ponedjeljak, 06.07.2020.

U iščekivanju... 2021.

Aj, molim te da ovu 2020. preskočimo! Najprije mi se sve činilo ka šala, ali bogami,ovo je postalo ozbiljno. Ja bi odma' prešla na 2021. , ali ne ide to tako. Triba proživiti još pet miseci dan po dan.
I ko dočeka 2021.- pričat će!!!!

Opet ponavljam: ja se Korone ka bolesti-ne bojim. Ali bojim se njenih posljedica. Ne mislim na bolesne i „mrtve“ od Korone nego se bojim svih žrtava koje je Glupača prouzročila na ovaj ili onaj način.
Evo gledam svoj Grad. Lito je i ka' špica sezone, a meni se plače. Puste su naše kale; prazni su restorani, plaže su otužne . A mediji nas izvještavaju o dobroj posjećenosti Grada. Bi'ce sam opet ja ćorava i ne vidim dobro. Ali bojim se da sam ovaj put u pravu.

Meni ka meni je dobro. Ništa posebno različito od prošlog lita. Osim što uživam na plaži bez uobičajenih gužvi i tu i tamo me prene škrika domaće dice koja se krevelje iz sveg glasa nebi li im roditelji kupili slaju. A matere i ćaće glume da ih ne čuju. Vjerojatno računaju u glavi; kugla sladoleda 10 kn, troje dice po dvi kugle, eto ti 60 kuna, kilo mesa..... I tako nema dici sladoleda. Kupila bi im ja, ali ne želim se petljati u roditeljeve odluke. Najsmišnije je što su i ovu godinu uredno poredane ležaljke za iznajmljivanje s distancom od dva metra, a stoje prazne. Nema na plaži ni onih baba s kukuruzom i krafnama. Točno se moš lipo odmarat. Za dušu ka stvoreno. Ali jbg-a ne mogu biti mirna. Ne mogu. Gledam sve se nekako raspada oko mene. U par dana u kvartu umrlo dvoje mladih ljudi. Jednog je uzela droga. Prokleta ona bila. Prvo je on uzeja nju , a na kraju ona njega. Mlad dečko. Lip ka slika. Nije se više moga nositi s ovim društvom. Totalno se izgubija u vremenu i prostoru. Drugi je moj susid i kolega koji je iza sebe ostavija dvoje male dice. Zbog ebene Korone ni žena nije mogla biti uz njega zadnje dane. Počivali u miru oboje! I neka mi pozdrave gore ekipu iz kvarta. Nažalost, ima ih jako puno gori. Pa i više nego nas je doli ostalo. A što nam nosi jesen, ne želim ni razmišljati. Bojim se da ne budemo grizli jedni druge. Jedni iz neimaštine, drugi iz objesti. Dok je jednima ova Korona donila otkaze i bijedu, drugima je omogućila bogaćenje; i kamatarenje i svašta . Sad su isplivali ljudski karakteri na površinu. Onaj ko je ima-ima još i više, a ti sirotinjo gombaj se kako znaš i umiješ!

I ako dočekam dvi i dvaestprvu- ja ću vam pričati, a do tada „uzdaj se u se i u svoje kljuse“. Svi smo prepušteni sami sebi. Svi se borimo za taj uzdah...u dvi i dva'esetiprvoj.





- 09:39 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Skitnica srca

Oduvijek me privlačilo ono nepoznato i na oko nedostižno.
I onda kad to postignem prestaje mi biti zanimljivo.
To sam ja .
Vječito u traženju.
Vječito u lutanju.
Gladna znanja.
Gladna dobrote.
Gladna ljubavi.
Najviše ljubavi.
Ljubavi koju sam upoznala u stihovima nepoznatih pjesnika.
Ljubavi koju sam vidjela kod slučajnih prolaznika.
Ljubavi koju sam skoro dotakla, ali onda je izabrala nekog drugog.
I uvijek to tako meni biva. Ali ne ljutim se. Jer i Ljubav zna da ću je ja čekati.
I u žudnji i u čežnji da ću je poželjeti još više. I još jače. I uhvatit ću je.
A onda pustiti. I opet strepiti za novim prilikama. Jer to sam ja;
Vječna lutalica koja uvijek traži nešto više.
Strastveni kolekcionar lijepih riječi i gospodskih manira.
Riznica tajni i neispričanih priča.
To sam samo ja.

JEDNA MALA ŠUŠA

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.