POVRATAK AGNEZA LAMBITOVITZA ili Hoćemo li lagano? Ipak je Božić!
Ej, ljudi! Vratila sam se!
Svima sretan, čajast, gljivastičan, plaštovima pun Božić želim i nadolazeće praznike!
Hvala svima koji su se udružili protiv moje lošije polovice, zle blizanke Mine i Toma Kruza na kruzeru.
Nisam htjela biti stotreća žena onom šeiku, pogotovo pojiti tristo trideset tri dvogrbe deve, po vrućini, u onoj burki i nikabu. Daleko od ljudi, bloga, Bruhla, civilizacije.
U vrućini. Na pijesku, u neudobnim japankama bež boje.
Toma Kruz je zaglibio, skroz! Cijelim putem me natjeravao da slušam o Scijentologiji. Srećom je brod došao na vrijeme.
Vi ste moji heroji, ispravak, moji blogastični blogoheroji.
Najveća hvala, ipak, mojoj kompici Zlatnoj djevi, koja je učinila korak više, pokazala Kruzu što je dalmatinska kuhača, a potom i u svojoj bilježnici ugostila jednu moju poznanicu. Njoj sam, toj smeđokosoj jadnici, dala svoj posljednji napitak za bistrenje uma. Nisam pak sigurna je li joj baš pomoglo. Čini mi se, u povjerenju, da joj nema spasa.
Ali, hajdemo mi na veselije teme od spomenute gore koja misli da je netko drugi. Zamislite samo tu tugu.
Kako ste vi proveli Božić? Ja radno, u laboratoriju, obnavljala sve napitke. Bruhl je ispekao palačinke od sira i pohanih marelica te skuhao pašticadu i njoke.
A kako ne bi otišla bez poklona, a sudjelovali ste u mom spašavanju, ostavljam vam, 100% uspjeli recept za mijenjanje lica.
Ako vam prijeti ovrha, policija, smeta vam neki bivši ljubavnik ili se samo želite udaljiti od nekoga tko vam pije zdrav mozak i onečišćuje ono malo stanica, gucnite malo iz boce i promjenite svoje današnje lice.
Susjeda Danica, kojoj smrdi iz usta neće ni znati da je prošla baš pokraj vas, a vi ćete biti spašeni priče o njezinoj stodesetoj migreni, oštećenom kuku i nemilosrdnom starom životu punom nesreća i nevoljenja.
Za jednu litru "Mjenjolic" napitka potrebno je:
- 2 jučerašnja kokošja jaja
- žlica vode od kiselih krastavaca
-10 puta ponoviti riječ dabar, posebno naglašavati onaj R na kraju
- koštica jabuke Idared
- oblizati se četrnaest puta zatvorenih očiju
- žlica čokoladnih bombona
-limunova korica
-stara dlaka iz češlja, ako ste ćelavi uzmite od ukućana ili ukradite u susjedstvu
- jedno duboko Aaaa
I
- žlica Vegete..
Pomiješajte crvenom slamkom i staviti u litrenu staklenu bocu, okrenutu prema sjeveru.
Po potrebi, koristiti, ne više od čajne žličice dnevno.
Nije za labilne ili ekstremno dosadne ljude.
Voli vas vaša Anjeta Katarič Petrojevna aka Agneza Lamb.
P.s. Sad se spremam za Transilvaniju,
ured otvaram 03. 01. u 10:00 h.
Oznake: napitak, Agneza, neka jadnica, susjeda Danica
26.12.2019. u 13:36 | 23 Komentara | Print | # | ^BLOGERSKA SPASILAČKA SLUŽBA ili lov na Kruza na kruzeru
Svanulo je. Cijelu noć nisam spavala. Legolas je sve usmrdio. Lakirao je nokte u dnevnom boravku i svaki nokat je obojao drugom bojom. Sad kao da nosi dugu na rukama. Sve se čulo na aceton i lak. Medo nije htio da razračimo stan, da Smradac i Smucalo nekako ne pobjegnu iz kaveza. Zamislite samo, sav taj pomiješani miris zagorenih krumpira, kuhane mrkve, izgorenih Agnezinih stvari, trava i gljiva. Pa to je bilo grozno. Srećom, Tanjuška, Bruhl i ja ribali smo cijelu noć pa smo do jutra, iako umorni sve riješili. Irska je puna raznih trava, pa smo popunili tegle da ima kad se vrati kući. To joj je Colleen poslala iz dvorca. ( Ako ne znate tko je Colleen, pročitajte, ja vam ne namjeravam reći. Agneza, možda da). Gljive nam je poslao gogoo s nekih od svojih planinarenja. Batman joj je nabavio sve one potrebne detektivske stvarčice, a Superman i ja plašteve. Sada ona može raditi opet po svojoj volji.
Jutros je stigla i Mina. Bila je toliko pijana da je mene, prekrasnu Amazonku, zamijenila za Smucala i naredila mi da joj skuham kavu. Potom se samo zaljuljala i pala u nesvijest. Supermanu, Medi i Batmanu je bilo ispod časti zavezati nekog toliko ošamućenog, pa sam uz Tanjuškinu pomoć konopom zavezala Mini noge, lisicama ruke, i ljepljivom trakom je cijelu zalijepila poput mumije. Kad je Sensai došao, poslali smo ga da je odvede u drugu galaksiju. Nama ju je više stvarno puna kapa. Usput će ovo dvoje u kavezu odvesti u šumu.
Oko 9 smo se skupili i krenuli prema hrastu. Svi su nam se blogeri pridružili. V je napekla pune košaru muffina, slanih pereca i vanilin kiflica. Ponijela je i pladanj krempita za zlatnu djevu. Iza nje su odmah išli El Diablo i Freši. Raspravljali su oko toga odakle se čisti riba. El je ponio i gradele te ribe koje je sinoć ulovio. SarahB je nosila pun šešir poljskog cvijeća (ne znamo gdje ga je nabavila u zimu) i svima dijelila po stručak. Malo za njima, noseći svakome zelene smutije, lagana kao perce na oblaku, stigla je i Shadow. Legolas ju je odmah počeo gnjaviti da mu isplete pletenice oko glave. Svi smo zavrtali očima. Kad je stigla Dnevnik toka misli, sa svoja dva vepra, oduševljeno su klicali. Superman i Freši su je tapšali po ramenima i nudili se da joj nose teret. Za njom, zlatna djeva, nosila je pisaći stroj pod lijevom rukom i kuhaču u desnoj ruci. Nije nam poznato zašto. Samo nam je rekla da je ključno za spašavanje.
Razmišljanje jedne žene je sretna, poskakujući, nosila punu vreću žestica i tekilu za Agnezu. Medi je bilo posebno drago zbog toga.
I baš, kad smo se krenuli poći na Vladov brod što nam ga je poslao iz Antwerpena, Meca se sva zadihana ispričala što kasni. Za njom su cupkale njene kokice. Morala ih je nahraniti, pa je zato skoro zakasnila. Bilo nam je drago što je stigla, ali, naznačila je da su koke za potporu i društvo, nikako za lonac. Svi muškarci su se smrknuli.
Srećom, bilo je lijepo vrijeme, pa Supermanu, kao pravom Dalmatincu nije bilo teško upravljati brodom. Tek lagani vjetar, sunce, neprirodno za prosinac, išli su nam u korist. Svi smo se smjestili. Igrali smo briškule u potpalublju,osim Djeve koja je velikom brzinom tipkala po stroju i Bruhla, koji nam je kuhao ručak.
Nismo ni primjetili nakon dva sata vožnje, kako se približavamo Kruzovoj jahti. Ali čuli smo manijakalni smijeh.
Batman je skočio na krov i dalekozorom promatrao što se događa tamo. Brod je stajao na mjestu. Kruz se smijao u kupaonici, gledajući se u ogledalo i upirao prstom u svoj odraz. Agnezu je smjestio na palubu. Bila je vezana za stup, lastikom za rublje. Dobro je izgledala, nije se udebljala od silne pure. Opazila nas je, pa se samo malo nasmijala kutom usne.
I baš kad je Medo pozvao da se dogovorimo oko plana spašavanja, Djeva je ustala, s papirom u ruci te kuhačom.
"Vodi me Tomu Kruzu na kruzer i ništa ne pitaj. Vi ostali, spremite se. Idemo za dvije minute." - reče meni. Nitko se nije protivio. Ipak je ona Agnezina desna ruka.
Uzeli smo čamac na napuhavanje i odvezli se do Tomice. Kad smo se popeli, ona je otišla u kupaonicu, a mene je dopala čast da odvežem Agnezu. Nije je prečvrsto zavezao. Nakon što smo se pozdravile, ušuljale smo se u hodnik iza vrata kupaonice, da vidimo što će se dogoditi.
"Cijenjeni Najbolji glumče! Biste li mi se potpisali na ovaj recept, za koji sam dobila svjetsku nagradu kulinarstva. To je kolač, najukusniji, a zove se poput vas. Predivni Tom Kruz. Može? - upita ga Djeva. I baš kad je glupo se cerekajući, krenuo potpisati, ona ga je kuhačom snažno udarila po tikvi. Tada smo Agneza i ja došle i bez muke ga zavezale. Ipak nije on neki jablan.
Horejšo se spustio helikopterom i odveo ga u Holivudski terapeutski klub. Ispada da nas je cijelo vrijeme pratio.
A sad, kad smo se svi sretni izgrlili i proslavili, vodimo našu Agnezu kuću. Da nam kuha napitke. I bavi se neočekivano kompliciranim nezgodama. Mislim da će strogo zabraniti da netko osim nje piše na blogu.
Voli vas sve vaša Wonder woman
Oznake: Agneza, tom kruz, ekipa, horejšo
17.12.2019. u 21:03 | 26 Komentara | Print | # | ^SPAŠAVANJE AGNEZE ili S.O. S koji nije umak
Dragi moji. Ova Mina nije normalna. Samo se smije, tulumari po Agnezinom stanu i pali njene gljive i čajeve. Porazbijala joj je povećala, mikroskope i pokidala njene plašteve. Non-stop je pijana, podrigiva, hihoće se, nas udara drvenom kuhačom. Skroz je zaboravila na te svoje "opake planove" .
Jedemo samo prekuhane mrkve i krumpire koji su zagoreni.
Smradac i Smucalo su tu kad nje nema. Jutros sam uhvatio priliku i pitao Smucala žlicu. Pitao me što će mi, ja sam mu rekao da mi je to za hvatanje muha. Bilo ih je mnogo u stanu. Ona ne zrači kuću. Uopće ne otvara prozor, pa sve smrdi na čarape, Medine vjetrove i paljevinu.
Smucalo je glup, pa mi je povjerovao. Ta žlica je završila u lokotu, nakon što sam ga pljuskom onesvijestio.
Sve sam odvezao i postavio Smradeca i Smucija u kavez. Superman i ostali su pomogli. Osim Legolasa. On je za to vrijeme prao i peglao kosu u kupaonici. Da bude ljepši u akciji.
Kad smo kod akcije, čuo sam sinoć dok je pijana Mina razgovarala s Tomom K. preko telefona. Brod je na putu za UAE. Agnezu žele prodati nekom šeiku za stotreću ženu. I da mu poji deve.
Agnezu ćemo zauvijek izgubiti. Ona će se još više nadebljati i počet slabije kretati. Zaboravit će hrvatski, jer će poludjeti od služenja arapima i razgovarajući s devama. A ona nije korisna luda. Mi više nećemo imati lijek za ono i ovo! I tko će više peći kekse od gospine trave, koja to nije?
Ljudi, postrojavanje je kod starog hrasta kojeg je posadio još Agnezin djed!
Ima li nas koliko? Ej, nemojte mi sad reći kako vam je milija Mina od naše travaruše, detektivke s dva i više imena.
Koga upisujem za Agnezinu ekipu?
Vaš Betmen i ostali.
P.s. Neka neko ponese nešto i za zavrtit na vatri.
Oznake: SOS, agnezina ekipa, janjac, glupi Legolas
11.12.2019. u 23:40 | 24 Komentara | Print | # | ^
