ponedjeljak, 28.11.2022.

Moj vikend u kratkim crtama

Petak

Kažu da je petak dan za metak pa ajmo razbiti kolotečinu svih petaka prethodnih par mjeseci i ajmo učiniti nešto drukčije. Ajmo izaći iz svoje sigurne zone komfora i probiti granice svojih mogućnosti. Tako se to po modernom danas kaže. Ajde i da ja budem malo u trendu. Aaaaaajmo! Pere me neka pozitivna vibra. Za početak sam prihvatila poziv prijateljice Ade da idemo na Advent. Doduše, ne na otvorenje u četvrtak kada je i ujedno Dan grada tj. dan Sv Krševana nego u petak s obzirom da ne radim u subotu. Radni petak mi je bio baš naporan, a kao poslastica na kraju radnog dana , kombi prijevoz za osobe s invaliditetom nije mogao prići mi kući zbog nekog kamiona koji nam je zapriječio put do kuće. Nije bilo druge nego da me vozač doprati s hodalicom do vrata.. Tih pedesetak metara ševrljala sam jedva i bez snage, ali u sebi sam kamionu …… sve po spisku. Nisam ja prostakuša da beštimam po blogu.
Kad sam otvorila vrata stana, u naručje mi je skočila Ljubav mog života. Điđi još uvijek nije skužio da ja inaće jedva stojim na nogama. Ali nismo pali! Samo sam stavila Điđiju uzicu oko vrata i produžila do mog motoriča moleći Boga da se ne prospem negdje jer baš se nisam osjećala dobro. Motoričom smo Điđi i ja navratili do Ade koja inaće radi do 18h u kiosku…. Samo da potvdimo večerašnji izlazak.

- Naravno da idemo večeras na Advent, ne može Jole pivati bez nas, aj ti doma odmori se i vidimo se u 18 i 5.-kaže Ada , a ja prihvatim dogovor i uputih se kući najprije da pojedem nešto; točnije one sarme iz friđa da podgrijem u mikrovalnoj.
Na samom ulasku u kuhinju strmopi*dila sam se na pod koliko sam duga i široka. Ali nisam ja prostakuša da sad beštimam na blogu. Kad sam skužila da se nisam baš natukla jako i da nisam zapela za ništa, a ništa nije bilo ni mokro na podu, posjela sam se i naslonila na frižider u pomoć prizivajući Boga da mi pomogne da se dignem. I gle čuda, relativno sam se i brzo digla uz pomoć stolice. I što sada?!! Prisjele mi sarme, vremena za tuširanje i pranje kose nemam, ali ja ne odustajem;idem na Advent, j….. Advent! Ali nisam ja prostakuša da sad beštimam po blogu. Lipo sam se obukla toplo i odlučih prošetati novu krznenu bundu. Nisam to planirala još, ali kako je krenulo ko zna hoću li opet imati prilike izaći vani. Bunda večeras ide vani baš kao i Điđi što ide na svoj prvi koncert. Ada je bila oduševljena mojim outfitom i šminkom. Naravno da sam joj prešutila da sam se razbila i da sam neoprana i masne kose izašla vani. Ali ko ga…. Nisam ja prostakuša da prostačim sad po blogu.
Večer smo započele izložbom o Zadru i moru u Kneževoj palači. Mene je više od same izložbe oduševilo to što je teta pustila Điđija na izložbu i to što je osobi s invaliditetom u inv. Kolicima omogučen prilaz. Napokon nešto.



Nakon izložbe sjeli smo u obližnji kafić i malo se rum punčirali. Kako nije bilo još ni 20 h, a od Jole ni traga ni glasa, odlučile smo prošetati Kalelargom. Otvoren je bio i Mango, a s obzirom da je bio Crni petak, odlučile smo malo i peglati karticu. Sve je bilo ok dok se ja nisam prestrašila jedne stepenice i doslovno sjela na pod ka neka luđakinja. Ali bez obzira na to, izvadila sam karticu i pružila je Adi da produži do blagajne. To što su me ljudi čudno gledali, vragu brige. Meni se sve okrenulo u glavi. A Điđi misli da se igram.

I ajmo sad opet na Advent. Jole je počeo pivati točno u 21 i 18, a moj Điđi je bio oduševljen i koncertom i gužvom oko nas. Za razliku od mene kojoj je guzica utrnila od sidenja i jedva sam čekala ići doma i leći u moj topli krevet. Ali šipak! Zamolila sam Adu da me doprati do kuće da se opet ne stučem negdje. I ona je to učinila i pred samim ulazom od kuće skinula je Điđiju uzicu, a on je nestao netragom slijedećih sat vremena. Kad se napokon vratio kući, nije prestao lajati i skakati po kući. I tako sve do 4 sata ujutro. Ne mogu ništa drugo zaključiti nego da je čvaknuo na podu nešto ala ecstasy. Ja sam plakala od muke i molila Điđija da legne.

Subota

Điđi je u kazni i nema mu izlaza vani. Ja sam cijeli dan posvetila sebi i sređivanju. I dan je prošao donekle normalno.

Nedjelja

Opet jedem sarme iz friđa i ipak prošetam Điđija. A nakon večernjeg tuširanja, oblačim vunene štramplice i idem leći. Da, to mi je novi đir od ove zime. S obzirom da u jutro ne mogu savinuti nogu i navući čarape, oblačit ću ih navečer. Samo pamuk dolazi u obzir jer kakve sam sriče....
Ali neću ja beštimati… Ebenti život!

Ponedjeljak ujutro

Điđi opet zaj… Ali neću biti prostakuša na blogu. Ne pušta me da izađem iz kuće i hoće sa mnom na posao. Nisam ga uspjela ukrotiti pa čekamo vozača da ga on zatvori u kuću. Razmaženo derište mi diglo tlak. Pri ulasku u kombi nisam mogla dignuti nogu, vozač mi ju je digao. A ja neopravedno okrivljujem Điđija da me izbacio iz takta. Bolje i to nego priznati sama sebi da mi se zdrastveno stanje pogoršalo i da ne mogu savinuti nogu.. Ebe…ti život. Ali neću beštimati i ispasti prostakuša na blogu.
Ja idem dalje....

- 11:06 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.11.2022.

N O M I N A C I J E

Baš su me obradovale ove nominacije. Ne zato što je mene predložila moja draga Luki (hvala joj), nego općenito volim da se nešto događa i nekakav šušur. I moram vam reći da sam vrlo ozbiljno shvatila ovaj zadatak koji nije nimalo lak. Imam bar deset blogera koje obožavam čitati i sve ih volim. Ali prije nego se ipak odlučim za jednog najblogera moram čestitati Blogiju! (ne,ne, ne ! Krivo ste shvatili, nije ovo ulizivanje). Čestitam Blogiju na dobrom izboru kandidatkinja koje su izravno ušle u igru.Što se tiće Demetre, ona je i moj izbor No 1- toliko blaga, smirena, svestrana osoba i zaslužuje naziv dobrog duha bloga. A što se tiće Annaboni, Blogy tako si ju dobro opisa'. Stvarno bi bez nje bilo jako dosadno i iskreno se bojim da ti Blogy padaš u drugi plan pored Anne. Njezini su komentari savršeni što se tiće postova i svaka rić joj je na mistu, a ono što se osobno meni ne sviđa je to što zna duboko ulaziti u privatnost blogera. Ne govorim o sebi jer moj blog i je moja privatnost pa su komentari i dobrodošli.
No, da ja u par rečenica opišem mog najblogera, točnije najblogericu;
Malo je starija od mene, ali po načinu života, karakteru i razmišljanjima jako mi je bliska. Kad opisuje svoju Valu kao da opisuje moju Valu. Na momente imam osjećaj dok ju čitam da slušam mater koja mi opisuje svoje djetinjstvo. Naravno, ja Morsku ne poznam niti sam se ikad čula s njom. Ali ja Morsku osićan…. O tome da je pametna i školovana ne treba ni govoriti. A tek kako je duhovita,,,,Ma ukratko;
Moja najblogerica za ovu godinu je Morska iz Dubina…. ( dvoumila sam se između nje i Galaksije)
A Blogija molim da i Sevena uvrsti bez konkurencije za nagradu, plizzzzzz

- 07:55 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Skitnica srca

Oduvijek me privlačilo ono nepoznato i na oko nedostižno.
I onda kad to postignem prestaje mi biti zanimljivo.
To sam ja .
Vječito u traženju.
Vječito u lutanju.
Gladna znanja.
Gladna dobrote.
Gladna ljubavi.
Najviše ljubavi.
Ljubavi koju sam upoznala u stihovima nepoznatih pjesnika.
Ljubavi koju sam vidjela kod slučajnih prolaznika.
Ljubavi koju sam skoro dotakla, ali onda je izabrala nekog drugog.
I uvijek to tako meni biva. Ali ne ljutim se. Jer i Ljubav zna da ću je ja čekati.
I u žudnji i u čežnji da ću je poželjeti još više. I još jače. I uhvatit ću je.
A onda pustiti. I opet strepiti za novim prilikama. Jer to sam ja;
Vječna lutalica koja uvijek traži nešto više.
Strastveni kolekcionar lijepih riječi i gospodskih manira.
Riznica tajni i neispričanih priča.
To sam samo ja.

JEDNA MALA ŠUŠA

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.