KRAJ JEDNE ERE iliti ode sve u prah i pepeo
Dok sam pila bijeli čaj od vilinih biljaka i razgovarala s mogućim klijentom, stigla mi je pošta.
Omotnica bijele boje, izazivala je upečatljivim crvenim slovima. Oblio me neki znoj. Nisam znala zašto. Loš predosjećaj nagnao me da prekinem razgovor s gospodinom Nosom, kako je spomenutom klijentu bilo prezime.
"Pozor! Pozor!" , počinjao je tekst, otiskan debelim crnim slovima. Font, pa valjda 18!
"Zgrada u kojoj živite je prestara i zbog nepovoljnih uvjeta od strane uprave i države
naređeno je (rok do 1. ožujka) da se iselite.
1. ožujka, točno u dvanaest sati, po centralnom europskom vremenu, rušimo zgradu. Odluka stupa na snagu i konačna je.
Što prije napustite Vaše cijenjene stanove, jer u suprotnom bi moglo sve biti pogubno.
Za izgubljene i ostavljene stvari ne odgovaramo.
Imate vremena do kraja tjedna sve skupiti da ne bude uzalud.
S poštovanjem,
Uprava zgrade"
Bila sam jako šokirana i nesretna.
Nisam znala koliko.
Ja neuništiva Anjeta, toliko uspomena sam tu ostavila, toliko priča pročitala, doživjela.
Hvala dragi blogeri što ste čitali moje rijetke tekstove, priče i pokušaje priča.
Što ste mi se uvijek vraćali, bez obzira na česta odsutstva
Hvala!
Vaša I.
(Agneza, Agneza Katarič Petrojevna, Mina, Medo i Tanjuška i lickavi Legolas)
I čitamo se negdje drugdje...(Recite mi gdje ste, da se ne izgubim u internetskim bespućima)
Hvala ti blog.hr što si mi bio podrška sve ove godine dok sam ispisivala dogodovštine mojih luckastih likova.
A sad Adio
MIRIS DUNJA I KOMPOTA
Soba miriše na dunju. Miriše, podsjeća me na tebe. Dolaze mi uspomene.
Željela bih tako sada da mogu pričati s tobom. Da ti mogu reći, bako oprosti. Oprosti što te nisam zvala češće, ostajala više, cijenila bolje.
Oprosti mi što sam te cijeli život uzimala zdravo za gotovo. Obećajem da ću doći i stajati, samo da sam ti blizu. Bez obzira na tvoje stanje.
Kad je prva baka otišla, dio djetinjstva u meni je umro s njom. Dio za koji sam se nemilosrdno držala. Onaj nevini i naivni dio. Dio sigurnosti i lagode.
A ti, ti si ovdje, a nisi. To ne mogu podnijeti. Ti to ne bi voljela, užasno je.
Kad te vidim, sve je tu, a ništa nije.
Pokušavavaš mi nešto reći, ali kojim umom, dječjim ili tvojim.
Jer riječ ne izlazi iz tvojih usta, samo nerazumljivi zvuk.
Znaš li ti tko sam uopće i da sam ti bila najdraža? Jednom. Dugo, najduže.
A ti si meni još uvijek. I voljet ću sebe u tvoje ime, onako kako i ti.
Vodit ću zamišljene razgovore, čisto da znam što bi mi rekla kad se s "nekim" posvađam i da nema veze što mi je prvi kruh sezone nerazabran.
Miris kompota od jabuka. Dolaze mi uspomene. I znam gdje ću ići.
Na ovaj majčin dan
Pitam se što bi rekla
Da znaš
Da pišem ovo za tebe
Iako ne znam koliko je lijepo
Koliko vješto
Druga je godina
Da si svojim ptićima
I mama i tata
Jer tata ptic više ne leti
Ti ih ljubiš i za njega i za sebe
Ne smiješ usporiti svoj let
Ili zamagliti svoj vid
Suzama
Jer tko
Će onda biti vođa jata
Nesalomljiv i Uspravan.
Na ovaj majčin dan
Samo mislim na tebe
A kada te sretnem
Ničim to neću pokazati
Pa ni najmanje
Da se ne raspadneš
U milijun komadića
suza i perja
Oznake: Majčin dan, ptica
11.05.2025. u 21:35 | 19 Komentara | Print | # | ^Izludila me ludara iliti KAKO SKUPITI DREAM TEAM
Brala sam gljive za nadolazeći sajam gljiva i motika.
Da, da, nitko ne zna od vas za to.
Ali to nije ni važno.
Sva mrljava od zemlje, otuširala sam se i otišla natočiti moj najdraži, bijeli čaj.
Čitajući novine, na stranici s oglasima sam naišla na jedan krajnje zabrinjavajući. Čaj mi se prevrnuo i opekao pola noge
A oglas kaže:
"Dragi ljudi,
Ja sam Agneza Lamb i
na raspolaganju sam vam i po danu i po noći.
Imam sve žive napitke koji će riješiti svaki vaš problem. Ni afrička šljiva, a ni jamac neće vam više trebati. Ja sam mama mata za svaku tajnu, ja sam otrov za svaki korov. Javite se odmah i dobit ćete popust od 20%.
Moj broj telefona je 097/ 777 111 1717"
To nisam ja pisala, naravno. Preočito.
Ali tko bi me kopirao i zašto.
Tko će mi se pridružiti u traganju za tim lupežom.?
Trebam vas sve;šmokljane, pjesnike i hakere. Mrgude i miljenike.
Da ga razbijemo ko beba zvečku.
Javite se u što većem broju
A ovo sam ja,prava Agneza,
čekam vas pokraj šumskog puta.
S košarom punom finih gljiva, topla čaja i mnogo ljubavi, koje sigurno nema ona ludara od kradljivice.
Oznake: gljive, lupež, prava ja
17.04.2025. u 22:58 | 13 Komentara | Print | # | ^HNJUROV KRAJ iliti Naopako pisanje je više fora od pisanja sa š
Oznake: janjetina, Hnjur, cigaretice
Kiša je padala, a lagani povjetarac mrsio nam je kose (najviše Legolasovu, najmanje Betmanovu)
Hnjur( koji je u međuvremenu dobio i dvije šape) i Brulh su čekali u punoj spremi.
Hnjur je već bio otečen od plača, a Brulh se u mom japanskom Kimonu, roza boje, njihao na taktove već spomenute pjesme.
Medo me pozdravio kimanjem i salutiranjemni otišao Tanjuški u stan.
Batman, Wonder i Legolas su išli pripremati hranu za večeru, a Horejšo u Miami. Jer zločin nikad ne spava.
Superman, Hnjur i ja smo se dogovorili da idemo kod grma.
Odmah.
Brulh je vozio, a na radiju su svirali Creedenci s njihovom kultnom "Looking Out My Back Door"
Superman fućkao neku malu cigaricu.
Onda je počeo zalijevati međunožje pivom, a auto je počelo vijugati putem.
Slijedila nas je modra buba.
NARAVNO DA NIJE. NIJE SE TO DOGODILO SAMO VAS TESTIRAM.
NEMOJTE MI REĆI DA NE ZNATE IZ KOJEG JE TO FILMA !?!
SUPERMAN i ja smo se dogovorili oko plana.
Hnjur se baš bojao, već je plakao, misleći da ćemo stići kasno.
Ali nismo.
Bilo je pet do podne kad smo došli do grma. HNJUR se na brzinu olakšao i počeo se mazati ljubičastom smjesom, teksture kupovne marmelade od marelice.
Superman i ja smo mu pomogli oko mazanja.
"Eto, hvala Vam na umevs "- oith ej ićer ila oečop es itaterk ekšartanu.
Mi smo se skrili iza grma da i nas ne zahvati unatraški govor.
Za minutu smo vidjeli kako doazi do nekog gljivolikog brodića i penje se.
Bio je konačno sa svojim prijateljima.
Akakaaaa Aaaaaeeeeeabo Bu bu bub - rekao je svojima i zagrlio ih! "
Gledali su ga s gnušanjem, ali nešto ga nije bilo previše briga.
Za tili čas nije bilo nikoga, a mi smo se lagano vraćali u stan.
Autobus je vozio po grbavom putu, a dvojica sirotana su pjevala "Joooj, jooj" Jedan je imao harmoniku.
NARAVNO DA SE TO NIJE DOGODILO.
NE MOGU VJEROVATI DA STE OPET ZASPALI. KO NIJE GLEDAO NI TAJ FILM?!?
Kad smo došli u stan, svi su plesali na "Čerge" a Medo je plakao
"Curicaaaa je!"- zaderala se Wonder iz kuhinje, noseći na pladnju kapulicu i janjetinu.
Legolas je nosio krumpire , dok se s drugom rukom mačevao s Batmanom.
(Legolas je pobjedio.
Ali Batman je "na ruke" bio jači)
"Juhuuuu, za mater i bebu" uzviknula sam i nazdravila sa svima tekilom.
"Za mater i bebu" ponovili su za mnom i čaše su se digle u zrak.
I tako se svršava ova štorija, nevjerojatnija od Larinog izbora.
Svi smo veseli i sretni.
Kiša pada.
Jedemo kolačiće od gospine trave koja to nije i svi imama srce dobra i neiskvarena.
Život je lijep.
Ovdje u Agnesolandiji sve je (ne)moguće.
I iscrpi me priča u nastavku.
Čitamo se sljedeći tjedan....
Ili ne ne znam.
Završni dio.
Svira tanašna melodijica
Vidimo nebo.
I ptičice
-Fin-
("Akakaaaa Aaaaaeeeeeabo Bu bu bub" )znači "Agneza, znam što si radila prošlog ljeta"
