petak, 18.01.2019.

Važno je ne sekirati se....idemo dalje!!!

Svaki kraj je novi početak. Ja kažem da nema kraja. Njega više nema i ja ga fizički ne vidim, ali on je samo otišao na neko drugo i bolje mjesto. Tamo nema boli i plača, tamo nema više patnje. A mi koji smo ostali samo nastavljamo tugovati, boriti se i sjećati se.
Nosim ih u srcu i njega i mamu. S mamom je otišao dio mene, a sad me uopće nema. Nisam glupa da ne shvaćam što mi se dogodilo, ali užasno mi fali. Bio mi je sve. Osjećam užasnu grižnju savjesti jer ja živim, a njega nema. I nikad ga više neće biti. Naravno, govorim o ovom zemaljskom putu i o ovoj dolini suza koju svi prolazimo. Imam grižnju savjesti jer ne gledam više njegovu patnju i kao da mi je lakše. Užas! On je umra, a meni....Ne mogu ni izgovoriti.
Svi kažu ; ' Život ide dalje!'. Pa i ja to znam. Nisam maloumna, ali kako dalje?! Na momente pomislim da sam sama, a na momente da sam bogata i blagoslovljena jer imam tatu. Imam Nitu, posao i.... Ne bi znala što još imam, ali imam.
I onda tako između tuge, Normabela i grižnje savjesti dogodi se OPEKOTINA!!!! Ko grom iz vedra neba! Ebena opekotina i to prilikom tuširanja samu sebe spržila. Ali shvatila sam to kao znak. To mi je bila opomena; Od goreg uvijek može gore!!!!

- 09:14 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

  siječanj, 2019 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!