svi smo u prvoj minuta svog života zaplakali i dali do znanja da smo tu i da krećemo dalje onako kako nam je određeno našim začećem u majčinoj utrobi i našim genetskim kodom.
svi mi imamo svoj put i naravno nikome od nas taj put nije ravan, ali moramo ići tim putem jer taj put je naš, tim putem upoznajemo druge, upoznajemo sebe i naučimo biti mi sa manama i vrlinama jer nismo savršeni jer savršen čovjek ne postoji.
svi mi smo samo ljudi koji traže svoj ispravan prolaz, a do tog prolaza ima puno krivudavih staza i rupa iz kojih sami moramo znati izaći na ispravan prolaz gdje nas čeka naša sreća, a do tog prolaza ima puno koraka i ne mi ne smijemo odustati jer određeno nam je našim začećem i genetskim kodom ono što mi jesmo i moramo podnijeti sebe da bi lakše shvatili one koje susrećemo na putu do ispravnog prolaza.

ni budaletine, ni idioti, ni kreteni
mi smo samo ljudi koji vole podijeliti nešto sa osobama koji nisu u našoj blizini a naravno to nešto naše ne mora se dopadati svima i moramo znati prihvatiti kritiku kao što prihvaćamo pohvalu ako smo nešto dobro i lijepo napisali i ima smisla da se naš taj tekst negdje istakne
svugdje pa i tu postoje skupine, na nama je da biramo s kim želimo komunicirati, koga želimo ili ne želimo komentirati ali zbog toga nismo ni budaletine, ni idioti, ni kreteni.