LUDI KRASTAVAC, MARMELADA I ŠJOR ŠPIRO
Jednog proljetnog dana, dok sam vježbala podizanje desne obrve pred ogledalom, da bi izgledala što ozbiljnije, zazvonio je telefon. Bila je to Agata Stefanjevna.
- Anjeta Katarič Petrojevna, hitno mi trebaš. Stvar je vrlo važna, a ti si maher u delikatnim situacijama.
- Agata Stefanjevna, molim te, prestani okolišati i reci mi što je bilo- rekla sam joj iznervirano.
- Anjeta Katarič Petrojevna, more je u pitanju. I njegovi stanovnici. Moraš poći sa mnom.
- M'ajde, Agata, ti si stvarno poludila. Pa, što ja znam o moru, jedva i plivam. Nisam ti ja dite s mora. Pa gdje si mene našla? Bolje ti to pitaj Brulha.
On ti zna i roniti i plivati, onako pravilno po muški. E, a zna i ulovit i ribe i ostalih morskih čuda.
- Ma Anjetice mila, riječ je o morskim ljudima, a ti znaš sa depresijama i raznim psihama. Molim te sad, obuj se i dolazim po tebe.
Htjela sam nešto reći, ali čula sam samo zvuk telefona.
I bolje, pomislim. Sad bi ionako morala radit ručak, a to mi se ne da. Ne volimo se kućanski poslovi i ja. Složim ozbiljnu facu, pogledam se još jednom u ogledalo i odem pred Brulha koji je baš meditirao na balkonu.
- Jaja su ti u hladnjaku, ja moram ići. Agata me zvala, vrlo je važno. E, i ne znam kad ću se vratiti. Ne čekaj me.
- Ali mrkvice, reče mi plačkavo - htio sam da isprobamo one karaoke koje sam kupio. I i i, prošli put te nije bilo dva tjedna.
A sve zbog onog ludog krastavca. Medenjačiću... - zapiskuta i brizne u plač.
- Molim te, bez emotivnih izljeva- kažem mu. Ja ionako pjevam kao svraka. A i onaj krastavac nije bio bezazlen. Čovjek je držao još sedam drugih krastavaca za taoce. Idem- važno ću mu.
Poljubim ga, uzmem jabuku iz hladnjaka i tequilu za rizične situacije te iskočim iz stana.
Agata me čekala ispred zgrade. Nervozno je cupkala i otpuhivala dim vitke cigarete.
- No, što je ? Znaš da se genijalci trebaju i dodatno pripremiti. Nemoj biti neka baka, Agata Stefanjevna, molim te ko Boga- podbodem je i produžim prema autu.
- Anjeta Katarič Petrojevna, uozbilji se molim te- reče i teatralno zamahne kosom.
- Vidi ni auto nisi zaključala- primjetim i sjednem na vozačevo mjesto. -Tko se sad treba uozbiljiti!?! Ja vozim, s tobom nikad nećemo stići. Pucaj sad, gdje nas vozim?
- Na plažu ispod svjetionika- reče i pripali drugu cigaretu...
Trebalo nam je manje od petnaest minuta. Vidjela sam ga već iz auta kako sjedi i plače u plićaku.
- Jeli, jeli to on?- odmahnem glavom u pravcu morskog konjica.
- Je, siroti- reče i uzdahne. - Hajdemo.
T-tko ste vi ?- upita nas crvenih očiju mali konjic
- Ja sam Anjeta, a ova teta u šarenoj haljini do mene je Agata. Zašto plačeš, maleni, što se dogodilo???- upitam ga obazrivo.
- Nisam ja maleni, ja sam Špiro i imam sedamdeset sedam godina. Izgubio sam se, dovraga! Oprostite, samo sam razdražljiv.
- U redu je gospodine Špiro. Samo mi recite kako se to dogodilo- tiho ću i čučnem do njega..
- Miljenka, moja žena upravo je iznijela za doručak marmeladu od planktona i poslala me po kruh u dućan. Kako nisam mogao pronaći naočale, otišao sam bez njih put dućana i izgubio se. Sad sam ovdje, dosađujem se i gladujem.
- Samo mirno, šjor Špiro, recite gdje ste ih zadnje vidjeli ?- upitam smireno.
- Ma sinoć dok sam čitao osmrtnice u Slobodnom Jadranu. I ne sjećam se gdje sam ih stavio. A jooooj meni, jadan ja, jadna moja Miljenka, jadna marmelada- povikne i udari se rukom o čelo. Tada s čela odjednom padnu sitne staklene naočale. Mali starac se začudi i nasmija sam sebi.
- Ma kako.. ma... - upita se smijući ?
- O, pa eto ih- zaključi Agata poskakujući.
- A, moj barba Špiro, dobro ste prepali i nas i sebe. Ali jel vidite, sve se riješi. A sad ajdete vašoj Miljenki, dok nije pojela svu marmeladu. I ne zaboravite kruh kupit- kažem mu i potapšam ga po ramenu.
- Hoću, hoću, šinjorina. I puno vam hvala. Neću vam to zaboravit- reče i nestade u dubinu.
- Ovaj put ja vozim- reče Agata i sjede za volan.
- Slažem se, samo daj- kažem joj i zadovoljno sjednem u auto. - A da malo svratimo do Saturna, na tequilu. Samo ravno, pokazat ću ti put.
Nigdje nam se ne žuri, a i valja da se malo zabavim. Ništa me ne čeka. Samo hrpa kućanskih poslova.
Oznake: konjic, Brulh, marmelada, Miljenka
31.07.2015. u 14:54 | 0 Komentara | Print | # | ^
