četvrtak, 14.12.2023.
Dosta je bilo kurbinog pira (materina izreka)
Godina je na izmaku i vrime je da se zbroje punti. Što sam ja to peškala ovu godinu?! I jesam li ja uopće nešto peškala ili sam ostala praznih ruku?! Trenutno ne bih znala reći, ali definitivno znam da mi je ovo bila najčudnija godina u životu. A godina je počela sasvim normalno i s veseljem i s proslavom rođendana u Siječnju, da bi krajem Veljače upoznala svog majstora i njegovog pomoćnika i tu počinje Priča sa velikim P. Tad nisam bila ni svjesna da s tim poznanstvom počinje moja mala noćna mora i treniranje mojih granica izdržljivosti. Taj famozni majstor trebao je (a kasnije i je djelomično) ostvariti moje snove u svezi s uređenjem moje kuće i mojom željom da s tom obnovom se na jedan način odužim mojima za sve ono što su oni učinili za mene. Znam, čudno to zvuči jer baš briga moju ekipu tamo gore jeli kuća ima fasadu ili ne. Jer oni što su se grijali, grijali su se! Ali meni u mojoj glavi je to bio dug njima. A ja kad nešto sebi utuvim u glavu- to mora biti tako. I tako sam ja krenula u poslove. Ne moram ni reći, ali ipak govorim, koliko sam bila glupa i naivna. Mislila sam da će ljudi prepoznati moje poštenje i na isti način mi uzvratiti, ali malo sam se zaje…..
Uglavnom da skratim priču po kojoj se inače može napisati jedan dobar triler;
Taj majstor sa malim malim m mi je u kuću doveo osuđivanog pedofila koji je odrobijao nekoliko godina u zatvoru, a naš sustav s najnajmanjim s ga je pustio da slobodno šeće ovim svijetom. Taj manijak od čovika predstavio mi se kao najveće janješce koji me je u jednom trenutku pitao hoćemo li se mi ženiti. A ja sam se samo smijala, hihotala ka „pi.da na nove mudante“ (izraz mog ćaće).
A onda su tu nastupili Moji, drugog objašnjenja nema, i gurnuli sa skele vuka u janjećoj koži. Umro je u bolnici istoga dana. I ja sam poželjela tog dana da i ja umrem, a kad sam saznala da su u njegovom stanu pronašli skice od moje kuće i kakva je on osoba, ja sam ga tila po drugi put ubiti. Wtf? Što će njemu skice moje kuće, a nije predviđeno da on išta radi?!
Radovi su bili obustavljeni na više od mjesec dana. Uslijedili su policija, ispitivanja i svašta nešto pa i posjeti roditelja pedofila koji kako kažu „opraštaju mi“ i ponašaju se kao da je njihov sin u najmanju ruku svetac. Ajde, prošlo je i to, radovi krenuli dalje. Jedan dan i to svega par sati se radi, a deset dana se čeka. Majstor laže, laže, laže, a ja sve vjerujem i samo mu pružam novce koliko god traži i sve tako dok se moja ušteđevina od 15 godina rada nije rastopila. A on tj, njegovi radnici kojih se u par mjeseci izmijenjalo stotinu, nije napravio ni pola od obećanog i uz sve to on mene i dalje zove SESTRO.
Tek nedavno sam shvatila da mi nikad ni neće napraviti sve plaćeno pa sam teško zarađeni novac prekrižila. I sve kontakte s majstorom s malim m(udima) sam prekinula i radi svog mira krenula dalje.
Samo ću reći da su se u mojoj kući u nekom trenutku našli (osim pedofila) i kurva i kockar i narkomanka i… ma bolje da mučim. I ako su ovo vidjeli Moji, a sigurno jesu, okričali su se u grobu, posebno mater….
A ja ni sama nisam bila svjesna što mi se to događa. Samo sam se smijala i strpljivo čekala. Pomoći nisam imala ni od kud. Dapače, vidjela sam u ljudima podsmjeh, kao ono; Koji ju je vrag tira da se bakče s kućom i majstorima . A dobro su propatili i moji susjedi koji su trpili sva ta st(r)anja i pijanstva. Hvala im i neka mi oproste.
A onda je došao i Prosinac, daleko od majstora i čudnih likova. Vrijeme je Došašća, blagosti i mira, a meni se čini da je Korizmeno vrijeme- vrijeme patnje, trpljenja i odricanja. Asistentice mi nema i ne znam dali će se ikad vratiti. Ebenti ovaj sustav s najnajmanjim s. Kombi prijevoz osoba s invaliditetom se pokvario i još uvijek ne vozi. Bez obzira na zimu i kiše i to što pomoći nemam niotkuda, ja svaki dan dolazim na posao. Kako?! Samo ja to znam. Ali fala Bogu uspijevam i sretna sam. Nadišla sam svoje granice mogućnosti. Ja stvarno mogu sve. I kad se malo prestrašim i posumnjam u sebe, ja samo uzmem moga Maloga i stišćem ga i ljubim i šapćem mu; „Maco moja, mi smo sami, ali moramo dalje“ i gle čuda, mi stvarno idemo dalje. Veselim se nadolazećim blagdanima, Božiću, Novoj godini, kolačima, sarmi, šljokicama, Adventu, pjesmi, poklonima…..i ljudima.
I da, majstoru sa malim m sam sve oprostila, ali sustav sa malim s me i dalje…ebe.
Dragi moji prijatelji čestit i blagoslovljen Božić te sretnu novu 2024. g želi Vam
Šuša
p.s. Unatoč svemu, u ovoj 2023. bilo je i radosti i ljubavi i smijeha…. A ja sam se pretvorila u zvijer od žen(s)ke.
Na slici ; Kućo moja, stari brode...
.
- 11:35 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
