HNJUROV KRAJ iliti Naopako pisanje je više fora od pisanja sa š
Oznake: janjetina, Hnjur, cigaretice
Kiša je padala, a lagani povjetarac mrsio nam je kose (najviše Legolasovu, najmanje Betmanovu)
Hnjur( koji je u međuvremenu dobio i dvije šape) i Brulh su čekali u punoj spremi.
Hnjur je već bio otečen od plača, a Brulh se u mom japanskom Kimonu, roza boje, njihao na taktove već spomenute pjesme.
Medo me pozdravio kimanjem i salutiranjemni otišao Tanjuški u stan.
Batman, Wonder i Legolas su išli pripremati hranu za večeru, a Horejšo u Miami. Jer zločin nikad ne spava.
Superman, Hnjur i ja smo se dogovorili da idemo kod grma.
Odmah.
Brulh je vozio, a na radiju su svirali Creedenci s njihovom kultnom "Looking Out My Back Door"
Superman fućkao neku malu cigaricu.
Onda je počeo zalijevati međunožje pivom, a auto je počelo vijugati putem.
Slijedila nas je modra buba.
NARAVNO DA NIJE. NIJE SE TO DOGODILO SAMO VAS TESTIRAM.
NEMOJTE MI REĆI DA NE ZNATE IZ KOJEG JE TO FILMA !?!
SUPERMAN i ja smo se dogovorili oko plana.
Hnjur se baš bojao, već je plakao, misleći da ćemo stići kasno.
Ali nismo.
Bilo je pet do podne kad smo došli do grma. HNJUR se na brzinu olakšao i počeo se mazati ljubičastom smjesom, teksture kupovne marmelade od marelice.
Superman i ja smo mu pomogli oko mazanja.
"Eto, hvala Vam na umevs "- oith ej ićer ila oečop es itaterk ekšartanu.
Mi smo se skrili iza grma da i nas ne zahvati unatraški govor.
Za minutu smo vidjeli kako doazi do nekog gljivolikog brodića i penje se.
Bio je konačno sa svojim prijateljima.
Akakaaaa Aaaaaeeeeeabo Bu bu bub - rekao je svojima i zagrlio ih! "
Gledali su ga s gnušanjem, ali nešto ga nije bilo previše briga.
Za tili čas nije bilo nikoga, a mi smo se lagano vraćali u stan.
Autobus je vozio po grbavom putu, a dvojica sirotana su pjevala "Joooj, jooj" Jedan je imao harmoniku.
NARAVNO DA SE TO NIJE DOGODILO.
NE MOGU VJEROVATI DA STE OPET ZASPALI. KO NIJE GLEDAO NI TAJ FILM?!?
Kad smo došli u stan, svi su plesali na "Čerge" a Medo je plakao
"Curicaaaa je!"- zaderala se Wonder iz kuhinje, noseći na pladnju kapulicu i janjetinu.
Legolas je nosio krumpire , dok se s drugom rukom mačevao s Batmanom.
(Legolas je pobjedio.
Ali Batman je "na ruke" bio jači)
"Juhuuuu, za mater i bebu" uzviknula sam i nazdravila sa svima tekilom.
"Za mater i bebu" ponovili su za mnom i čaše su se digle u zrak.
I tako se svršava ova štorija, nevjerojatnija od Larinog izbora.
Svi smo veseli i sretni.
Kiša pada.
Jedemo kolačiće od gospine trave koja to nije i svi imama srce dobra i neiskvarena.
Život je lijep.
Ovdje u Agnesolandiji sve je (ne)moguće.
I iscrpi me priča u nastavku.
Čitamo se sljedeći tjedan....
Ili ne ne znam.
Završni dio.
Svira tanašna melodijica
Vidimo nebo.
I ptičice
-Fin-
("Akakaaaa Aaaaaeeeeeabo Bu bu bub" )znači "Agneza, znam što si radila prošlog ljeta"
STIPICALEND iliti kako smo se obrukali
Čujte i počujte, zapravo nastavak...
"Dobrodošli u razdoblje "Jure!" reče hrapavi glas i mi odmah shvatismo da je to ni manje ni više nego dinosaur.
Ono za što smo mislili da će biti ogromna zvijer koja reži je toliko daleko od istine.
Stipica, pravog imena Stipis Grandis je ogromni stegosaur, koji nas je dočekao kod kamena čim nas je Heri doveo i otišao natrag.
Legolas, koji je bio na začelju, odmah izvadi luk i strijelu i kao da će pogoditi Stipicu, ali nije imao šanse.
Stipica je to samo slomio, jednom nogom.
Čuo sam se s Brulhom već" reče srdito. Zašto vas nije bolje pripremio?
I ti , Agneza, Anjeta ilikakoveć, više se dogovori,nisi smjela dovesti ove neandertalce sa sobom. Vidi kako su popadali. Ko kruške dida Slavka. Mogla si im reći da smo mi dinosauri vrlo inteligentna bića.
I da smo mi izmislili prvi jezik i kulturu. Mi smo izmislili i hrvatski." završi napokon monolog i sjede na poveću gromadu.
To je zapravo bila poveća spilja, koja će se poslije urušiti jer je Stipica sjeo na nju.
Za to vrijeme, oporavljajući se od nesvjestica, ekipa je u stadiju velikog šoka pila moj antistres čaj.
Samo je Horacijo, kojeg moramo zvati Horejšo jer on tako kaže, vježbao svoj potez s naočalama. Što dramatičnije, to bolje.
"Mi smo došli po..."
"Znam!" prekide me Stipica i odvede do veličanstvene građevine.
To je bila, kako je on zove, ostava u kojoj je stajalo tisuće i tisuće staklenki, sa proizvodima svih boja. Gle čuda, staklo su oni izmislili
Mislim da je veličinom i širinom bila jednaka jedanaest nogometih stadiona, tj. sedam Dioklecijanovih palača.
Dok nas je vodio, putem smo vidjeli krda dinosaura različitih vrsta kako sjede na trgu(njihova riva) i ispijaju pića od zeleni, bobica ili jetre(nisam pitala čije, pretpostavljam krokodila)
Kad smo izašli iz lifta na sedamdeset sedmom katu, došli smo do vitrine iz koje je izvadio minijaturnu staklenku s ljubičastim sadržajem.
"Dovoljno je jednu čajnu žličicu ovog super kremastog izmeta rasporediti po cijelom tijelu i proces unatraganja počinje odmah." reče Stipica, smiješeći se važno.
"A sad idemo popit nešto toplo. Imam i nekih poslastica, nešto da stavite u kljun, prije polaska." nastavi dok smo izlazi iz divovske ostave.
"Moramo gibati, ali hvala ti!" reče važno Batman
Da, Hnjur ima jako malo vremena. Već je dobio mačje brkove i počeo se lizati. Hvala ti na gostoprimstvu i vratim se natrag. S Brulhom, nadam se!" kažem i pozovem ekipu da popijemo čaj za vraćanje u sadašnjost. Jako su bili potišteni, pogotovo Superman i Medo, jer im je propala akcija, za koju žive.
Nemaju baš puno posla.
Ali, Transilvanija je uvijek puna problema, pa im je bar to ostalo.
Iskapismo čaj, okusa po stonogama i nogama i krenusmo kući...
A kako je izgledao otpetljanac cile priče(namjerno napisah cile a ne cijele) trebate pročitati u finalnoj epizodi, koja izlazi za nekoliko dana.
A dotada, ako ćete do Stipice i ekipe, evo vam recept za napitak za vraćanje u sadašnjost. (ALI TREBA MI NEKO KUL IME ZA OVAJ ČAJ, PIŠITE PRIJEDLOGE)
- jedna jogurtna čaša žutog čaja sobne temperature
- jedna jogurtna čaša mladih stonoga
- naranča, s korom i sokom, izblendana
- ljuska jednog kokošjeg jaja
- dlaka s neoprane kose
- Sastrugana koža sa smrdljivog tabana
- pet kikirikija
- Pljuvac malog djeteta, muškog
- prstohvat soli
- Vanilin šećer
- čašica šljive rakije moga ćaće
Ispijte to za puna mjeseca i u roku seks(keks, pardon, štamparska greška) ste u Stipicinoj konobi...
Vidimo se sljedeće srijede...
Završna špica
Zatvore se zastori
Mrak
Nema više papira za pisanje gluposti
Oznake: stipica, Dinosaur, čaj
28.08.2024. u 10:03 | 23 Komentara | Print | # | ^OKUPILA SE STRAŠNA EKIPA iliti Kako riješiti super kakenjku
Haj baj, dođi mi na čaj!
Živa sam.
Ali kako, upitat ćete.
Zapravo, kad vam kažem, smijat ćete se.
Kako je Mina uporno zvonila, ja sam otvorila, dok je ona Legolasovim glasom govorila:
"Tanjuška je trudna, Tanjuška je trudna"
To je bila bomba-vijest, zapravo tajna koju je Legolas nevješto čuvao, dok je na glavi nosio masku s Mininim likom. Nije bilo smiješno. Nimalo
"Jesi prijatelj" zaključio je sarkastično Superman dok se s druge strane Batmanom svađao oko toga čiji je veći. Plašt, naravno.
Wo (Za sve novajlije, skraćeno Wonder Woman) je za to vrijeme, s Medom, na mome svemirvidu slagala plan puta.
Tanjuška je pripremala kolačiće za put, od gospine trave, koja to nije.
Brulh i Hnjur, koji je već dobio mačje brkove, su na balkonu plakali. Brulh zbog toga jer mu se slomila ploča "Barcelona", Freddija i Montserrat, a Hnjur jer mu je ostalo dva sata do potpune transformacije.
"Gledajte 'vamo, ekipa" rekla sam na tečnom naškom. "Imamo točno sat vremena da odemo do razdoblja "Jure" i pokupimo kakenjku dinosaura. Vrlo je važno, al vrlo, da svi ostanemo skupa.
Horacijo, ti ćeš biti na čelu. Tebi sunce ne smeta, vješt si s oružjem i znaš brzo reagirati.
Legolas, ti, Superman i Medo ćete posljednji. Vi čujete svaku travku, a u roku keks nečujno npogodite neprijatelja.
Wo i Batman će nositi plašt nevidljivosti, ako vas za svaki slučaj neki Dino napadne!"
"Koji Dino? Mehmeda Mujkić? Ma dinosaur, ahaa, toga u vilenjaka nema" došaptavali su se Legolas i Superman
"Može?" nastavim. "Ima nekih pitanja u vezi plana?
Svi se slažu sa mnom. Ako ima nekih prijedloga, još bolje...
"A gdje ću ja biti, mijau..., ovaj, zašto ne idem i ja?upita Hnjur.
"E, da, vi za sat vremena morate biti kod onog grma gdje ste piški...aham, gdje vas je uhvatilo, pa ste ostali sami. S vama u stanu je sad Tanjuška i Brulh, a stan ćete napustiti samo vas dva. Zbog očiglednog razloga!" kažem, nataknem svoj plašt i otvorim vrata
Izašli smo, a posljednjih deset minuta smo čekali Horacija i Legolasa. Horacijo je pričao s ogledalom i skidao i stavljao naočale, a Legolas je popravljao pletenice i prskao lak po njima da mu ostanu krute.
Zatim je došao Haris Lončar i putoključom nas odveo do razdoblja Jure.
E i nećete vjerovati kako nam je bilo.
I što smo doživjeli.
Ali vratili smo se s jednom nogom manje.
I morali smo pokopati nekoga.
Ali o tome u četvrtom nastavku.
Non e finito
P.s. MOJIM NEPRIJATELJIMA
Čula sam da već neki propitkuju moju neprikosnovenost.
Dragi moji, što mislite tko je okupio ovoliku ekipu i napravio čaj za dinosaure da mogu kakit.
Ja sam najveći stručnjak u Istočnoj i srednjoj Europi
Prema tome, ako niste u mome taboru, tko vam kriv, ali nemojte klevetati.
Jer će vam se vratiti
BUAHAHA
BARCELONAAAA
KAKO SPASITI HNJURA iliti Kiselo ćemo plakati
"Molim Vas, sinjorina, Anjeta, popravite stanje ili ću zauvijek mijaukati do kraja mojegaaa zivotaa"
reče plačnim glasom.
"No dobro" reče ona umno, ili ja, ne znam, u kojem sad glasu da pričam!?!
Poslala je Brulha da ode superautom po Hnjura, dok se ona tj. ja pokušavala rješiti Jehovinih svjedoka.
Ajmo sad. Zapravo nije to bilo nikakvo rješavanje ili tjeranje, samo sam im rekla da mi se slobodno jave za sve usluge, koje se naplaćuju.
Onda sam im pustila pjesmu "The End" njihovog najdražeg benda, The Doorsa.
I to je bilo to.
Bar što se njih tiče.
Skuhala sam bijeli čaj, s trunkom jedne transilvanijske biljke, za koju vam neću reći tko mi ju je dao i izvadila knjigu za sve.
Ta knjiga se zove "Sve od Aždaja do Zemaljskih i svemirskih čudovišta"
Davno je napisana i prevedena na svih petnaest milijuna intergalaktičkih jezika i dijalekta.
Zapravo to je knjiga koju svi imaju u regalu s knjigama, al nikad se ne koristi. Korice su joj sive dosadne boje, s još dosadnijim naslovom, čija boja podsjeća na onu krovnog crijepa.
I da opet ne idem na dugo i široko, uzela sam jedan Medin(bok Medooo!) kolačić od gospine trave, koja to nije i počela proučavati što se sve to dogodilo jadnom Hnjuru i koliko vremena ima.
Jadan! Baš je nesretnik. Od rođenja. Čija ga je to ruka proklela?
Ono što sam shvatila je da oni drukčije percipiraju vrijeme. Vrijeme sporije protječe i zato se Hnjur precijenio. A mačku nije nitko predvidio.
I sad izgleda da će mačka on biti. Naravno, ako ne nađem protulijek.
A to je balega Jurskog dinosaura, ona vraća stanje unatrag.
Treba se namazati njom po cijelom tijelu kako bi osoba ozdravila i spriječila metamorfozu.
Nakon mazanja valja čekati da se osoba prevrti unatrag. To vulgaris objasniti ne treba, doslovno je kao kad vrtite snimku unatrag. Samo u ovom slučaju to nije snimka nego stvarna osoba
Nisam znala kako bi to sve sama pa sam opet pozvala svoju škvadru. Oni znaju kako natrag u vrijeme Jure
Od korone se nismo vidjeli i baš su mi išle suze dok sam ih zvala.
Ništa nije moglo proći bez Horacija. On ima sve alate, uz svoje naočale, naravno.
Ali dok sam ih čekala došla je Mina, moja sestra blizanka i mahnito zvonila da joj otvorim.
Kad nisam, toliko se naljutila i bacila bombu.
Onda je sve eksplodiralo.
I bilo je gotovo. Barem za mene. I moj život.
Sada plačimo.
Tara ra, tarara, svira Tocata i Fuga u D molu.
(Ali je li zapravo gotovo?) Hmmm...
Pa to vam moram otkriti sljedeći tjedan
Neće biti duže od Santa Barbare ili Dinastije
Ali udovoljite ovoj staričici i pričekajte zanimljivi dio.
Obećajem, doći će. Ili ...?
HNJUR JE PEGULA SVEMIRA iliti Anjeta je izašla iz sjene
Hnjur je cijelu noć bdio.
Iako ne jer je htio. Nesanica. I zato jer je bilo vrijeme da se transformira. Cc! Nije! Ne u kukca!
Nije ovo priča o Gregoru i Kafki.
Već o Hnjuru, endemskoj jedinki na Zemlji.
Znate, Hnjur, koji je iznimno nespretno i sporo, a beskrajno inteligentno biće, ostao je zarobljen na Zemlji.
I to prilikom tjedne rutinske kontrole.
Na njegovom planetu, Ljutiki, ne nije u pitanju luk, koji je udaljen svega nekoliko koraka od mjeseca nalazi se mala komora.
Tu se provjeravaju sve aktivnosti međugalaktičkih stanovnika.
Zemlja je, tj.njezini stanovnici najkritičnija u cijelom svemiru.
Nastavi li se ovako, možda sutra već i ne dođe.
Da vas ne davimo, prijeđimo na bit.
Hnjur je važan član ekipe, koja se našla u minijaturnom brodu, replici gljive muhare.
I kad su bili na kraju uzorkovanja zemlje(ili zemlje sa Zemlje) on je otišao. Stislo ga i otišao iza grma.
Nažalost, u tom trenutku se sjurila mačka prema gljivi brodu. I tako su morali prekinuti zadaću i otići. Bez Hnjura.
A Hnjur i svi njegove vrste se transformiraju u druge vrste, jer ne mogu biti u svom originalnom obliku kad su na drugom planetu.
On mora biti mačka.
Teško se preobraziti ponovo u originalni oblik, jednom kad se naviknete na čari niskih.
Od očaja, ne znajući što mu je više preostalo, upre broj koji svi imaju u svojim umnim telefonima.
U opisu osobe , što je svaki Ljutičanin o svima na svijetu imao, nimalo skromnom, sada je pisalo:
"Anjeta Petrojevna Katarič.
Ured za međuglaktična pitanja
Travarica
Gljivarica
Dežurni svađač i detektiv
Upravo probuđena iz mrtvila Transilvanije
Ponovno dostupna odmah, nakon čaja i smokava"
"A di je priša"- javi mu se umno i on joj počne pričati
(NASTAVIT ĆE SE, STEJ TJUNEDT , )
Oznake: Hnjur, anjeta, mačka, muhara
31.07.2024. u 12:02 | 21 Komentara | Print | # | ^
