MIRIS DUNJA I KOMPOTA
Soba miriše na dunju. Miriše, podsjeća me na tebe. Dolaze mi uspomene.
Željela bih tako sada da mogu pričati s tobom. Da ti mogu reći, bako oprosti. Oprosti što te nisam zvala češće, ostajala više, cijenila bolje.
Oprosti mi što sam te cijeli život uzimala zdravo za gotovo. Obećajem da ću doći i stajati, samo da sam ti blizu. Bez obzira na tvoje stanje.
Kad je prva baka otišla, dio djetinjstva u meni je umro s njom. Dio za koji sam se nemilosrdno držala. Onaj nevini i naivni dio. Dio sigurnosti i lagode.
A ti, ti si ovdje, a nisi. To ne mogu podnijeti. Ti to ne bi voljela, užasno je.
Kad te vidim, sve je tu, a ništa nije.
Pokušavavaš mi nešto reći, ali kojim umom, dječjim ili tvojim.
Jer riječ ne izlazi iz tvojih usta, samo nerazumljivi zvuk.
Znaš li ti tko sam uopće i da sam ti bila najdraža? Jednom. Dugo, najduže.
A ti si meni još uvijek. I voljet ću sebe u tvoje ime, onako kako i ti.
Vodit ću zamišljene razgovore, čisto da znam što bi mi rekla kad se s "nekim" posvađam i da nema veze što mi je prvi kruh sezone nerazabran.
Miris kompota od jabuka. Dolaze mi uspomene. I znam gdje ću ići.
Na ovaj majčin dan
Pitam se što bi rekla
Da znaš
Da pišem ovo za tebe
Iako ne znam koliko je lijepo
Koliko vješto
Druga je godina
Da si svojim ptićima
I mama i tata
Jer tata ptic više ne leti
Ti ih ljubiš i za njega i za sebe
Ne smiješ usporiti svoj let
Ili zamagliti svoj vid
Suzama
Jer tko
Će onda biti vođa jata
Nesalomljiv i Uspravan.
Na ovaj majčin dan
Samo mislim na tebe
A kada te sretnem
Ničim to neću pokazati
Pa ni najmanje
Da se ne raspadneš
U milijun komadića
suza i perja
Oznake: Majčin dan, ptica
11.05.2025. u 21:35 | 19 Komentara | Print | # | ^Izludila me ludara iliti KAKO SKUPITI DREAM TEAM
Brala sam gljive za nadolazeći sajam gljiva i motika.
Da, da, nitko ne zna od vas za to.
Ali to nije ni važno.
Sva mrljava od zemlje, otuširala sam se i otišla natočiti moj najdraži, bijeli čaj.
Čitajući novine, na stranici s oglasima sam naišla na jedan krajnje zabrinjavajući. Čaj mi se prevrnuo i opekao pola noge
A oglas kaže:
"Dragi ljudi,
Ja sam Agneza Lamb i
na raspolaganju sam vam i po danu i po noći.
Imam sve žive napitke koji će riješiti svaki vaš problem. Ni afrička šljiva, a ni jamac neće vam više trebati. Ja sam mama mata za svaku tajnu, ja sam otrov za svaki korov. Javite se odmah i dobit ćete popust od 20%.
Moj broj telefona je 097/ 777 111 1717"
To nisam ja pisala, naravno. Preočito.
Ali tko bi me kopirao i zašto.
Tko će mi se pridružiti u traganju za tim lupežom.?
Trebam vas sve;šmokljane, pjesnike i hakere. Mrgude i miljenike.
Da ga razbijemo ko beba zvečku.
Javite se u što većem broju
A ovo sam ja,prava Agneza,
čekam vas pokraj šumskog puta.
S košarom punom finih gljiva, topla čaja i mnogo ljubavi, koje sigurno nema ona ludara od kradljivice.
Oznake: gljive, lupež, prava ja
17.04.2025. u 22:58 | 13 Komentara | Print | # | ^HNJUROV KRAJ iliti Naopako pisanje je više fora od pisanja sa š
Oznake: janjetina, Hnjur, cigaretice
Kiša je padala, a lagani povjetarac mrsio nam je kose (najviše Legolasovu, najmanje Betmanovu)
Hnjur( koji je u međuvremenu dobio i dvije šape) i Brulh su čekali u punoj spremi.
Hnjur je već bio otečen od plača, a Brulh se u mom japanskom Kimonu, roza boje, njihao na taktove već spomenute pjesme.
Medo me pozdravio kimanjem i salutiranjemni otišao Tanjuški u stan.
Batman, Wonder i Legolas su išli pripremati hranu za večeru, a Horejšo u Miami. Jer zločin nikad ne spava.
Superman, Hnjur i ja smo se dogovorili da idemo kod grma.
Odmah.
Brulh je vozio, a na radiju su svirali Creedenci s njihovom kultnom "Looking Out My Back Door"
Superman fućkao neku malu cigaricu.
Onda je počeo zalijevati međunožje pivom, a auto je počelo vijugati putem.
Slijedila nas je modra buba.
NARAVNO DA NIJE. NIJE SE TO DOGODILO SAMO VAS TESTIRAM.
NEMOJTE MI REĆI DA NE ZNATE IZ KOJEG JE TO FILMA !?!
SUPERMAN i ja smo se dogovorili oko plana.
Hnjur se baš bojao, već je plakao, misleći da ćemo stići kasno.
Ali nismo.
Bilo je pet do podne kad smo došli do grma. HNJUR se na brzinu olakšao i počeo se mazati ljubičastom smjesom, teksture kupovne marmelade od marelice.
Superman i ja smo mu pomogli oko mazanja.
"Eto, hvala Vam na umevs "- oith ej ićer ila oečop es itaterk ekšartanu.
Mi smo se skrili iza grma da i nas ne zahvati unatraški govor.
Za minutu smo vidjeli kako doazi do nekog gljivolikog brodića i penje se.
Bio je konačno sa svojim prijateljima.
Akakaaaa Aaaaaeeeeeabo Bu bu bub - rekao je svojima i zagrlio ih! "
Gledali su ga s gnušanjem, ali nešto ga nije bilo previše briga.
Za tili čas nije bilo nikoga, a mi smo se lagano vraćali u stan.
Autobus je vozio po grbavom putu, a dvojica sirotana su pjevala "Joooj, jooj" Jedan je imao harmoniku.
NARAVNO DA SE TO NIJE DOGODILO.
NE MOGU VJEROVATI DA STE OPET ZASPALI. KO NIJE GLEDAO NI TAJ FILM?!?
Kad smo došli u stan, svi su plesali na "Čerge" a Medo je plakao
"Curicaaaa je!"- zaderala se Wonder iz kuhinje, noseći na pladnju kapulicu i janjetinu.
Legolas je nosio krumpire , dok se s drugom rukom mačevao s Batmanom.
(Legolas je pobjedio.
Ali Batman je "na ruke" bio jači)
"Juhuuuu, za mater i bebu" uzviknula sam i nazdravila sa svima tekilom.
"Za mater i bebu" ponovili su za mnom i čaše su se digle u zrak.
I tako se svršava ova štorija, nevjerojatnija od Larinog izbora.
Svi smo veseli i sretni.
Kiša pada.
Jedemo kolačiće od gospine trave koja to nije i svi imama srce dobra i neiskvarena.
Život je lijep.
Ovdje u Agnesolandiji sve je (ne)moguće.
I iscrpi me priča u nastavku.
Čitamo se sljedeći tjedan....
Ili ne ne znam.
Završni dio.
Svira tanašna melodijica
Vidimo nebo.
I ptičice
-Fin-
("Akakaaaa Aaaaaeeeeeabo Bu bu bub" )znači "Agneza, znam što si radila prošlog ljeta"
STIPICALEND iliti kako smo se obrukali
Čujte i počujte, zapravo nastavak...
"Dobrodošli u razdoblje "Jure!" reče hrapavi glas i mi odmah shvatismo da je to ni manje ni više nego dinosaur.
Ono za što smo mislili da će biti ogromna zvijer koja reži je toliko daleko od istine.
Stipica, pravog imena Stipis Grandis je ogromni stegosaur, koji nas je dočekao kod kamena čim nas je Heri doveo i otišao natrag.
Legolas, koji je bio na začelju, odmah izvadi luk i strijelu i kao da će pogoditi Stipicu, ali nije imao šanse.
Stipica je to samo slomio, jednom nogom.
Čuo sam se s Brulhom već" reče srdito. Zašto vas nije bolje pripremio?
I ti , Agneza, Anjeta ilikakoveć, više se dogovori,nisi smjela dovesti ove neandertalce sa sobom. Vidi kako su popadali. Ko kruške dida Slavka. Mogla si im reći da smo mi dinosauri vrlo inteligentna bića.
I da smo mi izmislili prvi jezik i kulturu. Mi smo izmislili i hrvatski." završi napokon monolog i sjede na poveću gromadu.
To je zapravo bila poveća spilja, koja će se poslije urušiti jer je Stipica sjeo na nju.
Za to vrijeme, oporavljajući se od nesvjestica, ekipa je u stadiju velikog šoka pila moj antistres čaj.
Samo je Horacijo, kojeg moramo zvati Horejšo jer on tako kaže, vježbao svoj potez s naočalama. Što dramatičnije, to bolje.
"Mi smo došli po..."
"Znam!" prekide me Stipica i odvede do veličanstvene građevine.
To je bila, kako je on zove, ostava u kojoj je stajalo tisuće i tisuće staklenki, sa proizvodima svih boja. Gle čuda, staklo su oni izmislili
Mislim da je veličinom i širinom bila jednaka jedanaest nogometih stadiona, tj. sedam Dioklecijanovih palača.
Dok nas je vodio, putem smo vidjeli krda dinosaura različitih vrsta kako sjede na trgu(njihova riva) i ispijaju pića od zeleni, bobica ili jetre(nisam pitala čije, pretpostavljam krokodila)
Kad smo izašli iz lifta na sedamdeset sedmom katu, došli smo do vitrine iz koje je izvadio minijaturnu staklenku s ljubičastim sadržajem.
"Dovoljno je jednu čajnu žličicu ovog super kremastog izmeta rasporediti po cijelom tijelu i proces unatraganja počinje odmah." reče Stipica, smiješeći se važno.
"A sad idemo popit nešto toplo. Imam i nekih poslastica, nešto da stavite u kljun, prije polaska." nastavi dok smo izlazi iz divovske ostave.
"Moramo gibati, ali hvala ti!" reče važno Batman
Da, Hnjur ima jako malo vremena. Već je dobio mačje brkove i počeo se lizati. Hvala ti na gostoprimstvu i vratim se natrag. S Brulhom, nadam se!" kažem i pozovem ekipu da popijemo čaj za vraćanje u sadašnjost. Jako su bili potišteni, pogotovo Superman i Medo, jer im je propala akcija, za koju žive.
Nemaju baš puno posla.
Ali, Transilvanija je uvijek puna problema, pa im je bar to ostalo.
Iskapismo čaj, okusa po stonogama i nogama i krenusmo kući...
A kako je izgledao otpetljanac cile priče(namjerno napisah cile a ne cijele) trebate pročitati u finalnoj epizodi, koja izlazi za nekoliko dana.
A dotada, ako ćete do Stipice i ekipe, evo vam recept za napitak za vraćanje u sadašnjost. (ALI TREBA MI NEKO KUL IME ZA OVAJ ČAJ, PIŠITE PRIJEDLOGE)
- jedna jogurtna čaša žutog čaja sobne temperature
- jedna jogurtna čaša mladih stonoga
- naranča, s korom i sokom, izblendana
- ljuska jednog kokošjeg jaja
- dlaka s neoprane kose
- Sastrugana koža sa smrdljivog tabana
- pet kikirikija
- Pljuvac malog djeteta, muškog
- prstohvat soli
- Vanilin šećer
- čašica šljive rakije moga ćaće
Ispijte to za puna mjeseca i u roku seks(keks, pardon, štamparska greška) ste u Stipicinoj konobi...
Vidimo se sljedeće srijede...
Završna špica
Zatvore se zastori
Mrak
Nema više papira za pisanje gluposti
Oznake: stipica, Dinosaur, čaj
28.08.2024. u 10:03 | 23 Komentara | Print | # | ^
