete u drugom strastvena žena. Sad se samo prisjećam.
I znaš, smješkam se. Pomalo predem i pletem mrežu od sjećanja i osjećaja. A onaj nedostajanja je trenutno najjači.
Imao si hrabrosti moju lijevu trapavu ruku milovati i ljubiti, a ja sam ti dopuštala iako sam se te ruke oduvijek sramila i niti jedan muškarac ju nije dotakao. A tebi sam ju dala i mislila sam da je to dovoljan znak da znaš da sam tvoja. Da ti ne trebam sve reći.

A i kako da ti kažem da se ja bojim i da mi pokazivanje emocija nije jača strana.
Bojim se da ću te ozlijediti svojim nespretnim pokretima i zato te nikad nisam prva zagrlila.
Bojim se da ću reći previše ili pak premalo pa je najlakše „ činiti kuco“..
Mislila sam da ti to sve znaš, a ti nisi znao….
Samo se bojim ...... samo sam slaba.

.............. i trenutno sama.


- 21:08 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.05.2021.

Zadarski barkajoli i dida moj

Od Đige pa do Poluotoka; Vamo-tamo...vamo tamo... po cile dane..bilo lito ili zima zadarski barkajoli voze male barkice iliti ga kaiće i prevoze putnike s jedne strane obale na drugu. I kažu tako već 800 godina. Za Zadrane je ova vožnja puka potriba jer skraćuje put do centra grada za petnestak minuta, osobito za one koji kreću na posao ili za učenike i studente. A za turiste je ovaj put morem čista atrakcija. Tih par minuta vožnje u barki na vesla je nezaboravan događaj. A ovisno koji vitar puše, ova vožnja zna biti prava avantura. Ipak mislim da se najbolje voziti po litnjem maeštralu i usput se lambikati od vručih litnjih žega. Nažalost , za mene je ova atrakcija gotova. Imam dvi live noge i ne znam kako bi se ukrcala u barku. Ali da mi je baš potriba preći do druge strane na rivu, ja bi tih sedamdesetak metara preplivala. Bolje i to nego da slomim ionako skršenu nogu. Prošlu godinu je umra moj susjed stari barkajol Karlo koji je čak svoju čer naučija zanatu barkajolstva. I baš mi je ža' bilo.

A jučer slučajno naletih na Fejsu u jednoj grupi o Zadru gdje je neki meni nepoznat čovik stavija sliku starog barkajola Jakova i ne pamtim kad sam se tako iznervirala ko kad sam čitala te komentare. Kažu kako je bija dobar i divan čovik i svašta nešto, a samo nagađaju i izmišljaju podatke di je živija. Prava istina (moja istina) je ta da je Jakov živija u kučici petnestak metara od moje. I možda je bija dobar nekom i to kad je bio mlad. Ali ja ga pamtim kao staro gunđalo koje je danonočno visilo naslonjen na štapu i samo je vika i tira nas dicu da ne nabijamo balun na ulici. Više je lopti probušija bratu i meni nego što imam vlasi na glavi. I nikad mi neće biti jasno zašto kad čovik umre odjednom o njemu moraš govoriti sve najbolje. Za mene je Jakov Coto (tako su ga zvali jer je šepa) bio mrgud od čovika, a da je bija barkajol –bija je!

A barkajol je bija i moj dida. Nisam ga poznavala jer kad sam se ja rodila, on je umra. I sad ne znam bili to smila reći jer o mrtvima sve najbolje, ali moj dida Rudić volija je popiti pa i nisam baš sigurna kakav je bija barkajol. Ali da je bija barkajol- bija je! I nije ovo trač rekla –kazala- to je meni moj čača priča. A druga je stvar bili to moje tete dame danas tako nešto priznale. Jer o mrtvima sve najbolje. I njihov pape je njima bija najbolji.

Dida moj, skužaj ako sam nešto krivo rekla, ali nije mi namjera blatit te. Svi kažu da si bija baš dobar čovik, a to što si malo volija popit... a Bože moj, svo zlo u tome. A bija si baš svestran. Kažu da si i radija na starom mostu koji je bija drven i na bačve i diza se kad bi brodovi prolazili. Kako si bija mali i nizak rastom, zvali su te Rudić iako ti je ime bilo Rudolf. I cilu našu familiju su zvali Rudiči, i dan danas nas tako u kvartu zovu. I opet nije lipo što govorim, ali kažu da si volija ženske. U čast babi Gašpi i vaše šestero dice sad ću umukniti i začepiti gubicu. O mrtvima, sve najbolje!

A još ću samo nadodati da si u Zadar grad doša iz Novigrada kad ti je ka ditetu umrla mater i prvi put kad te maćeha poslala kopati kumpire, ti otkopa jamu, cilu valižu zakopa u nju i via Zadar.... Nikad te više nisu vidili tvoji. A onda si se mlad oženija za prelipu mladu ženu sa Stanova. Nedugo nakon toga, ona se teško razboli i umre. Dice niste imali. I fala dragom Bogu, naletija si na moju babu Gašpu bodulicu i napravija joj šestoro dice. Moj čača je najmlađi doša u poznim godinama babe (43). I naravno, da se nikad nije govorilo da je moj dida ima dvi žene. O mrtvima sve najbolje pa tako i o pokojnom Jakovu (slika preuzeta sa Fejsa):


- 10:26 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 26.05.2021.

Jutarnja ćakula

Napokon sam otvorila sezonu motorića. Nikad kasnije što ovu godinu. Vrijeme mi to jednostavno nije dopuštalo. Ovo proljeće je katastrofa, ali sjećam se da je tako bilo i lani. Bude li tako i do godine, slobodno već možemo reći da više pravih proljeća nema. Mislim na ona proljeća iz mog djetinjstva kad smo cijeli mjesec Svibanj proveli u kratkim rukavima, a prvo kupanje u moru bi obavili već za Praznik rada. Ma.... ništa više nije isto pa tako ni vrime. A vremenske prognoze su postale prava sprdancija bar za ovo zadarsko područje. Inače, Zadar ima idealnu klimu; zime nikad nisu pre oštre, a ljeta su duga i topla. Kiše rijetko padaju. Bar je tako bilo do sad. Jednostavno, obožavam ovaj Grad. Kratko i jasno; zbog svega. A ovaj moj jutarnji đir do posla je nešto posebno.



Nema tih novaca koji bi mogli platiti ovaj osjećaj mira i zadovoljstva dok ujutru prolazim zadarskim kalama. Namjerno ustanem malo ranije kako bi izbjegla ljude koji odlaze na posao. Ali postoje i oni koji se ustaju puno prije mene i dostavljaju robu. Tako da je Poluotok prava automobilistička staza dostavnih vozila. Baš pazim da me netko od tih velikih kamiona ne pokupi i izbriše s lica Zemlje. I uvijek mi sto prođe kroz glavu; „ A ako me i pokupi, vidjet će se na kamerama da ja nisam kriva“ jer većina starog grada je pokrivena kamerama. Ebeš ti to, kad te više nema!!!!



I onda se opet pitam čime sam ja zaslužila ovu lipotu?!!!! Istina, malo mi je otužno gledati dosta trgovina koje su se zatvorile, prazni izlozi zjape i pozivaju nove vlasnike i investitore. Korona kriza je i u ovom segmentu ostavila svoj trag. Ali kako mi je jučer bilo drago vidjeti pune ulice grada naše mladosti. I neka su naši maturanti proslavili završetak srednje škole onako kako priliči uz pjesmu i veselje i pokoju kap alkohola. Ionako ni ova školska godina nije bila normalna. Dica su se zaželila ići u školu za razliku od moje generacije kad smo jedva čekali kad ćemo pobiči koji sat s nastave. Ali kao što sam već rekla, ništa više nije isto. Ne mogu reći da su stvari išle nužno na gore, ali izdala bi sebe kad ne bi rekla da je prije ipak bilo bolje. Evo, jutros sam ugledala na cesti iscrtane Tane. U šoku sam! Od kad nisam vidjela dicu da se igraju na tane, na kukala, grupa traži grupu ili jednostavno, da curice igraju na laštik. Mene mater nije mogla utirati u kuću i stalno sam od nje sakrivala ranjena koljena jer uvijek sam se negdje verala i skakala i to uglavnom bosa. Danas bi došle socijalne službe po mene kako su me roditelji zapustili, a ja sam imala savršeno djetinjstvo. Feta kruva i marmelade kad bi pala na zemlju, samo bi ju otpuhnula i nastavila jesti. Ma kakva dezinfekcija i perite ruke!!!! A evo jutros glumim damu; obukla sam veštu na crvene cvitiče i baš se osjećam moćno. Motorić i ja, prijatelja dva. Sloboda. To je ono što mi fali kad me voze na posao. A od sada pa sve do Listopada , ja sam free... i nitko mi nije ravan. Ne ovisim o nikom i bez obzira što radim, osjećam se kao da sam na produženom godišnjem. Bože dragi, fala Ti na ovome!!!

- 08:28 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.05.2021.

Sentimenti

Kao i obično, svako jutro ulaskom u ured najprije se hvatam kuhala za kavu. Jer jedino što me uistinu može razbuditi je ta mala, aj dobro, velika šalica kave. Voda još nije ni zakuhala, a čujem dobro mi poznati zvuk pristigle poruke čiji je sadržaj glasio točno ovako;

- Jutro Šušo, kakva je situacija ako bi danas došli dečki montirati?

Opet pročitam poruku jer ništa mi nije jasno; broj ne poznajem! Što će montirati i koji pak sad dečki-milijun pitanja, a odgovor mi ne dolazi. Nisam kriva ja, nego kava koju još nisam ni skuhala, a kamoli popila.
Malo razmislim i sjetim se da sam još prije par mjeseci dala majstoru Vladi u zadatak da mi promjeni ulazna vrata koja vode do kata kuće. Vlado je uzeo mjere, a ja sam mu rekla da mi nije hitno imati nova vrata i da posao odradi tempom koji njemu paše. Zbog problema s dobavljačima, nova klizna vrata je napravio tek za par mjeseci. Napravio je još neka dva prozora, ali ta klizna staklena vrata su mu stvarala problem pa se posao odužio. S obzirom da znam iz iskustva koliko je dobar majstor, u tih par mjeseci nisam ga niti jednom priupitala do kud su stigli radovi, a i nisam se želila riješiti starih vrata.
Dok sam ja bila na poslu, dečki su promijenili stara vrata i prozore i montirali nova koja su bila......a kakva mogu biti nova vrata nego vrh vrhova?!!!

Vraćam se s posla i već ulaskom u ulicu iz Veselog kombija vidim lijepe bijele prozore,nove novcate koje su uistinu digle vizuru kuće. Meni grop u grlu, a suzdržavam se da ne pustim suzu iz oka. Ulazim u kuću gdje me dočekuje čača i sav sritan pokazuje na nova velika klizna staklena vrata ;

- Vidi kako su lipa i kako su „digla“ ovaj hodnik, sve je svijetlije!- a kad je vidio moju smrknutu facu upitao me je što mi se ne sviđaju.....
- Iskreno..... i ne sviđaju mi se.... ka da je izlog... pa nismo u dućanu???? --- i svašta nešto sam trkeljala jer kako sam mu mogla reći da sam se ja vezala za stara drvena vrata koja nisu bila samo vrata. Bila su to vrata sa dušom. Vrata koja je mama „dizajnirala“... Vrata za koja je još godinama isplaćivala kredit ( naravno s čačom)...vrata kroz koja je moj Bubi lako moga pobiči vani ... vrata na koja smo uvik beštimali koliko su glomazna i teška, a opet ih je najlakši povjetarac mogao otvoriti.... vrata koja je napravija Gvido (najstariji stolar u Zadru)... ma jednostavno bila su to vrata koja su pričala tisuće priča moje obitelji.

Samo sam se uhvatila za maminu kolajnu koja uvik visi na mom vratu i kao da sam čula materine riči koje mi je znala reći kad bi ka dite žalila za nekim izgubljenim stvarima;

- Što kukaš??? Za čim žališ?! Koliko sam ti samo puta rekla da za materijalnim stvarima nikad ne smiješ plakati!!!!!

Znam ja to mama. Dobro si mi usadila te vrijednosti koje danas imam, ali i ti znaš da ovo nisu bila samo vrata.
Bila su to tvoja vrata.......




- 08:46 -

Komentari (28) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.05.2021.

Predizborno stanje iliti ga SRANJE!!!!

Nazvala mene jedna poznanica, inače starija gospođa i zamolila me bi li joj napravila uslugu i njenoj unuci popunila nekakvu anketu. S obzirom na manjak vremena htjela sam ju odbiti, ali kad sam čula da je mala studentica prihvatila sam njen poziv za popunjavanje ankete. Inače slaba sam na učenike i studente jer znam koliki trud i volju ulažu da bi išta postigli, a svi ih vozaju od „mila do ne draga“. Neka mala zaradi koju kunu i da, rado ću joj pomoći. Nisam uopće pitala o čemu je anketa, ali k'o da je važno, ja volim palamuditi o bilo čemu.

I tako u ranu predvečer pojavi se na vratima moga stana prekrasna mlada cura, kaže da ima dvadeset godina.. I nakon kratkog upoznavanja , započeli smo anketu. U početku ankete bila su općenita pitanja; škola, posao, financije..bla , bla, bla ... pa onda mišljenje o stanju u državi i gospodarstvu i na kraju ( najveći dio ankete) političari i političke stranke. Baš sam se ugodno nasmijala i zabavila popunjavajući ovu anketu.

Zanimljivo, da za više od pola navedenih političara ja nikad nisam čula , a još prije tri godine sam se čudila ljudima kako nisu upoznati s našim političarima i strankama (idioti nepismeni). Sad sam ja totalno out i to me nimalo ne sekira. Na pitanje hoću li izaći na predstojeće izbore, ja sam odgovorila potvrdno, a dobro znam da neću. Kad me cura pitala hoće li biti bolje u našoj državi u dogledno vrijeme, odgovorila sam da hoće jer sam ja vječni optimista. Lol. Koja lažljivica?!!!! Ne vidim ja ništa bolje stanje u Rvackoj, ali u dubini srca se nadam. Na pitanje za koju stranku bi glasala kad bi izašla na izbore, zaokružila sam neku koja mi se svidjela po imenu, a nemam pojma ni ko je ni što je ni što zastupa..... I tako još more pitanja....

I što hoću reći ovim kratkim osvrtom?!!

Pa da su ove ankete za ništa.... nisu uopće vjerodostojne ni mjerilo za išta. A ja stvarno nisam s lošom namjerom glupasto odgovarala na pitanja nego tako mi je spontano došlo. Možda da sam u jutro kad sam odmornija i bistrija u mozgu, odgovarala na ovu anketu,- odgovori bi bili totalno drukčiji.
I sad se pitam, koliko je uistinu bilo bistre pameti i odmorna duha i tijela ispitanika u ovoj, a i u drugim anketama?!!! A naši političari se pivče kako su izlazne ankete pokazale da su oni pobjednici, ali , moš misliti, u drugom krugu... Kako li su samo to izračunali?!!! Pretpostavke, pretpostavke, pretpostavke.

A neka se vesele političari, nek prodaju maglu kad mogu. To je njihovo pravo. A moje tj pravo svih birača je ili sve te laži i predizborna obećanja progutati ili samo se smijati , nema nekog velikog izbora. Ali lipo mi je čuti i vidjeti kako se u mom kraju otvaraju vrtići, škole, parkovi, i sve je high..... I naravno da to nema veze s izborima. I baš se radujem što je je i korona (opet) pri kraju i sve manje je novooboljelih.
Blaženi izbori!
A ja sam kraljica Jelena !!!!! Moš si mislit?!
Ajmeeeeeeeeee!
I da, obavezno izađite na izbore!!!!




- 08:18 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.05.2021.

(Ne)ubrojiva Šuša

Od kad znam za sebe, sva sam u brojkama. Stalno nešto brojim i svaki događaj, biće ili stvar pretvaram u brojke. Sve datume pamtim, i one koje treba i ne treba. Čim se probudim brojim sate koliko sam spavala i to na prste. Od kreveta do wc-a imam točno 17 koraka i kad se uzme u obzir da dnevno idem 6 puta u ili na wc, to ispada 102 koraka dnevno i to računam kao neki prosjek jer neke dane 5 puta posjetim toalet, a neke 7 ili više. Bolesno, ali tako je.

Ovaj tjedan (točnije 14. 5. ) se navršava punih trinaest godina da radim. Dobro je, sretna sam jer nikad nisam mislila da ću izdurati toliko. Trinaest je broj nakon dvanaest koji smatram nesretnim, a ispred četrnaest koji smatram sretnim. I stalno računam koliko mi još treba do kakve takve mirovine. Glupa li sam, umjesto da živim sada , ja čekam mirovinu koju i ako dočekam, bit ću stara i nemoćnija nego danas. Ali u glavi mi je da moram ostvariti mirovinu, naravno invalidsku i onda sam uspjela. Uspjela u čemu?!!!

Kao osoba s invaliditetom imam beneficirani radni staž što znači da na godinu rada dobijam tri miseca bonus. Dakle, sa punih trinaest godina rada, imam točno 16 godina i tri miseca staža. Dobro je, ali za mirovinu nije. Kad bi još radila tri godine ,imala bi punih dvadeset godina staža. A kad bi baba bila muško, zvala bi se Duško!! Ne, ne, bez zafrkancije to mi je cilj! A s obzirom da nikad ne bude onako kako planiraš, reći ću da nemam cilja. I uostalom, samo budale otkrivaju svoje ciljeve. Trenutno računam koliko mi je još sati do odlaska doma iz Firmice i koji put ću danas vježbati s fizioterapeutom ovu godinu. I evo krenula sam raditi pa trenutno prebrojavam naloge koje moram obraditi ovaj tjedan.
A za koliko dana će mi biti plaća?! A koje ću brojeve igrati na Lotu?!!!
A kad objavim ovaj post, zanima me koliko ću dobiti komentara.
I iako nisam praznovjerna, nadam se da ih neće biti dvanaest jer......ko zna?!

p.s.
Za svaki slučaj da ne izazivam sudbinu (zlu ne trebalo) isključila sam komentare za SVE.... (a možda i nisam)




- 09:33 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.05.2021.

Jedan običan dan

5h i 30 min- zvoni alarm za buđenje . Ajmo Šušo, na noge lagane! To bi tako trebalo biti, ali stvarnost je totalno drukčija. Jedva se izvučem iz toplog kreveta i ka krepana kokoš se dovučem do toaleta. Tu obavim sve potrebne radnje koje se obavljaju u toj prostoriji (nije ih potrebno posebno spominjati), stavim leće i tek tad ugledam novo jutro! Ajme kako je lipo kad vidiš!!!! Bitno je da ne zaboravim popiti jutarnju terapiju i onda se obučem u unaprijed pripremljenu obleku za taj dan jer budem li ja ujutro tražila što ću obući taj dan, na posao ne bi došla do podne. Prije samog izlaska iz kuće prekrižim se Sv vodom i zahvalim za novi dan i usput u molitve ubacim još nekoliko želja koje bi voljela da se taj dan ostvare. Ali te želje nisu „pod nužno“, ali bilo bi dobro Bože da malo pogledaš i na njih....Uzimam pripremljenu vrećicu s marendom, ubacujem ju u košaricu od hodalice...prebacujem hodalicu preko kućnog praga (jedva!!!!) i čekam Veseli kombi. Tih 7 ipo minuta od moje kuće do posla mi je posebno drag dio dana koji zaslužuje poseban post pa ću ga sad u opisu preskočiti. Prvo što učinim ulaskom u kancelariju je hvatanje kuhala za vodu i kuham si kavu koju ispijam narednih sat vremena. Uz kavicu pregledavam e-mailove, čitam žutu štampu (šokirana sam viješću da su Grašo i Danijela prekinuli) i naravno, posjećujem blog.hr i tu se najduže zadržavam. I onda bi bija red nešto i odraditi već kad sam na poslu i za to sam plaćena. Radim po principu nagrade. Dakle, pravila igre su slijedeća „ako obradiš 5 naloga ili računa-možeš na Blog 15 minuta (produži se to i na po' ure). I tako ja 'oćeš- nećeš napravim svoj posao. Vridnica prava.

Već u dva sata se počinjem spremati za odlazak kući. Dok pokupim sve tečice od marende, spremim stol, obavim nuždu- sve to traje. Ponovo uskačem u Veseli kombi i točno za devet (7,5 +1, 5) minuta evo me za čačinim stolom. Blažen moj čača! Dočeka' me s spremljenim ručkom i to baš fino kuha. I dok ručamo priopćava mi novosti iz kvarta; ko je umra, ko se rastavija,razbolijai tako to......Prozborimo još koju i ja se kupim u svoje odaje.....Odmaram dvadesetak minuta i presvlačim se u čistu trenerku . Sjedam na motorič i pičim petnaestak minuta do trgovinskog centra gdje moja fizioterapeutkinja vrši svoje usluge. I tako ja jučer vozikam se po rivi uživajući u svježem zraku , a i u intezivnom mirisu omekšivača za rublje kojim je oprana moja trenerka i usput se divim mojim novim bijelim patikama, kad ono odjednom PLJAFFFF! Ali nije to bio mali pljaf, nego baš baš PLJAFFFFFFFFFF!!!! U trenutku i s nevjericom sam shvatila što se dogodilo i samo što nisam od jada počela plakati. Moje nove bijele tenisice su bile na fleke baš kao i crna kožna jakna, a i donji dio trenerke bio je sav zamačan. Obrisala sam što se dalo obrisati, a ostatak onoga što ja nisam vidjela pobrisala mi je fizioterapeutkinja. I naravno, umirala je od smijeha i izustila bi tu i tamo po koju rič:„ Sriča. Sriča. To ti je sriča!!!!“ . A baš sam sriče, em što sam šporka došla na vježbe em mi je košara za pranje rublja opet puna!!!.
E, galebe moj, di baš na mene??!!


- 10:02 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.05.2021.

Ti si čudo!!!!

Meka si...
Draga si..
Imaš dušu...
Pojeo bi te...
Volim te takvu kakva jesi....
Ma.... volim te.
Hvala ti,... hvala,....hvala ; za sve ti hvala.
Činiš me sretnim........

I onda;
Muk... strah...izbjegavanje...
Izolacija, bolest, mama, auto,...
Izgovori...izgovori...milijun izgovora....

Povijest se ponavlja...
Zar ni ti nemaš hrabrosti slijediti svoje srce?!
Ili je bitno samo ono vanjsko....što će ljudi reći...
Znam i razumijem te....
Ali razumi i ti mene;
Ne pristajem na ništa manje od čiste ljubavi....
Ljubavi bez sumnje...bez predrasuda...bez prešućivanja....

Istrošilo me vrime, ...krivi ljudi ... krivi postupci...
Nisi ti kriv, ali nisam ni....
Nije mi dovoljno slati poruke;
fališ mi...Znaš, fališ mi... jako mi fališ!
Djela, a ne riječi....
Moje srce je još uvijek otvoreno..
Vrata su otvorena....
ili voliš ili ne voliš... trećega nema....
Srce ne bira.
Ma... znaš!!!!






- 10:21 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.