ponedjeljak, 10.05.2021.

(Ne)ubrojiva Šuša

Od kad znam za sebe, sva sam u brojkama. Stalno nešto brojim i svaki događaj, biće ili stvar pretvaram u brojke. Sve datume pamtim, i one koje treba i ne treba. Čim se probudim brojim sate koliko sam spavala i to na prste. Od kreveta do wc-a imam točno 17 koraka i kad se uzme u obzir da dnevno idem 6 puta u ili na wc, to ispada 102 koraka dnevno i to računam kao neki prosjek jer neke dane 5 puta posjetim toalet, a neke 7 ili više. Bolesno, ali tako je.

Ovaj tjedan (točnije 14. 5. ) se navršava punih trinaest godina da radim. Dobro je, sretna sam jer nikad nisam mislila da ću izdurati toliko. Trinaest je broj nakon dvanaest koji smatram nesretnim, a ispred četrnaest koji smatram sretnim. I stalno računam koliko mi još treba do kakve takve mirovine. Glupa li sam, umjesto da živim sada , ja čekam mirovinu koju i ako dočekam, bit ću stara i nemoćnija nego danas. Ali u glavi mi je da moram ostvariti mirovinu, naravno invalidsku i onda sam uspjela. Uspjela u čemu?!!!

Kao osoba s invaliditetom imam beneficirani radni staž što znači da na godinu rada dobijam tri miseca bonus. Dakle, sa punih trinaest godina rada, imam točno 16 godina i tri miseca staža. Dobro je, ali za mirovinu nije. Kad bi još radila tri godine ,imala bi punih dvadeset godina staža. A kad bi baba bila muško, zvala bi se Duško!! Ne, ne, bez zafrkancije to mi je cilj! A s obzirom da nikad ne bude onako kako planiraš, reći ću da nemam cilja. I uostalom, samo budale otkrivaju svoje ciljeve. Trenutno računam koliko mi je još sati do odlaska doma iz Firmice i koji put ću danas vježbati s fizioterapeutom ovu godinu. I evo krenula sam raditi pa trenutno prebrojavam naloge koje moram obraditi ovaj tjedan.
A za koliko dana će mi biti plaća?! A koje ću brojeve igrati na Lotu?!!!
A kad objavim ovaj post, zanima me koliko ću dobiti komentara.
I iako nisam praznovjerna, nadam se da ih neće biti dvanaest jer......ko zna?!

p.s.
Za svaki slučaj da ne izazivam sudbinu (zlu ne trebalo) isključila sam komentare za SVE.... (a možda i nisam)




- 09:33 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Skitnica srca

Oduvijek me privlačilo ono nepoznato i na oko nedostižno.
I onda kad to postignem prestaje mi biti zanimljivo.
To sam ja .
Vječito u traženju.
Vječito u lutanju.
Gladna znanja.
Gladna dobrote.
Gladna ljubavi.
Najviše ljubavi.
Ljubavi koju sam upoznala u stihovima nepoznatih pjesnika.
Ljubavi koju sam vidjela kod slučajnih prolaznika.
Ljubavi koju sam skoro dotakla, ali onda je izabrala nekog drugog.
I uvijek to tako meni biva. Ali ne ljutim se. Jer i Ljubav zna da ću je ja čekati.
I u žudnji i u čežnji da ću je poželjeti još više. I još jače. I uhvatit ću je.
A onda pustiti. I opet strepiti za novim prilikama. Jer to sam ja;
Vječna lutalica koja uvijek traži nešto više.
Strastveni kolekcionar lijepih riječi i gospodskih manira.
Riznica tajni i neispričanih priča.
To sam samo ja.

JEDNA MALA ŠUŠA

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.