VELIKA INKVIZICIJA ili Kako vratiti moć nedosadnim ljudima

Hehe!
Samo da se javim. I otkrijem novosti

Neće biti više ni čaja, ni gljiva i ostalih milosrdnih gluposti. Nema pomaganja, detektivskih preglumljavanja. Da! Priče za malu djecu. Stavit ću to na vrata ko Luther onaj protest, da me nitko ne smeta.

Istina je! Anjeta, Agneza ili kako joj je već ime( a znam da vas to zbunjuje, a kako i ne bi kad je ćaknuta) sad je pod mojom upravom.



Ma znate ono, malo više od pola godine je skupila ekipu da me pronađu. Iako smo jednojajčane blizanke, ona je dosadna... uf... Nisam utekla, već sam iz prikrajka pratila svaki njen korak.

Izigrala sam priglupu kamilicu Legolasa, a ona je cijeli junački šator digla na noge. Baš kad su iznijeli taj tzv. Plan traganja i "spašavanja" moje malenkosti, moja badass ekipa Super Opaki Klub (skraćeno SOK) i ja, upali smo i zapravo, vrlo lako zarobili sve, pa čak i Batmana.

Moram pohvaliti najviše Smucala i Smradeca, koji kad isključivo slušaju naredbe, mogu biti prilično korisni.

Legolas još plače, najviše jer se nije uspio obojati, a smeđi izrast mu je već došao do pola kose. Bruhl, mekušac, pjevuši melodije s Eurovizije ( najviše onu Insieme) dok mu suze kapaju. Moja sestra, koja je najopasnija, nije s ostatkom zavezana u podrumu, nju sam zavezala na svoj brod. U Bolu. Na Braču! Tamo se o njoj brine, da ne zbriše, moj prijatelj Tomo Kruz! Šopa je krafnama, tripicama i colom.


Superman šutljivo stoji u kutu, a Wonder woman, Medo i Tanjuška neprestano šapuću. Uglavnom nešto oko blogera i akcije spašavanja. Tko bi se javio da je spasi? Malo sutra! Pa tko još voli gljivare čudake s kompleksom junaka! Uh! Seko, nitko se neće javiti da te traži.

Zbog nje sam završila di jesam! Hvala Bogu, jer mi se zgadio njen kompleks milosrdne skromne sveznalice. Zato sam i utekla iz umobolnice. Da je zaustavim. Ni Budizam nije pomogao! Dobro uvježbana gluma,a ona jadna povjerovala. Zaboravili su svi da je meni Umbridge bila mentor. I da sam ja kul. Odsad ću davati krive travske pripravke, da se malo zabavim. I otjeram njene klijente.

A sad idem u podrum po čaj od kurkume i konjskih dlaka za ozbiljnost i služi najviše kad osoba želi uspjeh u dugim birokratskim poslovima. Dat ću ga susjedu Mati koji želi bit klaun.


Mon Cheries
Come to the Epic side. Pustite Anjetu, Agnezu ili kakogod sveticu da se deblja od dosade na mom brodu.

Viva la vida loca..

Nova vlasnica blog profila,

sigurno ne vaša draga,

Mina Z. Noir



P.s. buahahaha

Oznake: mina, Agneza, Osveta

26.10.2019. u 23:16 | 31 Komentara | Print | # | ^

NASTAVAK ili Tko je u stvari, do vraga, Mina Noir

Istu večer, nakon što sam raskrinkala Minu putem njene slabosti prema kikirikiju, okupila sam ekipu u svoj stan.

Legy je od nervoze manijakalno rašpicom uređivao već previše njegovane ruke. Wo' i Batty su se smijali videu
gdje su Clintu Eastwoodu stavili Alvinov glas, pa je ovaj zvučao urnebesno a Superman je Bruhlu, koji je radio margarite, pričao kako je jučer spasio hrvatske otoke da ih bura ne odnese.

Kad su Tanjuška i Medo došli, noseći tople domaće krafne i orahovicu, pozvala sam ih sve da sjednemo u dnevnu sobu.


Legolas je uzdahnuo i plačnim glasom, s natruhom histerije, upitao mogu li već više reći o čemu se radi. Povrh svega, nije baš bio uvjeren da ono jučer nisam bila ja već Mina, osim moje odviše ljubičaste boje kose.

- Kako onda, kako mi možeš reći da ono jučer nisi bila ti? To nije moguće. Postoji samo jedan način da se to dogodi, ali to...

- Da! - prekinem ga. - Upravo to, Mina je moja sestra, moja identična blizanka. Ali nemam želju ni razlog da je moram spominjati. Eto barem do sad nisam morala.



Svi su me blijedo gledali, osim Legolasa, koji je ridao, čučeći, a glavu je zario u ruke.

Dok je Bruhl nosio koktele za smirenje, ja sam započela svoju priču.


- Mina i ja smo bile sestre koje su se uvijek super slagale. Uvijek smo svuda išle skupa, povjeravale se jedna drugoj, zajedno sve radile

Negdje tamo na kraju srednje škole, kad sam ja otišla na međugalaktički fakultet zelenologije i detektivstva, Mina je počela sve više izlaziti i družiti s čudnim likovima. Smradac i Smucalo, Gargamel, Pucko i Lijeni Cvrčak samo su neki od članova družine, a vođa im je naravno bio, Mačak u čizmama.


Mina je našla sve ono što i ja u svojim napitcima i tragovima. Postala je genijalna u svojim nestašlucima. Često bi bogatim ljudima, dok bi spavali, nečujno otključavali vrata i prozore te vikali i zvali oponašajući duhove. Na kraju, kad bi stanari izludjeli te pobjegli iz kuće usred noći, družina bi ispraznila hladnjake, smočnice, ormare te sefove.

I to bi vjerojatno trajalo do unedogled, da se nisu pojavili u kući moje susjede Perinke.

Naravno, ona je pozvala mene, te sam nakon deset minuta zavezala bandu te se skupa s njima teleportirala na Mars. Tamo se nalazi najstrože čuvani zatvor za mutikaše i kradljivce.

Nakon deset tisuća godina, Mina se vratila kući, otišla na Tibet, te postala prva Vrhovna svećenica. Idem je svake godine posjetiti. Uvijek mi je daje super savjete o životu, strpljivosti i mudrosti pravovaljanih djela.

Zašto je otišla, ne znam! Vjerojatno ju je prava strast nadišla. Ali znam da je moramo pronaći - rekla sam i završila priču o svojoj sestri. Nastao je sveopći muk, a onda se Legolas dignuo s poda, (gdje je vrištao i udarao nogama) , obrisao nos i oči rukavom te upitao:


- Pa dobro kakav je onda plan?



PLAN

Oznake: mina, Legolas, Mars

25.02.2019. u 13:20 | 17 Komentara | Print | # | ^

BUREK SA SIROM ili Tko je do vraga, Mina Noir !?!

Bilo je rano jutro. Skuhala sam čaj od maslačka, uzela čitati knjigu Ratomira Smokvića "Kako postati nevidljiv, vadeći krumpire u Lancashireu" . Sjela sam na mrežu za sjedenje, koju sam namjestila prema prozoru dnevne sobe da mogu uroniti u zrake svjetlosti.

Kao i uvijek u tim lijepim trenucima,moralo se oglasiti zvono telefona. Javila sam se.

S druge strane bio je prilično ljut čovjek.
- Tikvice, prevarila si me! A ja sam te čekao. S burekom. Od sira. Tvojim najdražim. Ispod hrasta u Rakovoj šumi.
A TI NISIIII DOŠLA - vikao je veoma poznat glas.
- Pomalo, gospodine. Mislim da ste pogriješili broj. Ovdje Anjeta Katarič Petrojevna, privatni detektiv i stručnjak zelenologije i gljivologije. Uvjeravam vas da nisam imala nikakve dogovore u vezi bureka a ni stabla. Bit će najbolje da se smirite i ponovno birate pravi broj - kažem smireno.

- Anjeta, što se sad praviš ludačom nekom?!? A rekla si da ćeš i muža ostaviti, zbog mene, jer da se nitko ne može mjeriti sa savršenstvom Legolasa. Čak si mi obećala da ćemo...

- Čekaj, čekaj, Legy, legendo, prijatelju - prekinem ga. -Pa o čemu ti govoriš? Zadnji put smo se vidjeli na vjenčanju maloga Dylana D. Sad mi sve lijepo objasni da ne iskočim iz orbite. I požuri. Imam mnogo posla. Priprema za vantjelesni oblik nije jednostavna, a ja imam ljubičasti stupanj.




- Dobro, dobro, ako tako želiš, pa nek ti bude. - razdražljivo će. - Ali da znaš... Ma... ! Prije dva tjedna si mi došla pred vrata, s planom da moramo naći zeleni pehar jer da su ti oteli majku i da prijete da će je ubiti. Deset dana smo se borili s trolovima, A JEDAN ME SKORO I UBIO KAD SAM MU UKRAO PEHAR IZ BUNARA! A TI KAŽEŠ DA NISMO BILI SKUPA! ! ! - prestane vikati pa nastavi. - I onda si rekla da se ideš osvježiti a da te ja čekam kod stabla s burekom, jer ne možemo gladni u akciju spašavanja. - reče. - I da ti kupim kikiriki, obvezno!


- Kikiriki, kažeš???? Mina Noir, to je ona- vrisnem ljutito po prvi put u četrnaest svojih života, a čajnik s čajom se prolije po podu. - Odmah dođi kod mene - kažem mu i pođem u garderobu.
- Tko je do vraga Mina? - bilo je zadnje što sam čula prije nego sam poklopila slušalicu i otišla po bocu tekile.

Večer se približavala, a ja sam pakirala superpaket broj 46 - Superopake operacije . Moram okupiti ekipu, pomislim i krenem prema telefonu. Bit će ovo duga noć.



PRIPREMA


ank>


Oznake: mreža, pehar, Legolas, burek, tekila

20.02.2019. u 22:06 | 28 Komentara | Print | # | ^

BABA ili Goodbye Michelangelo

Dok sam sjedila na balkonu, razgovarala s gospodinom M.Jesecom i gledala gospođice zvijezde, zvono na vratima opet se proderalo.
- A tko ti je to sad, u dva sata ujutro, pekmeziću? - upita Bruhl u ljubičastom ogrtaču, zelenoj masci na glavi i dva krastavca na očima. Slušao je Vivaldijeva "Četiri godišnja doba" i nije se uopće brinuo što mi je potrošio sve limune praveći margarite. A zna da mi trebaju za onaj tajni napitak (za socijalno neosjetljive i neosjećajne "tovare")


Kad sam otvorila vrata nisam nikoga vidjela ali mala omotnca zapečećena ljubičastim voskom bila je na podu.

Otišla sam na vrh zgrade, u moj vrt bilja i sjela na viseću ležaljku, da se mogu koncentrirati bez svih onih violina.

Otvorila sam omotnicu a unutra je bilo malo, kratko pisamce.



Evo što je pisalo:


Draga gospođice Anjeta,


Ja vam pišem iz očaja. Više ne znam što bih. Situacija je kritična, ali Colleen mi je rekla da ste vi najbolji za ove situacije i da ste neustrašivi, a ja sam baš strašljiva. Možem li se naći sutra u 8 pokraj zelenog stabla na plaži B ? Molim vas, ne znam više što bih.

Srdačan pozdrav ,

LJ. Travić



Odlučila sam spremiti svoju dekektivotravarsku torbu, plašt i bocu tatine rakije. Ne znam što me čeka, a moram biti spremna na sve, ako želim pomoći nesretnoj duši. Zapalila sam cigaretu, popila čašicu absintha i otišla dolje u stan. Sada je svirao onaj dio "Zima" a moje su oči sijevale gađenje. 365 dana, puna soba instrumenata. Rog, klavičembalo, trublja, kontrabas, gajde, harfa.
- Nećeš učiti svirati violinu- objasnim mu izgovarajući riječi što sporije i na slogove. Istrgnem cd iz računala, razlomivši ga na četiri dijela kao nedjeljnu pogaču.

- Oprosti, moja slatka breskvice- promrmlja, te pognuvši glavu, gurne cijelu šaku u usta. Malo poslije čulo se prigušeno jecanje, a zatim muk.



Do plaže B nije bilo puno za putovati. Samo dvadeset brzohodnih minuta. Tek što sam došla, piskutavi glas mi se uplašeno obratio.

- Madam Anjeta, hvala vam što ste došli- reče netko, vukući me za dno plašta.
bila je to malena žaba. Lagano se gegala, s noge na nogu i okretala dahtući.


- Da vam se predstavim- ubrzano će- ja sam Ljerka Travić, ali vi me možete zvati Baba. Tako me zovu svi prijatelji, tj. sada samo vi. Ali pomozite mi, molim Vas.


- Polako, polako, što je bilo objasnite mi po redu - potapšem Babu po ramenu nudeći joj čašicu rakije iz torbe. Uzme rakiju i počme halapljivo srkati kao da nije nikad pila u životu. - Aaa, dobra- reče blago tresnuvši glavom. - Znate, madam Anjeta, ja sam vam bila žaba kao i sve druge. Imala sam prijatelje, kuću, disko, bingo dvoranu i klub žaba baba pletuša. Mi smo plele svima, sve, od kukičanja tabletića , pa do vezenja lancuna i pletenja čarapa za zimu. Aliima tri dana snažan uragan je pogodio naše područje. Dok sam ja uvježbavala koreografiju za nadolazeći ples, ne znajući da sam sama, svi drugi bili su na sigurnom, ispod čamca susjede Roze.
Uragan me, smijući se zlokobno i slineći i onda tom slinom mazeći lice, uzeo za nogu i otpuhao ovdje, ah tko zna gdje li sam. Od svega ne mogu ni skakati kako treba. Već sam tri dana bez hrane, vode, a sve me koščice bole. Srećom, sinoć mi je u san došla Colleen, objasnivši kako ona sad pomaže nesretnima, vodeći ih i šivajući nevidljiv kompas do Vas. I tako sam sinoć jedva došepala, vođena Colleeninom runenom rukom. Beznadna sam. Sama. Izgubljena . Možete li mi pomoći da dođem do Žablje doline.?

- Ah, Baba, kako strašna priča. Naravno, imate sreće što ste upoznali Colleen. Ja naravno, poznam sve puteve pa vam tako mogu dati putokaz do Žablje doline. Samo slijedite onu crvenu strelicu i za pet minuta ste tamo. Znat ćete da je to kraj vašeg puta kad ugledate žuto nasmiješeno lice ne baš vješto nacrtano, s jednim okom znatno većim od drugoga. tamo će vas čekati susjeda Roza, upravo sam joj poslala pismo po Siniši. Golubu pismonoši. Ne brinite, sve će biti dobro- kažem joj.

- Oh tisuću puta hvala i neka vas Velika Maslinasta uvijek prati na putu i čuva - dirljivo će, grleći me za palac.

Dala sam joj tonik od kravlje papuče i žlahtine za automatsko izlječenje svih kostiju te one kolačiće za susjedu Rozu.


Došla sam kući za čas, zviždukajući pjesmu koju smo naučili na tajnoj međugalaktičkoj misiji.

Bruhl je vraćao moju sobu za plašteve u red, onako kako i treba biti. Nije bilo gajda, harfe, frule, klavičembala, bubnjeva i ostalih instrumenata .
- Srećice- reče ushićeno, odjeven u ogrtač zebra uzorka, narančastom maskom i mrkvama na očima - naručio sam sto kilograma mramora. Ima taj tečaj koji mogu uživo pohađati putem interneta. Doći će nam sljedeći tjedan, možemo ga ostaviti u tvoju sobu za plašteve. Vidiš- počne govoriti i mlatarati rukama od uzbuđenja. - ja mislim, da, našao sam svoj životni poziv. Misliš li da bi Michelangelo bio ponosan na mene? - upita me i u tom trenutku sruši zadnju bocu tequile na pod.
Moje su oči ponovno sijevale gađenje, ali sutra ću kupiti novu tequilu. Goodbye Michelangelo. Život je lijep.
















NAVIJAČKA

Oznake: pismo, bruhl, siniša pismonoša

18.06.2018. u 18:56 | 18 Komentara | Print | # | ^

KONAČNA TIŠINA

Jutros mi je prišla ptičica na prozor...
Nije me pitala
A ja sam joj se pridružila
U počasnoj šutnji
Jer zašto i bi pokušavali govoriti
kad ove bitke
Zauvijek gubimo
U samo jednoj sekundi



Ove noći jedna svijeća gorit će,
U spomen tvoj

Oznake: Ptičica, svijeća

18.05.2018. u 20:48 | 18 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2019  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Linkovi