četvrtak, 29.04.2021.

Ljubav je u Firmici, a možda sam samo ljuta.....

Navečer budem toliko iscrpljena i umorna tako da je sve što mogu je da se, nakon tuširanja, izvalim na kauč, uključim TV i doslovno vrtim programe dok se ne zaustavim na nekom koji mi privuče pažnju. Tako sam se sinoć zaustavila na RTL-u i emisiji „Ljubav je na selu“. Bila sam u potpunosti nesposobna za pratiti bilo što pa je ova emisija bila taman za moj trenutni kvocijent inteligencije koji je odgovarao mom broju cipela. Kad se uzme u obzir da nosim broj cipela 42, može se zaključiti da to i nije tako malo i da bi se dobro uklopila sa svim kandidatima showa. Ne vrijeđam nikoga, ali hoću reći da je taman ta emisija odgovarala mojim trenutnim sposobnostima razumijevanja i razlučivanja stvari. Na momente mi je bilo žao kandidata, ali sam se na kraju ipak od srca i nasmijala tim istim osobama. I samo sam rekla; „Hvala Ti Bože, ja sam još dobro ispala“.
A onda mi brzinom munje sine pomisao da ja i na poslu prolazim „Ljubav je na selu“. Uistinu se ne zna „ko koga“ u mojoj Firmici. Ruku na srce, Firmica je puna bračnih parova, ali iskreno mislim da je tu manje keksa nego što je to kod onih koji su npr vezani „kumskim“ vezama. Vezu ili aferu na poslu nije lako imati jer kad tad dođe do prekida pa do tad „najbolje kolege“ postanu najveći neprijatelji. A statistike kažu da je 82% zaposlenih ljudi imalo aferu na poslu. U to se računa sve; od ozbiljnih veza preko samog keksa pa do nekih platonskih ljubavi. I bez obzira na sve to, meni je jako zanimljivo promatrati te parove i već sam stekla ponešto iskustva o takvim vezama pa slobodno mogu izvući ove zaključke:

1. Mlađe kolege i kolegice nisu opterećene aferama na poslu; oni imaju svoje ljubavi i život izvan Firmice i još uvijek vjeruju u vječnu ljubav, a još uvijek se dokazuju i na poslovnom planu.
2. Glavni akteri afera su starije kolege koje uopće više nije briga za posao i 'vataju svoj „zadnji voz“; nerijetko su to kolege 60 koje su pred mirovinu.

Nadalje, moja statistika kaže:

Podjednako se u afere upuštaju i kolege i kolegice. ALI.....
Ali kolege se ne upuštaju u afere iz istog razloga kao i kolegice.
Kolege to čine izrazito radi keksa, dok kolegicama keks uopće više nije važan pa to rade iz materijalne ili financijske koristi ili se žele dokazati da su još uvijek mlade i poželjne. Nije bitno jesu li kolege oženjene, a kolegice udate. Bitna je ljubav. Ouuuu yes!!!

Nije meni niti malo krivo zbog njihovih lav storija;, nek se ljudi vole, neka je keksa i ko god 'oce s kim nek se.... Ali problem je taj što i mene svakodnevno svi od reda i koliko god ih ima, prc...prc u mozak.

- 12:18 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 23.04.2021.

Onako usput.....nek se zna

Kad bih bolovala od bolesti koja je neizlječiva, ali se može držati pod kontrolom, ja bih prilagodila svoje navike novonastalom stanju. Ali...... imam još puno toga za dodati.
Hvala Kupusiću što je osmislio ovu anketu koja mi je ujedno i potvrda da nisam jedina kojoj ovakve misli „padaju“ na pamet i puno puta sam razmišljala o njima.

Bolujem od Hipotireoze- usporen rad štitnjače i tzv Hašimoto syndroma koji je neizliječiv. Dakle, doživotna bolest.
Bolujem od Celijakije koja je upalna bolest tankog crijeva koja je također doživotna. Svoj način života sam u potpunosti prilagodila ovim dvjema bolestima te uz pravilnu prehranu i uz dodatke hormona za štitnjaču,, ja ove dvije bolesti i ne primjećujem i za mene, tako reći, i ne postoje.
Hodati samostalno bez pomoći druge osobe i pomagala nikad neću i to sam prihvatila kao nešto normalno (iako nije) i živim s tim najbolje što znam. Ne patim previše od toga „što bi bilo –kad bi bilo“. Živim dan za dan i neizmjerno sam zahvalna za svako novo jutro. Posebno nakon što stavim leće (velika kratkovidnost) i svijet ugledam u svim njegovim bojama i lipotama.
Ali kad bi mi npr. dijagnosticirali rak.... E, tu je druga priča. Najvjerojatnije bi odustala. Bar mislim tako. Tad bi nastavila živjeti dok duram-duram. Kemoterapije i zračenja- ne hvala! Doktori;bye-bye! Nemam više snage za bol i patnjui.No, kad bi mi netko blizak obolio od opake bolesti- borila bi se za njega do zadnjeg daha. I sve doktore ovog svita bi digla na noge... i sve metode liječenja od klasične medicine do raznih alternativnih vrsta liječenja bi uvažavala i primjenila.
Još friška su mi sjećanja od prije nešto manje od trideset godina kad sam pala u stanje kome. Bilo je bezbolno, tiho i niš' me nije bolilo. Doslovno sam lebdjela. Isto takvu smrt priželjkujem i molim se za nju.
Nisam morbidna i negativna samo razmišljam „na glas“ ( i odgovaram na Kupusovu Anketu).
Nikako svojim razmišljanjem ne želim utjecati na nekoga ili na ikakav način podcijeniti ljude koji se bore za život i prolaze kroz različite faze i metode liječenja. Svim tim hrabrim ljudima neizmjerno se divim!

- 09:39 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.04.2021.

I ovo je za ljude.....

Ajme meni, ovo nije za pričati. O ovome se nikome ne govori. Čak je i degutantno, u najmanju ruku , nepristojno. Ali ja ne mogu, puknut ću ako ovo ne ispripovijedam. Osobito jer me ovaj „događaj“ nasmijao do suza. Ne pamtim kad sam se zadnji put tako smijala. Moj smijeh je prešao u roktanje, a trbušni mišići su toliko bili napeti od smijanja, da sam čak osjetila i malu bol. Zamalo da sam se i popiškila.... Ma ne moram sve u detalje.....

Dakle, već nekoliko dana ili pak tjedana imam problema sa zatvorom. Ne, nemam problema sa pravosuđem nego sa kenjanjem . Kod mene se često zbog dijagnoze Celijakije izmjenjuju periodi dijareje i opstipacije. Trenutno, sam u fazi zatvora,i to teškog zatvora. I nakon što sam pokušala sa tabletama iz ljekarne i kojekakvim inim pripravcima, požalila sam se kolegici na problem i ona mi je odmah ponudila svoj prirodni lijek;

- Uzmi 4 suve šljive i 4 suve smokve, i to ostavi preko noći u čaši vode. Ujutro popi' tu vodu u kojoj su se močile.... i garantirano ćeš u toku dana obaviti „posa'“..

I nisam bila lina, kupila suve šljive i smokve i napravila sebi likariju koja je stvarno sutradan djelovala, ali već preksutra sam bila lina pomočiti suho voće te sam dvadesetak šljiva spremila u plastičnu kutijicu za marendu na poslu.
Sutra ujutro sam ih s guštom pojela u roku od minute jer su izuzetno bile ukusne. A kad je kolegica čula da sam šljive platila puno manje nego što ih ona inače plaća, zatražila je da ih i njoj kupim po toj cijeni. Taj cijeli dan sam bila prestrašena da mi se bolest vratila jer sam imala problema s vjetrovima. Ni na kraj pameti mi nije bilo da je to od suhih šljiva.

I nakon dvije večeri zove mene kolegica i zahvaljuje na predivnim šljivama i slučajno u razgovoru spomene da ju muče vjetrovi.

- Ženo draga, i mene- posramljeno priznam.
- A da nije to od šljiva?!!!-upita ona i počne prepričavati svoje muke:
- Sriča da živim sama....bila je to plinska komora.... Boga ti draga, di su te šljive rasle?!... oklen su one došle... znaš da sam se bojala da ću zažgati guzičinu kad bi pored špakera prošla... bija je to sami plin.... svašta mi je palo na pamet. To su neke specijalne šljive. Nisu to bili vjetrovi, to je bila oluja..... A kad mi je slučajno sin navratio, bio je uvjeren da je crna jama procurila kad je ositija taj odvratni vonj, a ja mučim ka zalivena......

Sve je to meni prepričavala moja kolegica na jednom pomalo čudnom narječju iz jednoga mista kraj Zadra. A ja sam se prepoznala u većini prepričanog i toliko sam se smijala i sebi i njoj da mi nije uopće ža' što sam pojela te „šljive iz Černobila“. Vridilo je ovog smija.

A za sve daljnje nuspojave i kontraindikacije, javit ću se svom liječniku ili lijekarniku......

- 10:59 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.04.2021.

Gospon Zaštitar

Nisam sigurna jesam li vam ovo već spominjala, ali ako jesam-onda me p.... ponovno slušajte ilitiga čitajte!
Kad god imam vremena (osobito vikendom), obožavam posjećivati diskont(e). Krenem sa planom kako ću ja pribaviti svu spizu za idući tjedan tako da sam mirna. A naravno, gotovo nikad se ne vratim kući sa hranom nego sa vrećicama punim raznoraznih (uglavnom nepotrebnih) potrepština i podrazumijeva se da je bar jedna od tih vrećica puna slatkiša od kojih najviše ima čokolada svih robnih marki i veličina. Već u samom diskontu nabijem se nad one košare po sredini trgovine koje su pune proizvoda na popustu, a ruku na srce, ne vride ništa ( ali su na popustu) i sram me da me ne vidi netko od poznanika s koliko ljubavi ja prebirem ono što mi je „nužno“ neophodno za život. Još veći sram osjećam kad se vozikam od diskonta kući i jedva mi glava proviruje iz mog „bolida“ koji je prenatrpan vrećicama. Ali želja da sve te stvari prevezem kući sama je veća od srama pa sam tako i nedavno sva sritna dovezla se do diskonta. Nisam ni ušla u diskont po hranu, srela sam prijateljicu sa svojim sinom i nakon dvije razmijenjene rečenice dogovorile smo kavu u kafiću koji se nalazi u sklopu diskonta. Teško žabu natirati u vodu. Na brzinu sam napunila košaru motoriča hranom (čitaj; čokoladama) i uredno to platila na blagajni te kraj izlaza diskonta pričekala priju koja je kupovala još neke potrepštine.
I tako dok čekam prilazi meni jedan (zgodni ) lik. Bio je to Gospon Zaštitar koji me veoma ljubazno upitao da li mi je potrebna pomoć oko poziva lifta. Uljudno mu se zahvalim i kažem da čekam prijateljicu, a on se vrati na svoje mjesto ( ulaz vrata). I tako ja čekam , čekam i... čekam i osjetim ja na sebi poglede Gospon Zaštitara, a onda odjednom primjetih da mi se Gospon Zaštitar približava i samo,onako ka iz topa, upita;

-Ma.... jeli Vi pišete blog?

Ja razgoračila oči ( a i usta koja se nisu vidjela ispod zaštitne maske) iz kojih se moglo pročitati milijun upitnika i skoro da sam odgovorila NE, a onda se sjetih Bloga.hr. Ebate pas (nisam mu to rekla, ali pomislih)pa stvarno ja pišem blog. Oš- neš ja sam blogerica. Ufff kako sam se osjetila močno. Cijena mi je porasla za duplo.

- Da!!! – jedva sam izustila,- nemojte mi reći da Vi to čitate????- i ubrzo nastavih – pa kako ste me prepoznali????
- Da, čitam i želim Vas pohvaliti. Čak sam i ženi pričao o Vama- reće to Gospon zaštitar i vrati se na svoje mjesto.

A ja sva u šoku, i do tad uvjerena da sam dobro skrivena ispod bloga. Malo mi je bilo neugodno zbog zvizdarija koje beljezgam na SVOM blogu, ali u principu mi je bilo drago.
I zato Gospon ili Šjor Zaštitar- hvala Vam što ste mi uljepšali dan!!!!!!