četvrtak, 22.04.2021.
I ovo je za ljude.....
Ajme meni, ovo nije za pričati. O ovome se nikome ne govori. Čak je i degutantno, u najmanju ruku , nepristojno. Ali ja ne mogu, puknut ću ako ovo ne ispripovijedam. Osobito jer me ovaj „događaj“ nasmijao do suza. Ne pamtim kad sam se zadnji put tako smijala. Moj smijeh je prešao u roktanje, a trbušni mišići su toliko bili napeti od smijanja, da sam čak osjetila i malu bol. Zamalo da sam se i popiškila.... Ma ne moram sve u detalje.....
Dakle, već nekoliko dana ili pak tjedana imam problema sa zatvorom. Ne, nemam problema sa pravosuđem nego sa kenjanjem . Kod mene se često zbog dijagnoze Celijakije izmjenjuju periodi dijareje i opstipacije. Trenutno, sam u fazi zatvora,i to teškog zatvora. I nakon što sam pokušala sa tabletama iz ljekarne i kojekakvim inim pripravcima, požalila sam se kolegici na problem i ona mi je odmah ponudila svoj prirodni lijek;
- Uzmi 4 suve šljive i 4 suve smokve, i to ostavi preko noći u čaši vode. Ujutro popi' tu vodu u kojoj su se močile.... i garantirano ćeš u toku dana obaviti „posa'“..
I nisam bila lina, kupila suve šljive i smokve i napravila sebi likariju koja je stvarno sutradan djelovala, ali već preksutra sam bila lina pomočiti suho voće te sam dvadesetak šljiva spremila u plastičnu kutijicu za marendu na poslu.
Sutra ujutro sam ih s guštom pojela u roku od minute jer su izuzetno bile ukusne. A kad je kolegica čula da sam šljive platila puno manje nego što ih ona inače plaća, zatražila je da ih i njoj kupim po toj cijeni. Taj cijeli dan sam bila prestrašena da mi se bolest vratila jer sam imala problema s vjetrovima. Ni na kraj pameti mi nije bilo da je to od suhih šljiva.
I nakon dvije večeri zove mene kolegica i zahvaljuje na predivnim šljivama i slučajno u razgovoru spomene da ju muče vjetrovi.
- Ženo draga, i mene- posramljeno priznam.
- A da nije to od šljiva?!!!-upita ona i počne prepričavati svoje muke:
- Sriča da živim sama....bila je to plinska komora.... Boga ti draga, di su te šljive rasle?!... oklen su one došle... znaš da sam se bojala da ću zažgati guzičinu kad bi pored špakera prošla... bija je to sami plin.... svašta mi je palo na pamet. To su neke specijalne šljive. Nisu to bili vjetrovi, to je bila oluja..... A kad mi je slučajno sin navratio, bio je uvjeren da je crna jama procurila kad je ositija taj odvratni vonj, a ja mučim ka zalivena......
Sve je to meni prepričavala moja kolegica na jednom pomalo čudnom narječju iz jednoga mista kraj Zadra. A ja sam se prepoznala u većini prepričanog i toliko sam se smijala i sebi i njoj da mi nije uopće ža' što sam pojela te „šljive iz Černobila“. Vridilo je ovog smija.
A za sve daljnje nuspojave i kontraindikacije, javit ću se svom liječniku ili lijekarniku......
- 10:59 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
