LUDI KRASTAVAC, MARMELADA I ŠJOR ŠPIRO

Jednog proljetnog dana, dok sam vježbala podizanje desne obrve pred ogledalom, da bi izgledala što ozbiljnije, zazvonio je telefon. Bila je to Agata Stefanjevna.

- Anjeta Katarič Petrojevna, hitno mi trebaš. Stvar je vrlo važna, a ti si maher u delikatnim situacijama.
- Agata Stefanjevna, molim te, prestani okolišati i reci mi što je bilo- rekla sam joj iznervirano.
- Anjeta Katarič Petrojevna, more je u pitanju. I njegovi stanovnici. Moraš poći sa mnom.
- M'ajde, Agata, ti si stvarno poludila. Pa, što ja znam o moru, jedva i plivam. Nisam ti ja dite s mora. Pa gdje si mene našla? Bolje ti to pitaj Brulha.
On ti zna i roniti i plivati, onako pravilno po muški. E, a zna i ulovit i ribe i ostalih morskih čuda.
- Ma Anjetice mila, riječ je o morskim ljudima, a ti znaš sa depresijama i raznim psihama. Molim te sad, obuj se i dolazim po tebe.

Htjela sam nešto reći, ali čula sam samo zvuk telefona.
I bolje, pomislim. Sad bi ionako morala radit ručak, a to mi se ne da. Ne volimo se kućanski poslovi i ja. Složim ozbiljnu facu, pogledam se još jednom u ogledalo i odem pred Brulha koji je baš meditirao na balkonu.

- Jaja su ti u hladnjaku, ja moram ići. Agata me zvala, vrlo je važno. E, i ne znam kad ću se vratiti. Ne čekaj me.
- Ali mrkvice, reče mi plačkavo - htio sam da isprobamo one karaoke koje sam kupio. I i i, prošli put te nije bilo dva tjedna.
A sve zbog onog ludog krastavca. Medenjačiću... - zapiskuta i brizne u plač.
- Molim te, bez emotivnih izljeva- kažem mu. Ja ionako pjevam kao svraka. A i onaj krastavac nije bio bezazlen. Čovjek je držao još sedam drugih krastavaca za taoce. Idem- važno ću mu.
Poljubim ga, uzmem jabuku iz hladnjaka i tequilu za rizične situacije te iskočim iz stana.

Agata me čekala ispred zgrade. Nervozno je cupkala i otpuhivala dim vitke cigarete.
- No, što je ? Znaš da se genijalci trebaju i dodatno pripremiti. Nemoj biti neka baka, Agata Stefanjevna, molim te ko Boga- podbodem je i produžim prema autu.
- Anjeta Katarič Petrojevna, uozbilji se molim te- reče i teatralno zamahne kosom.
- Vidi ni auto nisi zaključala- primjetim i sjednem na vozačevo mjesto. -Tko se sad treba uozbiljiti!?! Ja vozim, s tobom nikad nećemo stići. Pucaj sad, gdje nas vozim?
- Na plažu ispod svjetionika- reče i pripali drugu cigaretu...

Trebalo nam je manje od petnaest minuta. Vidjela sam ga već iz auta kako sjedi i plače u plićaku.
- Jeli, jeli to on?- odmahnem glavom u pravcu morskog konjica.
- Je, siroti- reče i uzdahne. - Hajdemo.

T-tko ste vi ?- upita nas crvenih očiju mali konjic
- Ja sam Anjeta, a ova teta u šarenoj haljini do mene je Agata. Zašto plačeš, maleni, što se dogodilo???- upitam ga obazrivo.
- Nisam ja maleni, ja sam Špiro i imam sedamdeset sedam godina. Izgubio sam se, dovraga! Oprostite, samo sam razdražljiv.
- U redu je gospodine Špiro. Samo mi recite kako se to dogodilo- tiho ću i čučnem do njega..
- Miljenka, moja žena upravo je iznijela za doručak marmeladu od planktona i poslala me po kruh u dućan. Kako nisam mogao pronaći naočale, otišao sam bez njih put dućana i izgubio se. Sad sam ovdje, dosađujem se i gladujem.
- Samo mirno, šjor Špiro, recite gdje ste ih zadnje vidjeli ?- upitam smireno.
- Ma sinoć dok sam čitao osmrtnice u Slobodnom Jadranu. I ne sjećam se gdje sam ih stavio. A jooooj meni, jadan ja, jadna moja Miljenka, jadna marmelada- povikne i udari se rukom o čelo. Tada s čela odjednom padnu sitne staklene naočale. Mali starac se začudi i nasmija sam sebi.

- Ma kako.. ma... - upita se smijući ?
- O, pa eto ih- zaključi Agata poskakujući.
- A, moj barba Špiro, dobro ste prepali i nas i sebe. Ali jel vidite, sve se riješi. A sad ajdete vašoj Miljenki, dok nije pojela svu marmeladu. I ne zaboravite kruh kupit- kažem mu i potapšam ga po ramenu.
- Hoću, hoću, šinjorina. I puno vam hvala. Neću vam to zaboravit- reče i nestade u dubinu.

- Ovaj put ja vozim- reče Agata i sjede za volan.
- Slažem se, samo daj- kažem joj i zadovoljno sjednem u auto. - A da malo svratimo do Saturna, na tequilu. Samo ravno, pokazat ću ti put.


Nigdje nam se ne žuri, a i valja da se malo zabavim. Ništa me ne čeka. Samo hrpa kućanskih poslova.








Oznake: konjic, Brulh, marmelada, Miljenka

31.07.2015. u 14:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2024 (1)
Siječanj 2024 (2)
Svibanj 2022 (1)
Prosinac 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Linkovi

Hit and Visitor Statistics