JURE NA MARSU ili kako sam postala Kul
Upravo kad sam stala kod slova K pišući svoju veliku enciklopediju o sveučinkovitom bilju i gljivama, zakuca mi netko na vrata.
Inače, bilo je to vrijeme kad obično nitko ne dolazi, 23h, ali eto otišla sam otvoriti.
-A e, šta si ti mislila - upita me stariji sjedokosi čovjek - da ja mogu uvijek spavati, e ne mogu, baš ne u ovaj sat ! ? ! - bezobrazno je zaključio.
-Oprostite, barba, ali nije mi jasno, o čemu je riječ, treba li vam nešto? Jeste li se slučajno izgubili? - upitam uzrujanog gospodina.
- Je, tako nekako, šinjorina - reče uzrujano.
-Recite, kako vam mogu pomoći - uvedem ga u moj ured i poslužim čajem za smirenjem od koprive i ptičje pljuvačke.
-Ja sam Jure i moram na Mars, ali ono pod hitno jer vrijeme mi curi, poput pješčane ure -reče nervozno.
-Mars, ali barba Jure, što ćete na Marsu? I prilično je opasno o tome govoriti, mogli bi me zatvoriti, proglasiti varalicom ili nedaj Bog nešto drugo. Predmnijevam da...
- Ma neću nikome kazati, vjeruj mi. Moja Stana je bolesna i stalno joj nestaje zraka, a doktori joj daju samo mjesec dana. Znaš, pluća, srce. A skupa smo pedeset godina. I nije uvijek bilo lako. Sve smo prošli zajednički, radost pa i žalost. I ne tražim puno. Samo još malo. Jer nisam spreman. Treba mi taj njihov zrak. Evo, ponio sam ove tri staklenke, jer čuo sam da je dovoljno za godinu dana. Proučio sam dobro, pročitao sve knjige u knjižnici, učlanio se u Mars klub na kompjuter, gledao sam i onu emisiju s K.M. - reče.
- Ajoj, što ću s vama. Vi znate da postoji mogućnost i da ne uspije, zapravo, bit će prilično nevjerojatno napravimo li to kako treba! -uzbuđeno ću
-Nemam što izgubiti, pa bi ja vrlo rado da probate- reče i popije zadnji gutljaj čaja, a šalicu ostavi na stoliću.
Dok je on sjedio u dnevnom boravku
ja sam otišla u sobu za pripremu napitaka da smiješam tonik za međuplanetarno putovanje na Mars. Za Tonik (kojeg ne smijete nikom otkriti, jer ni ne postoji zapravo) mi je bilo potrebno:
- Dvadeset vlasi ranojutarnje, obične trave
- pokvareni, čvrsti jogurt
- dva mala šampinjona
- tri lista mlade koprive
- jednu kokošja suza
-pijesak pješčanog sata
-prstohvat soli
-pupoljak tamnocrvene ruže
-žlica senfa
-pola latice cvijeta žute bunike i
žlica Vegete mix
-Evo ga barba Jure - kažem i dam mu čašu punu tekućine.
-Vidimo se i hvala - reče sav sretan i iskapi čašu za manje od jedne sekunde. Druga nije prošla, a njega već nije bilo.
Šokirana što je moj prvijenac uspio, izvadim najbolju bocu tequile i nazdravim s Bruhlom koji je preslagivao odjeću u ormaru.
Poslije dva dana dobila sam poziv od barba Jure kako je sve dobro prošlo te da mu se žena potpuno oporavila.
Izgleda da je taj marsovski zrak puno čudesniji nego što pričaju. O svemu drugome, u četiri oka. Jer i to je duga priča.
A sada idem gledati emisiju o teleportaciji i zašto još ne postoji. (Upravo tako)
A onda dovršiti slovo K u enciklopediji. Poslije toga, tko zna, možda završim i na Veneri.
